Poslovni broj: Usž-4713/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice MI, iz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dejan Uljarević , odvjetnik u Zagrebu , Nikole Jurišića 2 , protiv tuženika Grada Varaždinske Toplice , Ulica maršala Tita 4 , Varaždinske Toplice , OIB: 54177232254 , radi prestanka službe, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-3271/2023-15 od 9. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3271/2023-15 od 9. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/I-080-07/21-01/1 , URBROJ: 2186-26-03-23-30 od 5. lipnja 2023. i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbijen.
2. Pobijanim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelji prestaju služba i radni odnos po sili zakona 19. veljače 2016.
3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u primjeni prava postupa s pretjeranim formalizmom i mehanički. Ističe da je u konkretnom slučaju predmet ocjenjivanja moglo biti jedino razdoblje rada tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. te da je nesporno da tužiteljica nije bila na radnom mjestu 19. veljače 2016. pa da nisu postojali uvjeti za ocjenjivanje tužiteljice za naredno razdoblje. Naposljetku zaključuje da je tužiteljici za ocjenjivano razdoblje izrečena druga uzastopna ocjena „ne zadovoljava“ pa da je radni odnos istoj mogao prestati jedino s danom 19. veljače 2016., kada je prvo rješenje postalo izvršno. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Protiv točke III. izreke navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio tužiteljici dosuditi trošak sastava dva podneska. Ističe da se podneskom od 21. prosinca 2023. očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a da se podneskom od 8. srpnja 2025. očitovala na podnesak tuženika kojeg je on dostavio dan prije zakazanog ročišta. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima upravnog spora te tužiteljici dosudi trošak za svih pet radnji sukladno troškovniku uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da tuženik opetovano ističe svoje protuzakonito stajalište o danu prestanka službe po sili zakona. U tom smislu upućuje na odredbu članka 97. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojom je propisano da službeniku koji je dva puta uzastopno ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba po sili zakona danom izvršnosti zadnjeg rješenja o ocjenjivanju. Predlaže da Sud odbije žalbu tuženika.
6. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Ocjenjujući zakonitost pobijane presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dva puta uzastopno ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“. Rješenje tuženika od 31. svibnja 2015. kojim je tužiteljica prvi put ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“ postalo je pravomoćno. Međutim, rješenje tuženika kojim je tužiteljica drugi put ocijenjena ocjenom „ne zadovoljava“ višekratno je poništavano, a protiv posljednje donesenog tužiteljica je pokrenula upravni spor koji je još uvijek u tijeku.
10. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.
11. Odredbom članka 97. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08., 61/11., 04/18. i 112/19. – dalje: ZSNLPS) propisano je da službeniku koji je dva puta uzastopno ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba po sili zakona danom izvršnosti zadnjeg rješenja o ocjenjivanju.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice već zbog same činjenice da je u rješenju kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice naznačen dan izvršnosti prvog rješenja o ocjenjivanju, što je upravo suprotno prethodno citiranoj odredbi č lanka 97. stavka 2. ZSNLPS-a kojom je propisano da službeniku koji je dva puta uzastopno ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba po sili zakona danom izvršnosti zadnjeg rješenja o ocjenjivanju.
13. U odnosu na navode tužiteljice da joj je sud propustio dosuditi naknadu troškova sastava podneska kojim se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu i podneska kojim se očitovala na podnesak tuženika kojeg je on dostavio dan prije zakazanog ročišta jer se radi o podnescima nužnim i potrebnim za vođenje ovog postupka ovaj Sud nalazi da se ne radi o opravdanom trošku u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. jer predmetni podnesci nisu bili od utjecaja na rješavanje ovog upravnog spora.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovane.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća :
Blanša Turić
