REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1713/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, Danijele Uzelac Ljubić, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta u poljoprivredi ĐA, kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-323/2021-34 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-323/2021-34 od 9. ožujka 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P -323/2021-34 od 9. ožujka 2023. u točkama II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 717- 51005547, koji su 19. listopada 2009. sklopili tužitelj i pravni prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d., a kojom je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci banke o kamatnim stopama ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te načinu obračuna u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 746,57 EUR / 5.625,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.052,25 EUR / 15.462,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. ožujka 2023. po stopi koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 342,16 EUR / 2.578,00 kn.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je utvrdio da je odredba članka 6. Ugovora o kreditu kojom je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ništetna jer je protivna odredbama članka 10. stavka 3., članka 269. stavka 2., članka 271. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Stoga je na temelju odredaba članka 323. stavka 1., članka 324. stavka 1. i članka 1115. ZOO-a naloženo tuženiku vraćanje preplaćenog iznosa po anuitetima kredita sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik pobija presudu u točkama I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Predložio je preinačiti presudu, podredno ukinuti ju i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu u ukupnom iznosu od 259,74 EUR.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

6. Nakon što je ispitao presudu u pobijanom dijelu u skladu s člankom 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita u odnosu na zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, dok je zahvaćena bitnom povredom odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 746,57 EUR / 5.625,03 kn.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u članku 6. Ugovora o kreditu broj 717-51005547 te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 746,57 EUR / 5.625,03 kn.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika 19. listopada 2009. sklopili Ugovor o kreditu broj 717-51005547 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 33.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nije sporno da navedeni ugovor nije ugovor o potrošačkom kreditu, već trgovački ugovor budući da ga je tužitelj sklopio kao obrtnik.

9. Neosnovano žalitelj ističe da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a iz razloga jer je obrazloženje presude utemeljeno na zaključku da je odredba članka 6. Ugovora o kreditu protivna odredbama Zakona o obveznim odnosima i zbog toga ništetna, zbog čega tuženik ima pravo samo na ugovorene kamate prema odredbi članka 3. Ugovora o kreditu, kojom je visina kamatne stope bila vezana za EURIBOR, koji je promjenjiva kategorija i maržu koja je ugovorena kao fiksna, u visini od 8,00%.

10. Odredbom članka 6. Ugovora o kreditu, koji nosi naziv promjenjivost kamatne stope, ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe -Adria Bank d.d. ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

11. Pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju presude utvrdio da iz sadržaja odredbe članka 6. Ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan člankom 3. ZOO-a. Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice što tuženik kao kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti. S tim u vezi neosnovan je žalbeni navod da je tužitelj kao vlasnik obrta morao postupati pažnjom dobrog stručnjaka. Tužitelj je trebao postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, dok je žalitelj taj koji je morao postupati pažnjom dobrog stručnjaka budući da je banka, dakle pravna osoba koja se bavi posebno reguliranom djelatnosti vezanom uz poslovanje s financijama, no tuženik odnosno njegov djelatnik nije tužitelju pojasnio na koji će se način mijenjati kamatna stopa, već mu je rečeno da će kamata biti 8%.

12. Odredbom sadržanom u članku 3. Ugovora o kreditu, koji nosi naziv kamatna stopa, ugovoreno je da se na iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana za šestomjesečni EURIBOR, s dodatkom marže od 8,00%, dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i naplaćuju šestomjesečno (a ne kvartalno kako je to greškom navedeno u točki 12. obrazloženja kada je sud iznosio sadržaj članka 3. Ugovora, no navedeno nije odlučno za donošenje odluke o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u članku 6.). Kamatna stopa vezana je za šestomjesečni EURIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati (...). Kamatna stopa se uvećava za ugovorenu maržu iz stavka 1. članka 3. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope (...).

13. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iz sadržaja citiranog članka 3. Ugovora o kreditu proizlazi da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se određuje cijena koju će korisnik kredita platiti kreditoru za odobreni kredit, kao i da je ugovoreno da je visina kamatne stope vezana za promjenjiv šestomjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 8,00%, kao fiksnim parametrom obračuna kamatne stope. Navedena ugovorna odredba je i jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, a u svakom slučaju odrediva kao što je to zaključio i prvostupanjski sud.

14. I po ocjeni ovoga suda ugovornom odredbom iz članka 3. Ugovora o kreditu ugovorne strane su postigle suglasnost o ugovornoj kamati, kao jednom od bitnih sastojaka Ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a), kao i svim parametrima (elementima) za njezino određivanje. Budući da ugovorna kamata predstavlja jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu i da je ona u konkretnom slučaju jasno određena člankom 3. Ugovora o kreditu, tuženik kao kreditor ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak Ugovora, već za takvu promjenu mora dobiti suglasnost druge ugovorne strane (korisnika kredita).

15. Kako se radi o dvostranoobveznom ugovoru, prema kojemu je tuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, jednostrana promjena kamatne stope iz članka 6. Ugovora o kreditu protivna je i članku 10. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članku 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.

16. S obzirom na to da je odredba iz članka 6. Ugovora protivna odredbama članka 10. stavka 3., članka 269. stavka 2., članka 271. i članka 272. ZOO -a, kao prisilnim propisima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je navedena ugovorna odredba ništetna u skladu s člankom 322. stavkom 1. ZOO -a. Jednako shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-698/2025 od 3. veljače 2026.

17. U odnosu na žalbene navode vezane za zastaru i početak tijeka zastarnog roka ističe se da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO -a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Jednako shvaćanje proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-135/2025 od 19. veljače 2025., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024.

18. S obzirom na to da je zastara institut koji ovisi o dispoziciji stranaka, dakle nema apsolutnu primjenu jer na nju sudovi ne paze po službenoj dužnosti, taj institut ne može imati prevagu nad institutom ništetnosti i posljedicama koje ništetni ugovor ima na stranke što po prirodi stvari čini jedinstvo, jedinstvo razloga ništetnosti s posljedicama koje ništetnost povlači za sobom.

19. Međutim, osnovano tuženik ističe da je presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 746,57 EUR / 5.625,03 kn zahvaćena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

20. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka tvrdio da je u razdoblju otplate kredita ugovorena kamatna stopa mijenjana samo s obzirom na promjenu EURIBOR-a te da u konkretnom slučaju nije bilo promjene marže pa da posljedično tome tuženik nije naplatio od tužitelja nikakav novčani iznos iznad kamatne stope kako je ona ugovorena odredbom članka 3. Ugovora o kreditu, a da iz iskaza vještaka danog na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 8. veljače 2023. proizlazi da je do promjene kamatne stope došlo zbog promjene EURIBOR -a, dok je ugovorena marža od 8,00% ostala nepromijenjena, kao i da iz posljednjeg nalaza i mišljenja vještaka dostavljenog 7. veljače 2023. (kojim je vještak nakon primjedbi tuženika ispravio nalaze od 11. studenoga 2022. i od 25. siječnja 2023.) proizlazi da je u njemu navedeno da vještak prihvaća visine kamatnih stopa po simulaciji tuženika jer su u skladu sa stavkom 3. članka 3. Ugovora o kreditu te da je tuženik pravilno iskazao visinu kamatne stope u simulaciji otplatnog plana, o čemu su u obrazloženju pobijane presude izostali razlozi, ostalo je nejasno kako je utvrđeno da razlika više naplaćene kamate od strane tuženika iznosi 746,57 EUR / 5.625,03 kn. Naime, kako je vještak u posljednjem nalazu i mišljenju od 7. veljače 2025., dostavljenom dan prije zaključenja glavne rasprave, naveo da prihvaća visine kamatnih stopa po simulaciji tuženika jer su u skladu sa stavkom 3. članka 3. Ugovora o kreditu te da je tuženik pravilno iskazao visinu kamatne stope u simulaciji otplatnog plana, ali je istovremeno utvrdio da postoji preplata, ostalo je nejasno što je razlog postojanja razlike između obračuna kamatne stope iz nalaza i mišljenja vještaka te otplatnog plana tuženika, a posljedično tome i do preplate kamata.

21. Zbog toga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena tuženikova žalba, a pobijana presuda je potvrđena u točki I. izreke, dok je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a sud uvažio tuženikovu žalbu i ukinuo presudu u točkama II. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen sudu na ponovan postupak, očito je da je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu pa je stoga ukinuta i odluka o troškovima postupka koja ovisi o uspjehu stranaka u sporu.

23. Na temelju odredaba članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP -a odlučeno je da će o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud odluči ti u konačnoj odluci.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano u obrazloženju ove odluke te će radi utvrđenja odlučnih činjenica pozvati vještaka na dopunsko očitovanje kako bi otklonio proturječnosti i dao dodatna pojašnjenja u svezi nalaza i mišljenja odnosno razlike između obračuna kamatne stope iz nalaza i mišljenja vještaka te otplatnog plana tuženika te je li preplata kamata posljedica primjene odredbe sadržane u članku 6. Ugovora o kreditu prilikom obračuna kamata ili nije odnosno što je razlog preplate kamata (i odstupanja od obračuna kamata prema odredbi iz članka 3. Ugovora o kreditu). Nakon toga čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

25. Skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da se u slučaju primjene pravila o stjecanju bez osnove primjenjuje kamatna stopa propisana odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose te da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe kako je to tuženik istaknuo u žalbi. S tim u vezi ističe se da na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a sud može odrediti da tuženiku pripada pravo na dio troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva samo ako ih je tražio i ako navedeno povlačenje nije posljedica udovoljenju zahtjevu tužitelja za koji je tužba povučena, a to i u situaciji kada je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom i kada je tuženik osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva, a tužitelju u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe) pripada pravo na trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, i kada nije u cijelosti udovoljeno njegovom konačno postavljenom (smanjenom) tužbenom zahtjevu. U slučaju kada je tužitelj tijekom postupka smanjio (djelomično povukao) tužbeni zahtjev, a tuženik se takvoj dispoziciji tužitelja nije protivio (niti je tražio trošak za povučeni dio), i kada s tim zahtjevom nije u cijelosti uspio u postupku, u tom slučaju omjer uspjeha stranaka u parnici, i, sukladno tome, naknadu troškova parničnog postupka, (kod djelomičnog uspjeha u parnici), u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, treba ocjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ali prilikom određivanja omjera uspjeha stranaka u postupku i posljedične visine dosuđenih troškova postupka strankama treba uzeti u obzir i dio tužbenog zahtjeva u kojem je tužitelj odbijen, bez obzira na to što se tuženik smanjenju tužbenog zahtjeva nije protivio i što nije tražio trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Jednako shvaćanje proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-6/2024 od 14. svibnja 2025.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Kamelija Parać