Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1253/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Grad Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 23, OIB: 15429488788, koga zastupa kao punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici HA, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-223/2020-25 od 5. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-223/2020-25 od 5. siječnja 2022 u točki I. i II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.148,05 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-223/2020-25 od 5. siječnja 2022 u točki II. izreke preko iznosa od 1.148,05 eur te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 99,54 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku predati tužitelju slobodno od osoba i stvari dijelove nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u ZU 2135 k. o. [katastarska općina], i to baš onaj dio označen u vještačenju vještaka geodeta ZA iz [adresa] likom A,B,C,D,E,F,G,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,A, površine 1016, m2, a sastoji se od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) na prilogu 1. -skici lica mjesta prikazanog likom A,B,C,S,E,F,G,H,N,O,P,Q,R,A površine 735 m2, i dva dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), na prilogu 1. -skici lica mjesta prikazanih likom C,D,E,S,C, površine 23 m2 i likom H,I,J,K,L,M,N,H površine 258 m2, koje vještačenje je sastavni dio presude dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.247,59 eur/9.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 218,99 eur/1.650,00 kn kao neosnovan odbijen.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem djelu točke I. i II. izreke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 dalje ZPP).

3. Sadržajem žalbe u bitnome osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o posjedovanju prijeporne nekretnine u površini od 1016 m2 u odnosu na koju mu je naložena predaja u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari tvrdeći da je nekada na korištenje od tužitelja dobio zemljanu površinu od svega 200 m2 pri čemu da nikada nije bio posjednik preostale površine na kojoj se danas nalazi zelena površina te zasađena stabla maslina. Nadalje tvrdi da više nije ni posjednik montažnog objekta te izvedenog betonskog platoa namijenjenog za obavljanje djelatnosti pranja i poliranja vozila i vulkanizerskih radova koje je obavljao svojim obrtom budući da je u studenog 2006. otišao u mirovinu a djelatnost obrtom nastavila obavljati njegova supruga sve do 2016. kada je i sama otišla u mirovinu.

4. Slijedom naprijed iznijetih žalbenih navoda smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) kada je udovoljio zahtjevu tužitelja te odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude pri čemu pobija i pravilnost odluke o trošku navodima da je prvostupanjski sud nepravilno tužitelju priznao pravo na naknadu za sastav podneska od 9. lipnja 2022. prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) umjesto prema Tbr.8.t.3. budući se radi o neobrazloženom podnesku kojom je preciziran tužbeni zahtjev pa predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

5. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima tuženika smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno kada je njegov tužbeni zahtjev prihvatio ukazujući da je tuženika prije podnošenja tužbe pozvao na predaju prijepora u posjed na što se je tuženik oglušio pa kako je u postupku utvrđena površina u posjedu tuženika te kako je tuženik u naravi koristio veću površinu od one za koja mu je bila odobrena predlaže odbiti žalbu tuženika uz naknadu mu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju mu u posjed dijela nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( stara izmjera ) u površini od 1016 m2 u nalazu i mišljenju vještaka mjernika označene slovnim oznakama A,B,C,D,E,F,G,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,A, a koja površinu čine dio kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] izmjere.

8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio vlasničku tužbu iz odredbe čl. 162. ZV-a tvrdeći da je tuženik posjednik prijepora bez valjane pravne osnove.

9. I u ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama je sporno je li tužitelj ovlašten od tuženika tražiti predaju u posjed prijepora tj. je li tuženik ima položaj posjednika bez osnove, i je li posjednik površine koju tužitelj zahtjeva da mu se preda u posjed.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik prijepora,

- da se na prijeporu u naravi nalazi montažni objekt te betonirani plato koji se proteže od objekta do gradske prometnice, kao i površina pod niskom travom te stablima, a nalazi se na dijelu k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), odnosno dijelu 5992/1 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera),

- da prijepor ima površinu od 1016 m2 te je na skici lica mjesta vještaka mjernika ZA prikazan slovnim oznakama te predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) koja se sastoji od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere), na Prilogu 1. – Skici lica mjesta prikazanog likom A,B,C,S,E,F,G,H,N,O,P,Q,R,A površine 735 m2 te dva dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjera) na Prilogu 1. – Skici lica mjesta prikazanih likom C,D,E,S,C površine 23 m2 i likom H,I,J,K,L,M,N,H površine 258 m2,

- da je Zaključkom tužitelja Klasa: 944-05/97-01/11, Ur. broj: 2165-02-97-2 od 15. listopada 1997. tuženik utvrđen kao najpovoljniji natjecatelj po raspisanom natječaju za davanje u zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta na lokaciji istočno od Autokluba u Pločama (točka 1.),

- da je točkom 2. istog Zaključka određeno da se građevinsko zemljište iz točke 1. u površini od 200 m² daje u zakup do privođenja zemljišta namjeni određenoj planovima u svrhu postavljanja autopraonice montažnog tipa - proširenja uslužne djelatnosti pranja, podmazivanja i čišćenja automobila, a prema idejnom rješenju ČA, dok je u točki 3. Zaključka određeno da zakupnina iznosi mjesečno 9,00 kn po m² i u točki 4. da će s tuženikom sklopiti ugovor o zakupu, a takav ugovor stranke nisu priložile u spis.

- da je tuženik dobio lokacijsku dozvolu za gradnju montažnog objekta kojeg je tuženik izgradio na dijelu prijepora,

- da između stranka glede korištenja zemljišta nije sklopljen Ugovor o zakupu,

- da je unatoč nesklopljenog ugovora tuženiku omogućeno korištenje zemljane površine radi postavljanja autopraonice te obavljanja djelatnosti s tim u vezi,

-da tužitelj ima u planu prijepor privesti namjeni kamionskog terminala što utvrđuje iz iskaza saslušanog svjedoka BA,

- da iz iskaza komunalnog redara tužitelja u postupku saslušanog svjedoka SA proizlazi da je prije utuženja bio u kontaktu s tuženikom vezano uz zemljište te istom uputio dopis za dostavom dokumentacije vezano uz korištenje prijepora što ovaj nije učinio.

11. Na temelju naprijed iznijetih utvrđenja a polazeći od sadržaja odredbe čl. 162. ZV-a prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao vlasnik osnovano zahtjeva od tuženika predaju prijepora u posjed utvrđujući neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud otklanja utvrđujući da je tužitelj kao vlasnik isključivo tuženiku omogućio korištenje sporne nekretnine. Kako je tuženik obrtom prestao obavljati djelatnost te otišao u mirovinu, pri čemu je zatvoren i naknado otvoreni obrt njegove supruge, a kako tužitelj na prijeporu sukladno prostornom planu namjera pristupiti izgradnji gradskog kamionskog terminala što utvrđuje temeljem iskaza u postupku saslušanog svjedoka BA zaključuje da je osnovan zahtjev tužitelja spram tuženika za predaju mu prijepora u posjed utvrđujući da je tuženik u posjedu prijepora identificiranog nalazom i mišljenjem vještaka na kojem se nalazi objekt kojeg je nesporno unazad više od dvadeset godina postavio tuženik koji se je odazvao i pozivima tužitelja za predaju mu prijepora u posjed te vršio razgovore s predstavnicima tužitelja. Kako se na prijeporu izuzev objekta nalaze i zemljište oko objekta na kojem su u vrijeme provođenja očevida zatečene stvar koje su služile za obavljanje djelatnosti kojom se je bavio tuženik te kako tuženik nije dokazao da zasađene masline unazad par godine nisu njegove, zaključuje da su neosnovani tijekom postupka isticani navodi tuženika da je koristio svega 200 m2 sporne nekretnine pa kao osnovan prihvaća zahtjev tužitelja za predaju mu u posjed sporne nekretnine u površini identificiranoj nalazom i mišljenjem vještaka.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je, a sve suprotno žalbenim navodima tuženika da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/- dalje: ZPP) na koju upire tuženik u žalbi.

13. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a). Iz citiranih odredaba proizlazi da u slučaju kada je u pitanju vlasnička tužba (reivindikacija) aktivno je legitimiran vlasnik stvari, a pasivno je legitimirana osoba koja posjeduje njegovu stvar.

16. Ovdje je dokazano da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik prijepora pa je u smislu naprijed citirane odredbe legitimiran te ovlašten zahtijevati predaju istih u posjed.

17. Tuženik se zahtjevu tužitelja kao vlasnika za predaju mu prijepora u posjed protivi tvrdnjom da mu je zemljište predano na korištenje ali ne u opsegu u kojem tužitelj konačno zahtjeva predaju u posjed tvrdeći da od 2006. kada je otišao u mirovinu nije posjednik prijepora ni u dijelu na kojem je prvotno bio postavio objekt te na kojem je izveo betonirani plato u svrhu obavljanja djelatnosti autopraonice.

18. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti vlasničkog zahtjeva tužitelja spram tuženika za predaju mu prijepora u posjed upravo u onoj površini kako to tužitelj zahtjeva tužbenim zahtjevom.

19. Tuženik u žalbi iznosi svoje viđenje činjenica i rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva ocjenama i zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, ovaj sud, suprotno tuženikovim žalbenim razlozima, smatra da je prvostupanjski sud, pobijanu presudu utemeljio na valjanim zaključcima o odlučnim činjenicama pri čemu odluka prvostupanjskog suda ima uporište u rezultatima dokaznog postupka i tuženik ih u žalbi bezuspješno pokušava dovesti u pitanja.

20. U tom pogledu na žalbene navode tuženika valja istaći da u nedostatku Ugovora iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika za zemljište na koje je postavio autopraonicu i koje mu je služilo za obavljanje djelatnosti plaćati zakupninu, s obzirom na sadržaj po tužitelju donesenih odluka evidentno je da je tuženik u posjed gradskog zemljišta stupio uz znanje i dopuštenje tužitelja.

21. Iako između stranka, vezano uz stupanje tužitelja u posjed zemljišta u vlasništvu tužitelja na kojem je isti obavljao djelatnost autopraonice nije bio sklopljen Ugovor o zakupu niti je tuženik tužitelju za zemljište na koje je postavio autopraonicu i koje mu je služilo za obavljanje djelatnosti plaćao zakupninu, tu djelatnost na zemljištu u vlasništvu tužitelja obzirom na sadržaj po tužitelju donesenih odluka- Zaključaka očito je, da je tuženik u posjed gradskog zemljišta stupio uz znanje i dopuštenje tužitelja što po shvaćanju ovoga suda upućuje na zaključak da mu je gradsko zemljište 1997. predao na korištenje do opoziva.

22. Kako je tužitelj vlasnik zemljišta te kako je podnio tužbu za predaju mu prijepora u posjed to je očito da je tužitelj kao vlasnik opozvao nekada danu suglasnost tuženiku za korištenje istog to je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje nekretnine u vlasništvu tužitelja.

23. Kod takvog stanja stvari pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti vlasničkog zahtjeva tužitelja spram tuženika za predaju mu prijepora u posjed upravo u onoj površini kako to tužitelj zahtjeva tužbenim zahtjevom.

24. Naime, prvostupanjski sud je površinu nekretnine koju tuženik drži u posjedu identificirao provedenim očevidom na licu mjesta pri čemu su na istoj kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda pravilnost kojih žalbenim navodima ničim nije dovedena u sumnju, izuzev autopraonice koju je nesporno na zemljištu tužitelja postavio tuženik još krajem devedesetih godina u cilju obavlja djelatnosti obrtom, zatečene i stvari za koje tuženik ne spori da su njegove ( agregat, stolice za sjedenje) time da je dio prijepora zelena površina sa zasađenim stablima tri masline za koje tuženik tvrdi da ih je zasadila treća osoba kojom tvrdnjom ujedno osporava da bi bio posjednik tog zemljišta gdje se danas nalaze masline i pokošena trava.

25. Žalbeni navodi tuženika da je stabla masline zasadila treća osoba predstavljaju tvrdnje koje je tuženik isticao i tijekom prvostupanjskog postupka u odnosu na koje je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik takve svoje tvrdnje nije dokazao pa su bez osnova svi oni žalbeni navodi usmjereni ka tvrdnjama da nikada i nije bio u posjedu ovog dijela prijepornog zemljišta.

26. Isto tako neosnovano tuženik smatra da nije legitimiran u parnici kao što je konkretna s obzirom na žalbene navode da od studenog 2006. kada je otišao u mirovinu nije faktični posjednik postavljenog objekta već da je od 2006. pa sve do 2016. kada je i sama otišla u mirovinu te zatvorila obrt, posjednik bila njegova supruga budući da je tužitelj nekretninu predao na korištenje i posjed upravo tuženiku pa je upravo tuženik nakon opozvane suglasnosti za posjedovanje iste dužan ovu predati tužitelju slobodnu od osoba i stvari, neovisno od toga kome je istu sam dozvolio posjedovati je.

27. Kako pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika te kako tuženik sadržajem žalbe zapravo iznosi svoje viđenje i tumačenje provedenog dokaznog postupka van konteksta po prvostupanjskom sudu izvedene ocjene dokaza to je žalbu tuženika na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a kao neosnovanu valjao odbiti budući je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio te odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

28. Kako je tužitelj uspio u sporu pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a naložio tuženiku koji je izgubio parnicu naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka pri čemu su osnovani žalbeni navodi tuženika da je visina troška tužitelju pogrešno odmjerena za sastav podneska od 9. lipnja 2021. prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 132,72 eur/1.000,00 kn umjesto ispravno prema Tbr.8.t.3. Tarife u visini od 33,18 eur/250,00 kn., dok u preostalom dijelu pravilnost visine priznatog troška tužitelju za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku tuženik sadržajem žalbe i ne dovodi u pitanje.

29. Kako se podneskom od 9. lipnja 2022. tužitelj nije obrazloženo očitovao bilo na navode tuženika kao protivne stranke bilo na rezultat provedenog dokaznog postupka već je istim samo uredio tužbeni zahtjev sukladno identifikaciji sadržanoj u nalazu i mišljenju vještaka to tužitelju za sastav predmetnog podneska, kako to osnovano ističe tuženik sadržajem žalbe pripada pravo na naknadu prema Tbr. 8.t.3. u visini od 33,18 eur/ 250,00 kn.

30. Zbog navedenog uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjsku presudu u odluci o trošku u točki II. izreke preko iznosa od 1.148,05 eur/8.650,00 kn valjalo je prihvatiti te zahtjev tužitelja za naknadu troška za iznos od 99,54 eur/750,00 kn kao neosnovan odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove odluke.

31. Slijedom obrazloženog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreka a na temelju čl. 380.t.3. ZPP-a kao u točki II. izreke. odlučeno

32. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu za koji nisu nastali posebni troškovi to istom nije dosuđen trošak žalbenog postupka. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav istog nije bio nužno potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155. ZPP - a, pa je na temelju odredbe čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

33. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu odluke o trošku sadržane u točki II. izreke kao nepobijana ostaje ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković