Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-234/2024-7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 zastupana po OD Glamuzina & Grošeta, po odvj. Mateji Vidaković, i Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupani po OD Aleksovski & Juršetić d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja prava zaloga , odlučujući o žalbama I. i II. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-19/2021 od 17. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
1.Uvaženjem žalbi I. i II. tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-19/2021 od 17. srpnja 2023. i sudi:
Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:
1.„ I . Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 188- 50-4682373, od dana 31. siječnja 2008., a koji je potvrđen ( solemniziran ) po Javnom bilježniku Nikoli Bakraču, Koprivnica, Opatička 5, pod poslovnim brojem OV-1978-08. 08. veljače 2008.,sklopljen između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 i tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici, uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja Ugovora o kreditu broj: 188-50-4682373, i to brisanje prava zaloga upisanog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, kčbr. [katastarska čestica], ZK uložak broj: [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], koju nekretninu u naravi čini: kuća i dvor kod potoka površine 582 ( petstoosamdesetdva ) m2, kuća i zgrada kod potoka površine 157 ( stopedesetsedam ) m2 i dvor kod potoka površine 425 ( četristodvadesetpet ) m2, ukupne površine 582 (petstoosamdesetsedam ) m2, uspostavljenog u korist tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, a ustupljenog u korist tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, a koje pravo zaloga je uknjiženo pod brojem Z-4439/2018 (Z-830/08. ).“
2. Tužitelji EM i JM dužni su u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.803,43 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine., dok se s preostalim dijelom troškova tuženik odbija kao neosnovanim .
3. Tužitelji EM i JM dužni su u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Eos Matrix d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.287,73 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 25. ožujka 2026. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.
Obrazloženje
1.Presudom je suda prvog stupnja usvojen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 188-50-4682373 od 31. siječnja 2008. i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava zaloga (točke I. i II. izreke), te je naloženo tuženicima da naknade tužiteljima troškove postupka u iznosu 1.599,35 eur/12.050,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv presude žale se tuženici pozivom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlažu da se uvaženjem žalbi presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine.
3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbe.
4. Žalbe tuženika su osnovane.
5. Prije svega je za reći da se u žalbenoj fazi postupka podneskom od 18. siječnja 2026. kao umješač na strani tužitelja prijavio IM opravdavajući pravni interes tvrdnjom da mu je kao suvlasniku nekretnine na kojoj je upisano založno pravo osnovom Ugovora o kreditu odnosno kao založnom dužniku cilj da tužitelji uspiju u parnici. Budući su ovi navodi točni, ovaj sud u primjeni odredbe čl. 206. ZPP smatra da je time opravdan pravni interes za stupanje umješača u parnicu na strani tužitelja.
6. Tuženici tvrde da su ostvarene apsolutno bitne povrede iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP. Naime prvotužitelj upire kako presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici koja se tiče učinaka provedene konverzije budući se sud prvog stupnja o tome ne očituje. Za odgovoriti je kako su u ovom dijelu činjenice utvrđene na način koji je dostatan za pravilno presuđenje (sklopljen Sporazum o konverziji nakon otkaza Ugovora o kreditu) pa utoliko nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Drugotužitelj pak tvrdi da je onemogućen u raspravljanju budući nije dobio poziv za ročišta od 22. veljače 2023. i 5. travnja 2023., pa iako je sud prvog stupnja nakon njegove intervencije iz podneska od 24. svibnja 2023. pretvorio glavnu raspravu, smatra da je time djelomično otklonjen ovaj propust jer i dalje ostaje činjenica kako je na navedeni način onemogućen u aktivnom sudjelovanju u dokaznom postupku i poduzimanju radnji u zaštiti svojih prava. Ovi se navodi ne prihvaćaju budući je neovisno od činjenice neuručenih poziva za predmetna ročišta, preotvaranjem glavne rasprave i održavanjem nove glavne rasprave na ročištu od 10. srpnja 2023. na koju je pristupio drugotuženik ovaj propust u cijelosti otklonjen. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza uvidom u Ugovor o prijenosu potraživanja i uvid u sudsku praksu, dok drugih dokaza nije predlagao, niti je na preotvorenoj raspravi isticao ikakvih dokaznih prijedloga pa sada bez osnove tvrdi da je onemogućen u dokazivanju. Jednako tako, iako su na ročištu od 5. travnja 2023. na kojem nije sudjelovao drugotuženik saslušani tužitelji, valja reći kako se na preotvorenoj glavnoj raspravi drugotuženik suglasio s čitanjem svih izvedenih dokaza (tako i personalnih) pa se sad bez osnove poziva na povredu načela neposrednosti, pri čemu ni ne navodi okolnosti za koje smatra da ih je propušteno utvrditi zbog njegova izostanka s ročišta. Kad se tome pridoda činjenica da je na preotvorenoj raspravi dugotuženik uložio troškovnik u spis, za zaključiti je kako mu je omogućen pristup sudu i omogućeno raspravljanje o svim tvrdnjama koje se tiču glavnog zahtjeva i sporednih tražbina (trošak) čime nije ostvarena ova apsolutno bitna povreda.
8. Nije ostvarena ni jedna druga povreda postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa je presudu moguće ispitati.
9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg se tuženici u žalbi pozivaju uz temeljnu tvrdnju da čak i u situaciji da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne (a nisu) to ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora, već bi se radilo o djelomičnoj ništetnosti zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan po toj osnovi. No i po osnovi valjanih učinaka konverzije budući je time nastala nova pravna osnova o čemu sud nije vodio računa. Drugotuženik prigovara pasivnoj legitimaciji budući nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljima, ali i aktivnoj legitimaciji drugotužiteljice koja nije ugovornom stranom, niti založnim dužnikom pa nije ovlaštena tražiti utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i brisanje založnog prava.
10. Predmet spora predstavlja zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i na temelju takvog ništetnog Ugovora brisanje upisanog založnog prava slijedeći pravno shvaćanje kako ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (cijena ugovora) kao bitnih sastojaka ugovora, dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer bez tih odredbi ne može opstati.
11. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio da su prvotužitelj kao potrošač i prvotuženik kao banka sklopili namjenski stambeni Ugovor o kreditu od 31. siječnja 2008. u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,95% godišnje te je iznos kredita vezan uz valutnu klauzulu u CHF. Ugovor je sklopljen u svrhu kupnje kuće. Iz Ugovora o kreditu slijedi da se UM obvezao kao založni dužnik te je u zemljišnoj knjizi zalog upisan kao teret cijele nekretnine „kuće i zgrade, dvor kod potoka, kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]“. Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi da je založni dužnik UM, njezin sin koji joj je darovao kuću, a prema izvatku iz zemljišne knjige (list 15 i 16 spisa) proizlazi da su kao suvlasnici trenutno upisani drugotužiteljica i IM, svaki u ½ dijela. Iz Izjave o otkazu Ugovora o kreditu od 16. rujna 2011. sud utvrđuje da je ugovor otkazan zbog neplaćanja čime je cjelokupna tražbina iz Ugovora o kreditu od 1.075.403,75 kn dospjela na naplatu. Prvotuženik i drugotuženik sklopili sud Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 20 prosinca 2017. što je razvidno iz Ugovora o prijenosu potraživanja sklopljenog 28. veljače 2018. kojim je prvotuženik ustupio svoju novčanu tražbinu drugotuženiku zajedno sa založnim pravom, te je izdana clausulae intabulandi pa se drugotuženik u zemljišnoj knjizi osnovom te isprave upisao kao založni vjerovnik umjesto dosadašnjeg založnog vjerovnika prvotuženika. Prvotuženik je u dopisu od 28. travnja 2016. konstatirao da je Ugovor o kreditu otkazan, da je izradio novi otplatni plan denominirajući kredit u onaj s valutnom klauzulom u eurima, te je pozvao prvotužitelja na sklapanje Sporazuma o konverziji. Ugovorne su strane 24. svibnja 2016. sklopile Sporazum o konverziji u čijem je čl. 4. utvrđeno kako preplata iznosi 213.687,66 kn slijedom čega taj dio novčane obveze prestaje te da korisnik na dan otkaza Ugovora o kreditu duguje iznos od 861.716,09 kn (čl. 5. Sporazuma).
12. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja ocijenio budući je prvotuženik bio strankom kolektivnog spora Potrošač u predmetu Pž-6632/17 u kojem je utvrđeno da je isti, zajedno sa još 7 banaka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima u CHF koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u dijelu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a da pri tome potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke što je uzrokovalo neravnotežu u ugovornim odnosima stranaka na štetu potrošača, dakle i prvotužitelja i time je postupio suprotno odredbi čl. 81., 82., 84., 87. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ br. 96/03) i čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.), te suprotno odredbama ZOO. Navedena presuda iz kolektivnog spora osnovom odredbe čl. 502. c ZPP obvezuje sudove u individualnim parnicama koji su vezani utvrđenjima iz iste. Ujedno sud je prvog stupnja ocijenio provedene dokaze, pisane a naročito personalne (iskaz oba tužitelja i svjedokinje PM kojoj je djelomično otklonio povjerenje u djelu svjedočenja da se pregovaralo) iz kojih je zaključio da potvrđuju utvrđenja iz kolektivnog spora odnosno da prvotužitelj u predugovornoj i ugovornoj fazi nije bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
13. Kako su odredbe Ugovora o kreditu u svezi promjenjive kamatne stope ovisile o jednostranoj odluci banke, te prvotužitelju kao potrošaču nije bila razumljiva odredba o valutnoj klauzuli jer mu nisu bile jasne posljedice koje mogu nastupiti u njegovo ekonomskoj sferi (a nastupile su zbog promjene tečaja), time je zadovoljen uvjet iz odredbe čl. 84. ZZP/03 radi provođenja testa nepoštenosti. Provođenjem navedenog testa sud je prvog stupnja utvrdio da je ugovor sastavljen na standardiziranom obrascu, da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo što je uzrokovalo neravnotežu u odnosima stranaka na štetu prvotužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane. Time je sud prvog stupnja navedene odredbe našao ništetnima te kako one predstavljaju bitne sastojke Ugovora (predmet obaveze i cijenu) u smislu je odredbi čl. 1021. i čl. 1022. ZOO sud zaključio da je cijeli Ugovor o kreditu zahvaćen ništetnošću prema odredbi čl. 322. i čl. 326. ZOO jer ne može opstati bez bitnih sastojaka. Kako je Ugovor o kreditu ništetan i bez pravnog učinka, time je ništetna i odredba o zasnivanju založnog prava na nekretnini u suvlasništvu drugotužiteljice koja je iz tih razloga legitimirana i ima pravni interes na utvrđenje ništetnosti i brisanja prava zaloga, pa je i u ovom dijelu sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev.
14. Prije svega je za reći da su ovom sudu u svemu prihvatljiva jasna i obrazložena utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu iz svih prednje navedenih razloga, a niti žalitelji posebno (samo paušalno) ne osporavaju pravilnost ovih utvrđenja. Međutim, nisu prihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja da ništetnost ovih ugovornih odredbi posljedično dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 322. ZOO jer se ovaj sud priklanja pravnom stajalištu žalitelja da bi se radilo o djelomičnoj ništetnosti iz odredbe čl. 324. ZOO.
15. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO). Ugovorom se o kreditu, prema odredbi članka 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
16. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (članak 21. ZOO). Odredba članka 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe, i to odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje: ZZP). Unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti (u konkretnom je slučaju i vratio prijevremenom otplatom kredita).
17. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je prvotuženik kao banka stavio na raspolaganje prvotužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati (i bio je opstao dok nije prestao otkazom ugovora čemu je unatoč provedena konverzija i smanjena tražbina po osnovi duga), pa sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 322. ZOO kada je cijeli Ugovor o kreditu našao ništetnim. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 21. i 22. u vezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, po stajalištu ovog suda tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora treba odbiti.
18. Ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (ZM protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). S tim u vezi nisu prihvatljiva utvrđenja suda kojima izražava stajalište da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora. To stoga što je presudom C-118/17, jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:
- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i
- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.
19. Drugim riječima, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.
20. Štoviše, u presudi predmeta Suda EU broj C-932/19 (ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020.) odlučeno je da čak ni nacionalno zakonodavstvo (konkretno mađarsko) kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.
21. Ovakvo je pravno shvaćanje u duhu prava Europske unije i sadržano je i u presudi Suda EU C-19/20, ECLI:EU:C:2021:341, I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., od 29. travnja 2021. (točka 54.) prema kojoj je cilj koji se nastoji ostvariti Direktivom zaštita potrošača i uspostavljanje ravnoteže između stranaka izuzimajući od primjene odredbe koje se smatraju nepoštenima, a održavajući, u načelu, valjanost drugih odredaba ugovora o kreditu (tako i Sud EU u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16 i C-94/17, EU:C:2018:643, točka 75.). Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe". Slično (kao naprijed) i u spomenutoj presudi broj C-932/19 od 24. travnja 2020.
22. Upravo na tom tragu, a u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj sud ocjenjuje da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja je udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 jer je prvotužitelju omogućeno konvertiranje kredita u kredit vezan za valutnu klauzulu u eur te mu je po toj osnovi umanjeno dugovanje u visini od 213.687,66 kn, ali i time jer u okviru odredbi nacionalnog zakonodavstva ima pravnu mogućnost potraživati isplatu daljnjih iznosa ukoliko smatra da konverzijom nije postignuto potpuno obeštećenje. Time je na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.
23. Identično pravno shvaćanje izneseno je u revizijskim odlukama Rev-820/23, Rev-274/24, Rev-259/22 i Rev-77/24 u kojima je na dopušteno pravno pitanje odgovoreno:
Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.
24. Utoliko je sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je Ugovor o kreditu ništetan te posljedično tome i upis založnog prava na nekretnini u suvlasništvu drugotužiteljice budući nije udovoljeno pretpostavkama iz čl. 323. ZOO koja odredba propisuje otklanjanje posljedica ništetnog ugovora. Ugovor je tek djelomično ništetan (u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) a djelomična ništetnost tih odredbi ne utječe na valjanost odredbi o zasnivanju založnog prava čije se brisanje ne traži iz drugih razloga, nego isključivo u otklanjanju posljedica Ugovora o kreditu za kojeg su tužitelji smatrali, a sud prvog stupnja pogrešno prihvatio, da bi bio ništetan.
25. Pored usvajanja žalbe tuženika preinačenjem prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva iz gore navedenih razloga, nisu više odlučni žalbeni navodi drugotuženika vezani uz prigovor nedostatka legitimacije. No, ipak za reći je kako je drugotuženik kao založni vjerovnik pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev radi brisanja prava zaloga, kao što je drugotužiteljica kao suvlasnica nekretnine ovlaštena takav zahtjev postavljati. U odnosu na zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora legitimirane su ugovorne strane i svaka zainteresirana osoba prema odredbi čl. 327. st. 1. ZOO pa tako i drugotužiteljica na aktivnoj strani, no drugotuženik s pravom tvrdi kako nije bio ugovornom stranom Ugovora o kreditu čime za ovaj dio zahtjeva nije legitimiran.
26. Iz svih tih razloga valjalo je žalbe tuženika usvojiti i prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP.
27. Tuženici su okončanjem ovog žalbenog postupka u cijelosti uspjeli u sporu pa im prema odredbama čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21. i 138/23) pripada pravo na naknadu troškova postupka prema određenoj vrijednosti predmeta spora na ročištu od 22. veljače 2023. od 1.327,36 eur.
28. Prvotuženiku je priznato za sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska od 3. ožujka 2023., te za pristup na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (za svaku radnju po 100 bodova) iznos troška od 1.492,50 eur uz uvećanje PDV od 298,50 eur, ukupno 1.492,50 eur. Nije mu priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije došao, kao ni trošak sastava žalbe od 26. travnja 2022. protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru mjesne nenadležnosti jer je s žalbom odbijen. Za sastav ove žalbe je priznato 310,93 eur, dok pristojba na žalbu nije dosuđena jer prema podacima u spisu nije plaćena. Ukupni prvotuženikov trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka iznosi 1.803,43 eur.
29. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2023. i za zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2023, za svaku radnju po 100 bodova. Za pristup na ročište za objavu presude priznato mu je 50 bodova. Navedeno iznosi 696,50 eur uz uvećanje PDV-a od 174,12 eur, ukupno 870,62 eur. Za sastav žalbe priznato mu je 310,93 eur, te na ime sudske pristojbe na žalbu 106,18 eur.
30. Slijedom je svega narečenog odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude valjalo uvaženjem žalbi oba tuženika preinačiti i dosuditi tuženicima osnovane troškove uz zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove odluke, sve to kao u izreci ove presude sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP.
U Rijeci 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
