Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1726/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Gluić Ninčević d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ..., 6853 .... .... A., ABC, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 93 Ps- 280/19-30 od 3. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 93 Ps-280/19-30 od 3. siječnja 2022.

2.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj nasljednik prvog nasljednog reda iza ostaviteljice ZŠ pok. T, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1963., preminule **.**.2018. Utvrđenja da je vlasnik nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] te suvlasnik ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, uknjiži kao vlasni predmetnih nekretnina uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana. Utvrđenja da je vlasnik osobnog automobila marke Fiat Brava 1.4S, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] što da je tuženik dužan priznati te mu izdati ispravu podobnu za prijenos vlasništva navedenog osobnog automobila i predati to vozilo u posjed tužitelju kao i zahtjev za isplatom iznosa od 15.000,00 kn sa zateznih kamata i troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 18. 125,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrde da je pogrešno utvrdio sud prvog stupnja da nije živio u izvanbračnoj zajednici s pok. ostaviteljicom SŠ. Sud da nije obrazložio nelogičnosti u iskazu tuženika koji da ostaviteljicu vidio zadnji put sedam godina prije njezine smrti. Sud da nije pravilno analizirao ni iskaze saslušanih svjedoka. Nije povjerovao iskazu ŽŠ iako njezine navode nitko nije osporio i nije naveo odlučne razloge zbog kojih iskazima pojedinih svjedoka ne priklanja vjeru dok druge prihvaća. Tvrdi da je potpuno pogrešno priklonio vjeru iskazu tuženika koji da je krajnje nelogičan te je nastavno prihvatio i iskaze svjedoka koji su potvrdili njegove navode. Tuženik da nije izvršio niti jednu uplatu u korist ostaviteljice već da je te uplate vršila LŠ pa kako sam tuženik kaže da je te uplate vršio za održavanje kuće, a ista je u suvlasništvu tuženika i SŠ te uplate se ne bi odnosile na njezino uzdržavanje. Sud da je emotivnu komponentu odnosa tužitelja i pok. SŠ temeljio na iskazima svjedoka koji su se očito protivili takvoj vezi iz kojekakvih razloga dok je iskazom svjedokinje MŠ izričito potvrđena emotivna komponenta te veze.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tuženik, kao zakonski nasljednik drugog nasljednog reda, u cijelosti naslijedio svoju tetu pok. ZŠ (sestru tuženikovog pok. oca GŠ) koja je umrla **.**.2018. i nije sklopila brak ni imala vlastite ni posvojen djece,

-da tužitelj nije dokazao da je sa pok. ZŠ živio u izvanbračnoj zajednici,

-da već iz sadržaja iskaza samog tužitelja proizlazi da njihov zajednički život ne predstavlja izvanbračnu zajednicu u smislu da bi postojala emotivna povezanost tužitelja i pok. ZŠ. U svom iskazu navodi da ZŠ "poznaje" jer da je ista stanovala blizu njega u [adresa], te kad joj je umro otac, da nije htjela biti sama u kući, pa budući su bili u dobrim prijateljskim odnosima ona i tužitelj, da su počeli živjeti zajedno u istoj kući. Kada govori o tome da je spavao u istom krevetu s pok. ZŠ, tužitelj da ju oslovljava sa "gđa. ZŠ",

-da tužitelj ne zna kada je pok. ZŠ prodala nekretnine iza smrti oca ni točan datum njezine smrti i da tvrdi da je matičnom uredu prijavio njezinu smrt kao njezin prijatelj, susjed, a da je doista živio u izvanbračnoj zajednici bile bi mu poznate navedene činjenice i zasigurno ne bi tako govorio.

-da je neistinit sadržaj njegovog iskaza u kojemu navodi da nije bio u rodbinskim odnosima sa pok. ZŠ jer da je protivno utvrđeno iskazima tuženika potvrđenima iskazima saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio,

-da nije prihvatio istinitim iskaze svjedoka KŠ i njezinog supruga AŠ i da te iskaze ocjenjuje subjektivnim, pristranim jer da su osobno zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu budući da je svjedokinja KŠ s tužiteljem sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je, između ostalog, ugovoreno da će tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, kao protuuslugu za pruženo uzdržavanje od strane KŠ, istoj u vlasništvo ostaviti i svu imovinu kao i prava koje je stekao temeljem izvanbračne zajednice s ZŠ. Utvrđuje da su ovi svjedoci koristili iste riječi i izraze te ocjenjuje njihove iskaze unaprijed pripremljenim,

-iz činjenice da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ZŠ doneseno 2. kolovoza 2018., te da je tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari 8. veljače 2019. i da je sa svjedokinjom KŠ netom prije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (18. siječnja 2019.), te da su upravo ovi svjedoci rekli tužitelju da ga nemaju pravo tjerati iz H [adresa] (kako to svjedoči AŠ) također utvrđuje zainteresiranost bračnog para AŠ za uspjeh tužitelja u ovom sporu,

-da nije prihvatio istinitim ni iskaz ŽŠ, sukladan iskazima KŠ i AŠ, jer je ta svjedokinja navela da su joj neke činjenice poznate "iz razgovora sa DŠ na čemu temelji utvrđenje da je njezin iskaz dan pod utjecajem KŠ i AŠ,

-da je pok. ZŠ patila od bolesti depresije, kako to proizlazi iz njenog kartona pacijenta, koji je u spis dostavio liječnik dr. med. EŠ (l.s. 84- 103), da je imala psihičke smetnje, anksiozne poremećaje, depresivne epizode, problema sa snom, još od najstarijih podataka iz ovog kartona te da je uslijed takvog psihičkog stanja prekomjerno konzumirala alkohol, a to da je činio i tužitelj što potvrđuju svi saslušani svjedoci čije iskaze je sud prihvatio istinitim,

-da su tužitelj i pok. ZŠ, kao rođaci živjeli zajedno u istoj kući, kako bi smanjili životne troškove i međusobno se pomagali u kućanskim poslovima nakon 2012. god., smrti oca pok. ZŠ te da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se radilo o zajednici u kojoj je postojala trajnija egzistencijalna i emocionalna povezanost, kao i volja obaju izvanbračnih drugova da stvaraju i dijele iste pravne posljedice kao u bračnoj zajednici. Bračna zajednica da podrazumijeva postojanje tzv. animusa kod oba bračna druga da bi se ostvario sadržaj braka. Ponašanje pok. ZŠ u kojem se ograđuje od postojanja bilo kakve ljubavne, emotivne veze s tužiteljem, ukazuje da kod imenovane nije postojala volja da bi njihov život u istoj kući imao učinke izvanbračne zajednice u bilo kojem smislu.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Sud prvog stupnja odgovorio je na sva sporna pitanja i određeno i jesno je naveo razloge zbog kojih neke od iskaza svjedoka prihvaća istinitim, a druge ne prihvaća i ti razlozi u cijelosti su prihvatljivi i ovom žalbenom sudu.

9. Nije povrijedio ni odredbu čl. 8. ZPP-a ni počinio relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1 ZPP-a već je pravilnom analizom svih provedenih dokaza analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pravilno odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud nije presudu temeljio tek na iskazu tuženika, kako pogrešno navodi tužitelj u žalbi već je analizirao iskaze stranaka i svih svjedoka te je pravilnom analizom svih tih iskaza utvrdio bitne činjenice. Protivno žalbenim tvrdnjama sadržaj iskaza ŽŠ u kojem se poziva na saznanje dobiveno od svjedoka AŠ uz suprotne navode iz sukladnih iskaza ostalih saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio opravdava utvrđenje suda prvog stupnja da je navedena svjedokinja iskazivala po uputama AŠ i njegove supruge. Pri tom treba kazati da su neodlučne žalbene tvrdnje da tuženik nije vidio pok. ZŠ za vrijeme trajanja navodne izvanbračne zajednice i nisu odlučne žalbene tvrdnje je li tuženik osobno vršio uplate određenih sredstava za pok. ZŠ ili je te uplate vršila LŠ jer sud nije temeljio predmetno utvrđenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na tim činjenicama već na iskazima saslušanih svjedoka.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su ovdje tužitelj i pok. ZŠ nakon 2012., smrti Ljubičinog oca živjeli u njezinoj kući, sporno je da li je taj njihov život u istoj kući predstavljao izvanbračnu zajednicu.

11. Pravilno je sud prvog stupnja osnovanost zahtjeva sadržajno temeljio na odredbi čl. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15.: dalje ZN) kojim je propisano da se izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona o nasljeđivanju smatra životnom zajednicom neudate žene i neoženjenog muškarca koja je trajala duže vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka te čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15. dalje- ObZ) koji propisuje da se odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

12. Dakle, da bi se nekoj zajednici neudate žene i neoženjenog muškarca priznalo svojstvo životne zajednice i pravni učinci izvanbračne zajednice , potrebno je, osim duljine trajanja propisanih odredbama članka 8. ZN-a i članka 11. stavka 1. ObZ-a, voditi računa o karakteru izvanbračne zajednice kao i odredbi članka 11. stavka 2. ObZ-a kojom je propisano da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ObZ-a stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način vrijede odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova. Navedeno znači da je potrebno utvrditi žive li neudana žena i neoženjeni muškarac zajedno ili ne, je li se uzajamno pomažu i uzdržavaju, poštuju li se međusobno i održavaju li skladne bračne i obiteljske odnose, da se međusobno pomažu i brinu jedno o drugom kao i članovima svojih obitelji te suglasno donose odluke vezane za uređenje i funkcioniranje svoje životne zajednice koja svojom kvalitetom ima sve značajne bračne zajednice.

13. Sadržaj sukladnih iskaza saslušanih svjedoka, nezainteresiranih za ishod postupka kojima je sud opravdano priklonio vjeru, opravdava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj i pok. ZŠ nisu živjeli zajedno u kući tužiteljice kao izvanbračni drugovi već da su živjeli zajedno u istoj kući, kao rođaci kako bi smanjili životne troškove i međusobno se pomagali u kućanskim poslovima. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da već i iskaza samog tužitelja, u kojem govori o prijateljskim odnosima njega i ZŠ iz 2012., kada je otišao živjeti kod nje te u kojemu istu oslovljava sa „gđa ZŠ“, opravdava to utvrđenje. Tome doprinosi i nastavni iskaz u kojem navodi da ništa ne zna o prodaji naslijeđenih nekretnina pok. ZŠ, a što bi kao izvanbračni suprug trebao znati, kao i činjenica da nakon njezine smrti (umrla je 05. travnja 2018.) nije prijavio sebe izvanbračnim suprugom pok. ZŠ te da se iselio iz kuće u kojoj je živio s pok. ZŠ na zahtjev majke tuženika jer da se smatrao vlasnikom zasigurno na ničiji zahtjev ne bi izašao iz te kuće.

14. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu glavne tražbine.

15. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku troškove postupka, primjenom odredbe čl. 354. stavak 1. ZPP-a a pravilno je utvrdio i njihovu visinu, osim toga to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. izreke.

17. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić