Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-80/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić kao predsjednice vijeća, Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IČ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-680/2025-45 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika IČ te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi IČ za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 -dalje u tekstu: KZ/11) na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca s time da mu se na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u ovako preinačenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. rujna 2025. pa nadalje.

II. U preostalom dijelu odbijaju se djelomično žalba optuženog IČ i žalba državnog odvjetnika u cijelosti, kao neosnovane i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu optuženi IČ je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu je uračunato oduzimanje slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. rujna 2025. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog IČ oduzet je mobilni uređaj marke iPhone model 14, ljubičaste boje, IMEI broja [IMEI broj] prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 9. rujna 2025., te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi IČ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali optuženik putem branitelja Hrvoja Butkovića, odvjetnika u Karlovcu zbog pogrešne primjene odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ublažavanja odluke o kazni te je ujedno zamolio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Žalbu protiv presude je uložio i državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u svezi sa člankom 470. stavak 2. i 3. ZKP/08) s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i suđenje, odnosno da je preinači i optuženika proglasi krivim za počinjeno kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja Hrvoja Butkovića, odvjetnika u Karlovcu s prijedlogom odbijanja žalbe državnog odvjetnika kao neosnovane.

2.3. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.4. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili putem video veze branitelj optuženika Hrvoje Butković, odvjetnik u Karlovcu i optuženik dok nije pristupio uredno pozvani predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženika je djelomično osnovana dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik uvodno naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi sud prvog stupanja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.)

5. Optuženik pobija presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog međutim također ne obrazlaže žalbene navode vezane za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u tom pogledu ne obrazlaže nego obrazlaže samo žalbene navode koje se odnose na odluku o kazni.

5.1. Žalbeni navodi optuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje su neosnovani imajući u vidu da je optuženik u svojoj obrani priznao da je za unaprijed obećani novac pristao prevoziti ilegalne imigrante na način kako ga se tereti predmetnom optužnicom te je bježao od policije kako ga ne bi uhitili u činjenju kaznenog djela za koje je u konačnici i proglašen krivim. Takva njegova obrana je u suglasnosti i s ostalim dokazima izvedenim u dokaznom postupku prije svega sa svjedočkim iskazima policijskih službenika MČ i ŽČ te ostalom dokumentacijom pročitanom u dokaznom postupku.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u svezi sa člankom 470. stavak 2. i 3. ZKP/08)

6.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik tvrdi kako je u konkretnom slučaju nastupila konkretna opasnost za život i tijelo 21 ilegalnog imigranta koje je optuženik protuzakonito prevozio u tovarnom prostoru, nedovoljnom za toliki broj ljudi, odvojen od prostora kabine pregradom, bez sjedala, prozora, ventilacije i bez sigurnosnih pojaseva, dakle u potpuno nehumanim uvjetima te je prilikom bijega optuženika od policije došlo do slijetanja vozila u odvodni kanal, nakon čega je optuženik po izlasku iz vozila opet pokušao pobjeći, ne mareći za ljude koje je tom prilikom prevozio.

6.2. Nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu točno utvrdio činjenično stanje, te je temeljem utvrđenih činjenica ispravno zaključio da iako je okrivljeni kritične zgode prevozio 21 ilegalnog imigranta u vozilu koje nije bilo namijenjeno za prijevoz osoba jer u istom nema sjedala, sigurnosnih pojaseva niti ventilacije, da okrivljeni prema ilegalni imigrantima, kojima je iz koristoljublja omogućio nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, nije postupao na nečovječan način. U konkretnom slučaju temeljem provedenih dokaza prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je konkretan prijevoz ilegalnih imigranata od strane okrivljenog obavljen na neprimjeren način, međutim da je vožnja kratko trajala, da su sami imigranti dobrovoljno ušli u tovarni prostor vozila te da nitko od zatečenih osoba nakon što su zaustavljeni od strane policije prema iskazima policijskih službenika nije zatražio liječničku pomoć.

6.3. Glede prigovora držanog odvjetnika u žalbi da je optuženik načinom na koji je prevozio ilegalne migrante pokazao nedostatak poštovanja prema njima i umanjio njihovo ljudsko dostojanstvo, valja primijetiti da se optužnicom državnog odvjetnika optuženik i ne tereti da je postupao prema osobama koje je prevozio na ponižavajući način, već na način kojim je bilo dovedeno u opasnost život i tijelo tih osoba.

6.4. Postupanje na nečovječan i ponižavajući način potrebno je tumačiti kroz praksu Europskog suda za ljudska prava koji smatra postupanje nečovječnim kada je bilo smišljeno, trajalo satima bez prestanka i koje je uzrokovalo stvarne tjelesne ozljede ili psihičku ili fizičku patnju jačeg intenziteta ([obrt] protiv [adresa], 26772/95 od **.**.2000.), što znači da je kod nečovječnog postupanja naglasak na fizičkoj ili psihičkoj patnji. Za razliku od ponižavajućeg postupanja gdje takvo postupanje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti ako se osoba ponižava ili umanjuje njezina ljudska vrijednost i dostojanstvo ili se prema takvoj osobi pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili se ono umanjuje (presuda M. i M. protiv Hrvatske).

7. S obzirom na sve naprijed izloženo, sud prvog stupnja je u svemu pravilno utvrdio odlučne i važne činjenice, te za svoje činjenične zaključke dao potpune i pravilne razloge, te ispravno zaključio da su u radnjama okrivljenika kritične zgode ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 326 stavak 1. KZ/11 za koje ga je oglasio krivim.

8. U pravu je žalitelj, tj. okrivljeni IČ kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud, nakon što ga je pravilno proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, istom izrekao prestrogu kaznu.

8.1. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno pravilno utvrdio i cijenio njegovo priznanje osnovnog kaznenog djela ali mu je propustio utvrditi i cijeniti kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost (s obzirom na izostanak podataka o ranijoj osuđivanosti optuženika) dok mu je kao otegotne okolnosti pravilno utvrdio i cijenio veliku količinu kriminalne volje koja se ogleda u činjenici da je prevozio čak 21 osobu.

8.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

8.3. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotnu okolnost, kao i navode istaknute u žalbi okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti tj. nije dovoljno vrednovao optuženiku njegovo priznanje osnovnog kaznenog djela kao olakotnu okolnost kao i izostanak podataka o ranijoj osuđivanosti zbog čega se optuženik ima smatrati neosuđivanom osobom te je okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu u trajanju 3 (tri) godine.

8.4. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju primjerena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerena težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, osobnim prilikama okrivljenika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

9. Zbog svega naprijed navedenoga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 i članka 482. ZKP/08 djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika pobijana presuda djelomično je preinačena kao u točki I. izreke, a u preostalom dijelu žalba optuženika je odbijena kao neosnovana kao i žalba državnog odvjetnika u cijelosti te je u ostalom nepreinačenom djelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Dubrovnik, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić