Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-39/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković, predsjednice vijeća, Emira Čustovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac, člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko banke d. d. Zagreb, Slavonska avenije 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnik zastupa Hrvoje Matić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1057/2021-23 od 25. studenoga 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1057/2021-23 od 25. studenoga 2025.
a) potvrđuje u točkama I. i II. izreke
b) preinačava u točki III. izreke, odluci o troškovima parničnog postupka tako da točka III. izreke glasi:
" Nalaže se tuženiku Addiko banke d. d. Zagreb, Slavonska avenije 6, OIB: 14036333877, platiti tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u svoti od sa 2.490,59 EUR zateznim kamatama koje teku od 25. studenoga 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. st. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005. sklopljenog dana 03.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 07.06.2005. godine po javnom bilježniku Fedoru Paunoviću iz Vukovara pod brojem OV-4237/05., u dijelu odredbe koji glasi: - „…obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da plati tužiteljici BT iz [adresa] hrvatske vojske 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.114,53 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
2,23 € tekućom od 1.11.2008.
1,39 € tekućom od 1.1.2009.
3,54 € tekućom od 1.2.2009.
6,89 € tekućom od 1.3.2009.
1,75 € tekućom od 1.4.2009.
2,59 € tekućom od 1.5.2009.
23,45 € tekućom od 1.4.2010.
24,03 € tekućom od 1.5.2010.
24,10 € tekućom od 1.7.2010.
21,73 € tekućom od 1.9.2010.
22,24 € tekućom od 1.10.2010.
15,86 € tekućom od 1.11.2010.
193,30 € tekućom od 1.12.2010.
35,93 € tekućom od 1.1.2011.
28,96 € tekućom od 1.2.2011.
31,28 € tekućom od 1.3.2011.
28,27 € tekućom od 1.4.2011.
34,09 € tekućom od 1.5.2011.
43,47 € tekućom od 1.6.2011.
44,98 € tekućom od 1.7.2011.
65,12 € tekućom od 1.8.2011.
50,03 € tekućom od 1.9.2011.
44,78 € tekućom od 1.10.2011.
44,76 € tekućom od 1.11.2011.
44,94 € tekućom od 1.12.2011.
48,65 € tekućom od 1.1.2012.
51,67 € tekućom od 1.2.2012.
52,13 € tekućom od 1.3.2012.
52,18 € tekućom od 1.4.2012.
51,18 € tekućom od 1.5.2012.
52,57 € tekućom od 1.6.2012.
51,18 € tekućom od 1.7.2012.
51,80 € tekućom od 1.8.2012.
49,86 € tekućom od 1.9.2012.
48,68 € tekućom od 1.10.2012.
51,18 € tekućom od 1.11.2012.
50,92 € tekućom od 1.12.2012.
52,15 € tekućom od 1.1.2013.
48,54 € tekućom od 1.2.2013.
50,16 € tekućom od 1.3.2013.
52,60 € tekućom od 1.4.2013.
49,75 € tekućom od 1.5.2013.
47,45 € tekućom od 1.6.2013.
46,78 € tekućom od 1.7.2013.
47,96 € tekućom od 1.8.2013.
49,38 € tekućom od 1.9.2013.
52,37 € tekućom od 1.10.2013.
51,10 € tekućom od 1.11.2013.
52,82 € tekućom od 1.12.2013.
51,89 € tekućom od 1.1.2014.
54,01 € tekućom od 1.2.2014.
55,32 € tekućom od 1.3.2014.
54,18 € tekućom od 1.4.2014.
53,61 € tekućom od 1.5.2014.
52,90 € tekućom od 1.6.2014.
53,39 € tekućom od 1.7.2014.
54,86 € tekućom od 1.8.2014.
56,50 € tekućom od 1.9.2014.
56,18 € tekućom od 1.10.2014.
57,28 € tekućom od 1.11.2014.
461,64 € tekućom od 27.11.2014. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 2.740,59 eura sa zateznim kamatama počev od dana 25. studenoga 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na troškove parničnog postupka.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka 3. stavka 4. Ugovora o [broj kredita]. sklopljenog 03. lipnja 2005. između tužiteljice i tuženikovog pravnog prednika (Dalje: Ugovor), u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica i kamata, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 3.144,53 EUR iz osnove tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora, sa zateznim kamatama.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženikov prednik kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužiteljici odobren kredit u iznosu od u 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 10 godina;
- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;
- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF, u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, 3.114,53 EUR.
8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.
9. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamata, sud je zaključio da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.
10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP -a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je zastara zahtjeva za stjecanje bez osnove iz osnove promjenjive kamatne stope počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. te da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora , iako ovaj zahtjev nije predmet prvostupanjskog postupka.
12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj ica platila tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelj ici budući je isto stekao bez osnove.
13. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavka 2 točke 11. na koju žalitelj ukazuje u žalbi tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koje se tužiteljica pozvala, budući stranke nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
14.1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivne presude pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana, odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao.
15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).
16. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare potraživanja . Zastara zahtjeva kojim se traži isplata stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, teče od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Kako je parnični postupak započeo podnošenjem tužbe 14. svibnja 2020, pravilan je zaključak o neosnovanosti prigovora zastare.
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka , a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.
18. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.
18.1. Tužitelju ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podneska od 22. ožujka 2021. kojim se u prilogu istog dostavlja izvornik odvjetničke punomoći.
18.2. Zbog navedenog valjalo je odbiti tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u svoti od 250,00 EUR, (troškovi sastava podneska u svoti od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 50,00 EUR) pa tužteljičini troškovi postupka iznose 2.490,59 EUR.
19. Kako je tuženik sa žalbom uspio djelomično samo u odnosu na sporednu tražbinu ne pripadaju mu troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe, odnosno troškovi drugostupanjskog postupka (točka II. izreke ove drugostupanjske odluke).
20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. a. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i pod točkom I. b. temeljem odredbe iz članaka 373. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Bušković
