Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-91/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković, predsjednice vijeća, Emira Čustovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, kojega kao punomoćnica zastupa Andrea Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj P-326/2023-13 od 13. studenoga 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Đakovu, broj P-326/2023-13 od 13. studenoga 2025.:

a) preinačava u dijelu točaka II. i IV izreke kojim je određena stopa zateznih kamata koja na pojedine iznose teče za razdoblje do 31. prosinca 2022., tako da se do 31. srpnja 2015. određuje stopa zateznih kamata po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

b) potvrđuje:

- u točki I., III., V. i preostalom dijelu točaka II. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova drugostupanjskog postupka. .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 2. i 8. Ugovora o kreditu br. 204505 od 12.03.2007. godine, sklopljenog između tužitelja AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kao korisnika kredita i Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9. (pravni prednik tužene Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da tužitelju AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., isplati iznos od 1.518,41 eura koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak i iznos od 350,03 eura koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama imaju vratiti tužitelju kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to: po osnovi tečajne razlike:

- na iznos od 0,61 EUR počev od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 8,38 EUR počev od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR počev od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,50 EUR počev od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,89 EUR počev od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR počev od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,39 EUR počev od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,73 EUR počev od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,06 EUR počev od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 6,11 EUR počev od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,63 EUR počev od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 9,79 EUR počev od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,23 EUR počev od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,18 EUR počev od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,58 EUR počev od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR počev od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 16,67 EUR počev od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 15,20 EUR počev od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 20,29 EUR počev od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 17,47 EUR počev od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 24,07 EUR počev od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 36,04 EUR počev od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 32,45 EUR počev od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 46,22 EUR počev od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 39,64 EUR počev od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,66 EUR počev od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 50,65 EUR počev od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 57,46 EUR počev od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 54,54 EUR počev od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 54,53 EUR počev od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 50,54 EUR počev od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 51,76 EUR počev od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 68,82 EUR počev od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 70,79 EUR počev od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 88,71 EUR počev od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 82,99 EUR počev od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 73,74 EUR počev od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 73,74 EUR počev od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR počev od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 77,41 EUR počev od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 82,18 EUR počev od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 83,52 EUR počev od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 1,71 EUR počev od 01.03.2012. do isplate

po osnovi razlike kamatne stope:

- na iznos od 1,33 EUR počev od 01.05.2007. do isplae

- na iznos od 1,26 EUR počev od 01.07.2007. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR počev od 01.11.2007. do isplate,

- na iznos od 1,14 EUR počev od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR počev od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 8,08 EUR počev od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR počev od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 5,18 EUR počev od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 6,25 EUR počev od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 6,15 EUR počev od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR počev od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR počev od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR počev od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR počev od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 9,94 EUR počev od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR počev od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR počev od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR počev od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,63 EUR počev od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,49 EUR počev od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,32 EUR počev od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR počev od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 11,29 EUR počev od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 12,05 EUR počev od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR počev od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,64 EUR počev od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 9,25 EUR počev od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 9,94 EUR počev od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 9,82 EUR počev od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 11,36 EUR počev od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR počev od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 9,31 EUR počev od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR počev od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR počev od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR počev od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR počev od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 6,86 EUR počev od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR počev od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 5,43 EUR počev od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR počev od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 5,82 EUR počev od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR počev od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR počev od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 4,77 EUR počev od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 4,54 EUR počev od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 3,90 EUR počev od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 3,25 EUR počev od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR počev od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 1,96 EUR počev od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1,83 EUR počev od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR počev od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 0,56 EUR počev od 01.03.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu br. 204505 od 12.03.2007. godine, sklopljenog između tužitelja AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i Volksbank d.d. Varšavska 9 (pravni prednik tužene Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da tužitelju AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 112,26 eura koji se novčani iznos zbog ništetnos ti odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita ima vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.03.2007. do 31.12.2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stop i koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.183,99 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana 13. studenog 2025. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 204505 od 12. ožujka 2007. (dalje: Ugovor) koji su sklopili tužitelj i tuženikov pravni prednik, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, te utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu kredita. Predmet spora je i zahtjev za plaćanje novčane svote od 350,03 EUR iz osnove preplaćenih kamata, isplata novčane svote od 1.518,41 EUR iz osnove tečajne razlike i plaćanje novčane svote od 112,26 EUR za troškove obrade kredita. Dakle, predmet spora je zahtjev za povrat stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Iz stanja prvostupanjskoga spisa proizlazi :

- da su tužitelj i tuženikov pravni prednik zaključili Ugovor i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 16.951,36 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 60 mjeseci;

- da je ugovorena redovna kamatna stopa godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,10% u vrijeme sklapanja Ugovora,

- da je zbog promjene kamatne stope tužitelj više platio tuženiku iznos od 350,03 EUR;

- da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdobl ju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82 . i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da se u odnosu na ugovorenu redovnu kamatnu stopu vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača te je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je i tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.518,41 EUR, a razlika preplaćenih kamata zbog rasta kamatne stope iznosi 350,03 EUR,

- da je Ugovorom ugovorena naknada za obradu kredita od 1.10% iznosa odobrenog kredita, a koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora;

- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne alineje nije posebno pregovaralo;

- da je tužitelj za obradu kredita platio tuženikovu pravnom predniku iznos od 112,26 EUR.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženikova prednika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključen i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje os tale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženikov pravni prednik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi, troškovima obrade kredita zasniva na utvrđenju da se o spornoj odredbi, a kojom je ugovorena tužiteljeva obveza na plaćanje troškova obrade kredita od 1,10% iznosa odobrenog kredita, nije pojedinačno pregovaralo niti je iz sadržaja odredbe vidljivo koje troškove je navedenim iznosom tužiteljica podmirila. Stoga je sud naložio tuženiku vratiti tužitelju plaćene troškove obrade kredita u svoti od 112,26 EUR.

13. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da je rok zastare od pet godina počeo teći i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. veljače 2021., prvostupanjski sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

13.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za potraživanje koje se odnosi na troškove obrade kredita prvostupanjski je sud istog ocijenio neosnovanim pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva , prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

14. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

15. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

15.1. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

16. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP -a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

17. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava osporiti pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sigurno nisu manjeg značaja.

18. Protivno žaliteljevom shvaćanju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala. U vezi ovog postupka u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasni ja izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

19. U odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi valja kazati da iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

19.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

20. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

21. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare

1 0

je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su -IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

21. 1. Prvostupanjski je sud pravilno odbio prigovor zastare i u odnosu na plaćanje novčane svote od 350,03 EUR iz osnove preplaćenih kamata, isplata novčane svote od 1.518,41 EUR iz osnove tečajne razlike jer je zastara počela teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. veljače 2021., pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

22. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

23. Odluku o stopi zateznih kamata valjalo je uskladiti sa člankom 29. ZOO-a.

24. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. a. temeljem odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a, a pod točkom I. b. na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković