Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-142/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Saše Cvijetića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-707/2025, od 5. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika AP te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-707/2025, od 5. siječnja 2026., optuženik AP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te je temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci u koju kaznu zatvora mu je, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. listopada 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 68. i 69. KZ/11 optuženom SP izrečene su sigurnosne mjere i to sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koje će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i mogu trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 40,00 eura u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 o kojima će sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio optuženik AP putem branitelja Milana Petričića, odvjetnika iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu za blaže kazneno djelo prijetnje uz izricanje blaže uvjetne osude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Okrivljenik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik na inkriminirani način prijetio oštećenici, koji žalbeni navod nije osnovan jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo jasne, dostatne, valjane, potpune i neproturječne razloge na kojima temelji svoju presudu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno, nedvosmisleno i argumentirano obrazložio da žrtva IP, tijekom postupka, prilikom prvog ispitivanja i pred sudom, jasno, detaljno i ustrajno opisuje ponašanje i postupanje optuženika te na koji način joj je tijekom inkriminiranog dana prijetio , da je počeo vikati da ima dozvolu za pištolj, prijetiti da će ubiti nju i svakog tko mu se približi držeći u rukama pištolj kojim je mahao, što da je rezultat njihovog emocionalno konfliktnog odnosa, što je potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom i to fotografijom Facebook profila optuženika iz koje je razvidno je da je optuženik 16. prosinca 2024. objavio sliku automatskog oružja-puške te ispisa poruka optuženika koje je slao žrtvi iz čijeg sadržaja proizlazi da ima dozvolu za pištolj koju je produljivao 2022., koju dokumentaciju prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnom. Prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća obranu optuženika koji poriče djelo za koje se tereti iako u obrani navodi da je o žrtvi na Facebook-u napisao neke stvari koje nije trebao zato što ga je, iako mu je govorila da ga voli, ostavila, a što da ga je zaboljelo, što ukazuje na postojanje njihovog emocionalnog intimnog odnosa te da je na njegovom Facebook-u doista fotografija automobila i puške pored vozila, što da nema veze sa žrtvom već je slučajno naletio na takvu fotografiju pa ju je objavio , pa je detaljnom analizom svakog segmenta obrane optuženika dovodeći je u korelaciju sa personalnim dokazom i materijalnom dokumentacijom, koju ocjenjuje realnom, istinitom i vjerodostojnom, neovisno o činjenici da pretragom kuće koju koristi optuženik pištolj nije pronađen što nije od odlučnog značaja, a iz kojih razloga je u ukupnosti provedenog dokaznog postupka i utvrdio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

7. Nadalje, optuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da iskaz žrtve nije uvjerljiv naročito u odnosu na prijetnju optuženika pištoljem koji iznenadnom pretragom kuće koju koristi optuženik nije pronađen , a sve u svezi nesporne neistinite izjave optuženika da posjeduje dozvolu za nošenje oružja, ukazujući na motive žrtve koja se očito htjela osloboditi društva optuženika nakon što je ostvarila novčanu korist uzimajući od optuženika novac za tobožnju kupnju automobila koji novac je na taj način jednostavno zadržala, čime optuženik ustvari iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza dajući drugačije zaključke od onih iz pobijane presude tako što dokaze tumači na način koji odgovara navodima njegove obrane jer ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već na svoj način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, iz kojih onda izvodi suprotan zaključak od onog kojeg je izveo prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je iznio jasne razloge zašto je prihvatio i ocijenio istinitima i vjerodostojnim iskaz žrtve IP, a nije prihvatio obranu optuženika pod točkom 9. pobijane presude, što prihvaća i ovaj sud.

8. Imajući u vidu naprijed navedeno prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ispravno zaključuje kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članak 139. stavka 2. i 3. KZ/11 na način kako ga se tereti optužbom, zbog čega je proglašen krivim, a za sva ova činjenična utvrđenja dao je valjane i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Neosnovana je tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza povrijedio kazneni zakon te pogrešno zaključio da je optuženik AP ostvario bitna obilježja utuženog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 jer da se ne radi o prijetnji upućenoj partnerici u intimnoj vezi kao bliskoj osobi budući da su se poznavali relativno kratko vrijeme, družili se svega par dana, možda imali i seksualni odnos jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako u odnosu na objektivni element utuženog kaznenog djela tako i u odnosu na subjektivni odnos optuženika prema utuženom kaznenom djelu, utvrđujući da su optuženik i žrtva bili u vezi mjesec i pol do dva dana, u kojem vremenskom razdoblju su bili emocionalno i intimno bliski te je za svoja utvrđenja dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optuženik žalbom pobija presudu i zbog izrečene odluke o kazni tvrdeći da je prvostupanjski sud pravilno cijenio njegovu neosuđivanost i neporočnost te njegovu bitno smanjenu ubrojivost koja je posljedica teške invalidnosti uzrokovane politraumama glave iz više prometnih nezgoda u kojem slučaju da bi i uvjetna osuda bila dostatna sankcija, međutim vijeće je mišljenja da su od strane prvostupanjskog suda pravilno cijenjene sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja.

10.1. Tako prvostupanjski sud pravilno optuženiku olakotnim cijeni njegovu neosuđivanost, činjenicu da je bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja utuženog kaznenog djela ne našavši otegotne okolnosti pa je na tako utvrđene okolnosti sukladno težini kaznenog djela, osobnim okolnostima optuženika i naravi počinjenog kaznenog djela pravilno zaključio da će se izricanjem kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci, što je donja granica zakonom propisane kazne, ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela.

12. Nastavno nije osnovana žalba optuženika da je odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti za vrijeme izvršenja kazne nerazumljiva i bespredmetna jer da se optuženik liječi preko 20 godina od posljedica više prometnih nezgoda u kojima je zadobio teške i po život opasne ozljede glave zbog čega je radno nesposoban, umirovljen i bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela, što da nema veze s inkriminiranim slučajem, te da vještak nije utvrdio da bi optuženik bio ovisnik o opijatima, da opojnu drogu ne konzumira niti da mu je u tom smislu bilo potrebno liječenje jer je prvostupanjski sud pravilno temeljem provedenog psihijatrijskog vještačenja po psihijatrijskom vještaku dr. Denisu Sabljaru, spec. psihijatru i njegovom saslušanju utvrdio da je optuženik optuženo kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti kod kojeg je utvrđen granični poremećaj, emocionalno nestabilna osobnost po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Bordeline F60.3, da ima epilepsiju G40 i F11.2. (ovisnost o opijatima), a njegova struktura osobnosti (Borderline), uz ovisnost o opijatima, može poticajno u budućnosti djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela zbog čega se preporuča psihijatrijsko liječenje od duševne bolesti i ovisnosti o opijatima ambulantnog tipa. Pravilno je prvostupanjski sud izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti jer iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su kod optuženika ispunjene sve pretpostavke za određivanje upravo izrečen ih sigurnosnih mjera obzirom na karakteristike i ličnost optuženika te ocjenu vještaka da bi njegovo psihičko stanje moglo poticajno u budućnosti djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, pa su mu radi otklanjanja takvih opasnosti izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti.

13. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba optuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Sandra Juranović