Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-665/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Herceg, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-376/17 od 13. siječnja 2021., na sjednici održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-376/17 od 13. siječnja 2021. potvrđuje u točki I. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 97 m2, u naravi javno dobro –put, koji se označuje slovima A,B,C i D kako je iscrtano prikazano na situaciji plana terena Geoplan d.o.o. od 8. veljače 2007.¨.

II. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-376/17 od 13. siječnja 2021. preinačava u točki III. Izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-376/17 od 13. siječnja 2021. odlučeno je:

¨I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika, [adresa] koji glasi: " Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 97 m2, u naravi javno dobro –put, koji se označuje slovima A,B,C i D kako je iscrtano prikazano na situaciji plana terena Geoplan d.o.o. od 8. veljače 2007. a predstavlja 97/1710 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist brisajući do sada uknjiženog tuženika."

II. Prihvaća se protutužba tuženika – protutužitelja, CU zahtjevom koji glasi:

«Utvrđuje se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari na teret čest. zem. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine rubom čest. zem. [katastarska čestica] uz granicu sa čest. zem. [katastarska čestica], pa zatim uz granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] sve do čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a u širini od 2,30 m, te je ovlašten [adresa] ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, sve kako je prikazano u geodetskom situacijskom snimku od 18. kolovoza 2021 , koji je izradio OU, dipl. ing. geod. u ovom postupku, tako da je površina dijela čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označena žutom bojom od 137 m2, baš, dio za prelaganje puta ove stvarne služnosti s betonskog prolaza sredinom čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],pa je taj geodetski situacijski plan sastavni dio ove presude.“

III. Nalaže se [adresa] platiti ŠU parnični trošak u iznosu od 34.210,00 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ¨.

2. Odlučujući o žalbama stranaka ovaj sud je presudom poslovni broj Gž-148/2022-2 od 6. prosinca 2023. odlučio:

¨ I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-376/17, od 13. siječnja 2021.:

1. potvrđuje

u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje suvlasništva 97/1710 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2. preinačuje

- u preostalom dijelu točke I. izreke tako da u tom dijelu točka I. izreke glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 97 m2, u naravi javno dobro –put, koji se označuje slovima A,B,C i D kako je iscrtano prikazano na situaciji plana terena Geoplan d.o.o. od 8. veljače 2007. pa je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist brisajući do sada uknjiženog tuženika."

- u točki II. izreke tako da se odbija protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari na teret čest. zem. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine rubom čest. zem. [katastarska čestica] uz granicu sa čest. zem. [katastarska čestica], pa zatim uz granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] sve do čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a u širini od 2,30 m, te je ovlašten [adresa] ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, sve kako je prikazano u geodetskom situacijskom snimku od 18. kolovoza 2021 , koji je izradio OU, dipl. ing. geod. u ovom postupku, tako da je površina dijela čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označena žutom bojom od 137 m2, baš, dio za prelaganje puta ove stvarne služnosti s betonskog prolaza sredinom čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],pa je taj geodetski situacijski plan sastavni dio ove presude."

II. Nalaže se CU da [adresa] naknadi parnične troškove u svoti od 3.372,40 EUR/25.409,371 HRK u roku od 15 dana. ¨.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-1909/2024-2 od 21. kolovoza 2024., na prijedlog tuženika dopustio reviziju protiv prethodno navedene odluke ovog suda zbog pravnog pitanja: ¨Je li sud vezan, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, postavljenim tužbenim zahtjevom i u pogledu tog zahtjeva dužan donijeti odluku, te je li sud ovlašten samovoljno i bez uređenja tužbenog zahtjeva intervenirati u taj zahtjev?¨.

4.1. Odlučujući o reviziji tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Rev-1566/2024-2 od 8. siječnja 2025. odbio reviziju tuženika u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, dok je ukinuo presudu ovog suda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška te predmet u tom dijelu vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.2. Iz obrazloženja revizijske odluke proizlazi da je utvrđeno da je ovaj sud pri donošenju pobijane presude i to u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva i uknjižbu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to povredu iz čl. 354. st. 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP- a), odnosno prekoračio tužbeni zahtjev jer je odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se tužitelj pozivao, obzirom se isti nije pozivao na činjenicu da bi sporni dio nekretnine bila upravo nerazvrstana cesta koju bi po Zakonu o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., 156/25., dalje u tekstu: ZC) stekao u vlasništvo već na činjenici kvalitete i trajanja posjeda kao pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. U vezi s navedenim, nalazi da je ovaj sud počinio i bitnu povredu odredbama parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer je izrekom utvrdio da je tužitelj vlasništvo stekao dosjelošću, a kao razlog takve odluke navodi da je tužitelj vlasništvo stekao temeljem ZC-a.

5. Predmet odlučivanja u ovoj fazi postupka je žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 97 m2, u naravi javno dobro-put, koji se označuje slovima A,B,C i D, kako je iscrtano i prikazano na situaciji plana terena Geoplan d.o.o. od 8. veljače 2007., kao i obveze tuženika da trpi uknjižbu vlasništva tužitelja.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da se radi o nekretnini koja je predstavljala maslinik obitelji C,

- da na istoj postoji predmetni put koji vodi do susjedne nekretnine na kojoj se nalazi objekt ¨[obrt], a koja susjedna nekretnina je od 1945. bila oduzeta tadašnjem vlasniku JU te koji je od tada poslovao u sklopu tadašnjeg hotelskog poduzeća, a i danas posluje kao ugostiteljski objekt,

- da put postoji više desetljeća i da prolazi sredinom nekretnine tuženika, a koji je istu kupio od ranijih vlasnika - obitelji C,

- da predmetni put nije ucrtan u katastru i da ne predstavlja dio obalne šetnice koja je ucrtana u katastru,

- da se radi o putu koji predstavlja jedini mogući pristup putem opskrbnih vozila do susjednog hotelsko-restoranskog objekta [obrt],

- da se ne radi o jedinom uređenom putu dijela [adresa].

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ne tvrdi da bi sukladno onom što je pojmovno dosjelost posjedovao nekretninu kao svoju neometano tijekom zakonom propisanih rokova.

7. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP-a, a posebno prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda, smatrajući da je odlučna činjenica da se put koristi od 1930. tih godina, a smatra nebitnim je li se isti koristi za opće svrhe ili za neke druge. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8. U odgovoru na žalbu tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije vlasnik puta već da se radi o služnosti puta.

9. Žalba tužitelja je neosnovana.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz provedenih dokaza koji su ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP-a.

12. U odnosu na primjenu materijalnog prava, a koju tužitelj osporava kada žalbom pobija zaključak prvostupanjskog suda o tome koje su odlučne činjenice za stjecanje vlasništva dosjelošću, ukazuje se da stjecanje vlasništva dosjelošću podrazumijeva faktičnu vlast na stvari kao da je posjednik vlasnik stvari jer izvršava sva prava na nekretnini isključujući treće, izuzev ukoliko vlast preda drugoj osobi da uz njegovo odobrenje vrši posjedovne čine.

13. Javno dobro s druge strane podrazumijeva da se radi o stvari koja je namijenjena za uporabu svih, dakle o takvoj stvari koja isključuje posjed (faktičnu vlast) pojedinca, a koju sve osobe imaju pravo posjedovati sukladno njenoj namjeni.

14. Tužitelj svoje pravo temelji na tvrdnji da se predmetni dio nekretnine koristi kao put preko 50 godina (od 1930. tih godina pa nadalje) i to kao javni put koji sve osobe slobodno koriste sukladno njegovoj naravi.

15. Iz tvrdnji stranaka, priloženih fotografija lica mjesta te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke proizlazi da se radi o uređenom putu koji nije ograđen u smislu ograničenja mogućnosti prolaza sa susjednih nekretnina, dok iz iskaza svjedoka HU, predsjednika [obrt], ujedno osobe koja je rođena 1941. godine i od tada boravi u mjestu, kao i potvrdi [obrt] od 28. prosinca 2020., proizlazi da se radi o putu koji je uređen oko 1930. i od tada se nesmetano koristi i to kao put do susjedne nekretnine na kojoj se još tada nalazio privatni, tada novoizgrađeni, objekt [obrt], a koji i danas postoji kao uređeni ugostiteljski objekt do kojeg svi slobodno pristupaju predmetnim putem.

16. Tužitelj je jedinica lokalne samouprave te kao takav sljednik ranije Općine Dubrovnik, dok dosjelost, kao što je ranije rečeno, predstavlja držanje stvari kao svoje kroz zakonom određeni period. Tužitelj ne tvrdi da je stvar držao kao svoju već da je ista njegovo vlasništvo jer se desetljećima koristila kao javno dobro od strane članova općine. Obzirom na navedeno, odlučno je da li je tužitelj, odnosno njegova prednica, takvim posjedovanjem nekretnine mogla steći vlasništvo nekretnine, odnosno konkretno određenog dijela nekretnine, a kako to tužitelj zahtjeva.

17. Uzimajući u obzir da tužitelj svoj zahtjev temelji na posjedovanju nekretnine od strane članova njene prednice i to od 1930. tih pa nadalje, ukazuje se da je prema odredbama Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11., dalje u tekstu OGZ), a koji je bio na snazi do 8. veljače 1980., pitanje javnog dobra i vlasništva istog bilo uređeno paragrafom 287. OGZ-a koji je propisivao da se stvari ničije zovu one koje svi državljani mogu prisvojiti. One stvari pak, koje su im dozvoljene samo na porabu kao: ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske zovu se općeno ili javno dobro. Što je određeno da se zadovolji potrebama države kao: pravo kovati novce, pravo poštarsko i druga prava kraljevska, dobra komorska, rudnici, solane, danci (porezi) i carine, imenuju se državna imovina. Nadalje, paragrafom 288. OGZ-a je bilo propisano da na isti način dobro općine čine one stvari koje po ustavu zemaljskom služe na porabu svakome članu kakve općine; a imovinu općine čine one stvari od kojih su dohoci određeni, da se namiruju troškovi općinski.

18. Uzimajući u obzir da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se radilo o dijelu nekretnine koji bi služio ¨svakom članu kakve općine¨ već vlasniku susjedne nekretnine i korisnicima usluga objekta na toj susjednoj nekretnini, a niti da bi prednica tužitelja u vezi istog imala kakve dohotke ili troškove, zaključak je ovog suda da tužiteljica niti po ovoj osnovi nije mogla steći vlasništvo dijela predmetne nekretnine posjedovanjem iste od strane fizičkih osoba.

19. Nadalje, u postupku nije sporno da predmetna nekretnina nikada nije predstavljala društveno vlasništvo, a prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.), koji se primjenjivao od 8. veljače 1980. do 1. siječnja 1997., stjecanje vlasništva posjedovanjem nekretnine (stjecanje vlasništva dosjelošću) je pretpostavljalo da se posjed izvršava kao vlasnički posjed odnosno samostalno. Tužitelj ne tvrdi da je samostalno izvršavao posjed nekretnine niti posredno niti neposredno, čime je jasno da posjedovanjem istog od trećih osoba koje pri tome nisu priznavale veće pravo tužitelja, tužitelj (odnosno njegova prednica) nije mogao steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, a kako to tvrdi.

20. Konačno, čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., dalje u tekstu: ZV), u vezi s čl. 11. st. 1. i 2. ZV-a, kao osnovnu pretpostavku stjecanja dosjelošću podrazumijeva da je osoba samostalni posjednik nekretnine, time da vlast (posjed) izvršava kao da je vlasnik stvari, odnosno da sa stvari čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, a što uključuje pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

21.1. Iz već spomenutog očitovanja [obrt] i iskaza predsjednika [obrt], u vezi s nespornom činjenicom da je to jedini put do susjedne nekretnine, a koja je kao takva u cijelosti ograđena i na ulazu koje se nalazi raštio (kapija) do koje ovaj put vodi, proizlazi da se radi o putu koji je služio i služi za potrebe te susjedne nekretnine kao pristupni put istoj, a ne kao putu koji bi članovi općine koristili za opće potrebe mjesta u smislu prometovanja mjestom i povezivanja različitih dijelova mjesta i slobodnog kretanja članova općine/mještana tim mjestom, niti putu koji služi kao jedini uređeni put dijelu [adresa].

21.2. Naime, iz skica stalnog sudskog vještaka geodetske struke od 28. siječnja 2010. te 15. srpnja 2010. je razvidno da predmetni put ne čini dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi (ucrtani) put koji s jugoistočne strane vodi do predmetne nekretnine te se dalje nastavlja jugozapadno od granice nekretnine tuženika, dok predmetni sporni put nije evidentiran kao dio iste, iako se proteže pravcem do kojeg ovaj put vodi prije promjene smjera uz rub granice nekretnine tuženika. Iz skica je razvidno da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavlja dalje od nekretnine tuženika, za razliku od spornog puta koji prema navedenim skicama i fotografiji lica mjesta vodi isključivo do ulaznih vrata (kapije) susjedne nekretnine koja je u ostatku omeđena visokim kamenim zidom, a predstavlja nekretninu na kojoj se nedvojbeno nalazi objekt ¨[obrt].

21.3. Da se navedeni put koristi isključivo za potrebe susjednog objekta, proizlazi i iz očitovanja samog tužitelja od 7. rujna 2004., a kojim na prijedlog tuženika za izmještanje predmetnog puta, kao razlog odbijanja prijedloga tuženika navodi ¨isti koristi već 80 godina i fizički je jedini mogući pristup opskrbnim vozilima do hotelsko- restoranskog objekta [obrt], uz napomenu da je premještanje puta na sjeverni rubni dio nekretnine tuženika neprihvatljivo jer ¨sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi presijeca prometnica koja ide od velikog mula do [adresa] i formira obalnu šetnicu.¨.

22. Slijedom navedenog, a kako iz provedenih dokaza proizlazi da predmetni put nije bio put koji je služio za uporabu svih članova lokalne zajednice, a niti je tužitelj isti posjedovao kao samostalni posjednik preko 20 godina i time dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine do trenutka podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (2004. godine), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine, uz napomenu da pravni status nekretnine i narav iste nakon 2004. godine nisu predmet raspravljanja ovog postupka te da stoga odluka o zahtjevu tužitelja u ovom postupku ne prejudicira pravni status nekretnine nakon navedenog razdoblja niti u navedenim smislu predstavlja res iudicata.

23. Prvostupanjska presuda je u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. ZPP- a, a obzirom na konačne djelomične uspjehe stranaka u postupku, primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, a temeljem čl. 166. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dubrovnik, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović