REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1635/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, kao predsjednika vijeća, Helene Poropat, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu i Olga Perović, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika-protutužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska iz Novigrada, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-568/2022-65 od 17. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika HC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-568/2022-65 od 17. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj HC nasljeđivanjem, temeljem valjane i istinite oporuke pok. ŽC (ĆC) od 2. svibnja 2005. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Aleksandre Micelli, pod poslovnim brojem OV- 917/05, stekao vlasništvo nekretnine opisane i upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, što je tuženik dužan priznati i trpjeti provedbu ove presude uknjižbom prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. U točki II. utvrđeno je da je bez pravnog učinka vlastoručna oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2005. godine. U točki III. naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.480,64 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, 07. srpnja 2023., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja koje se žalbom ne pobija, odbačen je dio protutužbenog zahtjeva iz toč. I. koji glasi:

"Utvrđuje se pravno nevaljanom vlastoručna oporuka pok. ŽC od 01.05.2005. godine" (toč. I.) dok je u točki II. odbačen kao preuranjen zahtjev tuženika/protutužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu iz svih žalbenih razloga pobija tužitelj-protutuženik. Ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč.9., 11. i 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Smatra da je sud propustio ex offo utvrditi nedostojnost pok. VC za nasljeđivanje pok. supruga ŽC a na što je tijekom postupka ukazivao iz razloga što je ona u ostavinskom postupku iza pok. ŽC zatajila oporuku od 1. svibnja 2005. koju je vlastoručno sastavio i potpisao CC a sve kako bi se ona proglasila njegovom nasljednicom temeljem oporuke od 28. studenog 1987. Tvrdi da je pok. VC bila upoznata s postojanjem oporuke od 1. svibnja 2005. S tim u svezi VC nije mogla raspolagati imovinom pok. ŽC odnosno tu imovinu nije mogao naslijediti ili steći tuženik-protutužitelj UC. Navodi da postoji proturječnost između točke I. izreke presude i obrazloženja, da je sud prekoračio protutužbeni zahtjev kada je odlučio u točki II. izreke, jer u tom dijelu sud prvog stupnja nije dopustio preinaku, da je sud prvog stupnja povrijedio načelo res iudicata, da sud prvog stupnja nije postupio po uputama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da je sud povrijedio načelo zabrane dvostruke litispendencije, da je sud osnovanost protutužbenog zahtjeva temeljio na dokazima koje stranke nisu predložile a niti su se o njima izjasnile, da na okolnosti neispunjenja oporučnih naloga tuženik-protutužitelj nije predložio niti jedan dokaz, da sud nije imao procesna ovlaštenja raspravljati o prigovorima koji se odnose da predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu pok. VC te da joj zbog povrede nužnog dijela pripada ¼ dijela od predmetne nekretnine, da je te prigovore pok. VC trebala isticati u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. ŽC, da tuženik-protutužitelj UC nije i ne može biti zainteresirana osoba u smislu članka 48. st.1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 14/2019. – dalje: ZN) te da se ovdje ne radi o oporučnim nalozima već zapisima. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti a odbije protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja. Žalitelj pobija i odluku o troškovima postupka jer se o zahtjevima stranaka trebalo odlučivati prema uspjehu u sporu. Pri tome je od važnosti da je tužitelj-protutuženik istako samo jedan tužbeni zahtjev a tuženik- protutužitelj je istakao pet protutužbenih zahtjeva a da je uspio sa polovicom samo jednog od njih. To znači da je tuženikov- protutužiteljev uspjeh 10% a tužiteljev-protutuženikov 90%. Žalitelj potražuje troškove ovog žalbenog dijela postupka i to za sastav žalbe 622,14 eura, za PDV 25% - 155,54 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja-protutuženika HC nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja-protutuženika HC da se utvrdi kako je on kao oporučni nasljednik pok. ŽC stekao vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i to temeljem valjane i istinite oporuke od 2. svibnja 2005. godine kao i zahtjev tuženika-protutužitelja da se utvrdi pravno nevaljanom i bez pravnog učinka vlastoručna oporuka pok. ŽC (glavni zahtjev) te eventualno kumulirani zahtjev da se utvrdi da nasljedstvo iza pok. ŽC predstavlja bračnu stečevinu, da je VC suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine, pokretnina i novčanih sredstava koje je ostavitelj pok. CC imao u trenutku smrti te da je pok. VC nužna nasljednica pok. ŽC i da joj po tom osnovu pripada nužni dio cjelokupne njegove imovine.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka, utvrđeno je da je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja donio valjanu odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Ovaj sud nalazi da je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a jer je sud za svoju odluku dao jasne valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Sud prvog stupnja nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba postupka na koje žalitelj ukazuje kao i one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, odbacio je dio glavnog protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja u dijelu kojim je traženo da se utvrdi pravno nevaljanom vlastoručna oporuka pok. ŽC te je usvojio dio glavnoj tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je bez pravnog učinka vlastoručna oporuka ŽC od 1. svibnja 2005.

9. Za svoje odluke sud prvog stupnja dao je slijedeće obrazloženje:

- da je sporna oporuka od 1. svibnja 2005. valjana što je pravomoćnom presudom i utvrđeno;

- da je tom vlastoručnom oporukom pok. PC za svog nasljednika na cjelokupnoj svojoj imovini (i na predmetnoj nekretnini) odredio ovdje tužitelja- protutuženika;

- da je tom oporukom oporučitelj tužitelja-protutuženika opteretio nalozima tako što je uvjetovao nasljeđivanje njegove imovine ako on te naloge ispuni;

da tužitelj-protutuženik nije ispunio te naloge a tuženik-protutužitelj je istako protutužbeni zahtjev da se utvrdi kako je bez pravnog učinka navedena oporuka od 1. svibnja 2005.;

- da je tuženik-protutužitelj legitimiran za postavljanje protutužbenog zahtjeva jer je oporučni nasljednik pok. VC i jer je na njega prešla imovina pok. VC temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju pa tako i predmetna nekretnina koju je ona naslijedila oporučno iza pok. ŽC;

- da tužitelj-protutuženik nije do kraja života pok. VC o njoj skrbio i pomogao ju, da se nije pobrinuo o njezinom pogrebu, održavao spomenik, a time da nije ispunio naloge iz oporuke od 1. svibnja 2005.,

- da pok. VC nije nedostojna nasljednica pok. ŽC jer nije uništila ili sakrila ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje njegove posljednje volje;

- da je javni bilježnik rješenjem poslovnog broja. O-190/2014 od 5. veljače 2014. odlučio da neće provoditi ostavinsku raspravu iza pok. VC jer je utvrđeno da je cjelokupna njena imovina bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je ona kao primateljica uzdržavanja sklopila s davateljem uzdržavanja DC **.**.2011. i da je tu imovinu on prenio na sebe (tako i predmetnu nekretninu);

- da je tuženik-protutužitelj postao nasljednikom iza pok. VC trenutkom njezine smrti temeljem izjave njezine posljednje volje kojom je on određen za njenog univerzalnog nasljednika;

- da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima smatrati zajedničkom imovinom bračnih drugova pok. ŽC i BC jer je zemljište na kojem je sagrađena kuća kupljeno a kuća na tom zemljištu sagrađena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, te da ta imovina predstavlja bračnu stečevinu, svakog u ½ dijela;

- da je tuženik-protutužitelj aktivno legitimiran isticati prigovor da je ostavitelj pok. CC oporučnim raspolaganjem povrijedio pravo na nužni dio VC koja je taj prigovor istakla u ovom postupku za života

- te da u situaciji kada je djelomično prihvaćen glavni protutužbeni zahtjev to da se nije odlučivalo o ostalim eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevima.

10. Radi pravilnog razumijevanja predmeta spora valja istaći da prema stanju spisa proizlazi:

-da je tužitelj-protutuženik tužbom postavio onaj zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom u točki I. izreke, time da je tada kao tužena naznačena VC;

-da je već u svom odgovoru na tužbu tužena-protutužiteljica istakla protutužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da nije pravno valjana oporuka od 1. svibnja 2025. (glavni tužbeni zahtjev) i onaj eventualno kumulirani da se utvrdi kako nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], pokretnine i novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. ŽC, svakog u ½ dijela što joj je tužitelj-protutuženik dužan priznati i izdati joj ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva te da se utvrdi da je tužena-protutužiteljica kao supruga pok. ŽC njegova nužna nasljednica, što je tužitelj-protutuženik dužan priznati i izdati joj ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva na ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je nakon prekinutog postupka zbog smrti prvotno tužene-protutužiteljice pok. VC postupak nastavljen njegovim preuzimanjem od strane oporučnog nasljednika DC koji je podneskom od 5. veljače 2015. (str. 66 – 68 spisa) preinačio protutužbeni zahtjev na način da je ostao kod prvopostavljenog protutužbenog zahtjeva te je postavio prvi eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojim je traženo da nema pravnog učinka oporuka koju su dana 1. svibnja 2025. sačinili pok. CC i pok. VC i drugi eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev koji je sadržajno isti kao i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojeg je istakla u svom odgovoru na tužbu tužena-protutužiteljica VC;

- da je sud prvog stupnja raspravnim rješenjem od 19. veljače 2015. dopustio preinaku protutužbe od 5. veljače 2015.;

- da je sud prvog stupnja presudom od 19. ožujka 2015. poslovni broj: P- 223/2014-34 odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (toč. I. izreke), utvrdio da nije pravno valjana oporuka koju su dana 1. svibnja 2005. sačinili pok. CC i pok. VC te je odlučio o parničnom trošku;

- da je ovaj županijski sud presudom poslovnog broja Gž-1300/2015-2 od 9. listopada 2017. odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja-protutuženika u pobijajućem dijelu točke I. II. i IV. izreke te je u tom dijelu presudu potvrdio (točka I. izreke) a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja-protutuženika preinačio je dio točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja kojim je traženo da se utvrdi kako nije pravno valjana oporuka koju je sačinio LC. Točka II. izreke nije bila predmetom revizijskog postupka;

- da sud prvog stupnja nije presudom poslovni broj: P-223/2014-34 od 19. ožujka 2015. odlučivao o eventualno kumuliranom protutužbenim zahtjevima tuženika- protutužitelja jer je usvojio glavni protutužbeni zahtjev;

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po reviziji tužitelja-protutuženika ukinuo navedene presude Županijskog suda u Puli-Pola i Općinskog suda u Bujama-Buie te je predmet u ukinutom dijelu, onom kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (za utvrđenje prava vlasništva), vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je tuženik-protutužitelj podneksom od 22. studenog 2022. ostao kod svog protutužbenog zahtjeva da se utvrdi pravno nevaljanom i bez pravnog učinka vlastoručna oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2005. (time da je taj zahtjev postavio kao glavni) te je ostao kod svog eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva kojeg je u podnesku od 5. veljače 2015. označio kao drugi alternativni tužbeni zahtjev

- te da je sud prvog stupnja pobijanom presudom poslovni broj: P-568/2022-6 od 17. srpnja 2023. odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i djelomično usvojio dio glavnog protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja, zbog čega nije odlučivao o eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevima.

11. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je osnovano odbacio dio protutužbenog zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi nevaljanom vlastoručna oporuka pok. SC od 1. svibnja 2005. jer je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno na način da je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da nije pravno valjano navedena oporuka.

12. Pravilno je ocijenjeno da je ta oporuka pravno valjana samo u odnosu na pok. ŽC , obzirom ju je on vlastoručno napisao i potpisao dok VC istu nije vlastoručno napisala pa u odnosu na nju, neovisno što ju je samo potpisala, ta oporuka nije valjana, odnosno da za nju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 30. st. 1. ZN.

13. Međutim, neovisno o tome, tužitelj ne može uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom da je on na temelju takve valjane oporuke stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a što mu je tuženik-protutužitelj dužan priznati i trpjeti provedbu te presude uknjižbom prava vlasništva u zemljišne knjige, kraj pravilnog utvrđenja suda prvog stupnja da je bez pravnog učinka vlastoručna oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2025.

14. Kako je navedeno taj protutužbeni zahtjev (o kojem je odlučeno u točki II. izreke presude suda prvog stupnja) postavljen je najprije kao eventualno kumulirani i to u podnesku od 5. veljače 2015., a tu preinaku je sud prvog stupnja dopustio, da bi nakon toga takav zahtjev tuženik-protutužitelj izjavio u podnesku od 22. studenog 2022., kao jedan od glavnih zahtjeva (koju preinaku je sud prvog stupnja dopustio rješenjem poslovni broj: P-568/2022-56 od 13. siječnja 2023.). Neosnovano žalitelj smatra da sud nije mogao odlučivati odvojeno o glavnom protutužbenom zahtjevu koji je glasio: "Utvrđuje se pravno/nevaljanom i bez pravnog učinka vlastoručna oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2005." Ocjena je ovog suda da je pravilno dio tog zahtjeva rješenjem odbačen jer se radilo o presuđenoj stvari a da je preostali dio nakon provedenog postupka odlučio usvojiti. Kod odlučivanja o tom pitanju bilo je potrebno utvrditi da li je tužitelj-protutuženik ispunio one naloge koje mu je oporukom od 1. svibnja 2005. nametnuo pok. AC, a to su: da kuću ne proda deset godina po njihovoj smrti, da treba u njoj stanovati ili barem povremeno stanovati, da o pok. H i pok. BC skrbi i pomaže do kraja života, da je po njihovoj smrti dužan brinuti se o njihovom pogrebu i platiti troškove pogreba (koji će mu biti osigurani) kao i za njih napraviti spomenik i održavati ga 2-3 puta godišnje (za što će mu sredstva biti osigurana).

15. Spornu činjenicu da li je tužitelj-protutuženik ispunio sve te naloge sud je utvrdio iz iskaza stranaka i pisane izjave pok. VC koju je ona ovjerila kod javnog bilježnika.

16. Nije sporno da je pok. CC preminuo **.**.2010. a pok. VC **.**.2014.

17. Po ocjeni i ovog suda navedeni nalazi odnosili su se u pružanju pomoći i skrbi pok. ŽC i pok. BC, o brizi za njihov pogreb i izradu spomenika za plaćanje tih troškova (koje mu je oporučitelj osigurao). Znači nisu se odnosili samo na pok. ŽC.

18. Prema pisanoj izjavi pok. VC koju je ona ovjerila kod javnog bilježnika 5. travnja 2011. i iskazima parničnih stranaka dokazi su valjani i provedeni i na njima se može temeljiti presuda, utvrđuje se da je u ožujku 2011. došlo do verbalnog sukoba između tužitelja-protutuženika i pok. VC, da je tada tužitelj-protutuženik njoj vratio ključeve i bankovne kartice, prestao ju je posjećivati a time o njoj skrbiti i pružati joj potrebnu pomoć, nije se pobrinuo o njenom pogrebu, platio ga a niti održavao spomenik. O tome se izjasnila u toj pisanoj izjavi pok. VC a tužitelj- protutuženik iskazao da je kod nje posljednji put bio 23. ožujka 2011., da joj je vratio 3.000,00 eura te da nije platio troškove pogreba pok. BC te da je nadgrobni spomenik napravljen sredstvima koje je osigurao pok. CC. Tuženik- protutužitelj je u svom iskazu potvrdio navode iz pisane izjave pok. VC za koje je saznao iz njene priče, naveo je da mu je ona dala 3.000,00 eura za troškove njezina pogreba i za održavanje groba te da je tijekom 2011. skoro svakodnevno dolazio do nje. Tužitelj-protutuženik tijekom postupka nije tvrdio ni dokazao da naloge nije mogao izvršiti jer da ga je o tome onemogućila pok. VC, odnosno da je imao opravdani razlog prestati skrbiti o njoj i brinuti se o njezinom pogrebu te održavati grobno mjesto. Nije tvrdio ni da je nakon 23. ožujka 2011. pokušao ispuniti naloge iz oporuke i da je u tome bezrazložno spriječen.

19. Iz njegova iskaza zaključuje se da je on nakon tog dana prestao dolaziti kod nje i brinuti se o njoj. Tužitelj-protutuženik je taj na kojem je bio teret dokaza da je pok. VC odgovorna za njegovo nepostupanje po nekim od naloga. Tuženik- protutužitelj kraj navedenih dokaza i navoda tužitelja-protutuženika nije imao potrebu za predlaganje drugih dokaza radi utvrđivanja navedenog spornog pitanja odnosno osnovanosti tog njegovog protutužbenog zahtjeva.

20. Utvrđenje da je bez pravnog učinka sporna oporuka ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika. Bez obzira što je oporuka utvrđena valjanom i istinitom, u ovom postupku u kojem je utvrđeno da je nastupio raskidni uvjet koji mu je nametnut oporukom i da on kao osoba koja je opterećena nalogom gubi ono što mu je oporukom namijenjeno (čl. 48. ZN), to se on sada ne može upisati vlasnikom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

21. Ocjena je ovog suda da se time što je tuženik-protutužitelj postavio svoj protutužbeni zahtjev kakav je usvojen pobijanom presudom u toč. II. izreke postiže ista svrha kao i da je on zahtijevao da se utvrdi kako je oporuka pok. EC iz 2005. izgubila pravni učinak (kako je to ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-633/2018-2 od 10. svibnja 2022.).

22. Neosnovano žalitelj smatra da pok. VC nije mogla naslijediti imovinu pok. ŽC. Nije sporno da su pok. CC i pok. VC bili bračni drugovi te da nisu imali potomke, da je po smrti pok. ŽC proveden ostavinski postupak u kojem je sudjelovala samo pok. VC, da je ona tada proglašena jedinom nasljednicom na cjelokupnoj njegovoj imovini i to temeljem vlastoručne oporuke ostavitelja od 28. studenog 1987.

23. Po ocjeni ovog suda pok. VC bi imala pravo nasljeđivanja iza svog pok. supruga ŽC i kao zakonska nasljednica (ako ništa onog nužnog dijela). Činjenica što je po oporuci od 1. svibnja 2005. za njegovog univerzalnog nasljednika određen tužitelj-protutuženik ne umanjuje njena vlasnička prava, jer kako je navedeno tužitelj-protutuženik je to svoje nasljedno pravo stekao u trenutku ostaviteljeve smrti i on se smatra nasljednikom sve dok se pravomoćnom presudom, po zahtjevu zainteresirane osobe, ne utvrdi da je zbog nastupanja raskidnog uvjeta ta oporuka iz 2005. izgubila pravni učinak. Gubitkom tog pravnog učinka tužitelj-protutuženik gubi pravo vlasništva nad imovinom koju je trebao naslijediti. Tu imovinu nasljeđuje tada pok. VC, barem kao zakonska nasljednica.

24. Valja istaći kod toga da je neki od raskidnih uvjeta iz oporuke nastao za života pok. VC a neki po njenoj smrti, da je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Aleksandra Micellia iz Novigrada poslovni broj: O-391/2010 od 17. siječnja 2011. postalo pravomoćno te da nije dokazano da je ono ukinuto ili preinačeno.

25. Pok. VC koja se temeljem tog rješenja upisala vlasnicom predmetne nekretnine mogla je njome raspolagati, kako je i učinila ugovorom o doživotnom uzdržavanju i oporukom.

26. Činjenica da ona u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. ZC nije ukazala na postojanje vlastoručne oporuke pok. ŽC iz 2005., protivno tvrdnjama tužitelja-protutuženika ne znači da je ona zbog toga nedostojna naslijediti svog pok. supruga.

27. Odredbom članka 125. st.1. t.3. ZN propisano je da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti što na temelju oporuke, onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku.

28. Primjenom te odredbe sud prvog stupnja pravilno zaključuje da pok. VC nije uništila i sakrila ostaviteljevu oporuku, a time da nije dokazano postojanje uvjeta da se utvrdi kako je ona nedostojna naslijediti pok. ŽC. Time što iz nekog razloga ona nije u ostavinskom postupku izjavila da je pok. CC sastavio vlastoručnu oporuku iz 2005., ne znači samo po sebi da je postojala njena namjera da ju sakrije. Pok. VC nije ni mogla sakriti ili uništiti oporuku jer je ona bila pohranjena kod javnog bilježnika, koji ju je i dostavio sudu, ali nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o nasljeđivanju. Postojanje namjere da pok. VC spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje uništenjem ili skrivanjem oporuke je na tužitelju-protutuženiku, a on to nije dokazao.

29. Neosnovano žalitelj smatra da tuženik-protutužitelj nije bio ovlašten nastaviti ovaj postupak i isticati protutužbene zahtjeve, jer je nesporno utvrđeno da se on na predmetnoj nekretnini upisao vlasnikom temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio s primateljicom uzdržavanja pok. VC i da je ona javnom oporukom (koja je valjana) od 29. ožujka 2011. svu svoju imovinu ostavila tuženiku- protutužitelju. Tuženik-protutužitelj je časom smrti pok. VC postao njen univerzalni nasljednik i kao takav je bio ovlašten nastaviti ovaj postupak kao i postavljati protutužbene zahtjeve. Sud prvog stupnja je nakon prekida postupka u ovoj pravnoj stvari postupak nastavio s tuženikom-protutužiteljem DC kao oporučnim nasljednikom. Naime ostavinski postupak iza pok. VC se nije proveo iz razloga što je cjelokupna imovina koje je ona bila vlasnik prenijeta na DC temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa nije bilo druge imovine koja se mogla naslijediti.

30. Tužitelj-protutuženik pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je njegov uspjeh u sporu veći od tuženikovog-protutužiteljevog, a sve ako se cijeni da je on u odnosu na pet protutužbenih zahtjeva uspio sa njih četiri i još jednom polovinom petog. Međutim on je kod toga cijenio i eventualno kumulirane protutužbene zahtjeve (o kojima se nije raspravljalo ni odlučivalo).

31. Točno je da se u postupcima u kojima se odlučuje o tužbi i protutužbi o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje i za tužbu i protutužbu, i to prema vrijednosti predmeta spora za svaki od tih glavnih tužbenih-protutužbenih zahtjeva. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva je 100.001,00 kuna/13.272,41 eura, a toliko iznosi vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva.

32. Sud prvog stupnja je tuženiku-protutužitelju priznao one troškove na koje bi imao pravo samo zbog njegova 100% uspjeha u pogledu tužbenog zahtjeva i to prema vrijednosti predmeta spora samo tog zahtjeva. Nije se odlučivalo o troškovima u vezi s protutužbenim zahtjevom a po ocjeni ovog suda njego uspjeh je u najgorem slučaju jednak tužiteljevom-protutuženikovom uspjehu. Naime tuženik-protutužitelj je u cijelosti uspio sa svojim glavnim zahtjevom da se utvrdi kako nije pravno valjana oporuka pok. VC od 1. svibnja 2005. i sa zahtjevom da je oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2005. bez pravnog učinka, dok nije uspio sa zahtjevom da se utvrdi kako nije pravno valjana oporuka pok. ŽC od 1. svibnja 2005. O ostalim, eventualnim protutužbenim zahtjevima se nije odlučivalo ili nije bilo potrebno odlučivati kad je usvojen glavni dio protutužbenog zahtjeva. Kraj takvog stanja stvari tužitelj-protutuženik nije uspio ni sa tužbenim zahtjevom a niti mu prema uspjehu s protutužbenim zahtjevom pripada pravo na naknadu troškova (njegov uspjeh je manji od tuženikovog-protutužiteljevog).

33. Iz navedenih razloga a kraj činjenice da je sud prvog stupnja pravilno tuženiku- protutužitelju priznao one troškove potrebne za vođenje postupka a koji su i nastali samo u vezi tužbenog zahtjeva, i da se na odluku o trošku tuženik-protutužitelj nije žalio, to je primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) i u tom dijelu žalba tužitelja-protututuženika utvrđena neosnovanom.

34. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja-protutuženika odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st.1. ZPP).

35. Kako tužitelj-protutuženik nije uspio sa svojim pravnim lijekom, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP).

U Puli 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marija Sošić