Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1182/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice AJF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 P-721/2021-32 od 06. listopada 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 P-721/2021-32 od 06. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja vlasništva dijela nekretnine označene kao zk. č. br. 1297/1, Kuća br. 102 [adresa] i dvorište površine 539 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 65 m[2] , koji dio je u Nalazu geodetskog vještaka Vladivoja Relića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 15. veljače 2023. godine ispunjen crvenom bojom i označen slovom S, te omeđen točkama A-B-C-D, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se međa između k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zk. č. br. 1297/1, k. o. [katastarska općina]) i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zk. č. br. 1297/5, k. o. [katastarska općina]) uredi na način da točka B predstavlja istočnu početnu točku međe između predmetnih čestica, a točka A zapadnu početnu točku međe između predmetnih čestica, sve prema skici mjesta prijepora u Nalazu geodetskog vještaka Vladivoja Relića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 15. veljače 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.243,75 eura/9.371,03 kuna, sa zateznim kamatama tekućima od 06. listopada 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženice, kao i iskaza svjedoka CJ, LJ, JJ i ŽJ, uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladivoja Relića, te uvida u spis tog suda poslovni broj R1-54/2016, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini opisanoj u točki I. izreke pobijane presude, kao i zahtjev radi uređenja međe između nekretnina stranaka naznačenih u istoj točki izreke shodno utvrđenom vlasništvu tužitelja.

7. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine označene kao zk. čest. br. 1297/5, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica uknjižena kao vlasnica zk. čest. br. 1297/1, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

8. Nadalje utvrđuje da su naznačene nekretnine 2005. godine predstavljale jednu jedinstvenu parcelu označenu kao zk. čest. br. 1297/1, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1.147 m[2] (319 čhv), koja je bila u vlasništvu A i MJ, svakog u 1/2 dijela, a da je tužitelj temeljem kupoprodajnih ugovora od 13. rujna 2005. godine i 02. studenoga 2005. godine kupio dio predmetne parcele za kupoprodajnu cijenu od 7.000,00 eura u površini od 141 čhv (od ukupno 319 čhv) i stupio u posjed kupljenog dijela nekretnine, te je odmah nakon toga sagradio betonski zidić za kojeg tvrdi da predstavlja među između parcela stranaka, na koji zidić je postavio žičanu ogradu.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica kupoprodajnim ugovorom od 29. prosinca 2006. godine kupila od prodavatelja 178/319 dijela predmetne zk. čest. br. 1297/1, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je isplatila kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed predmetne nekretnine koji se protezao do predmetne ograde i betonskog zidića, a da je tužitelj dana 20. listopada 2006. godine podnio prijedlog za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju stambene građevine na svojoj parceli, s time da je za potrebe izdavanja lokacijske dozvole bilo potrebno napraviti parcelaciju predmetne čestice, u koju svrhu su tužitelj i tuženica zaključili Sporazum o razvrgnuću suvlasništva kojim su definirali granice između parcela, te je izvršena podjela novoformiranih čestica sukladno prijavnom listu RN-1557/2009 koji je potvrđen po Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove, a da su temeljem navedenog parcelacijskog elaborata i navedenog Sporazuma o razvrgnuću suvlasništva, sastavni dio kojeg je i Suglasnost za provedbu navedenog prijavnog lista, formirane parcele u katastru i zemljišnim knjigama, i to zk. čest. br. 1297/5, površine 362 m[2] (opisana kao dvorište) i zk. čest. br. 1297/1, površine 539 m (opisana kao kuća broj 102 i dvorište), koje su u katastru označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, [adresa], površine 539 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište 362 m[2] , a da je tužitelj ishodio lokacijsku dozvolu broj [broj dozvole] od 16. lipnja 2007. godine koja se temelji na navedenom katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju koje je nastalo nakon provedbe prijavnog lista.

10. Nastavno utvrđuje da je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo pred tim sudom dana 03. ožujka 2016. godine protiv tuženice kao protustranke izvanparnični postupak za ispravak međe u predmetu poslovni broj R1-54/16, koji prijedlog temelji na usklađenju stanja u naravi sa stanjem u katastru i zemljišnim knjigama, te da je u tom postupku izrađen nalaz i mišljenje vještaka geodete sa zadatkom utvrđivanja stanja predmetnih čestica u dvije varijante, i to prema stanju u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, odnosno prema katastarskom planu i prema stanju u naravi koje je utvrđeno prilikom uviđaja (a uzimanjem u obzir betonskog zidića koji prema tvrdnji predlagatelja predstavlja razgraničenje među parcelama), pri čemu je vještak utvrdio razlike stanja posjeda u naravi (prema pokazivanju tužitelja) u odnosu na stanje u zemljišnoj knjizi i na katastarskom planu, koje razlike je naznačio na skicama na listu 71 i 72 spisa R1-54/16, točkama A-B-C-D, a da je sud u tom predmetu donio rješenje kojim je uredio među između čestica na način koji je pokazivao predlagatelj, a koje je označeno u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka točkama A-B-C-D, ali da je Županijski sud u Splitu odlučujući o žalbi protustranke preinačio navedeno rješenje na način da je odbio prijedlog za uređenje međe, jer je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV).

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj od 2005. godine pa do danas posjeduje prijeporni dio nekretnine u vlasništvu tuženice, označen u točki I. izreke pobijane presude, ali ne poklanja vjeru navodima tužitelja da je kupio navedeno zemljište u granicama kako ga posjeduje u naravi, jer utvrđuje da iz navedenih kupoprodajnih ugovora ne proizlazi da je predmetnu nekretninu kupio upravo u površini i u dimenzijama kako je isto ograđeno navedenim betonskim zidićem, a da iz spomenutog Sporazuma o razvrgnuću suvlasništva, prijavnog lista, lokacijske dozvole i druge dokumentacije Geodetskog ureda za katastar i geodetske poslove proizlazi da je tužitelj znao koji dio pripada njemu, a koji tuženici, te da je izričito pristao da se na taj način formiraju parcele u katastru i u zemljišnoj knjizi, u vezi čega utvrđuje nelogičnim da bi se tužitelj odrekao 69 m[2] svoje parcele samo iz razloga formalno pravne prirode, a u okolnostima da je tu površinu zemljišta doista i kupio, pri čemu utvrđuje kako je nelogično i da tužitelj i tuženica u slučaju da su spomenuti Sporazum o razvrgnuću suvlasništva i prijavni list napravljeni samo u svrhu ishođenja lokacijske dozvole ne bi svoje odnose regulirali nekim internim ugovorom kojim bi potvrdili stvarno stanje njihovih stvarno pravnih odnosa, a koje bi onda služilo kao garancija tužitelju da isti neće biti izigran. Osim toga, utvrđuje kako na to da je tuženica (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o tužitelju) doista kupila nekretninu površine 539 m[2] proizlazi i iz samog kupoprodajnog ugovora koji se poziva na podatke iz katastra u kojima je navedena čestica označena u svojem punom obimu.

11.1. U vezi toga utvrđuje da tuženica nije „širila“ svoj posjed na navedeni sporni (ograđeni) dio tužitelja, te ne poklanja vjeru njezinim navodima da to nije činila jer nije imala novaca za uređenje, budući da utvrđuje kako je ista betonirala svoju cijelu okućnicu upravo do betonskog parapeta kojeg je tužitelj postavio na mjestu kojeg smatra međom između predmetnih nekretnina, ali da tuženica nije ulazila u stanje posjeda jer je bila u dobrosusjedskim odnosima s tužiteljem, pa nije htjela s njime ulaziti u konflikte, a što da potvrđuje i njezin suprug CJ koji je saslušan kao svjedok. Pri tome utvrđuje kako iz iskaza tuženice i svjedoka CJ ne proizlazi da oni tužitelju priznaju pravo na posjed, već da nisu htjeli posezati za samovlašću i silom mijenjati stanje stvari, a što su pokazali svojim dispozicijama u postupku uređenja međe i u ovom postupku, u kojima su se odlučno usprotivili takvom uređenju odnosa među strankama.

12. Nastavno utvrđuje da tužitelj nije dokazao zakoniti temelj svojeg posjedovanja prijepora, jer da nema valjani pisani kupoprodajni ugovor za dio čestice kojeg drži u posjedu, a koji je u vlasništvu tuženice, te da je njegov posjed utuženog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nepošten od trenutka kad su u spomenutom postupku parcelacije tužitelj i tuženica pristali na granice između predmetnih nekretnina, jer da je najkasnije tada tužitelj saznao da mu ne pripada pravo na posjed, a da osim toga tužitelja obvezuje i sadržaj spomenutog Sporazuma o razvrgnuću suvlasništva i sve radnje koje je poduzeo u postupku parcelacije zemljišta i formiranja predmetnih parcela, pa da se s obzirom na to ne može s uspjehom pozivati na poštenje, jer da je sam pristao na takvu diobu, a da činjenica da tuženica nije poduzela radnje da izmijeni stanje u naravi, u okolnostima kad su same stranke nekoliko godina ranije sporazumno odredile podjelu parcela i granica između istih, nije od utjecaja na savjesnost tužitelja i ne čini njegov posjed poštenim i samostalnim.

13. Stoga utvrđuje kako u smislu odredaba članaka 18. i 159. ZV-a nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prijepora dosjelošću, pa da nema osnova niti za drugačije uređenje međe između nekretnina parničnih stranaka, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

16. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može valjano ispitati.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim navode tužitelja da je pravo vlasništva utuženog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekao putem dosjelosti, na kojim tvrdnjama se temeljio njegov tužbeni zahtjev, pa je slijedom toga pravilno odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na tom dijelu prijepora, a posljedično tome i zahtjev radi uređenja međe na način opisan u točki I. izreke pobijane presude.

18. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima isti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, jer su posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

19. Naime, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužitelj nije u smislu odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a dokazao zakonitost posjeda utuženog dijela naznačene (predmetne) čestice, jer niti iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je dana 30. rujna 2005. godine i 02. studenoga 2005. godine kao kupac zaključio s prodavateljima A i VJ, a na koje pravne poslove se poziva u žalbi, a niti iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. kolovoza 2006. godine kojeg je u pogledu iste nekretnine kao kupac zaključio sa navedenim prodavateljima (list 79-81 predmetnog spisa), ne proizlazi da je predmet kupoprodaje bio upravo onaj dio prvobitne kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]-A, k. o. [katastarska općina] koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, pa je već iz tog razloga pravilno u smislu odredbe članka 159. stavak 2. ZV-a odbijen tužbeni zahtjev, jer tužitelju za stjecanje prava vlasništva prijepora putem redovne dosjelosti nedostaje pretpostavka zakonitosti posjeda, a eventualno vlasništvo tog dijela nekretnine nije mogao steći niti izvanrednom dosjelošću (članak 159. stavak 3. ZV-a), a to stoga jer od stupanja u posjed prijepora 2005. godine pa do podnošenja predmetne tužbe dana 23. srpnja 2021. godine nije protekao rok od dvadeset godina.

20. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja cijenio pravni doseg priloženog Sporazuma o razvrgnuću suvlasništva i diobi nekretnina i suglasnost za provedbu prijavnog lista s diobnim nacrtom RN.br. 1557/2009 u zemljišnim knjigama od 25. svibnja 2009. godine (list 53-57 spisa, u nastavku teksta: Sporazum), u vezi čega su proturječni njegovi žalbeni navodi da je na sklapanje tog Sporazuma pristao samo i isključivo da se formalno izvrši podjela nekretnine na njegovu štetu kako bi išao na ruku tuženici (kako bi ista mogla formirati vlastitu česticu u skladu s lokacijskim uvjetima i dobiti kredit), a to stoga jer isti u predmetnoj tužbi uopće nije spominjao da je to bio razlog zbog kojeg su on i tuženica zaključili taj Sporazum, već da je isti sklopljen za potrebe izgradnje tužiteljeve kuće.

21. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

22. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

23. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar