Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-195/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marijani Jerković, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 1. NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ujedno i kao nasljednika pok. JF. JF iz [adresa] i pok. JF LF ud. Ž, [adresa], 2. PF pok. Ž, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednik pok. LF ud. Ž, [adresa] i nasljednik pok. LF Ž pok. Ž iz [adresa], zastupanih po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Andreis i Partneri d. o. o. iz Zagreba i 3. UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. OF ud. TF, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika NF i PF izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-401/2020.-5. od 11. lipnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika NF i PF pok. Ž kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-401/2020.-5. od 11. lipnja 2021. u točki I. izreke, zatim u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženicima NF pok. Ž i PF pok. Ž da zajedno sa tuženicom UF naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.413,06 kuna/983,88 eura[1] , u roku od 15 dana, kao i u točki III. izreke, uz istovremeni ispravak te presude u uvodu, redak sedmi i osmi odozgo, tako da iza riječi „nasljednik pok. LF ud. Ž, [adresa], a prije riječi „zastupani“ treba pisati „i nasljednik pok. LF Ž pok. Ž iz [adresa].

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika NF i PF pok. Ž preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-401/2020.-5. od 11. lipnja 2021. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženicima NF pok. Ž i PF pok. Ž da zajedno sa tuženicom UF naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kuna/796,34 eura (preko dosuđenog parničnog troška u iznosu od 7.413,06 kuna/983,88 eura do dosuđenog parničnog troška u iznosu od 13.413,06 kuna/1.780,22 eura), te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na tuženike NF pok. Ž i PF pok. Ž.

III Odbija se zahtjev tuženika NF pok. Ž i PF pok. Ž za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] njiva sa 472 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio je u prijavnom listu-prijedlogu izrađenom po Denisu Jurkoviću, stalnom sudskom vještaku-geodeti od 20. travnja 2017. godine broj: 6336 označen kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 240 m[2] , k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i prijavnog lista-prijedloga izrađenog po ..., stalnom sudskom vještaku-geodeti od 20. travnja 2017. godine broj: 6336 izradi i provede elaborat parcelacije nekretnine, tako da dio k. č. [katastarska čestica] njiva sa 472 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 240 m bude odcjepljen od postojeće k. č. [katastarska čestica] i postane zasebna katastarska čestica oznake k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 240 m[2] , k. o. [katastarska općina], te je naloženo tuženicima da trpe da tužiteljica bude upisana kao vlasnica novonastale nekretnine k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 240 m[2] , k. o. [katastarska općina], uz istodobni ispis tog prava sa njihovih imena, s time da će se temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, izvršiti opisani prijenos vlasništva, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.413,06 kuna.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženicima NF i PF pok. Ž da naknade tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

4. U točki IV. izreke odbijena je tužiteljica s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.

5. Protiv te presude, koju sadržajno pobijaju u točkama I., II. i III. izreke, pravovremenu žalbu podnose tuženici NF pok. Ž i PF (u nastavku teksta: tuženici), iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilažu rješenje ovog drugostupanjskog suda na koje se pozivaju u žalbi, te podnose zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2405/75 (ranije poslovni broj P-2297/74), uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Denisa Jurkovića, dopunskog nalaza i mišljenja tog vještaka i njegovog iskaza, zatim iskaza svjedoka HF, ČF, EF i TF, te iskaza tužiteljice i tuženika, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice opisan u točki I. izreke pobijane presude.

9. U vezi toga utvrđuje da je predmetna nekretnina u vrijeme uviđaja bila zarasla u šikaru-trstiku i drugo nisko raslinje i da se do nje nalazi privatno parkiralište uz javni put, pri čemu se između parkirališta i prijepora nalazi betonski zid, a da se prijepor paralelno sa zidićem proteže do nekretnine na kojoj se nalazi gradilište, te među u tom dijelu u naravi predstavlja kanal, s time da je prijepor grafički i tekstualno prikazan u nalazu i mišljenju vještaka mjernika ..., sa prijedlogom parcelacije-prijavnog lista od 20. prosinca 2016. godine broj: 6336, te u dopuni nalaza istog vještaka-prijedlogu parcelacije sa prikazanim površinama od 20. travnja 2017. godine broj: 6336, tako da bi predmetna nekretnina trebala imati oznaku kat. čest. br. [katastarska čestica] i površinu od 240 m[2] .

10. Nadalje utvrđuje da je u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2405/75 (ranije poslovni broj P-2297/74) vođen parnični postupak između tužitelja DF pok. N (prednika tuženika) i tada upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika kao tuženika, među kojima je bio i prednik tužiteljice (njezin otac) ĆF pok. EF, i to radi utvrđenja prava vlasništva na više nekretnina, među kojima je bila i predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je u odnosu na oca tužiteljice donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-2297/74 od 12. travnja 1975. godine kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev navedenog tužitelja.

11. Stoga utvrđuje da je otac tužiteljice spomenutom presudom iz 1975. godine izgubio pravo vlasništva na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa da je irelevantan posjed i vlasništvo prednika tužiteljice na toj nekretnini do 1975. godine, kao i tvrdnje tužiteljice da je njezinom djedu ĐF pok. N pripao u vlasništvo utuženi realni dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] temeljem diobe iz 1937. godine u kojoj su sudjelovali i prednici tuženika, već da se kao posjed tužiteljice koji je od značaja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću može razmatrati samo onaj koji je trajao od 1975. godine.

11.1. Pri tome utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika o presuđenoj stvari, jer utvrđuje da tužiteljica nije kao stranka sudjelovala u potonjem parničnom postupku, već da je u tom postupku kao stranka sudjelovao njezin pravni prednik-otac ĆF pok. ĐF.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je otac tužiteljice umro 1983. godine, te da su kao njegova imovina utvrđene nekretnine tada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], među kojima više nije bila predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer da je ista već ranije, tj. dana 08. studenoga 1976. godine u predmetu poslovni broj Z-546/76, a temeljem spomenute pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, otpisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i prenesena u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na ime i u vlasništvo prednika tuženika JF pok. N.

13. Nastavno utvrđuje da je presudom Općinskog suda u Rabu poslovni broj P- 351/81-3 od 05. veljače 1982. godine, koja je postala pravomoćna dana 10. svibnja 1982. godine, u predmetu koji se vodio po tužbi članova obitelji ovdje tužiteljice ŽF (njezine bake, te njezinih tetki i stričeva), i to tužitelja MF ud. ĐF, Pećarina TF pok. ĐF, Pećarina MF pok. ĐF, Pećarina ..., MF ud. GF i BF, protiv tuženika JF (prednika žalitelja-njihovog oca) i RF, radi utvrđenja prava vlasništva, utvrđeno da su navedeni tužitelji vlasnici dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] u površini od 236 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je istom presudom Općinskog suda u Rabu naloženo tuženiku DF da trpi cijepanje navedene parcele i da izda tužiteljima tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva sa svojeg imena na ime tužitelja u jednakim dijelovima.

14. Stoga utvrđuje da je otac tuženika DF temeljem spomenute pravomoćne presude Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine izgubio svako pravo vlasništva na prijeporu, te da je isti prešao u vlasništvo i vlasnički posjed obitelji tužiteljice, tj. njezine bake MF i tužiteljičinih stričeva i tetki (tužitelja iz navedenog predmeta), a da je otac tuženika DF u to vrijeme, odnosno 1980. godine, preostali dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (gornji dio) iznajmio za parking roditeljima tuženice UF, tj. OF i AF, koji preko puta ceste imaju obiteljsku kuću, a koji su kasnije 1986. godine i kupili taj dio čestice.

15. Na temelju iskaza svjedoka ČF, EF i TF, te iskaza tuženice UF, za koje utvrđuje da su suglasni i neposredno uvjerljivi, te potvrđeni sadržajem spomenute presude Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine, pa ih kao takve u cijelosti prihvaća, za razliku od iskaza svjedokinje HF (supruge tuženika PF) i iskaza tuženika, u pogledu kojih utvrđuje da su pristrani, krajnje neuvjerljivi i proturječni, zbog čega im ne poklanja vjeru, utvrđuje da su prednici tužiteljice (njezina baka, tetke i stričevi) u vlasnički posjed prijepora stupili 1982. godine, tj. pravomoćnošću presude Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine, te da su istu obrađivali do 1985. godine, kada su svoj posjed na prijeporu diobom prenijeli na roditelje tužiteljice i na tužiteljicu, koja se u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine nalazila do 2016. godine, kada ju je s prijepora otjerao tuženik NF, pa utvrđuje da se tužiteljica putem svojih pravnih prednika, tj. bake NF MF ud. EF, te stričeva i tetki ABC TF pok. EF, ABC MF pok. EF, ... ABC, NF ud. GF i NF udane BF, kao i svojih roditelja ABC ĆF i OF, nalazila u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu prijepornog dijela predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenog u točki I. izreke pobijane presude (kat. čest. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 240 m[2] , k. o. [katastarska općina]), a koji posjed je trajao duže od dvadeset godina, pa utvrđuje da je ista stekla pravo vlasništva prijepora na temelju zakona, tj. dosjelošću, u skladu s odredbom članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV).

16. Pri tome utvrđuje neosnovanim tvrdnje žalitelja da na nepoštenje posjeda prijepora od strane tužiteljice ukazuje to što je ona podnijela žalbu na rješenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP-II-932-07/11-07/718, Urbroj:

541-03-4-1-4/2-12-3 od 21. rujna 2012. godine kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o promjeni posjednika na predmetnoj nekretnini sa majke tužiteljice SF (kao sljednice ZF. EF) na žalitelje, a sukladno stanju u zemljišnim knjigama i odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, jer utvrđuje da je posjed faktično stanje, a da je provedenim dokazima u ovom postupku utvrđeno da se isto razlikuje od stanja u zemljišnim knjigama i sadašnjem katastarskom stanju temeljem tog rješenja, zbog čega je tužiteljica i ustala predmetnom tužbom.

17. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu u kojem tužiteljica traži trpljenje parcelacije u odnosu na prijeporni (utuženi) dio osnovne kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer utvrđuje da je ista u slučaju da pravomoćno bude usvojen njezin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na prijeporu ovlaštena zahtijevati provedbu parcelacije predmetne nekretnine prema naznačenom prijedlogu parcelacije, tj. u granicama stečenog prava vlasništva, kao i upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini kao novonastaloj čestici, u skladu s odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a.

18. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

19. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 161. stavak 1., 2. i 4. ZPP-a, u vezi čega utvrđuje da su svi tuženici dužni zajednički naknaditi tužiteljici trošak postupka u ukupnom iznosu od 7.413,06 kuna, a da su samo žalitelji u obvezi naknaditi istoj trošak u iznosu od 6.000,00 kuna, jer da je taj trošak uzrokovan isključivo posebnim parničnim radnjama tih tuženika, te da za te radnje ne odgovara tuženica UF, za koju utvrđuje da nije osporavala tužbeni zahtjev.

20. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

21. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, na koju žalbeni sud također pazi po službenoj dužnosti, jer u konkretnom slučaju nije odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno.

21.1. Naime, u vezi toga valja navesti kako iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine, u parničnom predmetu koji se vodio po tužbi članova obitelji ovdje tužiteljice ŽF (njezine bake, te njezinih tetki i stričeva), i to tužitelja MF ud. EF, Pećarina TF pok. EF, Pećarina MF pok. EF, Pećarina ..., MF ud. GF i BF, protiv tuženika JF (prednika žalitelja- njihovog oca) i RF, radi utvrđenja prava vlasništva, utvrđeno da su navedeni tužitelji vlasnici dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] u površini od 236 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dakle upravo one nekretnine koja je predmet i ovog parničnog postupka (razlika u površini od 4 m[2] je neznatna i očigledno proizlazi iz načina mjerenja), te da je istom presudom Općinskog suda u Rabu naloženo tuženiku DF da trpi cijepanje navedene parcele i da izda tužiteljima tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva sa svojeg imena na ime tužitelja u jednakim dijelovima.

21.2. Stoga je protivno suprotnim tvrdnjama tuženika pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je pravni prednik žalitelja-njihov otac DF nakon što je potonja presuda postala pravomoćna (dana 10. svibnja 1982. godine) izgubio svako pravo vlasništva na prijeporu, tj. na utuženom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (kat. čest. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 240 m[2] , k. o. [katastarska općina]), čime je u stvari anuliran sadržaj prethodno donesene presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2297/74 od 12. travnja 1975. godine (list 41-44 spisa), te je ista nakon pravomoćnosti spomenute presude Općinskog suda u Rabu od 05. veljače 1982. godine izgubila pravni učinak u odnosu na oca žalitelja, a time i u odnosu na iste kao njegove pravne sljednike, pa u tom kontekstu presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2297/74 od 12. travnja 1975. godine nema značaj presuđene stvari u odnosu na sada pokojnog oca tužiteljice ĆF pok. EF, a posljedično tome niti na tužiteljicu kao njegovu nasljednicu (pravnu sljednicu). U tom pogledu na navode tuženika koji se pozivaju na stajališta sudske prakse izražena u drugostupanjskim odlukama koje citiraju u žalbi, valja odgovoriti da su pravna shvaćanja iz tih odluka donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa kao takva ne mogu biti relevantna za predmetni postupak.

21.3. Pri tome je nebitno to što bi predmet spomenutog parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81 bila i kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a neosnovani su i navodi tuženika kojima osporavaju vjerodostojnost priložene preslike presude navedenog suda poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine (list 3-31 do 3-32 spisa), jer je u njezinoj izreci jasno pisaćim strojem naznačena oznaka nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] u površini od 236 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa okolnost da su na toj preslici rukom stavljane određene bilješke ni u čemu ne dovodi u sumnju njezinu vjerodostojnost, pri čemu tekst izreke te preslike navedene presude u svemu odgovara tekstu koji je skeniran i kao takav priložen žalbi.

22. Neosnovano tuženici sadržajem žalbe ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja pravilno cijenio iskaze svih saslušanih svjedoka kao i parničnih stranaka, i to kako pojedinačno, tako i u skladu s preostalim provedenim dokazima, pri čemu iskazi tužiteljice i svjedoka ČF, EF, TF i tuženice UF nisu međusobno proturječni u pogledu odlučnih činjenica, niti su u suprotnosti s priloženim ispravama.

23. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljica od 1985. godine pa sve do 2016. godine nalazila u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu utuženog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], naznačenog u točki I. izreke pobijane presude, sve to iz jasnih, detaljnih i pravno utemeljenih razloga koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženike, pri čemu je neodlučno to što je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je obitelj tužiteljice 1985. godine (ili 1993. godine po tvrdnjama svjedoka TF) diobom prepustila prijepor u vlasništvo ocu tužiteljice, jer je isti nesporno preminuo još 1983. godine, pa je jasno da nije mogao sudjelovati u spomenutoj diobi.

23.1. Naime, kada se ima u vidu pravilno utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu dužine nesmetanog trajanja posjeda tužiteljice na prijeporu (od 1985. godine do 2016. godine), za zaključiti je da je takav njezin posjed očigledno vršen uz znanje i odobrenje onih članova njezine obitelji u čiju korist je donesena spomenuta presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-351/81-3 od 05. veljače 1982. godine, pa je nebitno da li je prijepor pripao u vlasništvo tužiteljici ili njezinom ocu diobom, već je odlučno da je tužiteljica kroz naznačeno pravno relevantno vrijeme nesmetano posjedovala prijepor kao njegova vlasnica, pa je ista i po stajalištu ovog suda pravo vlasništva te nekretnine stekla dosjelošću, u skladu s odredbom članka 159. stavak 3. ZV-a.

23.2. U vezi toga neosnovano tuženici ističu da je tužiteljica u svojem stranačkom iskazu od 05. listopada 2020. godine (list 167-168 spisa), a u kontekstu računanja vremena potrebnog za dosjelost i poštenja njezinog posjeda na prijeporu, potvrdila da ju je tuženik NF u više navrata (nekoliko puta) potjerao sa sporne nekretnine, jer je ista tada navela da je takva radnja navedenog tuženika bila 2016. godine, dakle ne i prije toga.

24. Nisu utemeljene niti tvrdnje tuženika o neosnovanosti onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje i trpljenje parcelacije i formiranje novih čestica, a to stoga jer je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću na naznačenom (utuženom) fizički odijeljenom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar, u smislu odredbe članka 5. stavak 1. ZV-a, a koji dio je faktično individualiziran prema materijalno-pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, kao i u nalazu i mišljenju vještaka mjernika ..., iz čega proizlazi da je tužiteljica iako nije sačinjen parcelacijski elaborat koji bi bio potvrđen od strane nadležnog Ureda za katastar ovlaštena zahtijevati provedbu parcelacije predmetne nekretnine prema granicama stečenog prava vlasništva, pri čemu je identično pravno shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1075/12 od 29. siječnja 2014. godine, slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na odgovarajuće odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ br. 112/18).

25. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da joj primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka od tuženika, a pravilno je utvrđena i visina tih troškova u sveukupnom iznosu od 13.413,06 kuna/1.780,22 eura.

26. Međutim, u pravu su žalitelji kada ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu u kojem su isti u točki II. izreke pobijane presude obvezani da zajedno sa tuženicom UF naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kuna/796,34 eura (preko dosuđenog parničnog troška u iznosu od 7.413,06 kuna/983,88 eura do dosuđenog parničnog troška u iznosu od 13.413,06 kuna/1.780,22 eura), jer je taj trošak već dosuđen tužiteljici na teret žalitelja u točki III. izreke pobijane odluke, slijedom čega je u tom dijelu trebalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak te odluke u naznačenom dijelu njezinog uvoda, u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZPP- a, jer je očitom pogreškom u pisanju propušteno navesti da je tuženik PF (su)nasljednik i sada pokojnog tuženika DF pok. JF iz [adresa], kako proizlazi iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-1211/2016-30 od 14. veljače 2018. godine (list 136 i 137 spisa), dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude. Pri tome su neosnovani navodi tuženika da je u uvodu pobijane presude pogrešno označen tuženik PF kao nasljednik sporne nekretnine iza pokojne majke (tuženice) VF, jer da je tu nekretninu iza iste naslijedio tuženik NF, a to stoga jer suprotno proizlazi iz rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Pu P-3264/2019-5 od 11. lipnja 2019. godine (list 158 i 159 spisa), kojim su oba žalitelja pozvana da kao nasljednici iza pokojne VF preuzmu postupak koji je prekinut zbog njezine smrti.

28. Budući su tuženici u žalbenom postupku uspjeli samo u dijelu pobijane presude koji se odnosi na dio dosuđenih troškova postupka kao sporednog dijela zahtjeva, zbog čega im nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

29. Presuda prvostupanjskog suda u odnosu na tuženicu UF, te u dijelu koji se odnosi na točku IV. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar