REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1937/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Ružice Omazić, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB 30288960129, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetnikom uredu IF i ĆF iz [adresa], protiv tuženika SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, radi isplate, VPS u vrijeme presuđenja 30.353,17 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-64/2021-99 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-64/2021-99 od 27. ožujka 2025. u točkama II., III., IV. i V. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-64/2021-99 od 27. ožujka 2025. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 276,48 EUR sa zateznom kamatom od 5. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.959,38 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao i za isplatu iznosa od 21.117,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točke II. i III. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.075,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.038,60 EUR (točka V. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 3.451,35 EUR (točka VI. Izreke).

2. Protiv točaka II., III., IV. i V. izreke navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio i utvrdio činjenicu „ispunjenje obveze“ utvrdivši da je tuženik ispunio obvezu iz svoje ponude u ugovorenom roku. Ističe da to što je tuženik 3. prosinca 2020., na dan isteka produženog roka za ispunjenje obveze, dostavio tužitelju fotografiju navodno dovršenog alata ne znači da je ispunio svoju obvezu, budući da je ugovoreno da će tuženik osim izrade samog alata u ugovorenom roku izraditi seriju uzoraka od po 20 komada, isporučiti izvještaj o mjerenju prvih uzoraka i dostaviti 2D i 3D dispozicije. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije ispunio svoju obvezu u neznatnom dijelu i da zbog toga raskid ugovora nije dopušten, budući da značajan dio ugovornog odnosa tužitelja i tuženika predstavlja upravo obveza tuženika da prije plaćanja preostalih 50% ugovorene cijene i zatim isporuke stroja, obavi navedene radnje izrade uzorke, isporuka izvještaja o ispitivanju uzoraka i preda 2D i 3D dispozicije. Nadalje, navodi da je s obzirom na to da tuženik nije ispunio svoju obvezu ni u naknadnom roku , ugovor bio raskinut i po samom zakonu sukladno odredbi čl. 362. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, te obrazlaže svoje shvaćanje o tome. Na kraju ukazuje na to da je tužitelj kao društvo kojem je osnovna djelatnost proizvodnja i prodaja tehničke robe, upoznat sa kompleksnošću izrade predmetnog alata, zbog čega je kao osnovni preduvjet za preuzimanje alata, te plaćanja preostalih 50% ugovorene cijene, ugovoreno da tuženik prije toga izvrši funkcionalnu probu alata izradom serija uzoraka po 20 komada, isporuke izvješća o mjerenju uzoraka te dostava 3D i 2D dokumentacije, a što tuženik nije učinio. Osim toga, ističe da niti tijekom postupka nije utvrđeno bez ikakve sumnju da je tuženik izradio funkcionalan alat, te smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je na tužitelju bio teret dokazivanja da tuženik nije sačinio alat (…..) jer tužitelj ne može dokazivati negativne činjenice. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženika na plaćanje troškova postupka ili ju ukine u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu žalbenog troška u iznosu od 952,42 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat avansa u iznosu od 8.959,38 EUR uplaćenog na račun tuženika na temelju ugovora o djelu koji su stranke sklopile u srpnju 2020. i naknada štete u iznosu od 21.394,38 EUR zbog raskida navedenog ugovora.

7. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da je nesporno da su stranke sklopile ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) kojim se tuženik kao izvođač obvezao za tužitelja kao naručitelja izraditi alat za izradu nožica (…), a tužitelj se obvezao tuženiku isplatiti ugovorenu cijenu u iznosu od 108.000,00 kn uvećano za PDV. Tužitelj je narudžbom od 8. srpnja 2020. prihvatio konačnu ponudu tuženika od 30. lipnja 2020. u kojoj je navedeno da je rok isporuke alata 70 dana od narudžbe i uplate avansa, da vrijeme isporuke počinje teći nakon razjašnjenja svih tehničkih i komercijalnih pitanja, da će se alat isporučiti naručitelju tek nakon pismenog odobrenja alata od strane naručitelja - kupca, da je uz isporuku uključen izvještaj o mjerenju prvih uzoraka, jedna serija po 20 komada uzoraka, uključena je isporuka uzoraka putem standardnog transporta, te je uključena dostava 3D i 2D dokumentacije, dok je uvjet plaćanja bio 30% prilikom narudžbe, 20% nakon odobravanja tehničke dokumentacije od strane kupca i 50% nakon dostave i verifikacije uzoraka, prije isporuke samog alata. Nije sporno da je tužitelj sukladno ugovorenim uvjetima uplatio avans i to 30% ugovorene cijene 9. i 10. srpnja 2020. i 20% ugovorene cijene 1. rujna 2020. Također nije sporno da tuženik nije u ugovorenom roku izvršio svoje djelo, te da je tužitelj prihvatio produženje roka za izvršenje tuženikove obveze do 3. prosinca 2020., kao i da je tuženik 3. prosinca 2020. poslao tužitelju fotografiju navodno dovršenog alata i obavijest o „suhoj probi“.

8. Sporno je među strankama je li valjano raskinut ugovor, budući da tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radilo o neispunjenju neznatnog dijela obveza zbog čega raskid ugovora prema odredbi čl. 367. ZOO-a nije dopušten. Nesporno je da je tužitelj ugovorio izradu alata od strane tuženika radi uštede u materijalu pri izradi svog proizvoda (nožica…..).

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da fotografija stroja koju je tuženik dostavio tužitelju 3. srpnja 2020. odgovara stroju koji je prema nalazu i mišljenju vještaka strojarske struke GF tuženik izradio prema projektnoj dokumentaciji, ali se vještak nije mogao izjasniti kada je doista alat izrađen. Zatim da je vještak pregledom uzoraka, za koje je tuženik tvrdio da ih je napravio na drugom stroju u veljači 2025., utvrdio da alat ima funkciju, a da li će alat davati tražene dimenzije da se može utvrditi samo ako se alat stavi na stroj tužitelja i dovede u funkciju, te da se bez funkcionalne probe ne može izjasniti o potrebnoj debljini distantne ploče (čija izrada je također ugovorena).

10. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda sama činjenica da 3. prosinca 2020., kao zadnjeg dana produženog roka za izvršenje ugovorene obveze tuženik, poslao fotografiju stroja tužitelju, upućuje na vjerojatnost da je alat tada i bio izrađen, budući da tužitelj (na kojem je prema shvaćanju prvostupanjskog sud bio teret dokazivanja suprotnog) nije dokazao suprotno. Zatim navodi da se prema nalazu i mišljenju vještaka predaja 2D i 3D dispozicija smatra neznatnim dijelom obveze u vremenskom i financijskom smislu (kako je navedeno u točki 65. obrazloženja). S obzirom na navedeno sud je zaključio da izjava o raskidu nema pravni učinak, jer tuženik svoju obvezu nije ispunio u neznatnom dijelu, zbog čega sukladno odredbi čl. 367. ZOO-a raskid ugovora nije dopušten. S obzirom na to da je utvrdio da je tužitelj došao u zakašnjenje jer nije preuzeo alat kada mu je tuženik poslao fotografiju alata i da je zato nakon 4. prosinca 2020. prestala obveza tuženika za naknadu štete zbog kašnjenja nakon tog datuma, djelomično je odbio zahtjev za naknadu štete, dok je ocijenio djelomično osnovanim zahtjev za naknadu štete zbog neostvarene uštede u materijalu za period od prvobitno ugovorenog roka izrade alata do isteka produženog roka, odnosno do 3. prosinca 2020. Zahtjev za povrat plaćenog avansa je ocijenio neosnovanim budući da je utvrdio da raskid ugovora nije valjan.

11. U pravu je žalitelj da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi sa sadržajem izvedenih dokaza.

12. Naime, iz konačne ponude tuženika kao izvoditelja djela i narudžbenice tuženika (list 15. i 16. spisa) proizlazi da su parnične stranke ugovorile da je tuženikova obveza bila izrada alata pobliže opisanog u ponudi, uz napomenu da će tuženik izvršiti mjerenje prvih uzoraka (seriju od po 20 komada uzoraka), isporučiti uzorke putem standardnog transporta i dostaviti 3D i 2D dokumentaciju, a nakon čega je tužitelj kao naručitelj trebao pisano odobriti alat, a zatim platiti preostali iznos ugovorene cijene, da bi tuženik mogao isporučiti alat tužitelju. Dakle, uvjet za isporuku alata je pisano odobrenje alata od strane tužitelja i to nakon dostave uzoraka i izvješća o mjerenju prvih uzoraka.

13. Tuženik nesporno nije ispunio navedenu obvezu u ugovorenom roku, a niti u produženom roku do 3. prosinca 2020. na koji je tužitelj pristao, pa je stoga tužitelj imao pravo raskinuti ugovor, odnosno obavijestiti tuženika dopisom od 4. prosinca 2020. da je ugovor raskinut.

14. U konkretnom slučaju je isporuka uzoraka predmeta koje je tužitelj trebao proizvoditi naručenim alatom, izvještaja o izvršenom mjerenju uzoraka i 3D i 2D dokumentacije bio bitan dio tuženikove obveze, jer je njihova isporuka bila preduvjet za odobrenje alata, a to odobrenje je preduvjet za plaćanje preostale cijene i isporuku alata. Bez toga naručitelj ne bi mogao provjeriti funkcionalnost alata (svrhu alata – uštedu materijala upotrebom tog alata, zbog čega je alat i naručen).

15. To znači da se radilo o bitnom dijelu tuženikove obveze, a ne neznatnom, kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, pritom se pozivajući na utvrđenje vještaka da predaja 3D i 2D dispozicija nije bitan sastojak tuženikove obveze, istovremeno zanemarujući ostale preuzete obveze. Naime, predaja samih dispozicija i ne mora činiti bitan dio obveze tuženika, ali izrada uzoraka i izvještaj o njihovom mjerenju (provjera funkcionalnosti alata) je svakako bitan dio tuženikove obveze koji je prethodio odobrenju alata i predaji alata tužitelju.

16. Po shvaćanju ovog suda radi se o opravdanom raskidu ugovora jer tuženik niti u ugovorenom, niti u produženom roku, nije dostavio uzorke niti izvješće o prvim mjerenjima pa je time onemogućio tužitelja da provjeri ispravnost i funkcionalnost alata prije plaćanja preostalih 50% ugovorene cijene i isporuke alata tužitelju. Upravo je ispunjenje tog dijela obveze bio uvjet za isplatu preostalih 50% cjelokupne ugovorene cijene, što ukazuje na to da se radilo o bitnom dijelu tuženikove obveze. Valja istaknuti i to da je u pravu žalitelj da bi se sukladno čl. 362. st. 3. ZOO -a ugovor smatrao raskinutim budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu niti u naknadnom roku do 3. prosinca 2020.

17. Pored navedenog, valja napomenuti da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je na tužitelju bio teret dokazivanja da je alat doista nije bio završen do 3. prosinca 2020., jer stranke ne dokazuju „negativne“ činjenice, već je tužitelj, sukladno pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio dužan dokazati da je svoju cjelokupnu preuzetu obvezu iz ugovora izvršio u naknadno produženom roku, a što tuženik nije učinio.

18. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo o neispunjenju neznatnog dijela tuženikove obveze, sud nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu.

19. Naime, osnovane su tvrdnje žalitelja o tome da su razlozi pobijane presude nejasni, dijelom nerazumljivi i međusobno proturječni, a što predstavlja takve nedostatke zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje, kao i da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrditi sve bitne činjenice vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka, dati jasne i valjane razloge o bitnim činjenicama i primjeni materijalnog prava, te donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu koju je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti i o ukupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić