Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-114/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐM, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĐM podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-951/2022-8 od 16. studenoga 2022., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ĐM kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženik HM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku ĐM u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 10. rujna 2022. do 12. rujna 2022. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. rujna 2022. do 25. prosinca 2022.

3. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženik HM dužan je snositi trošak kaznenog postupka, te na ime paušala iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) / 132,72 € (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa).

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik HM po braniteljici Dajani Sobol, odvjetnici u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda, a podredno presuda ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženika ĐM je neosnovana.

8. Optuženik HM u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako je sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, optuženik je tijekom postupka predlagao da se kao dokaz izvede uvid u SMS, Viber i Watsapp poruke te pozive i slike koje je optuženik izmijenio sa žrtvom NM, a koji se nalaze u oduzetom mobitelu optuženika, jer bi se predloženim dokazima utvrdilo u kakvom su zapravo odnosu u inkriminirano vrijeme bili optuženik i žrtva, a čime bi se ukazalo na nepostojanje bitnih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja i postojanje zablude o biću kaznenog djela. Optuženiku ĐM stavlja se na teret počinjenje inkriminiranog kaznenog djela isključivo na iskazu žrtve, fotografijama i emailovima koje je optuženik slao žrtvi. Međutim, sud je na raspravi od 16. studenoga 2022. rješenjem odbio dokazne prijedloge optuženika, obrazloženjem da se odbijaju ovi dokazni prijedlozi čitanjem SMS poruka, poruka aplikacije Viber i Watsapp s mobitela optuženika na okolnosti postojanja veze između optuženika i oštećene, jer su njih dvoje u inkriminirano vrijeme bili u kontaktu te njihov međusobni odnos nije sporan, a činjenično stanje u tom pogledu da je u dovoljnoj mjeri utvrđeno provedenim dokazima u postupku.

8.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 na koju se u žalbi poziva optuženik, jer je prvostupanjski sud pravilno obrazložio zašto odbija dokazni prijedlog obrane za čitanjem SMS poruka, poruka iz aplikacije Vibera i Watsappa s mobitela optuženika na okolnosti postojanja veze između optuženika i oštećene, jer je tijekom cijelog postupka nedvojbeno utvrđeno da su optuženik HM i oštećena NM bili u ljubavnoj intimnoj vezi četiri godine, te da su se upoznali putem društvenih mreža krajem 2019. da bi oštećena saznala da je optuženik počinio niz kaznenih djela zbog čega je bio u zatvoru što je bio jedan od razloga da se željela od njega udaljiti i prekinuti vezu, iako ju je optuženik nakon izlaska iz zatvora svakodnevno zvao te oštećena ne spori da su se sastajali i pričali telefonom dok je optuženik bio na brodu do ožujka 2022., što ukazuje da nije sporno postojanje veze između optuženika i oštećene, a nadopunjena je i iskazom svjedoka ŠM, oca optuženika, da je njegov sin bio u vezi sa oštećenom tri do četiri godine, koju je oštećena prekinula što optuženik nije želio prihvatiti, zbog čega je oštećenu neprekidno u inkriminirano vrijeme od listopada 2021. do 7. rujna 2022. nazivao i nesporno da joj je slao poruke koje ukazuju na to da je ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio oštećenu u nastojanju uspostavljanja neželjenog kontakta, a što u ostalom proizlazi nedvojbeno iz pregledanih i pročitanih fotografija i poruka (list 21 do 47 spisa).

8.2. Nije u pravu optuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se u žalbi daje subjektivna ocjena dokaza iskaza oštećene koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju.

9. Ovaj sud u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda, a koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka da je optuženik HM učestalo i kroz dulje vrijeme u vremenskom razdoblju od listopada 2021. do početka 2022. te u travnju 2022. i nadalje od 1. rujna 2022. do 7. rujna 2022. pratio i uhodio oštećenu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt što je kod nje izazvalo tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu. Ovo stoga što sud nije prihvatio obranu optuženika kojom poriče da bi u inkriminirano vrijeme na način opisan u činjeničnom opisu izreke presude pratio i uhodio oštećenicu s kojom je bio u intimnoj vezi, želeći s njome uspostaviti kontakt, tražeći da mu odgovori na mnogobrojne poruke i ustrajavajući na uspostavljanju kontakta sa oštećenom.

9.1. Suprotno obrani optuženika, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene NM koja na vrlo detaljan, a uz to životan i logičan način vjerodostojno iskazivala o odlučnim detaljima radi čega je potpuno ispravno na njezinom iskazu utemeljio svoju odluku koja je nadopunjena pregledanim fotografijama poruka, koje je optuženik u inkriminirano vrijeme slao oštećenoj u velikom broju, a 7. rujna 2022. oštećena je od optuženika zaprimila pedeset emailova s njegovim zahtjevom da ga odblokira, tražeći od nje uspostavu kontakta, koji očito ona nije željela (list 21 do 47 spisa), što je sud valjano obrazložio u točkama 17. i 18. obrazloženja da je optuženik u inkriminirano vrijeme uznemiravao oštećenu raznim emailovima i porukama, da je stalno bio u blizini njezine kuće, njezinog posla, ispred zgrade u kojoj živi, da joj je prijetio da će oblijepiti školu njezinog sina njezinim eksplicitnim fotografijama, presretao je na cesti, psihički je maltretirajući, a 7. rujna 2022. kada je završila s poslom optuženik ju je sačekao govoreći joj da će dignuti u zrak ordinaciju u kojoj je zaposlena i platiti svojim poznanicima da to učine, pa kada je bježeći od njega uspjela ući u autobus, optuženik joj slao razne poruke, koje ponašanje optuženika je kod oštećene izazvalo osjećaj straha, tjeskobe, uznemirenosti i ugroženosti za vlastiti život.

10. Prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optuženik doista ustrajno kroz neko vrijeme pratio i uhodio oštećenu i s njom želio uspostaviti neželjeni kontakt što je kod nje izazvalo tjeskobu, strah i nesigurnost za vlastiti život, a što prihvaća i ovaj sud. Stoga je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona navodeći kako u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11. Naime, izvedenim dokazima utvrđeno je kako je optuženik kroz dulje vrijeme tj. od listopada 2021. do 7. rujna 2022. uspostavljao ili nastojao uspostaviti kontakt sa oštećenom NM, koja mu je u više navrata izrijekom uzvraćala da ne pristaje na razgovore pa kada se uz to sagleda kako je oštećena smjerala prekinuti mirno vezu sa optuženikom, razgovorom, pokušavajući dati mu do znanja da je njihova veza završila, da bi je optuženik cijelo vrijeme psihički maltretirao, da je blokirala optuženikov broj, no onda joj je on putem emaila nastavio slati razne poruke prijeteći joj na način kako je to činjenično opisano u izreci presude. Iz svega jasno slijedi kako oštećenica nije željela da je optuženik kontaktira, pored toga kada se sagleda da je oštećenica imala saznanja da je optuženik osoba koja je višekratno osuđivana te da je optuženik s njom manipulirao, pa se iz straha s njime i sastajala, a da je u više navrata izrijekom dala do znanja optuženiku da ne želi s njime nastaviti vezu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je takvim postupanjem optuženik kod oštećene izazvao tjeskobu i strah za osobnu sigurnost, na koji način je protivno žalbenim navodima u cijelosti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11.

12. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu optuženika, zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno prosudio u smislu članka 47. KZ/11 te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik otac dvoje maloljetne djece o kojima je obvezan skrbiti se, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio raniju osuđivanost i to u dva navrata, zbog istovrsnog kaznenog djela za koje su mu izrečene uvjetne osude koje nisu utjecale na optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela, iskazanu upornost u vršenju inkriminiranog kaznenog djela, s obzirom na duži vremenski period počinjenja, što se ukazuje na njegovu kriminalnu volju i upornost u vršenju kaznenog djela. Tako je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja te pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja te prijašnji život optuženika, pa je optuženik HM pravilno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 2. KZ/11. U takvoj situaciji pogotovo kada se ima u vidu činjenica je optuženik višestruko osuđivana osoba pa i za istovrsno kazneno djelo kao i to da do sada izrečene uvjetne osude na njega nisu pozitivno utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, ne može se prihvatiti žalbeni navod optuženika da bi se i bilo kakvom blažom osudom mogla postići svrha specijalne i generalne prevencije. Dakle, imajući u vidu okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, stoga je neosnovana žalba optuženika kada navodi da bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja.

13. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj