REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1057/2020-29
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I optuženog ŽČ i II optuženog DČ zbog kaznenog djela iz članka 291 stavak 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-3584/2020 od 29. svibnja 2020. sa izmjena sa zapisnika od 24. ožujka 2026. (u daljnjem tekstu: OKDO u Zagrebu), nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice u OKDO u Zagrebu ĆČ, punomoćnice oštećenika LČ, I optuženika osobno, te II optuženika osobno, dana 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog u odnosu na I optuženog ŽČ i II optuženog DČ, izdan 7. srpnja 2020. godine.
II.
I. optuženi ŽČ, bez nadimka, sin ŽČ i Ž rođene D, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljan RH, završio građevinski fakultet sa poslijediplomksi studijem, dipl. ing. građ., zaposlen u Ministarstvu graditeljstva, plaća oko 2.000,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, supruga Ć, zaposlena, plaća oko 2.000,00 eura otac dvoje punoljetne djece, vlasnik stana na adresi prebivališta površine 72 m2, vikendice u [adresa] pov. 60 m2 i građevinskog zemljišta u Bilju pov. 1 ha, vlasnik auta marke Mazda iz 1992. i Hyundai Cona iz 2026. bez druge imovine, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivanog,
i
II. optuženi DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin L i Đ rođene J, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljan RH, sa završenom srednjom školom za vodoinstalatera sa tri razreda, vozač, zaposlen u APN-u sa mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, bez drugih prihoda, oženjen, supruga R, umirovljenica, mirovina oko 200,00 eura, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, bez čina, odlikovan medaljom Oluje, neosuđivanog,
k r i v i s u
što su:
u vremenu od 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014. u Zagrebu, I okrivljenik kao direktor Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama sa sjedištem u [adresa] (u daljnjem tekstu: APN), ovlašten i zadužen za organiziranje i vođenje poslovanja APN-a te, između ostalog, odgovoran za zakonitost rada APN-a i provođenje općih akata APN-a, a II okrivljenik zaposlen u APN-u na radnom mjestu voditelja radionice u Odjelu za opće poslove koji je u stvarnosti obavljao i poslove vozača direktora APN-a, najprije II okrivljenik zatražio od I okrivljenika da mu odobri korištenje službenim vozilima APN-a za dolazak na posao i odlazak s posla na kućnu adresu po proteku radnog vremena, iako je istovremeno primao naknadu putnih troškova za odlazak na posao i s posla, na što je I okrivljenik pristao i u cilju pribavljanja koristi II okrivljeniku istome dopustio da se koristi službenim vozilima u vlasništvu APN- a u navedene privatne svrhe te da troškovi korištenja navedenih vozila padaju na teret sredstava APN-a, iako svjestan da sukladno odredbi članka 3. Odluke o korištenju osobnih i službenih vozila APN-a (u daljnjem tekstu: Odluka) samo direktor ima pravo koristiti službeno vozilo, sa ili bez vozača, 24 sata dnevno, kakvo se korištenje smatra korištenjem u službene svrhe, a da se sukladno odredbi članka 5. Odluke ostali zaposlenici APN-a mogu iznimno koristiti službenim vozilom, uz suglasnost direktora APN-a, no pritom svjestan da se sukladno odredbi članka 2. Odluke, službena vozila u APN-u imaju koristiti samo za službene potrebe i službena putovanja zaposlenika APN-a te za reprezentativno-protokolarne potrebe APN-a, a ne i za privatne potrebe zaposlenika, slijedom kojeg dopuštenja se II okrivljenik, iako je primao naknadu putnih troškova, koristio službenim vozilima APN-a, i to vozilom Škoda Octavia registarske oznake [registarska oznaka], vozilom Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] i vozilom Škoda Rapid registarske oznake [registarska oznaka], za odlazak na posao i povratak s posla na adresu stanovanja u [adresa], tj. u svrhe koje su protivne članku 2. Odluke, a koje troškove takvog korištenja službenih vozila je snosio APN, na način da je na ime plaćene cestarine za korištenje autoceste A4 Zagreb – Goričan plaćeno 1.867,00 kn, a na ime potrošenog goriva plaćeno najmanje 3.644,80 kn, na koji je način, na ime plaćene cestarine i plaćenih troškova goriva, I okrivljenik pribavio II okrivljeniku nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od najmanje 5.511,80 kn,
dakle, I okrivljenik kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i ovlast i time drugoj osobi pribavio korist, a II okrivljenik drugoga s namjerom potaknuo da kao odgovorna osoba iskoristi svoj položaj i ovlasti i time drugoj osobi pribavi korist,
čime su počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, i to I okrivljeni zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a II okrivljeni poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavku 1. u svezi članka 37. stavka 1. Kaznenog zakona
te se temeljem čl. 291. st. 1. KZ/11 I optuženi ŽČ osuđuje
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD SEDAM (7) MJESECI
a temeljem čl. 291. st. 1. u svezi sa čl. 37. KZ/11 II optuženi DČ se osuđuje
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD ŠEST (6) MJESECI
a temeljem čl. 56. KZ/11 I optuženom ŽČ i II optuženom DČ se izriče
UVJETNA OSUDA
te se istovremeno određuje da se izrečene kazne zatvora I i II optuženicima neće izvršiti ukoliko I okrivljeni i II okrivljeni za vrijeme od dvije (2) godine ne počine nova kaznena djela,
Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 I. optuženi ŽČ i II. optuženi DČ dužni su s naslova imovinskopravnog zahtjeva isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 731,54 eura, na jednake dijelove - svaki od njih iznos od 365,77 eura, dok se Republika Hrvatska sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.
Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2 toč. 6. ZKP -a/08 I optuženi ŽČ je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, te je II optuženi DČ dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
Obrazloženje
1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu KO -DO- 3584/2020 od 29. svibnja 2020. protiv I okrivljenog ŽČ zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11 i protiv II okrivljenog DČ zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. u svezi s člankom 37. stavak 1. KZ/11. Istu optužnicu je ovlašteni tužitelj djelomično činjenično izmijenio na raspravi 24. ožujka 2026. i to na način koji je i naznačen u izreci ove presude.
2.Pozvani na raspravi da se očituju o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi i I okrivljeni ŽČ i II okrivljeni DČ negativno su se očitovali tj. obojica ističu da se ne smatraju krivima, a kod takvih svojih očitovanja su ostali i nakon djelomične činjenične izmjene optužbe.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasne prijedloge stranaka pročitao iskaze svjedoka ĐČ, JČ i RČ kao i nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije Petre Blašković. Nadalje je sud uz suglasnost stranaka pročitao i materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: dopis Ministarstva uprave - Upravne inspekcije od 18. lipnja 2014. (list 30), Odluku o imenovanju osobe zadužene za nepravilnosti (list 37), Odluku o korištenju osobnih i službenih vozila APN-a od 4. listopada 1998. (list 38-39), Odluke o izmjenama Odluke o korištenju osobnih i službenih vozila APN-a od 31. svibnja 2012. i 9. srpnja 2012. (list 40 i 41), Naputak o korištenju službenih automobila i parkirnih mjesta APN-a od 14. kolovoza 2012. (list 42-44), odluku o izmjenama i dopunama Naputka o korištenju službenih automobila i parkirnih mjesta APN-a od 18. rujna 2013. i 23. siječnja 2014. (list 112-116), putne radne listove - Evidencije korištenja službenim vozilom u službene svrhe za automobile registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] (list 45-56), preslike mjesečnih karata za II okrivljenika za razdoblje 1. - 6./2014. (list 58), Statut APN-a od 19. srpnja 2004. uz izmjene i dopune (list 62-70 i 75-79), Pravilnik o unutarnjem redu APN-a (list 80-88), Odluku o imenovanju I okrivljenika direktorom APN-a od 18. travnja 2013. (list 89), Odluku o odobravanju I okrivljeniku korištenja službenog automobila od 29. studenog 2013. (list 90), ugovor o radu sa aneksima za II okrivljenika kao i dokumentaciju o njegovu premještaju (list 91-104), presliku knjižica vozila za automobile Škoda Octavia i Opel Astra (list 117-118), presliku prometne dozvole za automobil Škoda Rapid (list 129-130), putne radne listove - Evidencije korištenja službenim vozilom u službene svrhe za automobile registarske oznake [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka] (list 131-152), knjigu evidencija službenih putovanja APN-a za 2013. godinu (list 220-227), naloge za službena putovanje izdana tijekom 2013. godine na ime I okrivljenika (list 228-244), naloge za službena putovanja izdana tijekom 2013. godine na ime II okrivljenika (list 245-263), knjigu evidencija službenih putovanja APN-a za 2014. godinu (list 264-274), naloge za službena putovanja izdane tijekom 2014. godine na ime I okrivljenika (list 275-299), naloge za službena putovanja izdane tijekom 2014. godine na ime II okrivljenika (list 300 -325), podatke u sustavu za naplatu cestarine dobivene od strane društva Hrvatske autoceste d.o.o., - ispis transakcija, pregled prolazaka i slikovne zapise sa DVD-a (list 325), ispis pregleda transakcija za vozila reg. oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka] (list 326-331), ispis plaćanja cestarine (list 332-338), e-mail djelatnika HAC d.o.o. od 26. ožujka 2015. sa pripadajućom dokumentacijom o plaćanju cestarine ENC uređajem 061660946626 (list 339-372), dopis INA d.d. o prosječnoj cijeni goriva od 22. svibnja 2015. (list 377), dokumentaciju o isplati troškova prijevoza II okrivljeniku (list 382-416), evidencije prisutnosti na radu za I i II okrivljenike (list 417-436), Pravilnike o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada APN-a i Pravilnik o unutarnjem redu (list 451-456, 463-474 i 489-502), dopis HAC d.o.o. od 2. prosinca 2015.(list 507-508), podnesak Hrvatskog autokluba od 27. prosinca 2016. (list 531-532), podnesak Opel Southeast Europe LLC – Podružnica Zagreb od 5. siječnja 2017. (list 534-535), podnesak INA d.d. od 9. siječnja 2017. s dokumentacijom priloženom na DVD mediju (list 537), ugovor 5481/99 o korištenju kreditne kartice INA po kartici od 25. siječnja 1999. (list 538-539), podnesak Porsche Croatia d.o.o. od 20. siječnja 2017. (list 541) i putne karte za II okrivljenika (list 559-565). Na kraju pročitana su uvjerenja iz kaznene evidencije za I okrivljenika s lista 567 spisa i za II okrivljenika sa lista 568 spisa, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje I i II okrivljenika.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako iskaz svakog od optuženika tako i iskaze svjedoka te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da su I i II okrivljenici počinili inkriminirana im kaznena djela i to upravo na način i pod uvjetima kako im je to i stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.
5. Pozvan na raspravi 24. ožujka 2026. na iskazivanje I okrivljeni ŽČ je naveo da neće ponovno iskazivati jer ostaje kod onoga što je pred istim sudom već rekao, pa je sud temeljem ovlaštenja iz članka 435. stavak 2. ZKP -a pročitao raniji iskaz I okrivljenika.
5.1. Naime, I okrivljeni ŽČ koji se je u tijeku prethodnog postupka koristio svojim zakonskim pravom da ne iskazuje te se je branio šutnjom, je na raspravi 8. studenog 2022. kada je zahtijevao da odmah bude ispitan, iskazao kako je ovaj postupak započeo na temelju anonimne prijave te se temelji na krivim činjenicama i pogrešnim tumačenju akata poslodavca budući je odluka poslodavca šturo napisana a optužba ju krivo interpretira. Pojašnjava da direktor ima pravo u određenim slučajevima omogućiti zaposleniku korištenje službenog vozila te je on u svojstvu direktora omogućio DČ da poslije obavljenih radnih zadataka ide u svoje mjesto prebivališta te idućeg jutra vrati vozilo, i to isključivo kada su za to postojali uvjeti posla bilo da je riječ o putnim nalozima kad se radi o duljem putovanju bilo da se radi o loko vožnji kada je riječ o kraćim relacijama međutim pritom se ne radi o odlasku II okrivljenika na privatna putovanja nego se radi o činjenici da bi on izvršio radne zadatke vozeći njega i druge osobe kući pa bi na taj način ostao do iza 18,00 sati ili kasnije pa bi tek onda išao u svoje mjesto stanovanja. Dodaje da je u drugom postupku sve odbačeno da bi bilo ikakve njegove zlouporabe položaja. Navodi kako još želi istaknuti da je on u svojstvu direktora isključivo za potrebe posla omogućio vožnju, a kao direktor nije bio u mogućnosti provjeravati da li je sve po pravilima, niti je njegova dužnost provjeravati isplate preko ENC-a i cijelo poslovanje koje se tiče troškova već je to dužnost drugih osoba, a kasnije pojašnjava da je to bio RČ, pomoćnik za financije. Ističe kako je on na zahtjev DČ za odlaskom u njegovo mjesto boravka to dopuštao u iznimnim slučajevima ali je imao pravo to omogućiti bilo kojem zaposleniku jer je to dopušteno u iznimnim slučajevima.
5.2. Odgovarajući na posebna pitanja I okrivljeni ponavlja da je postojala dopuštena uporaba službenog vozila bez putnog naloga kada se radilo o loko vožnji tj. ispod 30 kilometara dok se putni nalog izdaje za udaljenosti iznad 30 kilometara. Pojasnio je da je optužba uzela u obzir samo one loko vožnje koje su bile registrirane ENC-om to jest nekih 78 korištenja a to nije mnogo. Nadalje je naveo da temeljem Statuta direktor agencije donosi odluku o korištenju službenih vozila APN-a te ju je mogao mijenjati prema potrebama. Nadalje je pojasnio kako govori o poslovno uvjetovanim razlozima korištenja službenim vozilom sa strane II okrivljenika iza 18,00 sati jer je to izvan radnog vremena a radno vrijeme je, iako klizno, završavalo u 16,30 sati, ali on govori o vremenu iza 18,00 sati zato jer je II okrivljeniku praktički nemoguće bilo iza 18,00 sati doći u svoje mjesto prebivališta. Ističe da mu nije poznato da bi II okrivljeni službeno vozilo koristio bez njegovog odobrenja, a poznato mu je da je poslodavac isplaćivao II okrivljeniku naknadu za troškove prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla. Ističe da je sa II okrivljenikom imao korektan odnos i kada bi II okrivljenik, po obavljenom radnom zadatku, njega molio i to uvijek iza radnog vremena, on bi II okrivljeniku odobrio uporabu službenog vozila i ne zna da bi II okrivljenik mimo poslovnih aktivnosti uzimao službeno vozilo. Upitan iz kojeg bi konkretnog razloga II okrivljenik molio službeno vozilo ističe da su znali doći jako kasno s poslovnih zadataka ili je bilo potrebno krenuti jako rano iz Zagreba a da bi II okrivljeni došao na radno mjesto u Zagreb iz svojeg mjesta stanovanja bio je vezan za više prijevozničkih linija i presjedanja što se ne može ostvariti jako rano ili jako kasno, te s obzirom da nisu bili regulirani prekovremeni sati II okrivljenik je imao pravo ustati u 16,30 kad je njegovo radno vrijeme završilo i otići ali je ostao duže i više nije imao mogućnosti korištenja javnog prijevoza. Međutim, u svoj rokovnik nije upisivao kad bi sastanci završili a radi čega bi vozač čekao i onda dobio odobrenje za korištenje službenog vozila pa iako ističe da su nerijetko ostajali dugo na poslu, pa i do 22,00 sata, to nažalost ne može dokazati.
6. Pozvan na raspravi 24. ožujka 2026. na iskazivanje II okrivljeni DČ je naveo da on ne zna što bi ponovno iskazivao a više se i ne sjeća točnih podataka, pa je sud u odnosu i na ovog okrivljenika pročitao njegov raniji iskaz kojeg je iznio na raspravi 8. studenog 2022. kada je zahtijevao da bude odmah ispitan.
6.1. Tom prilikom II okrivljenik je iskazao da nikada nije uzeo auto a da to direktor nije znao a to je uvijek bilo kada su ostajali duže ili kretali rano ujutro. Naime, nije mu trebao službeni auto da bi se privatno vozio jer je imao privatni auto nego mu je službeni auto trebao onda kada su radili jako kasno ili išli jako rano dok je inače na posao išao autobusom pa je sve karte za korištenje autobusa i priložio u spis.
6.2. Odgovarajući na posebna pitanja navodi da iz svog mjesta [adresa] prvi bus ima u 5,20 sati a iz [adresa] za Zagreb bi nastavio u 5,35 sati te bi u Zagreb došao oko 7,00 ili 07,10 a na posao u 7,30 a za povratak u [adresa] mu je najkasniji autobus iz [adresa] kretao u 22,20 sati ali se linije ukidaju kada nema škole. Nadalje navodi da je u Agenciji dobivao naknadu za prijevoz odnosno bila mu je plaćena mjesečna karta na način da bi dobio novce s kojima je kupovao karte a poslodavcu nosio potvrdu o cijeni karte. Još dodaje da u slučaju putovanja ima pravo na dnevnicu ako put traje dulje od 12 sati a pola dnevnice ako put traje do 8 sati ali nikada nije dobio naknadu za prekovremeni rad osim kada je išao u Dubrovnik gdje su ostali preko subote i nedjelje. Dodaje da je ostao raditi u APN-u a dolazak i odlazak s posla jako rano ili jako kasno rješava tako da zove sina da dođe po njega ili prespava u APN-u. Najzad ističe da on sigurno ne bi dobio službeno vozilo a niti odobrenje od direktora da to nije bilo potrebno.
6.3. U bitnom identično II okrivljenik iskazuje i prilikom prvog ispitivanja kada je naveo da je zaposlen u APN-u dvadesetak godina, većinom kao vozač koji je vozio direktora i rukovodstvo, a kad bi direktor ostajao dulje na poslu onda je i on ostajao te bi ga potom vozio kući a onda bi i sam s autom išao doma te je bio dogovor da kad odveze direktora da i sam ide kući autom a idućeg bi dana najprije išao po direktora. Zaključuje da je dakle kući išao službenim automobilom kad bi s puta došli kasnije ili du lje obavljali poslove ili kada je trebalo doći puno ranije ujutro po direktora. Posebno ističe da nikad bez znanja direktora nije vozio u [adresa] tako da je sve bilo opravdano potrebama posla. U pogledu troškova prijevoza na posao i s posla kupovao si je karte za autobus a poslodavac mu je isplaćivao novce ali mu je najraniji autobus iz njegovog mjesta [adresa] polazio u 5,15 do [adresa], a iz [adresa] je autobus za Zagreb polazio u 5,35 sati i dolazio u 7,15. U povratku je najkasnije autobus za [adresa] kretao u 22,05 sati a iz [adresa] za [adresa] u 22,15.
7. Prethodno izložene iskaze I i II okrivljenika sud je razmotrio pojedinačno a tek potom i u međusobnoj vezi.
7.1. Tako iz prethodno izloženog iskaza I okrivljenika proizlazi da isti u ovom postupku ne osporava da je on u svojstvu direktora omogućio II okrivljeniku DČ u više navrata da ide u svoje mjesto prebivališta službenim vozilom pa ga vrati iduće jutro, i to na zahtjev II okrivljenika jer kad bi ga II okrivljenik molio on bi istom kao direktor odobrio upotrebu službenog vozila i omogućio vožnju.
7.1.2. Prednja činjenična utvrđenja su nesporna jer ih I okrivljenik niti ne osporava, a proizlaze osim iz iskaza I okrivljenika i iz drugih provedenih dokaza.
7.1.3. Naime, da je I okrivljenik u inkriminirano vrijeme direktor Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) proizlazi i iz Rješenja Vlade Republike Hrvatske od 18. travnja 2013 (list 89 spisa) iz kojeg je vidljivo da je ŽČ imenovan direktorom predmetne Agencije, dok iz iskaza svjedoka FČ i RČ proizlazi da je I okrivljenik razriješen te dužnosti 2016.
7.1.4. Nadalje, iz Statuta APN-a (list 62 – 68 spisa) proizlazi da je I okrivljenik kao direktor voditelj APN-a koji organizira i vodi poslovanje iste Agencije a imenuje ga i razrješava Vlada Republike Hrvatske te za svoj rad odgovara Vladi i Upravnom vijeću.
7.1.5. Nadalje, da je I okrivljenik kao direktor Agencije dopustio II okrivljenom DČ korištenje službenih vozila za odlazak u mjesto stanovanja proizlazi i iz iskaza II okrivljenika ali i iz materijalnih dokaza tj. i iz podataka u sustavu za naplatu cestarine Hrvatskih autocesta i ispisa transakcija za službena vozila dodijeljena kabinetu direktora registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka] te iz podataka o korištenju INA kartica za službena vozila.
7.2. Međutim, I okrivljenik tvrdi da je II okrivljeniku omogućavao da službenim vozilima ide u svoje mjesto prebivališta samo u iznimnim slučajevima kada je to dopušteno i kad je na to imao pravo odnosno kad je to bilo poslovno uvjetovano tj. kada bi II okrivljenik završio radne zadatke poslije radnog vremena kad više nije imao mogućnosti korištenja javnog prijevoza. Dakle, I okrivljenik jasno osporava da bi iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti.
7.3. Razmotrivši iskazivanje II okrivljenika sud je našao da isti tijekom postupka iskazuje u bitnom dosljedno, tek sa odstupanjem u navođenju minuta kada opisuje vozni red potreban da iz svog mjesta Kraščica stigne do Zagreba i nazad. Iz takvog njegovog dosljednog iskaza proizlazi nespornim da je zaposlen kao vozač u APN-u vozio direktora a nakon obavljenih vožnji u više navrata kući išao službenim automobilima prema dogovoru s direktorom bez čijeg znanja nikad nije službenim vozilom išao u [adresa]. Također je II okrivljenik učinio nespornim da je od poslodavca tj. APN-a dobivao naknadu za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla.
7.3.1. Da je II okrivljenik doista u inkriminirano vrijeme zaposlen u APN-u kao vozač slijedi i iz Ugovora o radu te Aneksa tog ugovora. Naime, iz Ugovora o radu za zaposlenika DČ (list 91 spisa) proizlazi da je II okrivljenik sklopio 1. travnja 1998. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto vozač sa radnim vremenom od 8,00 do 16,00 sati a prema članku 12. istog Ugovora ima pravo na naknadu prijevoza i isplatu za topli obrok. Iz Aneksa tog ugovora o radu (list 93 spisa) sklopljenog 11. studenog 1999. proizlazi da zaposlenik obavlja poslove vozača koji obuhvaćaju i održavanje vozila i nabavu. Iz članka 3. proizlazi da je ovim Aneksom ugovora o radu regulirano pitanje dodataka na plaću za prekovremeni rad s uvećanjem od 50%. Iz Aneksa ugovora o radu sklopljenog 13. rujna 2001. (list 95 spisa) proizlazi da je Ugovor o radu od 1. travnja 1998. s Aneksom od 11. studenog 1999. izmijenjen na način da zaposlenik DČ ima obavljati poslove voditelja radionice radi čega mu se mijenja koeficijent složenosti poslova i plaća dok preostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene. Da je II okrivljenik doista i primao naknadu za prijevoz proizlazi iz njegovog zahtjeva od 29. siječnja 2013. i obračunskih listova za prijevoz koji prileže u spisu.
7.3.2. Međutim, II okrivljenik tvrdi da je njegovo korištenje službenih vozila za odlazak kući bilo opravdano potrebama posla i to kada su radili dulje ili dolazili ranije na posao. Dakle, i II okrivljenik osporava da bi koristio službena vozila slijedom prekoračenja ovlasti za njihovu uporabu.
7.4. Kada se izloženi i analizirani iskazi I i II okrivljenika dovedu u međusobnu vezu tada je vidljivo da obojica opravdanost korištenja službenih vozila za odlazak kući II okrivljenika u [adresa] prezentiraju odnosno opravdavaju potrebama posla i opisuju rad dulji od radnog vremena ali pritom biraju različiti izričaj kada I okrivljenik navodi da je to dopuštao jer ga je II okrivljenik to molio dok II okrivljenik govori da je on imao takav dogovor sa direktorom. Osim toga, I okrivljenik tvrdi da je takvo korištenje službenih vozila dopuštao II okrivljeniku samo u iznimnim tj. dopuštenim situacijama obrazlažući kako nakon 18,00 sati II okrivljenik ne bi imao mogućnosti korištenja javnog prijevoza dok međutim II okrivljenik opisuje vozni red i poslije 22,00 sata za autobuse do njegovog mjesta prema čemu je očito i poslije 18,00 sati imao mogućnost korištenja javnog prijevoza suprotno tvrdnjama I okrivljenika. Dakle, kad II okrivljenik govori o dogovoru za takvo postupanje ali ne i o tome da je on takvo postupanje tražio od I okrivljenika odnosno molio ga za takvu uporabu službenih vozila tada je jasno da II okrivljenik osporava poticanje na počinjenje kaznenog djelo kakvo mu se stavlja na teret.
8. O kritičnim zbivanjima ispitano je i više djelatnika APN-a u svojstvu svjedoka, pa tako svjedok JČ ispitan u prethodnom postupku 16. prosinca 2016. iskazuje da je zaposlen u Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) na radnom mjestu pomoćnika direktora za opće poslove te je ujedno i osoba za nepravilnosti, a na tom radnom mjestu i funkciji osobe za nepravilnosti bio je i u srpnju 2014. kada je u APN-u zaprimljena anonimna dojava u kojoj se ukazuje na nezakonito korištenje službenih automobila APN-a, pa je kao osoba za nepravilnosti bio dužan zaprimit takvu dojavu i provesti radnje radi razjašnjenja odnosno provjere tih navoda i i obavijestiti Državno odvjetništvo RH te Ministarstvo financija, pa je u konkretnom slučaju pribavio opće akte poslodavca kojima je reguliran način i pravo korištenja službenih automobila te je pribavio i pisano očitovanje DČ. Navodi kako je uvidom u putne i radne listove koji se nalaze u svakom službenom automobilu i uvidom u pomoćne evidencije tj. Excel tablice koje se popunjavaju podacima o tome tko, kada i u koju svrhu je koristio službena vozila, utvrdio da se predmetni dokumenti ne vode u potpunosti na način propisan Naputkom o korištenju službenih automobila i parkirnih mjesta APN-a jer često nije bila naznačena primjerice kilometraža po povratku vozila u garažu ili vrijeme kad je vozilo vraćeno u garažu te je o svemu sastavio službenu zabilješku. Još navodi da mu je poznato u odnosu na korištenje vozila od strane direktora APN-a da je sukladno odluci Vlade donesena Odluka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja o tome da se direktoru ŽČ odobrava korištenje službenog osobnog automobila isključivo u službene svrhe 24 sata dnevno. Odgovarajući na posebna pitanja naveo je da se tijekom 2013. i 2014. gorivo u službena vozila APN-a točilo na INA-nim benzinskim postajama o čemu je postojao ugovor sa INA-om tako da je INA dala takozvane INA kartice kao jedino sredstvo plaćanja utočenog goriva a svaka INA kartica izdana je prema registracijskoj oznaci za pojedino službeno vozilo tako da su za svaki mjesec od INE dobivali za svaku njihovu karticu račun uz koji je bila specifikacija iz koje je bilo vidljivo datum točenja goriva, mjesto i količina utočenog goriva. Nadalje je naveo da je DČ tijekom 2013. i 2014. bio zaposlen u APN-u na radnom mjestu koje po sistematizaciji glasi voditelj radionice te mu je nadređen na tom radnom mjestu a isti i dalje obavlja poslove vozača direktora APN-a te se je na tom radnom mjestu trebao brinuti o tehničkoj ispravnosti službenih vozila APN-a, o servisima, registraciji i slično a isključivo je on obavljao poslove vozača direktora APN-a. U odnosu na ŽČ je naveo da je u travnju 2013. odlukom Vlade imenovan direktorom APN-a a u travnju 2016. je razriješen.
8.1. Ispitan pred sudom gotovo osam godina kasnije tj. 27. ožujka 2024. svjedok navodi da je sve pokrenuto anonimnim porukama u APN o navodnim zlouporabama službenih vozila, pa kako je bio određen kao osoba zadužena za nepravilnosti u javnom sektoru to je nakon zaprimanja anonimne dojave ispunio zakonom propisane obrasce o korištenju službenih automobila u svrhe koje nisu propisane ali se radi proteka vremena konkretnih podataka ne sjeća, pa kad mu je predočen tj. pročitan njegov raniji iskaz naveo je da se istog podsjeća pa kod toga i ostaje jer je pročitano iz njegovog ranijeg iskaza točno. Odgovarajući na posebna pitanja naveo je da se više ne sjeća da li je provodio neku propisanu proceduru povodom dojave i ne zna da li je Državno odvjetništvo pronašlo kakvih nepravilnosti i nema saznanja da bi I okrivljeni ili II okrivljeni u inkriminirano vrijeme koristili službena vozila izvan radnog vremena a direktor se mogao koristiti službenim vozilom 24 sata na dan i to je pravo mogao koristiti na način da sam vozi ili da ga vozi vozač. Još je posebno upitan naveo da su sastanci u APN-u na kojima je sudjelovao, prema svom radnom mjestu pomoćnika direktora, započinjali tijekom radnog vremena i ponekad trajali i dulje od radnog vremena ali nisu trajali do večernjih sati kao primjerice do 19,00 ili 20,00 sati. Međutim, ističe da on osobno nije morao biti na svim sastancima tj. onima koji se ne tiču općih i pravnih poslova.
8.2. Iz iskazivanja ovog svjedoka je vidljivo da je on tijekom postupka dosljedan u bitnim okolnostima i to osobito onima koje se tiču njega, tj. njegovog rada i radnog mjesta i funkcije osobe za nepravilnosti pa i njegovog postupanja na toj funkciji a dosljedno opisuje i pravo I okrivljenika na 24 satno korištenje službenog vozila dok on te činjenice na raspravi više ne dopunjuje detaljima o kojima je govorio kada je prvi puta ispitan pa štoviše i ističe da se tih događaja više ne sjeća a po predočenju ranijeg iskaza navodi da se prisjeća i da je to točno, ali je takvo iskazivanje ovom sudu i životno uvjerljivo jer je uobičajeno da se ljudi s protekom vremena sve slabije sjećaju događaja a pogotovo njihovih detalja a ovaj svjedok pred sudom iskazuje gotovo deset godina nakon kritičnih zbivanja.
8.3. One okolnosti koje ovaj svjedok dosljedno opisuje kako je bio osoba zadužena za nepravilnosti u javnom sektoru i što je morao poduzeti s obzirom na tu funkciju potkrijepljene su i Odlukom o imenovanju osobe zadužene za nepravilnost (list 37 spisa) iz koje proizlazi da je Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) 26. rujna 2011. imenovala JČ, pomoćnika direktora za opće poslove, osobom zaduženom za nepravilnosti u Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). A iz točke 2. iste odluke je razvidno da je isti obvezan zaprimati obavijesti o nepravilnostima te poduzimati potrebne mjere i o tome obavijestiti Državno odvjetništvo RH te Ministarstvo financija.
9. Svjedok RČ ispitan najprije u prethodnom postupku 16. prosinca 2016. iskazuje da je zaposlen u Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) na radnom mjestu pomoćnika direktora za financije i računovodstvo u Odjelu za financije i računovodstvo te je na tom radnom mjestu bio i u inkriminirano vrijeme. Nadalje je svjedok naveo da svi djelatnici APN-a imaju pravo na prijevoz, odnosno na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini karte za javni prijevoz i to gradski i međugradski pa je tako i DČ imao pravo na naknadu troškova prijevoza, a isti je u 2013., 2014. pa i dalje radio u APN-u kao vozač i voditelj radionice voznog parka te je bio zadužen za održavanje vozila tj. da službena vozila APN-a vozi na servis, vodi brigu o registraciji, tehničkoj ispravnosti vozila i slično a radio je i kao vozač najčešće direktora APN-a a po odobrenju direktora vozio je i druge djelatnike na duža putovanja kad bi trebalo prijeći i do tisuću kilometara u jednom danu jer je on profesionalni vozač. Ističe da DČ živi u [adresa] kraj [adresa] te mu je tijekom 2013. i 2014. kupovana mjesečna karta za međugradski prijevoz i za prijevoz na području grada Zagreba jer mu je poznato da isti najprije mora autobusom doći od [adresa] do [adresa] a zatim od [adresa] do Zagreba a onda zagrebačkim gradskim prijevozom do radnog mjesta pa je problem u tome što bi se on ponekad u kasnim noćnim satima vratio sa službenih putovanja kada više međugradski autobusi ne voze pa bi molio direktora da mu dopusti da službenim vozilom ode kući a službeni auto u garažu APN-a vrati idućeg jutra kad dođe na posao. Dodaje da koliko je njemu poznato tijekom 2013. i 2014. je tako DČ možda desetak puta službenim vozilom išao na kućnu adresu a to je mogao raditi isključivo po dozvoli direktora ŽČ, a u takvim slučajevima DČ nije plaćana dodatna dnevnica jer se to tako radilo jer on na drugi način se nije mogao vratiti kući. Poznato mu je također da je DČ znao tražiti od direktora ŽČ nakon popravljanja većih kvarova na vozilu da napravi probnu vožnju takvim automobilom od Zagreba do [adresa] kako bi provjerio ponašanje auta i da li je kvar doista popravljen. Još dodaje da je ŽČ razriješen s mjesta direktora u ožujku ili travnju 2016. Upitan za gorivo za službena vozila navodi da se isto toči na INA benzinskim postajama a za svako službeno vozilo imaju INA karticu za vozilo određene registracijske oznake pa za svaki mjesec dobiju račun od INA-e sa specifikacijom troškova i podacima kada, gdje i koliko je goriva utočeno za svako pojedino vozilo. Što se tiče troškova cestarine navodi da je tijekom 2013. i 2014. samo službeno vozilo direktora imalo ENC uređaj, misli Škoda Octavia. Svjedok opisuje kako su u Odijelu za financije vršili obračun i isplatu putnih naloga, zaprimali račune za utočeno gorivo i troškove po ENC karticama, pa je znao direktoru ŽČ ukazati da u slučajevima kada DČ odobri da ide na kućnu adresu, neka ne koristi autocestu kako ne bi postojao dodatan trošak po ENC uređaju. Još opisuje kako je znao uočiti nelogičnosti da primjerice prema putnom nalogu službeno putovanje je na relaciji Zagreb – Split – Zagreb, a po ENC uređaju da je službeno vozilo voženo dalje za [adresa] i natrag radi čega je skrenuta pozornost i direktoru i DČ da se u tim slučajevima koristi stara cesta.
9.1. Ispitan pred sudom gotovo osam godina kasnije tj. 27. ožujka 2024. svjedok navodi da je u nekoliko slučajeva direktor dozvolo II okrivljeniku kada su se kasno vratili sa službenog puta da službenim automobilom ode kući jer zbog kasnog povratka više ni je bilo javnog prijevoza kojim bi okrivljeni otišao kući pa je tražio službeno vozilo da ne mora spavati u uredu na podu. Odgovarajući na posebna pitanja navodi da mu nije poznato da bi bila vođena kakva evidencija odobrenja sa strane I okrivljenika za korištenje vozila II okrivljeniku, ali je ponovio kako su I i II okrivljenici opomenuti da se u tim slučajevima koristi stara cesta jer su račune ENC-a morali platiti. Posebno ističe da za svako službeno putovanje mora postojati i službeni nalog ali on nema podataka da bi službena vozila bila evidentirana na relaciji [adresa] – [adresa] i u obratnom smjeru i kada nije postojao službeni nalog za službeno putovanje. Posebno upitan ističe da je on kao pomoćnik direktora bio prisutan kolegijima pomoćnika direktora i ti su se sastanci održavali isključivo u radno vrijeme odnosno ne sjeća se nijednog sastanka koji bi trajao do isteka radnog vremena ali možda su održavani neki drugi sastanci kojima nije bio prisutan. Ističe da vozač nije morao biti prisutan sastancima jer je direktor imao pravo na vozilo 24 sata i mogao se sam voziti dok je vozač morao voziti samo na duža putovanja. Još upitan da li se u firmi radi usporedba putnih naloga sa računima za ENC i gorivo pa je naveo da se radi u Računovodstvu te je tako otkriveno korištenje vozila izvan potrebe za službenim putovanjima koja nisu pokrivena putnim nalogom i to u par slučajeva.
9.2. Izloženo iskazivanje svjedoka RČ ovaj sud nalazi i dosljednim tijekom postupka, i jasnim, životno uvjerljivim, i vrijednim kada svjedok RČ opisuje i okolnosti o kojima drugi svjedoci ne iskazuju pa tako primjerice da je samo službeno vozilo direktora imalo ENC uređaj, da je I okrivljenik dopuštao II okrivljeniku korištenje službenih vozila osim nakon dužih službenih putovanja s kojih bi se kasno vratili i u slučajevima kada je II okrivljenik htio napraviti „probnu vožnju" nakon popravaka voz ila radi provjere da li je kvar „doista popravljen“ a što je mogao isključivo po dozvoli I okrivljenika. Međutim, iskaz svjedoka RČ je u čitavom nizu okolnosti potkrijepljen i drugim provedenim dokazima kao primjerice da svi djelatnici APN-a, pa tako i II okrivljenik, imaju pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla a što je potkrijepljeno obračunskim listama tih troškova za II okrivljenika koje prileže spisu, a navodi ovog svjedoka o radnom mjestu II okrivljenika potkrijepljeni su prethodno izloženim podacima koji proizlaze iz Ugovora o radu i Aneksima tog ugovora za II okrivljenika. Nadalje, tvrdnja ovog svjedoka da za svako službeno putovanje mora postojati službeni nalog očito je u suglasju s činjenicom da se u APN-u vodi Knjiga evidencija službenih putovanja i prileže putni nalozi. Osim toga, tvrdnje ovog svjedoka da je samo direktor mogao dozvoliti II okrivljeniku korištenje službenog vozila za odlazak doma kao i da je direktor imao ovlasti koristiti službeno vozilo 24 sata dnevno u suglasju je i sa Odlukom o korištenju službenih vozila.
9.3. Naime, Iz Odluke o korištenju osobnih i službenih vozila APN-a od 4. listopada 1998. (list 38 spisa) proizlazi da je istom propisano korištenje službenih i osobnih vozila u APN-u na način da se ista koriste za službene potrebe i službena putovanja zaposlenika APN-a te za reprezentativno protokolarne potrebe APN-a. Prema članku 3. ove Odluke direktor ima pravo koristiti vozilo sa vozačem od 0 do 24 sata, a prema članku 5. ostali zaposlenici iznimno mogu koristiti vozilo uz suglasnost direktora. Prema članku 6. o vozilima skrbe zaposlenici raspoređeni na radno mjesto vozača. Spisu prileži i Odluka APN-a od 31. svibnja 2012. o izmjeni prethodne Odluke tj. članka 3. prema kojem sada direktor ima pravo koristiti vozilo sa ili bez vozača 24 sata dnevno.
10. Svjedok ĐČ ispitan na raspravi 5. prosinca 2023. iskazuje da o upotrebi službenih vozila u APN-u postoje službene odluke. Za DČ navodi da je bio jedini službeni vozač u APN-u i obavljao je sve poslove vezano uz automobile i njihovo redovito održavanje, i DČ je imao neposrednog šefa u Odjelu općih poslova odnosno pomoćnika direktora za opće poslove, te svjedok dodaje da je i sam po svojoj funkciji također nadređen DČ kao vozaču, dok je njemu nadređen bio I okrivljenik. Navodi da je II okrivljeni DČ njega puno puta vozio na službena putovanja i puno puta su se vraćali kasno primjerice u 20,00 ili 21,00 sat ali ga DČ nikad nije tražio dozvolu da službenim vozilom ide u svoje mjesto stanovanja. Dodaje da takvo odobrenje može dati samo direktor. Međutim, bilo je upotrebe službenih vozila kada bi službenici išli na službeni put s kojeg bi se vratili uvečer pa ne vrate vozilo tu večer nego ga vrate idući dan kad dođu na posao. Dodaje da zato postoji jasan razlog jer garaža radi do 21,00 sat pa kad se vrate s puta nakon tog vremena komplicirano je pronaći osiguranje kako bi se garaža otvorila pa su ljudi vraćali auto tako da ga vrate idući dan. Nadalje navodi da je 2013. i 2014 bilo puno posla vezanog uz program POS-a, energetsku obnovu zgradu, bila je i poplava u Gunji, pa su "svaki čas" morali ići na sastanke u Ministarstvo, na teren i slično. Odgovarajući na pitanja obrane da li je bila dopuštena upotreba službenog vozila bez putnog naloga svjedok odgovara da se ne sjeća da bi itko išao na put bez putnog naloga ali se je moglo ići po gradu primjerice na sastanak u Ministarstvu ili na gradilište ali nitko nije mogao koristiti službeno vozilo u privatne svrhe ako to ne odobri direktor koji je imao službeni auto 24 sata. Još dodaje da su zaposlenici imali pravo na naknadu za putne troškove javnim prijevozom ili osobnim automobilom.
10.1. Iskaz svjedoka ĐČ sud ocjenjuje jasnim, određenim, logičnim i životno uvjerljivim a u bitnim okolnostima suglasnim i sa drugim provedenim dokazima kao primjerice kada decidirano tvrdi da se ne sjeća da bi itko išao na službeno putovanje bez putnog naloga što je svakako u suglasju i sa postojanjem Knjige evidencija službenih putovanja i putnih naloga, ali on iznosi i neke okolnosti o kojima drugi svjedoci ne iskazuju pa tako primjerice tvrdnju da je II okrivljeni DČ bio jedini službeni vozač u APN-u.
11. Iskaze saslušanih svjedoka sud je prihvatio vjerodostojnim jer kada se svi ovi svjedočki iskazi dovedu u međusobnu vezu tada je vidljivo da su u nekim okolnostima suglasni dok se u drugima nadopunjuju i zapravo čine jednu suglasnu cjelinu iz koje proizlazi da je I okrivljenik bio direktor APN-a u cijelom inkriminiranom razdoblju, ovlašten koristiti službena vozila 24 sata sa ili bez vozača, jedini ovlašten drugim osobama pa tako i II okrivljeniku odobriti korištenje službenih vozila izvan službenih putovanja za koja postoje putni nalozi, te da je to odobravao II okrivljeniku kao jedinom službenom vozaču u APN-u bilo da II okrivljeni napravi "probnu vožnju" bilo iz razloga što se radi o kasnim satima i problemu oko korištenja javnog prijevoza, iako svjedoci JČ i RČ tvrde da su kao pomoćnici direktora sudjelovali na sastancima odnosno kolegijima ali isti nikada nisu trajali do nekih kasnih večernjih sati. Također se ovi iskazi svjedoka mogu dovesti u logičku vezu i sa materijalnom dokumentacijom.
12. Naime, također iz Odluke Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 29. studenog 2013 (list 90 spisa) proizlazi da je ŽČ kao direktoru APN -a odobreno korištenje službenog automobila isključivo u službene svrhe 24 sata dnevno, odnosno isto smatra korištenjem u službene svrhe.
13. Također, spisu prileže Knjige evidencija službenih putovanja za 2013. i 2014. te nalozi za službena putovanja za 2013. i 2014. iz kojih podataka su vidljiva sva službena putovanja za koja su izdani putni nalozi u inkriminiranom vremenu a o čemu su svjedoci i iskazivali.
14. Nadalje, spisu prileži i Naputak o korištenju službenih automobila i parkirnih mjesta APN-a od 14. kolovoza 2012. (list 42 spisa) iz kojeg proizlazi kako je kabinetu direktora/Odjelu za opće poslove, bilo dodijeljeno više službenih automobila na korištenje među kojima i Škoda Octavia [registarska oznaka] i Opel Astra [registarska oznaka], a iz Odluke o izmjenama i dopunama naputka od 18. rujna 2013. (list 116 spisa) je vidljivo da je kabinetu direktora/Odjelu za opće poslove dodijeljena i Škoda Rapid [registarska oznaka]. Također je iz Evidencije putnih radnih listova – evidencije korištenja službenim vozilom u službene svrhe razvidno kako je II okrivljenik koristio ova tri automobila Škodu Octavia [registarska oznaka], Opel Astru [registarska oznaka] te Škodu Rapid [registarska oznaka].
15. Upravo vezano uz korištenje ovih službenih automobila u APN-u sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po knjigovodstvenom-financijskom vještaku Petri Blašković koja je u svojem nalazu i mišljenju najprije navela da je za izradu istog koristila dokumentaciju koja prileži sudskom spisu pa tako između ostalog Pregled transakcija cestarine po registarskoj oznaci za sva tri službena vozila kao i Putne radne listove za sva tri označena službena vozila registracijskih oznaka: [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], račune INA-e za sva ta vozila, putne naloge za 2013. i 2014., podatke Hrvatskog autokluba, Dopis Opel SEE od podružnice Zagreb o prosječnoj potrošnji goriv za Opel Astru [registarska oznaka] i Dopis PORSCHE Croatia d.o.o. o kombiniranoj potrošnji goriva za Škodu Octaviu [registarska oznaka] i Škodu Rapid [registarska oznaka], a prilikom izračuna vodila je računa o promjeni službene valute u Republici Hrvatskoj u euro, te je imala u vidu i drugu dokumentaciju u sudskom spisu. Potom vještakinja temeljem računa INA-e d.d. za razdoblje od 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014. sačinjava Tabelu 1. sa pregledom točenja goriva i izračun prosječne cijene goriva za pojedinačno vozilo Škoda Octavia [registarska oznaka], prema kojoj je za isto nabavljeno 4.321,94 litre goriva ukupne vrijednosti 42.702,32 kuna, zatim Tabelu 2. za vozilo Opel Astra [registarska oznaka] za koje je u razdoblju od 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014. nabavljeno 1.096,79 litara goriva ukupne vrijednosti 10.759,83 kuna, i najzad Tabelu 3. za vozilo Škoda Rapid [registarska oznaka] za koje je u razdoblju od 7. svibnja 2014. do 15. prosinca 2014. nabavljeno 433,46 litara goriva ukupne vrijednost 4.296,36 kuna. Potom vještakinja u odnosu na troškove cestarine po pojedinom službenom vozilu temeljem podataka pribavljenih od društva Hrvatske autoceste d.o.o. a radi se o plaćanjima putem ENC uređaja, INA karticom ili gotovinom, sačinjava Tabelu 4. s pregledom troškova cestarine za vozilo Škoda Octavia [registarska oznaka] iz koje je razvidan ukupan trošak cestarine za to vozilo u razdoblju od 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014. u iznosu 6.508,00 kuna, Tabelu 5. sa pregledom troškova cestarine za vozilo Opel Astra [registarska oznaka] iz kojeg je razvidan ukupan trošak cestarine za to vozilo u razdoblju 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014. u iznosu 2.066,00 kuna, te Tabelu 6. sa pregledom troškova cestarine za vozilo Škodu Rapid [registarska oznaka] iz koje je razvidan ukupan trošak cestarine za to vozilo u inkriminiranom razdoblju u iznosu od 660,00 kuna. Nadalje vještakinja analizira troškove cestarine po pojedinom službenom vozilu u odnosu na putne naloge budući spisu prileži Knjiga evidencija službenih putovanja u kojoj su po rednom broju evidentirani putni nalozi a uz knjigu su priloženi i pojedinačni nalozi za službena putovanja I i II okrivljenika, tako da je usporedila troškove cestarine po pojedinom službenom vozilu sa priloženim putnim nalozima uzimajući u obzir radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati i uzimajući kao opravdan trošak činjenicu da su neka službena putovanja započela prije redovnog radnog vremena odnosno završila nakon redovnog radnog vremena a radi mogućnosti da nije bilo dostupnih linija međugradskog prijevoza za DČ iz [adresa]. Dodaje da je također u svoj izračun nije uključila cestarinu plaćenu gotovinom budući iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je istu podmirio oštećenik. Ovu usporedbu vještakinja prikazuje u tablicama (listovi 15 – 26 pisanog nalaza i mišljenja). Potom vještakinja daje izračun troškova goriva vezano za korištenje predmetnih vozila bez odgovarajućih putnih naloga pojašnjavajući da je uzela u obzir podatke Hrvatskog autokluba o najkraćim rutama korištenja autoceste od naplate postaje Sveta Helena do čvora [adresa] te je uzela u obzir i podatke o potrošnji goriva za kombiniranu vožnju u gradu i izvan grada pa je u Tabeli 10. prikazala potrošnju goriva za sva tri predmetna službena automobila a u Tabeli 11. dala izračun minimalne potrošnje goriva za ta vozila.
15.1 Nakon izlaganja ovakvih nalaza vještakinja daje mišljenje u kojem navodi da u spisu nema evidencije korištenja službenim vozilom u službene svrhe za cijelo inkriminirano razdoblje pa nije moguće utvrditi ukupnu udaljenost vožnje izraženu u kilometrima za svako pojedino vozilo u inkriminiranom razdoblju, a na temelju nabavljene količine goriva i njegove vrijednosti po pojedinom vozilu u inkriminiranom razdoblju radi se o ukupno 5.852,19 litara goriva ukupne vrijednosti 57.758,51 kuna odnosno 7.665,87 eura. Ukupan trošak cestarine koje je izračunala za svako pojedino vozilo sveukupno čini iznos od 9.234,00 kuna odnosno 1.225,56 eura, a od kojih troškova cestarine je oštećenik platio po datumu upotrebe koji ne odgovaraju datumima za koje postoje putni nalozi, za Škodu Octaviu [registarska oznaka] iznos od 1.364,00 kune, za Opel Astru [registarska oznaka] iznos od 234,00 kune i za Škodu Rapid [registarska oznaka] iznos od 269,00 kuna što ukupno čini 1.867,00 kuna odnosno 247,79 eura. Nadalje minimalni trošak goriva za korištenje službenih vozila za koje ne postoje putni nalozi a koje vožnje su evidentirane u inkriminiranom razdoblju iznose za vozilo Škoda Octavia [registarska oznaka] 2.586,68 kuna, za vozilo Opel Astra [registarska oznaka] 632,78 kuna a za vozilo Škoda Rapid [registarska oznaka] 425,34 kune, što je sveukupno 3.644,80 kuna odnosno 483,75 eura. Potom zaključuje da s obzirom na utvrđene minimalne troškove goriva te utvrđene troškove cestarine koji po datumima upotrebe ne odgovaraju datumima za koje postoje putni nalozi za službena putovanja službenim vozilima u inkriminiranom razdoblju iznose 5.511,80 kuna odnosno 731,54 euro.
15.2. Nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijske vještakinje Petre Blašković ovaj sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan od stručne osobe na temelju pregledane relevantne dostupne dokumentacije kao i na temelju pravila znanosti struke i iskustva.
15.3 Iz takvog prihvaćenog nalaza i mišljenja ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da su troškovi APN-a učinjeni za uporabu navedena tri službena vozila u inkriminiranom razdoblju koji troškovi nisu opravdani putnim nalozima, a izračunati su na temelju plaćene cestarine i minimalnih troškova goriva u iznosu 5.511,80 kuna odnosno 731,54 eura. Također je utvrdio da su u tom izračunu uzeti kao opravdani troškovi koji su nastali za ona službena putovanja koja su započela prije redovnog radnog vremena odnosno završila nakon redovnog radnog vremena zbog mogućnosti da nije bilo dostupnih linija međugradskog prijevoza za DČ iz [adresa] te u izračunu nije uključena cestarina plaćena gotovinom jer ju nije podmirio APN.
15.4. Vezano uz prethodno utvrđenje da su uzeti kao opravdani troškovi oni koji su nastali za službena putovanja koja su započela prije redovnog radnog vremena odnosno završila nakon redovnog radnog vremena zbog mogućnosti da nije bilo dostupnih linija međugradskog prijevoza za DČ iz [adresa], valja reći da spisu prileži i Pravilnik o unutarnjem redu iz kojeg pak proizlazi da je radno vrijeme APN-a od 8,00 do 16,00 sati.
16. Kada se svi prethodno izloženi dokazi analiziraju u ukupnosti i međusobnoj vezi ovaj sud nalazi da predstavljaju logičnu i suglasnu dokaznu cjelinu iz koje je ovaj sud sa sigurnošću utvrdio da je I okrivljenik kao direktor APN-a u inkriminiranom razdoblju od 18. travnja 2013. do 15. prosinca 2014., koji je bio ovlašten i zadužen za organiziranje i vođenje poslova APN-a i zakonitost njegovog rada kao i provođenje općih akata, na molbe i zahtjeve II okrivljenika koji je obavljao poslove njegovog vozača a na radnom mjestu voditelja radionice koji brine o ispravnosti vozila, istom dopustio korištenje službenim vozilima APN-a u privatne svrhe a koji troškovi korištenja padaju na teret sredstava APN-a, te da je II okrivljenik slijedom takvog dopuštenja direktora koristio službena vozila APN-a i to Opel Astru [registarska oznaka], Škodu Octaviu [registarska oznaka] i Škodu Rapid [registarska oznaka] za odlazak na posao i povratak s posla sa adrese stanovanja u [adresa], iako je primao od poslodavca APN-a naknadu za troškove prijevoza, a koje korištenje II okrivljenika službenih auta u privatne svrhe je protivno Odluci o korištenju službenih vozila prema kojoj samo direktor ima pravo koristiti službeno vozilo sa ili bez vozača 24 sata dnevno a koje se korištenje smatra korištenjem u službene svrhe dok ostali zaposlenici APN-a mogu samo iznimno koristiti službena vozila uz suglasnost direktora. Nadalje je utvrđeno da je na taj način kada troškove korištenja službenih vozila snosi APN pa je na ime cestarine plaćeno 1.867,00 kuna a na ime potrošenog goriva plaćeno najmanje 3.644,80 kuna, da je tako I okrivljenik pribavio II okrivljeniku čijim su korištenjem službenih vozila ovi troškovi nastali, nepripadnu materijalnu korist od najmanje 5.511,80 kuna odnosno 731,54 eura.
17. Iz ovakvog prethodno izloženog utvrđenja vidljivo je da sud nije prihvatio obrane I i II okrivljenika o tome da je korištenje službenih vozila sa strane II okrivljenika za njegov odlazak na posao i povratak s posla bilo uvjetovano opravdanim poslovnim razlozima odnosno da se radi o tome da II okrivljenik zbog duljeg trajanja sastanaka ne bi imao mogućnosti koristiti javni prijevoz za koji prima naknadu, jer ne samo da iz iskaza svjedoka JČ i RČ proizlazi da oni nikada kao pomoćnici direktora nisu prisustvovali sastancima koji bi trajali izvan radnog vremena dulje navečer, nego su takve tvrdnje neuvjerljive kad se ima u vidu da i druga javna tijela odnosno ministarstva pa tako i resorno Ministarstvo, imaju uobičajeno radno vrijeme do 16,00 ili 17,00 sati, a pogotovo imajući u vidu navode svjedoka o "probnim vožnjama" II okrivljenika.
17.1. Naprotiv, ovaj sud je upravo suprotno utvrdio da je I okrivljenik postupao kao odgovorna osoba u smislu članka 87. KZ/11 kojega imenuje Vlada na mjesto direktora Agencije na način da je iskoristio svoj položaj direktora i prekoračio granice svoje ovlasti dopuštajući II okrivljeniku korištenje službenih vozila u svrhe koje nisu službene, odnosno nisu opravdane poslovnim razlozima niti opravdane putnim nalozima. Nadalje sud smatra pouzdano utvrđenim da je II okrivljenik molio I okrivljenika te ga je tako nagovorio da mu omogući korištenje službenih vozila kad je to njemu odgovaralo dakle u privatne svrhe pa je tako doveo do stvaranja odluke kod I okrivljenika da iskoristi svoju direktorsku ovlast i prekorači granice svoje ovlasti dajući II okrivljeniku odobrenje za prethodno opisano korištenje službenih vozila. Pri tome je po ocjeni ovoga suda II okrivljenik svjestan da nema službenih razloga za takve molbe I okrivljeniku i takvo korištenje službenih vozila ali isto postupanje hoće kao takvo i kao svoje pa postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera s kojom potiče I okrivljenika na učin djela. Također ovaj sud smatra da je I okrivljenik svjestan da ispunjava molbu svog vozača a bez opravdanog službenog razloga ali očito stvara odluku htijući takvo djelo i kao svoje pa i on postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera.
18. Kada je slijedom svega izloženog sa sigurnošću utvrđeno da su se u postupanju I i II okrivljenika stekla sva zakonom propisana obilježja utuženih kaznenih djela tada ih je sud za ista i oglasio krivima.
19. Odlučujući o kaznenopravnim sankcijama koje će u konkretnom slučaju primijeniti na svakog od okrivljenika sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako sud olakotnim cijenio i I optuženom i II optuženom njihovu neosuđivanost u ranijem životu. Nadalje je sud I okrivljeniku olakotnom cijenio činjenicu da je otac dvoje punoljetne djece, dok otegotnih okolnosti nije našao. U odnosu na II okrivljenika sud je također olakotnim uzeo da je isti otac dvoje punoljetne djece te činjenicu da je odlikovan medaljom „Oluja“, a ni u odnosu na ovog okrivljenika sud nije našao otegotnih okolnosti.
19.1. Osim što je sud imao u vidu sve prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti svakog od počinitelja tj. I i II okrivljenika, imao je u vidu i okolnosti koje se tiču težine počinjenih djela, stupanj krivnje s kojim su počinjena, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra.
19.2. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti sud je temeljem u izreci citirane zakonske odredbe čl. 291 st. 1 KZ/11 I okrivljenog ŽČ osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a temeljem č. 291 st. 1 u svezi s čl. 37 KZ/11 II okrivljenog DČ je osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući takve izrečene kazne primjerene svim izloženim okolnostima ali je potom i i I II okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od dvije godine – svakome od njih. Naime, ovaj sud smatra da postoji vrlo velika vjerojatnost da ni I okrivljeni a ni II okrivljeni ubuduće neće počiniti novog kaznenog djela jer se radi o osobama zrele životne dobi koji do sada nisu kazneno osuđivani pa ovaj sud smatra da će i sama prijetnjom kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjeca ti na svakog od okrivljenika da više ne počini kaznenog djela, te smatrajući da je vrijeme provjeravanja od dvije godine primjereno i dovoljno dugačko da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće ponašanje I i II optuženika.
19.3. Drugim riječima, ovaj sud smatra da će se ovakvim uvjetnim osudama koje su izrečene I i II okrivljenicima ostvariti sve zakonom propisane svrhe kažnjavanja te izraziti potrebna društvena osuda prema istima kao počiniteljima kaznen ih djela i da će se istima utjecati osim na počinitelje i na sve druge građane da ne vrše kaznena djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i razvijati svijest kod građana o neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
20. Odlučujući o imovinskopravnom zahtjevu Republike Hrvatske sud je isti našao osnovanim u iznosu od 731,54 eura što je protuvrijednost iznosa utvrđenog u činjeničnom opisu djela tj. iznosa od 5.511,80 kuna, pa je temeljem u izreci citirane zakonske odredbe obvezao I i II optuženike da s naslova imovinskopravnog zahtjeva isplate Republici Hrvatskoj iznos od 731,54 eura na način da svaki od njih plati polovicu odnosno svaki iznos od 365,77 eura, dok je oštećenika – Republiku Hrvatsku sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu.
21. Odlučujući o troškovima postupka, sud je imao u vidu s jedne strane duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka, a s druge strane imovinske prilike svakog od optuženika o kojima su se oni izjasnili, pa je ovaj sud temeljem u izreci citirane zakonske odredbe obvezao svakog od optuženika na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura smatrajući da ih prema svojim imovinskim prilikama mogu podmiriti.
U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026.
Sudac:
Dubravka Čošić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.
Dostaviti:
▪ OKDO Zagreb na broj KO-DO-3584/2020
▪ I optuženi ŽČ
▪ II optuženi DČ
▪ branitelj Zoran Pilipović odvj.
▪ OGDO - građanski odjel
▪ u spis
