REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1149/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, građansko - upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-162/2024-2 od 3. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-144/2020-27 od 9. siječnja 2024., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-162/2024-2 od 3. veljače 2025., a predmet se vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 453,19 eura sa zateznim kamata te je odlučeno o trošku parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-3345/2025-2 od 26. kolovoza 2025. tuženoj dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li sukladno odredbi čl.139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125 19) u vezi s odredbom čl.155. istoga zakona, odredbi čl.4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14,41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 I 87/19) te odredbama iz toč. II i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18, dodatak za posebne uvjete vojne službe djelatnoj vojnoj osobi treba obračunavati samo za redovno radno vrijeme ili na ukupno ostvarene sate rada?“.
4. Tužena je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevao trošak sastava tog odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između onog iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sveukupno odrađene sate. Sporno je, je li tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za sve sate koje je odradio dakle za cijelo vrijeme njegove radne angažiranosti uključujući i dane provedene na straži, dežurstvu te prekovremenim satima na terenu.
8. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da je člankom 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), a u vezi s čl. 139. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18), propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću te se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija je visina fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika. Međutim, da prethodno ne znači da tužitelju dodaci za vojnu službu ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada. Utvrđuju da je tužena tužitelju navedeni dodatak isplaćivala u umanjenom iznosu (pri tom revizijski sud primjećuje da se u nižestupanjskim odlukama ne utvrđuje je ili ta isplata obuhvaćala cjelokupni iznos koji bi se odnosio na osnovicu – v. toč. 11. obrazloženja ove odluke), međutim da za to umanjenje nije bilo zakonskog osnova jer niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Zato ocjenjuju da tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za ukupno odrađene sate rada tužitelja.
9. Međutim, dajući odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje, ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje koje je izrazio u činjeničnopravno dostatno podudarnoj situaciji, u presudi poslovnog broja Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., a koje glasi:
„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“.
10. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira pravno shvaćanje citirano u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, iz čega proizlazi da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obračun dodataka na vojnu službu vršio na ukupno odrađene sate tužitelja.
11. Međutim, ostaje u nižestupanjskim odlukama neutvrđeno (a ovaj, revizijski sud nema ovlast utvrđivati činjenično stanje, jer je to pravo pridržano nižestupanjskim sudovima) je li se dio potraživanja odnosi na dodatke za vojnu službu na redovnu satnicu i osnovicu i je li tužbeni zahtjev obuhvaća i takvo razdoblje i, ako obuhvaća, je li u tom dijelu tražbina podmirena, pa je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
12. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
