Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4224/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Technomer d.o.o. Beograd, Tetovska 54, Republika Srbija, OIB: 05405537278, kojeg zastupaju punomoćnici SM, Baldo Šoljan i Erik Osmanović, odvjetnici iz odvjetničkog društva Liszt i Partneri, Zagreb, Palmotićeva 41, protiv tuženog ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Krišto, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4322/2016-77 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog ŠM, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4322/2016-77 od 17. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.668,84 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2013. do isplate, dok se pod točkom II. izreke odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.668,84 eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a pod točkom III. izreke, nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25.695,73 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik (putem punomoćnika i osobno), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija navode žalbe tuženika i predlaže istu odbiti, uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno sveukupno 1.250,00 eura.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u proturječnosti s izrekom presude, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalitelj u žalbi sadržajno upire.

7. Žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 35.668,84 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik 31. ožujka 2013., u svojstvu solidarnog dužnika, s tužiteljem, kao vjerovnikom, sklopio Ugovor o poravnanju i jemstvu, kojim se kao solidarni dužnik obvezao da neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom odgovara za sve obveze dužnika Razdioba d.o.o. Matulji i da se njegov potpis smatra izjavom o neograničenom solidarnom jamstvu, kojim Ugovorom je utvrđen i ukupan dug dužnika u visini od 37.733,46 eura, koji iznos je dospio danom potpisivanja citiranog Ugovora, tj. dana 31. ožujka 2013., radi čega predlaže presudom naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa duga, koji iznos mu nisu isplatili niti dužnik, a niti tuženik kao solidarni jamac.

9. Iz provedenog prvostupanjskog postupka, temeljem dokaza koje je sud izveo po prijedlogu stranaka (uvidom u Ugovor o poravnanju i jemstvu od 31. ožujak 2013., Zadužnicu od 7. lipnja 2013., izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci, elektroničke poruke, knjigovodstvenim financijskim vještačenjem po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., Zagreb, grafološkim vještačenjem po vještaku Igoru Jelovcu, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, grafološkim vještačenjem po vještaku Marijanu Krajni, koji je svoj osnovni nalaz i mišljenje u dva navrata pisano obrazlagao te saslušanjem zz tužitelja PM, svjedokinje SMD te tuženika), proizlazi:

- da su tužitelj, tada Techem d.o.o. Beograd i dužnik Razdioba d.o.o. Matulji te tuženik, u svojstvu jamca, sklopili Ugovor o poravnanju i jemstvu 31. ožujka 2013. kojim je utvrđeno dugovanje dužnika u iznosu od 37.733,46 eura, koji dug je dospio istoga dana 31. ožujka 2013., a koji se dužnik obvezao vratiti u 38 jednakih obroka

(čl.1. Ugovora o poravnanju i jemstvu),

- da je tuženik izjavio u svojstvu jamca da neograničeno solidarno odgovara svojom privatnom imovinom za sve obveze Razdioba d.o.o. Matulji po osnovi Ugovora o poravnanju i jemstvu i da se njegov potpis na Ugovoru smatra izjavom o neograničenom solidarnom jamstvu uslijed čega on postaje jamac platac (čl. 1.točka 1.4. Ugovora o poravnanju i jemstvu),

- da se tuženik obvezao izdati zadužnicu tužitelju, a ukoliko istu ne izda, tj. ne dostavi tužitelju u roku od deset radnih dana od dana potpisivanja Ugovora o poravnanju i jemstvu, da će se smatrati da je cjelokupna tražbina dospjela (čl. 3. točka 3.2. i 3.4. Ugovora o poravnanju i jemstvu),

- da je tužitelju predana zadužnica od strane dužnika trgovačkog društva Razdioba d.o.o. Matulji po kojoj dug nije naplaćen, što između stranaka nije sporno,

- da je trgovačko društvo Razdioba d.o.o. Matulji brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci (što je utvrđeno uvidom u izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Igora Jelovca od 3. ožujka 2021. izvedenog po prijedlogu tuženika, utvrđeno da je tuženik potpisao sporni potpis u rubrici „Jamac“ Ugovora o poravnanju i jemstvu od 31. ožujka 2013., koji nalaz i mišljenje vještaka je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu s pravilima struke, cijeneći i to da su dopunskim usmenim očitovanjem vještaka otklonjene sve primjedbe tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marijana Krajne od 11. siječnja 2024., koje vještačenje po drugom vještaku je sud prvog stupnja izveo također po prijedlogu tuženika, utvrđeno da su potpisi – definirani u reduciranoj formi punog potpisa / ili u formi složenih i produženih parafa, koji se nalaze iza teksta – "Za Razdiobu:" i "Jamac" na 4. stranici izvornika Ugovora o poravnanju i jemstvu, napisani – vrlo vjerojatno rukom tuženika, koji nalaz i mišljenje vještaka je sud prvog stupnja također u cijelosti prihvatio, cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu s pravilima struke (koji vještak je, po prijedlogu tuženika sačinio dopunu nalaza i mišljenja nakon što je tuženik dostavio preslik svoje osobne iskaznice iz 2014. godine), cijeneći i to da je vještak pismenom dopunom nalaza i mišljenja te pismenim očitovanjem na primjedbe tuženika, otklonio sve primjedbe tuženika, s time da je vještak Marijan Krajna u svojoj pismenoj dopuni nalaza i mišljenja, imajući u vidu preslik osobne iskaznice tuženika iz 2014. godine (koju je naknadno dostavio tuženik), ostao kod ranijeg zaključka da se radi o potpisima koji su vrlo vjerojatno napisani rukom tuženika, time dajući izračun u srednjem, stupnju vjerojatnosti - da je upravo imenovana osoba skripter spornih potpisa, ali da se ne radi o tvrdnji, kojim dopunskim očitovanjem sud prvog stupnja cijeni otklonjene sve primjedbe tuženika, radi čega odbija prijedlog tuženika za dopunom vještačenja, kao i prijedlog tuženik da sud pozove vještaka Marijana Krajnu radi usmenog očitovanja te prijedlog tuženika da se provede novi dokaz grafološkim vještačenjem,

- da zz tužitelja PM, direktor tužitelja, u svom iskazu koji je sud u cijelosti prihvatio (kao logičan i uvjerljiv), navodi da s obzirom na to da su se pojavili izvjesni dugovi kod tuženika, da su trebali osigurati podmirenje tih dugova uz osiguranje, jer je to zahtijevao vlasnik firme iz Njemačke, na način da će tuženik podmiriti svoje dugovanje u ratama kako je to specificirano ugovorom, da su u tu svrhu sastavili ugovor i poslali ga elektroničkom poštom tuženiku, da bi ga on njima vratio e-mail-om potpisan, da je tuženik podmirio dvije rate prema Ugovoru, dok je ostatak rata ostao nepodmiren, s time da se tuženik obvezao izdati zadužnicu, koju nije izdao, da je prilikom putovanja u Split 7. lipnja 2013., direktor tužitelja otišao do javnog bilježnika Tea Karabotića i kod njega preuzeo jednu zadužnicu, da se potom 8. lipnja 2013. sastao s tuženikom koji je tada potpisao Ugovor u izvorniku, da je tuženik zadržao za sebe izvornik Ugovora, odnosno broj primjeraka koji je naveden u ugovoru, da dug nije bio podmiren, da su predali zadužnicu na FINA-u negdje potkraj 2013., da nikakvu povratnu informaciju od FINA-e nisu dobili, već su naknadno dobili saznanje da je trgovačko društvo tuženika brisano iz sudskog registra, da osim ove zadužnice koju je uzeo od javnog bilježnika, drugu zadužnicu nisu dobili, tj. da im tuženik nije predao osobnu zadužnicu, da su rate koje je spominjao plaćene jedna od strane tuženika osobno, a druga od strane trgovačkog društva tuženika te da su dugovi koje je tuženik napravio, zapravo dugovi koji proizlaze iz Ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2010. koji nisu plaćani otprilike godinu dana, zbog čega su morali sastaviti Ugovor koji je predmet ovoga spora,

- da svjedokinja SMD, supruga tuženika, u svom iskazu kojem sud prvog stupnja nije poklonio vjeru (osim u dijelu da bi trgovačko društvo Razdioba d.o.o. Matulji imalo dugovanje prema tužitelju, cijeneći ga u preostalom dijelu kao pristran, kako bi tuženik, njezin suprug, uspio u sporu), navodi da je tuženik osnivač trgovačkog društva Razdiobe d.o.o. Matulji, da je ona vidjela Ugovor o poravnanju i jemstvu, ali samo zadnju stranicu, jer je Ugovor bio poslan putem e-mail-a i to njoj, iz razloga što je tuženik bio u poslovnom odnosu s Techema d.o.o. iz Beograda, da je treća stranica koju je dobila putem e-mail-a bila prazna i bez potpisa, da je zz- tužitelja od njih tražio da parafiraju ugovor kako bi on mogao isti dostaviti dobavljaču u Austriju ili Njemačku, da im je bilo rečeno da to nije ni od kakve poslovne važnosti, da je parafirala samo zadnju stranicu koju je vidjela (iz razloga jer je zz-tužitelja rekao da isto nema nikakvu poslovnu važnost, već je trebalo poslužiti samo za dobavljača u Njemačkoj ili Austriji i da će zz-tužitelja osobno doći u Split), da nije obavljala nikavu funkciju u trgovačkom društvu Razdioba d.o.o, niti u Tecmu d.o.o., da je nakon što je potpisala, odnosno parafirala tu treću stranicu, naknadno od tuženika saznala da on nikada taj ugovor nije potpisao, da je trgovačko društvo Razdioba d.o.o. Matulji tužitelju dugovalo iznos od 37.733,46 eura, da je zz-tužitelja došao u Split u lipnju 2013., da joj je poznato da su se tuženik i zz-tužitelja našli kod javnog bilježnika gdje je zz-tužitelja zahtijevao od tuženika da potpiše osobnu mjenicu, međutim da tuženik nije takvu mjenicu želio potpisati i nije ju potpisao, po njegovim riječima,

- da tuženik u svom iskazu kojem sud prvog stupnja nije poklonio vjeru (osim u dijelu da bi trgovačko društvo Razdioba d.o.o. Matulji imalo dugovanje prema tužitelju), navodi da nije nikada napisao Ugovor o poravnanju i jamstvu koji se spominje u tužbi, ali da je točno da se s direktorom odnosno zz tužitelja PM našao kod javnog bilježnika Tea Karabatića Milote, kada mu je donio na potpis zadužnicu njegovog trgovačkog društva Razdioba d.o.o. Matulji za trgovačko društvo Tehem danas Technomer, da je zadužnicu potpisao i da je ista ovjerena od strane javnog bilježnika, da mu je za vrijeme boravka u javnobilježničkom uredu donesen na potpis još jedan ugovor, ali koji je glasio na privatnu osobu, ne sjeća se je li se radilo o ugovoru ili zadužnici, ali da se odnosilo na privatnu osobu, odnosno njega kao privatnu osobu, da on taj dokument nije želio potpisati, bez obzira na poslovanje, jer nije želio nikakve obveze kao fizička osoba, da nije sporno da je on trgovačkom društvu Techem, danas Technomer d.o.o. Beograd, putem svog trgovačkog društva platio par rata, moguće je da se radilo o iznosu od 1.000,00 eura, s time da nije sporno niti to da postoji dug njegovog trgovačkog društva Razdioba d.o.o. Matulji prema tužitelju, koje se visine dugovanja ne sjeća, pri čemu nakon što mu je predočen Ugovor o poravnanju i jemstvu od 31. ožujka 2013. i potpis s pečatom Razdioba d.o.o. Matulji, tuženik navodi da njegova supruga također ima trgovačko društvo i da je poslovala s tužiteljem, te da je njegova supruga imala pristup pečatu trgovačkog društva Razdioba d.o.o. Matulji i da je moguće da je koristila i njegov potpis u poslovanju, ali da o tome nema saznanja.

10. Polazeći od rezultata provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da se tuženik obvezao tužitelju kao jamac platac platiti tražbinu dužnika Razdioba d.o.o. Matulji, za koju obvezu odgovara tužitelju, kao vjerovniku, solidarno kao i glavni dužnik, rukovodeći se time da je temeljem nalaza i mišljenje vještaka i dopunskog očitovanje vještaka Igora Jelovca te nalaza i mišljenja i pismenih dopuna i očitovanja vještaka Marijana Krajne, utvrđeno da je tuženik vlastoručno potpisao u svojstvu jamca predmetni Ugovor o poravnanju i jemstvu, slijedom čega temeljem odredbe čl. 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) obvezuje tuženika da tužitelju isplati dospjeli, a neplaćeni utuženi iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2013. do isplate.

11. U žalbenom stupnju postupka, istovjetno kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je – je li tuženik u svojstvu jamca vlastoručno potpisao predmetni Ugovor o poravnanju i jemstvu, uz tvrdnju tuženika da s tužiteljem nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu, da osobno kod tužitelja nije ništa kupio, da nikada (niti za sebe, a niti za drugoga), nije potpisao nikakav Ugovor o jamstvu, u protivnom, da bi bilo logično da potpiše i ovjeri osobnu zadužnicu, s time da je sporan i prigovor zastare pozivom na činjenicu da se faktično radilo o isplati temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2010. Žalbenim navodima tuženik osporava i ocjenu suda prvog stupnja o izvedenim dokazima, naročito u odnosu na rezultate grafološkog vještačenja po dva vještaka kojima tuženik prigovara i u žalbenom stupnju postupka (sada se pozivajući na potrebu uporedbe njegovog potpisa na zadužnici od 7. lipnja 2013., za koju tvrdi da se na njoj nesporno nalazi njegov potpis koji je ovjeren kod javnog bilježnika, a koji je pisan u najbližem vremenskom razmaku od spornog potpisa) te vezano za ocjenu iskaza svjedokinje i tuženika.

12. Po stavu ovoga suda, svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, tužitelj osnovanost zahtjeva za isplatu utuženog iznosa usmjerava prema tuženiku kao potpisniku Ugovora o poravnanju i jemstvu od 31. ožujka 2013., za kojeg tuženika tvrdi da se sklapanjem tog Ugovora, u svojstvu solidarnog dužnika, neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom, tužitelju obvezao odgovarati za sve obveze dužnika Razdioba d.o.o. Matulji, čiji je tuženik bio direktor, dok tuženik tvrdi da nije potpisao Ugovor o poravnanju i jemstvu te da je njegov potpis na tom Ugovoru krivotvorina, prigovarajući promašenoj pasivnoj legitimaciji uz tvrdnju da kao fizička osoba nikada nije jamčio za obveze trgovačkog društva Razdioba d.o.o. Matulji, niti se ikada u tom smislu bilo kome obvezao što platiti ili učiniti.

14. I po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik, u svojstvu jamca platca, vlastoručno potpisao predmetni Ugovor o poravnanju i jemstvu i time preuzeo obvezu, kao jamac platac, platiti tužitelju, kao vjerovniku, dospjelu tražbinu spram dužnika Razdioba d.o.o. Matulji.

15. Naime, iz prvostupanjskog postupka slijedi pouzdano utvrđenim, što žalbenim prigovorima tuženik nije uspio osporiti, da je upravo tuženik, a ne netko drugi, u svojstvu jamca platca, vlastoručno, u svoje ime, potpisao Ugovor o poravnanju i jemstvu. Navedeno utvrđenje slijedi iz rezultata dva izvedena grafološka vještačenja i to po dva različita vještaka koji su došli do dva gotovo istovjetna zaključka, prvi vještak Igor Jelovac „da je tuženik potpisao sporni potpis u rubrici Jemac Ugovora o poravnanju i jemstvu od 31. ožujka 2013., a drugi vještak Marijan Krajna „da su potpisi „Za Razdiobu:" i "Jamac" na 4. stranici izvornika Ugovora o poravnanju i jemstvu, napisani – vrlo vjerojatno rukom tuženika“.

16. Pri tome, imajući u vidu da su se oba vještaka očitovala na prigovore koje je tuženik iznosio na njihov pisani nalaz i mišljenje, vještak Igor Jelovac usmeno na ročištu od 3. veljače 2022. (list 118-120 spisa), a vještak Marijan Krajna pisanim putem, u prvom navratu 31. svibnja 2024. dopunski se očitujući i na naknadno dostavljeni preslik osobne iskaznice tuženika izdane 21. listopada 2014. (list 156-162 spisa) te u drugom navratu 19. ožujka 2025. (list 184-186 spisa), pravilno sud prvog stupnja cijeni da su navedenim očitovanjima oba vještaka otklonila sve prigovore tuženika na njihove nalaze i mišljenja, u kojim okolnostima nije od odlučnog značaja činjenica što vještak Marijan Krajna nije dao usmeno očitovanje povodom prigovora tuženika, tako da isto nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

17. Naime, iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tuženik na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jelovca iznosio primjedbe problematizirajući pitanje - je li predmetom vještačenja bio izvornik spornog Ugovora o poravnanju i jemstvu, na što se vještak usmeno očitovao potvrđujući da je vještačio original dokumenta, te pitanje razlike u sredstvima kojima su učinjeni potpisi u rubrici "za Razdiobu" i u rubrici "Jamac", na što je vještak odgovorio da je u rubrici "za Razdiobu" potpis nastao takozvanom kemijskom olovkom plave boje tinte, a u rubrici "Jamac" također takozvanom kemijskom olovkom sa kuglicom nešto rjeđe moguće alkoholne ili vodene tinte crne boje, dakle različitim kemijskim olovkama. Nakon takvog usmenog očitovanja navedenog vještaka, tuženik je ostao kod primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, predlažući provesti novo grafološko vještačenje na način da se vještači potpis na Ugovoru o poravnanju i jemstvu, i to kako u rubrici "Jamac", tako i onaj potpis koji se nalazi za „Razdiobu“, koji prijedlog je sud prvog stupnja prihvatio izvodeći grafološko vještačenje po vještaku Marijanu Krajna koji je zaključio da su potpisi za „Razdiobu:" i "Jamac" napisani – vrlo vjerojatno rukom tuženika, tražeći pri tome, sa svrhom decidiranijeg mišljenja, druge nesporne potpise tuženika nastale u približnom vremenu datiranja spornih dokumenata tj. tijekom 2013. godine. Tuženik je i takvom nalazu i mišljenju prigovorio, tvrdeći kako je vještak, s obzirom na utvrđene različitosti koje dominiraju nad sličnostima, trebao donijeti potpuno suprotan zaključak, a ne u nalazu tvrditi kako su reducirani potpisi napisani vrlo vjerojatno rukom tuženika, predlažući da sud pozove vještaka Marijana Krajnu da sačini dopunu nalaza i mišljenja s obzirom na naknadno dostavljen preslik osobne iskaznice tuženika iz 2014. godine. Povodom navedenih prigovora tuženika, vještak je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2024., ponovio svoj zaključak iz osnovnog nalaza i mišljenja (da su oba navedena potpisa napisana vrlo vjerojatno rukom tuženika), kojoj pisanoj dopunu nalaza i mišljenja je tuženik i nadalje prigovarao, sadržajno istovjetno kao i ranije, pored navedenog tvrdeći da vještak prilikom dopunskog očitovanja nije imao u vidu naknadno dostavljeni preslik osobne iskaznice tuženika iz 2014. godine, koje tvrdnje je vještak otklonio pisanim očitovanjem od 19. ožujka 2025., obrazlažući da je naknadno dostavljenu dokumentaciju imao u vidu prilikom dopune nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2024., otklanjajući i u preostalom dijelu prigovore tuženika.

18. Ovakvim dopunskim očitovanjima oba vještaka, i po mišljenju ovoga suda, otklonjene su sve primjedbe tuženika na njihov nalaz i mišljenje, temeljem čega je sud prvog stupnja pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odbio prijedlog tuženika da se provede novo grafološko vještačenje, kao i prijedlog za novom dopunom vještačenja i usmenim očitovanjem vještaka Marijana Krajne. Oba vještaka su u svojim očitovanjima na prigovore tuženika jasno odgovorili na sve njegove primjedbe, tako da je ocjena i ovoga suda, imajući pri tome u vidu da se nalazi navedenih vještaka ni u čemu bitno ne razilaze, da se radi o vještačenjima koja su potpuna, jasna i neproturječna, radi čega ih je trebalo u cijelosti prihvatiti, kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja.

19. Stoga se prigovori koje tuženik u žalbi i nadalje ističe na izvedena vještačenja, potpuno neutemeljeni, a svode se zapravo na ocjenu izvedenih vještačenja od strane tuženika, odnosno njegovo viđenje predmetne situacije (pa tako i žalbeni navodi kojima i nadalje upire na različita sredstva koja su se koristila prilikom potpisivanja za „Razdiobu“ i za „Jamca“, što u kontekstu svega naprijed obrazloženog, nije odlučno te da utvrđene različitosti dominiraju nad sličnostima s nespornim potpisima), dok pozivanje na zadužnicu koju je tuženik potpisao za Razdiobu d.o.o. 7. lipnja 2013., uz tvrdnju da se radi o najvjerodostojnijem dokumentu s njegovim nespornim potpisom iz istog razdoblja iz kojeg datira sporni potpis, koju su vještaci morali imati u vidu, predstavlja novi dokaz zbog kojeg se žalba ne može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP- a). Naime, činjenica da je navedena zadužnica dostavljena u spis (od strane tužitelja, a ne tuženika) i da se radi o dokumentu iz istog razdoblja iz kojeg datira sporni potpis, imajući u vidu da se tuženik na navedenu zadužnicu tijekom postupka nije pozivao, pa niti tvrdio da bi na njoj bio njegov nesporan potpis koji bi vještaci trebali imati u vidu, u konkretnoj situaciji navedeno ne daje mogućnost tuženiku da se tek sada u žalbi na nju poziva (za potrebe vještačenja), već je takav dokazni prijedlog, da bi isti bio pravodoban, trebao iznositi tijekom postupka, što tuženik nije učinio kroz cijeli prvostupanjski postupak (niti u jednom od svojih mnogobrojnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka), pa se na isto s uspjehom ne može pozivati niti sada u žalbi, niti takvim postupanjem dovoditi u pitanje rezultate izvedenih vještačenja.

20. U tom kontekstu, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud je temeljem svih izvedenih dokaza pravilno zaključio o tome da se radi o potpisu tuženika na navedenom Ugovora o poravnanju i jemstvu, koji zaključak žalbenim prigovorima tuženika nije doveden u sumnju. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o spornom potpisu donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih stranaka i svjedokinje SMD, supruge tuženika, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, ocijenio u konačnome po slobodnom uvjerenju, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa tako i ocjenu, u onome bitnome, o nevjerodostojnosti i neuvjerljivosti iskaza saslušane svjedokinje SMD i tuženika, u dijelu u kojem su iskazivali o tome da je svjedokinja, a ne tuženik, parafirala sporni potpis na predmetnom Ugovoru, što tuženik, s obzirom na rezultate dva grafološka vještačenja, tijekom prvostupanjskog postupka, ničim nije uspio valjano osporiti, pa tako niti sada u žalbi pozivajući se na to da s tužiteljem nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu, da osobno kod tužitelja nije ništa kupio, da nikada (niti za sebe, a niti za drugoga), nije potpisao nikakav Ugovor o jamstvu (u protivnom, da bi bilo logično da potpiše i ovjeri osobnu zadužnicu), jer suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza i sadržaja spisa.

21. Stoga, kako je pravilno utvrđeno da se radi o potpisu tuženika na navedenom Ugovora o poravnanju i jemstvu, kojim potpisom se tuženik osobno, u svojstvu jamca platca, obvezao tužitelju, kao vjerovniku, ispuniti obvezu glavnog dužnika za koju odgovara solidarno zajedno s njim, kako je izvedenim financijskim vještačenjem (rezultati kojeg vještačenja se žalbenim navodima ne problematiziraju, niti ih je tuženik osporavao tijekom prvostupanjskog postupka), utvrđeno da je zaostalo nepodmireno potraživanje tužitelja u visini od 35.668,84 eura, pravilno sud prvog stupnja temeljem naprijed navedenih odredbi ZOO-a, obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa zajedno s pripadajućim kamatama od 31. ožujka 2013. pa do isplate, imajući u vidu da su tužitelj i tuženik ugovorili rok dospijeća s danom sklapanja Ugovora o poravnanju i jemstvu (točka 3.4. članka 3.), a da iz iskaza tuženika neupitno slijedi da nije predao zadužnicu u svojstvu jamca, kako je ugovoreno, pa je tražbina tužitelja dospjela upravo 31. ožujka 2013., kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

22. Pravilno sud prvog stupnja otklanja i prigovor zastare potraživanje, imajući u vidu da je tražbina tužitelja dospjela 31. ožujka 2013., kako je to između stranaka ugovoreno Ugovorom o poravnanju i jemstvu, a da je tužitelj podnio tužbu 7. srpnja 2016., dakle unutar općeg zastarnog roka od pet (5) godina (čl. 225. ZOO-a), pri čemu u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, ne dolazi do primjene odredbe čl. 228. ZOO-a, dok je to što se predmetnim Ugovorom faktično regulirala isplata dospjelog neplaćenog duga nastalog temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2010., s obzirom na sadržaj Ugovora o poravnanju i jemstvu, bez utjecaja na zakonitost i pravilnost takvog zaključka, jer se radi o zasebnom pravnom poslu – ugovoru kojim je za tuženika nastala nova obveza na isplatu od dana njegovog potpisivanja.

23. Bez utjecaja su na zakonitost i pravilnost pobijane presude i preostali žalbeni navodi kojima tuženik tek sada u žalbi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja (problematizirajući promjenu naziva tužitelja Techem d.o.o. u Technomer d.o.o.), kao i prigovori kojima upire na to da se radi o situaciji koja je njemu „namještena“, imajući u vidu i to da se radi o novim činjenicama zbog kojih se žalba ne može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

24. Radi svega naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude.

25. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio imajući u vidu čl. 154. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), čemu tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara, s time da se pri odluci o naknadi troškova sud prvog stupnja pogrešno pozvao na stavak 2. članka 154. ZPP-a, umjesto ispravno na stavak 5. članka 154. ZPP-a, što nije utjecalo na pravilnost odluke o troškovima, imajući u vidu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

26. Kako odgovor na žabu nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a), tužitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom II. ove presude.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš