Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-957/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2A, protiv tuženog Istarskog portala d.o.o. Labin, M. Blažine 4, OIB: 70704729618, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Andrije K. Miošića 4/II, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2518/2024-61 od 10. prosinca 2025., dana 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AĆ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2518/2024-61 od 10. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 24. veljače 2021., kao neosnovan (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke (kao dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu), žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe, predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 377. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi sadržajno upire, budući je prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio pobijanom rješenju, raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju poslovni broj Gž-4997/2024-2 od 7. studenog 2024., dok to što pri tome nije saslušao sve svjedoke i punomoćnika tužitelja, nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stupnju postupka je prvostupanjska odluka kojom je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta od 19. veljače 2021.

8. Iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari određeno ročište za glavnu raspravu za 19. veljače 2021. na koje nisu pristupili punomoćnici stranaka, iako uredno pozvani, a svoj nedolazak nisu opravdali, temeljem čega je sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a, donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

9. Iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je nakon otpremanja rješenje o povlačenju tužbe (koje je otpremljeno punomoćnicima stranaka 22. veljače 2021.), tužitelj (putem punomoćnika), 24. veljače 2021 podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem je naveo da je ročište od 19. veljače 2021. propustio zbog opravdanog razloga - kvara na osobnom automobilu punomoćnika tužitelja.

10. Prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 117. i 118. ZPP-a, prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbija, cijeneći da na strani tužitelja nisu postojali opravdani razlozi za propuštanje ročišta određenog za dan 19. veljače 2021.

11. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio protivno ranijem ukidnom rješenju suda drugog stupnja kojim je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, između ostalog, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nakon čega je prvostupanjski sud donio istu odluku bez izvođenja svih dokaza na čiju potrebu izvođenja mu je ukazano ukidnim drugostupanjskim rješenjem, čime je, po stavu tužitelja, pogrešno interpretirajući sadržaj računa vučne službe, sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se kvar na automobilu dogodio 20. veljače 2021., postavljajući pri tome neodrživi standard da je punomoćnik tužitelja za prisup ročištu morao naći zamjenu, iako u pandemijskom razdoblju to nije bilo izvedivo te da je morao obavijestitit sud prije održavanja ročišta, iako za to nije raspolagao mogućnošću, niti vremenom.

12. Prema mišljenju ovog suda, razmatrajući pobijano prvostupanjsko rješenje, postupak koji mu je prethodio i navode žalbe, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju zaključio da ne postoji opravdan razlog zbog kojeg bi bio dužan dopustiti povrat u prijašnje stanje, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

13. Naime, obrazlažući prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je podnesen 24. veljače 2021. (pet dana nakon propuštenog ročišta od 19. veljače 2021.), punomoćnik tužitelja je naveo da nije bio u mogućnosti pristupiti na ročište zbog kvara na automobilu, obrazlažući da je istoga dana imao zakazanu raspravu na Općinskom sudu u Sesvetama u 9,40 sati, a da je nakon te rasprave prisustvovao i poslovnom sastanku u sjedištu klijenta BILIĆ-ERIĆ d.o.o. u [adresa], po završetku kojeg sastanka, malo iza 11,00 sati, nije uspio upaliti osobni automobil, pa je bio primoran pozvati vučnu službu radi prijevoza, odnosno vuče vozila do njegovog automehaničara u [adresa], zbog čega je propustio ročište u rubriciranoj pravnoj stvari koje je bilo zakazano za 12,00 sati, uz daljnje opravdanje da u tako kratkom roku nije uspio osigurati zamjenu, a da je odvjetnička vježbenica EĆ, zbog poštivanja epidemioloških mjera radila kod kuće u [adresa], na koje okolnosti je predložio izvršiti uvid u presliku računa Auto Pejak d.o.o. R1- br. 7-1-1 od 20. veljače 2021. godine (list 142 spisa), u presliku zapisnika Općinskog suda u Sesvetama od 19. veljače 2021. poslovni broj Pp G-130/20 (list 143 spisa) te presliku potvrde o plaćanju računa (list 149 spisa), s time da je pored navedenog, predložio i salušanje punomoćnika tužitelja, saslušanje svjedoka ŽĆ iz Auto Pejak d.o.o., svjedokinje PĆ, voditeljice knjigovodstva Bilić-Erić d.o.o. te svjedokinje EĆ, odvjetničke vježbenice.

14. Pobijano rješenje kojim sud prvog stupnja odbija prijedlog za povrat, prvostupanjski sud u bitnom temelji na sadržaju računa trgovačkog društva Auto Pejak d.o.o. R1-br. 7-1-1 od 20. veljače 2021. godine (list 142 spisa), iz kojeg proizlazi da je za korisnika usluge, Ivu Farčića (punomoćnika tužitelja), obavljena usluga prijevoza vozila Suzuki Vitara registracijske oznake [registarska oznaka] na relaciji AĆN kod Mileniuma do mehaničara [adresa], u kojem računu je naveden datum izdavanja 20. veljače 2021 u 10:50 i datum isporuke istoga dana, pri tome ne prihvaćajući iskaz svjedoka ŽĆ, vlasnika trgovačkog društva Auto Pejak d.o.o. – vučne službe - da je uslugu prijevoza, vuče vozila s lokacije SĆ u [adresa] do mehaničara u [adresa], obavio dan ranije od izdavanja predmetnog računa, odnosno dana 19. veljače 2021., koji iskaz je ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim u dijelu u kojem je obrazlagao princip rada njegovog trgovačkog društva (da za pruženu uslugu odvoza, vuče neispravnih vozila tek „sutradan za to izdaju račun, jer kada obavljaju tu uslugu ne mogu ujedno ispostaviti račun“, pa da se i na predmetnom računu od 20. veljače 2021. godine pod rubrikom „datum isporuke“ misli „kada je račun isporučen“), temeljem čega prvostupanjski sud zaključuje da je usluga prijevoza (vuče vozila), obavljena upravo dana 20. veljače 2021., a ne dan ranije 19. veljače 2021., otklanjajući mogućnost da bi obavljena usluga (prijevoz-vuča vozila), bila obavljena dan ranije od onoga dana koji je naveden u računu (na što je sugerirano prvom ukidnom drugostupanjskom odlukom poslovni broj Gž-2663/2021-2 od 2. rujna 2021.), kao „životno nelogičnom i s poslovnog aspekta neprihvatljivom“, pri čemu je preostale prijedloge za izvođenjem dokaza odbio, cijeneći ih nepotrebnim (saslušanje punomoćnika tužitelja, svjedokinje PĆ, voditeljice knjigovodstva u BILIĆ-ERIĆ d.o.o. te saslušanje svjedokinje EĆ), pri tome imajući u vidu i to da punomoćnik tužitelja o spriječenosti dolaska na ročište nije niti nije pokušao izvijestiti sud (bilo osobno, odnosno telefonskim putem, bilo putem odvjetničke vježbenice).

15. Za naglasiti je da opravdani razlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta (koji podrazumijeva odredba čl. 117. ZPP-a), predstavlja svaki izvanredni, nepredvidivi događaj koji razumno (objektivno) predstavlja smetnju za stranku (u ovom slučaju njezinog punomoćnika) da dođe na ročište, pri čemu takav (izvanredni, nepredvidiv) događaj, nije moguća pojava na koju se po redovnom tijeku stvari treba računati (i koji se može prevladati pronalaskom drugog alternativnog načina dolaska na ročište, drugim prijevozom ili drugim sredstvom), s time da postojanje opravdanog razloga za povrat u prijašnje stanje, prvostupanjski sud prosuđuje uzimajući u obzir sve važne okolnosti konkretnog slučaja i izvedene dokaze.

16. Po stavu ovoga suda, na temelju uvida u račun trgovačkog društva Auto Pejak d.o.o. R1-br. 7-1-1 od 20. veljače 2021., nakon izvedenog dokaza saslušanjem naprijed navedenog svjedoka, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza saslušanjem preostalih svjedoka i punomoćnika tužitelja, čemu tužitelj žalbenim navodima neosnovano prigovara.

17. Istina, stoje žalbeni navodi tužitelja da činjenica da je punomoćnih tužitelja eventualno mogao uspostaviti telefonski kontakt sa sudom, ne čini prijedlog za povrat neosnovanim, ako je do propuštanja pristupanja ročištu došlo iz opravdanih razloga, imajući u vidu da opravdanost ovisi o razlozima zbog kojih je ročište propušteno, a ne o tome je li ili nije uspostavljen telefonski kontakt kako bi se ispričao nedolazak.

18. Međutim, sve kada bi se i prihvatilo da je pravi razlog nedolaska punomoćnika tužitelja na zakazano ročište - kvar na njegovom osobnom automobilu, a što je kod suda prvog stupnja ostavilo prostora za opravdanu sumnju da je tome uistinu bilo tako (s obzirom na to da je na predmetnom računu na kojem je naveden datum izdavanja: 20.02.2021; vrijeme izdavanja: 10:50; valuta: odmah i datum isporuke:

20.02.2021., a da pri tome nije naveden podatak kada je usluga obavljena, isporučena, za što i po stavu ovoga suda, ne postoji logičan, poslovno opravdan razlog, čime se i iskaz saslušanog svjedoka ŽĆ, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u tom dijelu – da bi pod rubrikom „datum isporuke“ mislio „kada je račun isporučen“, ukazuje neuvjerljivim i neistinitim, pri čemu je tužitelj na te sporne okolnosti kvara na automobilu imao mogućnost dostaviti i druge vjerodostojne dokaze o popravku automobila - narudžbenicu, radni nalog ili račun o popravku, koje dokaze tužitelj ne dostavlja, pa se iskazi preostalih svjedoka na spornu okolnost kvara na automobilu, uistinu ukazuju nepotrebnima, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tako da su tvrdnje tužitelja o navedenim okolnostima, ostale nedokazane, a time i žalbeni navodi o datumu „isporuke“ računa, neutemeljeni), i po ocjeni ovoga suda, ne radi se o opravdanom razlogu za propuštanje ročišta koji ima u vidu odredba čl. 117. st. 1. ZPP-a. To stoga što je u takvim okolnostima u kojima se punomoćnik tužitelja, u trenutku za koji navodi da je utvrdio kvar na svome automobilu („malo nakon 11 sati“), nalazio u [adresa] na adresi [adresa], dakle od mjesta održavanja ročišta pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu udaljen otprilike 11 do 14 kilometara (koja udaljenost proizlazi iz podataka pribavljenih putem interneta), što bi vremenski putovanjem automobilom uobičajeno iznosilo 20 do 35 minuta (ovisno o gustoći prometa koja u prijepodnevnim satima – oko 11 sati, nije značajna), punomoćnik tužitelja imao mogućnost pronaći drugi alternativni način dolaska na ročište, u kojim okolnostima mu je svakako bila na raspolaganju mogućnost javnog prijevoza – vlakom, tramvajem ili autobusom te mogućnost korištenja taksi usluge koja bi u danim okolnostima bila najbrža, čime bi punomoćnik tužitelja zasigurno objektivno bio u mogućnosti pravovremeno pristupiti na zakazanu raspravu u 12,00 sati. To tim više što punomoćnik tužitelja u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje niti ne tvrdi da je takav alternativni način pristupa na ročište pokušao reealizirati te da bi eventalno postojale neke druge okolnosti zbog kojih niti tim drugim načinom nije uspio doći do suda gdje se održavalo ročište.

19. Slijedom navedenog, čak i u slučaju da je sud prvog stupnja izveo dokaz saslušanjem preostalih svjedoka i punomoćnika tužitelja (radi dokazivanja činjenice da je nastao kvar na njegovom osobnom automobilu na dan održavanja ročišta), prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje bio bi neosnovan, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud, imajući u vidu da bi kvar automobila na dan održavanja ročišta mogao predstavljati opravdan razlog za nemogućnost dolaska na ročište, samo u okolnostima nemogućnosti pronalaska alernativnog načina dolaska na ročište, što u ovom predmetu nije slučaj.

20. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o neopravdanom razlogu koji je stranka sama skrivila, jer u okolnostima konkretnog slučaja, ne radi se o izvanrednom nepredvidivom događaju koji je objektivno predstavljao smetnju punomoćniku tužitelja za dolazak na predmetno ročište, imajući u vidu da bi kvar automobila na dan održavanja ročišta mogao predstavljati opravdan razlog samo u okolnostima nemogućnosti pronalaska alernativnog načina dolaska na ročište, što u ovom predmetu nije slučaj.

21. Utoliko se svi preostali žalbeni navodi tužitelja ukazuju bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano rješenje, slijedom čega je pravilno odlučio i o zatraženim troškovima tuženika, pravilnom primjenom materijalnopravnih odredbi, čemu tužitelj žalbenim navodima određeno niti ne prigovara.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke te odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža