Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-168/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2658/2021-27 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2658/2021-27 od 24. rujna 2025. u točkama I., II., III. i VI. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 378,86 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužitelju PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.512,83 eura (tisućupetstodvanaest eura i osamdesettri centa), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 4. veljače 2020. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužitelju PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 59,98 eura (pedesetdevet eura i devedesetosam centi) sa zateznim kamatama tekućim:
- za iznos od 8,51 EUR počam od 20.11.2019. pa isplate
- za iznos od 13,37 EUR počam od 21.11.2019. pa isplate
- za iznos od 14,56 EUR počam od 29.11.2019. pa isplate
- za iznos od 3,31 EUR počam od 21.12.2019. pa isplate
- za iznos od 3,62 EUR počam od 06.06.2020. pa isplate
- za iznos od 6,64 EUR počam od 13.06.2020. pa isplate
- za iznos od 6,64 EUR počam od 30.07.2020. pa isplate
- za iznos od 3,32 EUR počam od 10.10.2020. pa isplate
po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužitelju PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.511,58 eura (dvijetisućepetstojedanaest eura i pedesetosam centi), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 24. rujna 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 242,43 eura (dvijestočetrdesetdva eura i četrdesettri centa), s osnove naknade neimovinske štete, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“
2. Protiv točaka I., II., III. i VI. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik prvenstveno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iznos nespornog dijela naknade štete, koji iznos je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Naime, sud prvog stupnja navodi da je tuženik isplatio iznos od 1.353,77 EUR, dok je tuženik zapravo isplatio iznos od 1.412,16 EUR. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nadalje, tuženik smatra da je, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu. Naime, dosuđena naknada ne ispunjava kriterij pravičnosti te pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i svrhom. Zbog svega navedenoga, tuženik ističe kako je trebao uspjeti u sporu u većem omjeru od tužitelja, radi čega je nezakonita i odluka o troškovima postupka. Tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
6.1. Naime, tuženik ističe kako je u obrazloženju prvostupanjske presude (točka 15. obrazloženja) prvostupanjski sud pogrešno utvrdio nesporni iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Točnije, prvostupanjski sud je naveo da je tuženik isplatio iznos od 1.353,77 EUR, a zapravo je isplatio iznos od 1.412,16 EUR. Budući da je sud prvog stupnja umanjio utvrđenu neimovinsku štetu za taj (pogrešni) nesporni iznos, tuženik smatra da je time počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6.2. Međutim, tužitelj je još u svojoj tužbi naveo da mu je tuženik isplatio iznos od 1.412,16 EUR (10.639,95 kn), ali taj iznos nije isplaćen samo na ime pretrpljene neimovinske štete. Naime, tužitelj je izričito istaknuo da je iznos od 1.353,77 EUR (10.200,00 kn) isplaćen na ime pretrpljene neimovinske štete, dok je iznos od 58,39 EUR (439,95 kn) isplaćen na ime troškova liječenja koje je tužitelj imao radi štetnog događaja.
6.3. Takvoj specifikaciji nespornog iznosa štete se tuženik nije uopće protivio u tijeku cijelog prvostupanjskog postupka, dakle, tuženik nije sporio da je dio nespornog iznosa isplaćen na ime neimovinske štete, a dio na ime troškova liječenja.
6.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos koji je tužitelju, prije pokretanja ovog postupka, isplaćen na ime neimovinske štete, a to je iznos od 1.353,77 EUR (10.200,00 kn), kako je to navedeno i u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude.
7. Tuženikovo pravo na obrazloženu presudu kao sastavni dio prava na pošteno suđenje sud prvog stupnja također nije povrijedio. Prvostupanjska je presuda obrazložena jer je odgovoreno na sve važne navode stranaka te presuda sadrži dostatne i relevantne razloge na kojim se temelji.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.815,24 EUR, od čega se iznos od 1.755,26 EUR odnosi na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja i naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a iznos od 59,98 EUR se odnosi na troškove liječenja.
8.1. Tužitelj je, na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, pokušao sniziti utuženi iznos s 1.755,26 EUR na iznos od 1.512,83 EUR, ali tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.
8.2. Tužitelj svoj zahtjev temelji na štetnom događaju koji se zbio 18. studenog 2019. kada je JR, upravljajući automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, oduzeo prednost tužitelju, koji je upravljao automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], uslijed čega je došlo do sudara vozila i tjelesnog ozljeđivanja tužitelja.
8.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 1.572,81 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 242,43 EUR.
9. U ovom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužitelja te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.
10. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.
11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je, dana **.**.2019., JR, upravljajući automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, oduzeo prednost tužitelju, koji je upravljao automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], uslijed čega je došlo do sudara vozila
- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: trzajnu ozljedu vratne kralješnice, natučenje lijevog prsišta, natučenje desnog glejžnja, natučenje desnog ručnog zgloba
- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%
- da se smanjenje životne aktivnosti očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, radi čega tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu
- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana
- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (briga za ishod liječenja) jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te kasni strah u trajanju od 30 dana, koji se manifestirao u obliku zabrinutosti u prometnim situacijama
- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 88 sati, tj. 4 sata dnevno kroz 7 dana, zatim 2 sata dnevno kroz 30 dana
- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, opravdano odlazio na liječenje u Kliničku bolnicu Dubrava, radi čega je imao troškove u iznosu od 59,98 EUR
12. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).
13. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 2.640,00 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%, opravdavaju novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi ograničenu pokretljivost vratnog segmenta kralježnice, što dovodi do toga da tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Posebice treba uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (rođen je 1994.), što znači da će trajne posljedice ovog štetnog događaja narušavati kvalitetu njegovog života kroz dulje vrijeme. Sve navedeno opravdava da se pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 2.640,00 EUR te takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja.
15. Sud prvog stupnja je pravilno umanjio iznos utvrđene novčane naknade za nesporno isplaćeni iznos od 1.353,77 EUR (koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku na ime neimovinske štete) te zaključio da je tuženik po toj osnovi dužan isplatiti iznos od 1.286,23 EUR (2.640,00 – 1.353,77 = 1.286,23).
16. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu utvrđene neimovinske štete.
17. Nadalje, premda tuženik u žalbi sadržajno ne pobija dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te imovinske štete s osnove troškova liječenja, valja istaknuti kako je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku priznao naknadu štete po tim osnovama.
18. Naime, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 88 sati, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 226,60 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.
19. Naposljetku, kako je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, opravdano odlazio na liječenje, uslijed čega je imala troškove liječenja u iznosu od 59,98 EUR, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu troškova liječenja u iznosu od 59,98 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.
20. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju, na ime cjelokupne štete (neimovinska šteta, tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja), iznos od 1.572,81 EUR, kako to proizlazi iz točaka I. i II. prvostupanjske presude.
21. S obzirom na to da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svoga zahtjeva, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točkama III. i VI. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.
22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić