Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4202/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Drnasinu odvjetniku u Vinkovacima, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 29. listopada 2025., poslovni broj Pn-6/2024-30, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 29. listopada 2025., poslovni broj Pn-6/2024-30.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici 2.312,66 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj parnični trošak od 2.487,46 eur.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima uz naknadu žalbenog postupka.
2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete od 2.312,66 eur radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 4. kolovoza 2023. u Konzum Plus d.o.o. kada se poskliznula na mokroj površini pored hladnjaka te zadobila teške tjelesne ozljede.
6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je Konzum Plus d.o.o. u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj: [broj police],
- da se tužiteljica poskliznula na lokvu vode, s obzirom je došlo do ispuštanja vode u blizini hladnjaka zbog razlike u temperaturi,
- da je opće poznato da su trgovine prekrivene pločicama, koje neovisno od materijala od kojeg su napravljene, kada su mokre dovode do klizavosti,
- da su u praksi mokre i klizave pločice opasna stvar,
- da tuženik odgovara kao vlasnika/posjednika poslovnog prostora za štetu nastalu zbog opasne stvari ili propuštanja dužne pažnje,
- da je tužiteljica zadobila prijelom desne podlaktice (distalnog dijela desne palčane kosti) s pomakom ulomaka – tešku tjelesnu ozljedu,
- da je zbog zadobivene ozljede tužiteljica trpjela jake bolove dva dana, srednje jake bolove pet dana, te slabe bolove kroz mjesec dana, dok povremeni bolovi ulaze u pojačane napore, da je primarni strah trpjela u času ozljeđivanja, potom sekundarni strah, odnosno zabrinutost koja prati tijek liječenja i intenzitet fizičke boli, da je primarni strah i to jakog intenziteta trajao sve do dolaska u bolnicu, potom sekundarni strah, zabrinutost, jakog intenziteta u trajanju od dva dana, te srednje jakog intenziteta kroz pet dana i slabi strah kroz mjesec dana.
- da je kod tužiteljice je preostalo umanjenje životnih aktivnosti od 5% i to trajno, koje se očituje u bolovima kod promjene vremena, uz brži razvoj degenerativnih promjena.
7. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, dalje: ZOO) zaključio je da tužiteljici pripada iznos od 2.312,66 eur kao primjeren iznos na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti (neimovinska šteta).
8. Tuženik u žalbi u bitnome preocjenjuje izvedene dokaze (iskaze AE i ŽE) i iznosi svoje zaključke i osporavajući utvrđenja prvostupanjskog suda, prigovarajući da tužiteljica nije dokazala da je toga dana pod bio mokar te da se na njega poskliznula i zadobila ozljede.
9. Međutim, žalbenim navodima činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i analiza te ocjena provedenih dokaza nisu dovedena u sumnju. Navedeno iz razloga jer je sud prvog stupnja taj koji je jedini ovlašten analizirati i ocjenjivati provedene dokaze što je učinjeno i od strane suda i u konkretnom predmetu spora valjanim razlozima koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude vezano za utvrđenje da je pod bio mokar te da se tužiteljica na isti pokliznula i zadobila prijelom desne podlaktice.
9.1. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka AE, ŽE i tužiteljice, da se znalo dogoditi da pod u ljetnom periodu bude mokar jer curi iz hladnjaka te s obzirom da je pokriven keramičkim pločicama, koje su klizave kada su mokre. Iako niti jedna od djelatnica Konzuma (FE i ŽE) nije prisustvovala trenutku pada tužiteljice, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se štetni događaj dogodio onako kako je tužiteljica opisala u tužbi. Navedeno upućuju i iskazi svjedokinja koje su ne samo potvrdile da je hladnjak znao curiti, već i da ih je tužiteljica obavijestila o padu te da ide na hitnu, a naknadno su je viđale s gipsom na ruci. Osim toga, iz nalaza na hitnom prijemu od 4. kolovoza 2023. je razvidno da je i tužiteljica navela kako se pokliznula na vodu koja je bila uz hladnjak u trgovini "Super Konzum".
9.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zaključio o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva isključivo temeljem iskaza tužiteljice već temeljem drugih dokaza, saslušanja svjedoka i materijalne dokumentacije. S time da valja napomenuti da iako je u pravu tuženik da ispuštanje vode iz hladnjaka u ljetnim mjesecima nije opće poznata činjenica već da je tužiteljica morala dokazati da se poskliznula na mokar pod, navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer tužiteljica dokazala da je pod bio mokar u trenutku pada.
10. Slijedom navedenog, iako tuženik u žalbi ne prigovara određeno visini utvrđene neimovinske štete, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a tužiteljici pripada pravična novčana naknada od 2.312,66 eur na ime naknade neimovinske štete.
11. Nadalje, u pravu je tuženik da je pogrešno prvostupanjski sud raščlanio pojedine vidove štete (fizičke boli, strah, duševne boli), ne samo u obrazloženju, već i u izreci presude. To stoga, što je ZOO predvidio objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO) predstavlja neimovinsku štetu. Zbog toga osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete predstavlja povreda prava osobnosti, i to ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (čl. 1100. st. 1. ZOO).
11.1. Ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade. Iz navedenog razloga, pravična novčana naknada dosuđuje se u jednom ukupnom iznosu, a ne prema pojedinim iznosima u odnosu oblike u kojima se kod oštećenika ta povreda odražava.
11.2. Međutim, s obzirom da je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici 2.312,66 eur uz pripadajuće zakonske zatezne kamate sukladno podneskom od 30. rujna 2025. specificiranom tužbenom zahtjevu (list 88 spisa) koji podnesak je uručen tuženiku na ročištu 30. rujna 2025. (list 89 spis), sud nije prekoračio tužbeni zahtjev i počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP.
12. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.
13. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP), a što tuženik ne osporava određeno.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Sabina Dugonjić