REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1157/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2641/2025-2 od 11. studenog 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-58/2025-13 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2641/2025-2 od 11. studenog 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2641/2025- 2 od 11. studenog 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-58/2025-13 od 19. svibnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
1.1. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio, postavivši 6 (šest) pravnih pitanja, za koje tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„2.1.Je li sklapanjem Aneks uz ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, 1. veljače 2016. godine, između tužitelja i tuženika, tužitelj izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?
2.2. Imaju li potrošači (tužitelj) pravo na punu restituciju svega što je preplaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je sklopljen u valutnoj klauzuli u CHF, a u vezi kojeg je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15, dalje: ZID ZPK), pa tako i pravo na preplatu, koju je vještak utvrdio prilikom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno tijekom postupka, u valuti kune na dan provedbe konverzije i one utvrđene sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu, te pazi li sud u tom slučaju po službenoj dužnosti na ništetnost Aneksa uz Ugovor o kreditu?
2.3. Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?
2.4. Gubi li tužitelj kao korisnik kredita ugovorenog sa valutnom klauzulom CHF sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?
2.5. Da li je tužitelj, u skladu s Rev 2868/18, ovlašteni tužiti i na koje se u skladu s Rev 3142/18 proteže direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz presude TS Zg P-1401/12, potvrđenom presudom VTS RH Pž- 7129/13 i Pž6632/17 potvrđeno odlukom VSRH Rev 2221/18 i koji je tužitelja na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) prihvatio aneks ugovoru o kreditu i konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima, ima pravo na isplatu iznosa koji je više plaćen banci (tuženiku) zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valuti CHF za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do prihvata konverzije, ako je financijski vještak u tijeku postupka izračunao da postoji iznos više plaćenog i da konverzijom banka nije vratila sve neosnovano stečene koristi koje je stekla primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?
2.6. Je li osnovan zahtjev tužitelja za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je pravni prednik tužitelja zaključio Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a u provedenoj konverziji mu je priznat samo dio iznosa preplate od onog iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, sve u razdoblju do provedene konverzije?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke poslovni broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev-586/2019-11 od 16. studenoga 2022. i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja kao i u dijelu povrede temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
