1

Poslovni broj: 9 P-437/2023-8

Poslovni broj: 9 P-437/2023-8

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku odvjetniku K. V. iz O. V. & V. d.o.o. iz K., protiv tuženika E. & S. bank d.d. R., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva M., K. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, 10. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog  suda u Koprivnici za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate novčanog iznosa za koji tvrdi da ga je tuženik stekao na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu broj 51400607-5102493901 od 29. lipnja 2005. zaključenog između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

2.1. U prigovoru tuženik navodi da je odredbom čl. 14. predmetnog Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Navodi da su time ugovorne strane potvrdile zakonske odredbe o opće mjesnoj nadležnosti za tuženika i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku te su sud čija je nadležnost sporazumom određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom istovjetni pa je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

2.2. Tuženik predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i spis dostavi Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu.

 

3. Tužitelj se protivi tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovanom, navodeći da ima prebivalište u Koprivnici, a radi se o potrošačkom ugovoru koji je sklopljen u Koprivnici.

 

4. Sud je saslušao tužitelja na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu i pročitao je priložene isprave.

 

 

 

 

5. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da sve vezano uz sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu obavljao u E. & S. banci u K., gdje je Ugovor i potpisao. Tužitelj navodi da je Ugovor sklopljen s namjenom stambeni kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora za privatne potrebe, a u vrijeme sklapanja Ugovora on nije bio vlasnik obrta ni trgovačkog društva. Navodi da nije mogao pregovarati o ugovornoj odredbi koja se odnosi na nadležnost suda za slučaj spora, a da je mogao tražio bi nadležnost Općinskog suda u Koprivnici s obzirom da je u vrijeme sklapanja ugovora živio i radio u K.. Navodi da je dio kredita otplaćen na način da je novac nosio u E. banku u K.. Također, sve vezano uz sklapanje Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu obavljeno je u K.. Tužitelj navodi da bi za njega bilo otegotno kad bi se postupak vodio pred Općinskim sudom u Rijeci jer bi morao putovati javnim prijevozom, a od mjesta njegovog stanovanja u K. do R. udaljenost je oko 300 km. Navodi da bi ga i dalje zastupao punomoćnik odvjetnik koji ga i sada zastupa, jer odvjetnike u R. ne poznaje, a pristup odvjetnika ročištu u R. također bi za njega predstavljalo dodatni trošak. Također,  zbog prirode posla za njega bi bilo otegotno putovati na ročišta u R.. Tužitelj navodi da su njegova mjesečna primanja oko 800,00 eura, a uzdržava suprugu i dvoje djece koja se školuju.

 

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102493901 od 29. lipnja 2005., koji je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita proizlazi da je ugovorena namjena stambeni krediti građana preko tri godine - za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.

 

7. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je u čl. 14. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke.

 

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je sjedište tuženika u R..

 

9. Sud je na temelju priloženih isprava i kritičke analize iskaza tužitelja utvrdio da u predmetnom ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge pa se prema ocjeni ovog suda primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo.

             

10. Odredbom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07),  koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,  poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredbom čl. 97. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19), a taj je Zakon usklađen s  Direktivom Vijeća  93/13 EEZ od  5. travnja 1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. 

 

11. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni  pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i  obvezama stranaka proizašlih iz ugovora  (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed  pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora  (st. 2.), a iz odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće  za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih  odredbi (st. 1), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države  članice (st. 2).

 

12. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

 

13. Na temelju analize sadržaja priloženih isprava i iskaza tužitelja utvrđeno je da je u konkretnom slučaju mjesna nadležnost suda određena u tipskom ugovoru.

 

14. Prema ocjeni suda, valja primijeniti Zakon o zaštiti potrošača koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

 

15. Sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale.

 

16. Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist sjedišta kreditora je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe).

 

17. Između stranaka nije sporno da tužitelj ima prebivalište i boravište u K., kao i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

 

18. Tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici temeljem Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22).

 

19. Prema ocjeni suda odredba čl. 14. Ugovora o kreditu kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi tužitelj, s obzirom da mu je prebivalište u Koprivnici, radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u R., gdje je registrirano sjedište tuženika, bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlazaka na ročišta u R. (udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena je oko 300 km u jednom smjeru), kao i troškovima odlaska njegovog punomoćnika koji ima sjedište odvjetničkog ureda u K. na ročišta u R. (tužitelj ima pravo opunomoćiti punomoćnika /odvjetnika/ kao osobu od svojeg osobitog povjerenja). Također je sud cijenio činjenicu da su tužiteljeva primanja oko 800,00 eura mjesečno, a uzdržava suprugu i dvoje djece, kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužitelja.

 

20. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Koprivnici, kao i Aneks broj 1 Ugovora o kreditu.

 

21. Prema odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,  70/19,  80/22 i 114/22 – dalje u tekstu ZPP) za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

22. S obzirom na sadržaj priloženih isprava sud je prihvatio uvjerljivi iskaz tužitelja da se je sve vezano uz sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu obavljao u tuženikovoj poslovnoj jedinici u K..

 

23. Prema ocjeni suda nije odlučno ima li tuženik u Koprivnici podružnicu ili  poslovnicu, s obzirom da je odredbom čl. 59. ZPP-a propisana nadležnost suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica (a ne podružnica).

23.1. I prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojam „poslovne jedinice izvan sjedišta pravne osobe“ treba široko tumačiti na način da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca.

23.2. Također, u primjeni odrede čl. 59. ZPP-a nije odlučno je li poslovnica upisana u sudski registar ili nije upisana u sudski registar. Naime, prema odredbi čl. 8. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) u sudski registar se upisuje podružnica, a ne poslovna jedinica te o trgovačkom društvu ovisi hoće li u sudski registar upisati podružnicu, dok se poslovnice ne upisuju u sudski registar.

 

24. S obzirom na sadržaj priloženih citiranih isprava i činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u K., gdje tuženik ima poslovnu jedinicu, smatra se da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

 

25. Iz naprijed obrazloženih razloga, s obzirom da tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, gdje je predmetni Ugovor  o kreditu sklopljen i gdje tuženik ima poslovnu jedinicu, pravilno je tužitelj podnio predmetnu tužbu ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valjalo odbiti kao neosnovan i riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                                                                              U Koprivnici, 10. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                      Sutkinja              

                                                                                                                     Marijana Jurenec, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno, a o žalbi će rješavati županijski sud.

             

Dostaviti:

1. Odvjetnik K. V., K.

2. Odvjetnik D. M., Z.