Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžm-11/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema 1. optuženom mlt. ŠT i 2. optuženoj mlt. LT, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama 1. optuženog mlt. ŠT i 2. optužene mlt. ST, podnesenim protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: Km-3/2026-26 od 11. veljače 2026., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja 1. optuženog mlt. – odvjetnika Brune Milinkovića i 1. optuženog mlt. ŠT putem audio-video uređaja iz Odgojnog zavoda u Turopolju,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog mlt. ŠT i 2. optužene mlt. ST kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: Km-3/2026-26 od 11. veljače 2026., na temelju članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15, 126/19 – dalje u tekstu: ZSM) u vezi članka 16. ZSM 1. optuženom mlt. ŠT izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod traje najmanje 6 mjeseci, a najdulje 3 godine o čemu će sud naknadno odlučiti. Na temelju članka 66. stavka 4. ZSM vrijeme uhićenja od 3. prosinca 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2025. pa nadalje do početka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere. Na temelju članka 90. stavka 4. ZSM 1.

1. optuženi mlt. ŠT upućuje se u Odgojni zavod prije pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda. Sukladno odredbi članka 90. stavka 4. ZSM žalba protiv prvostupanjskog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja. Na temelju članka 7. ZSM u vezi članka 10. točke 3. i stavka 11. ZSM 2. optuženoj mlt. LT izrečena je odgojna mjera - pojačana briga i nadzor i posebna obveza da redovito pohađa školu. Odgojna mjera pojačana briga i nadzor traje najkraće 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine, a o čemu će sud naknadno odlučiti. Odgojna mjera posebne obveze traje najdulje do jedne godine. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM oštećeni [trgovačko društvo], [trgovačko društvo], TT, ET, ĆT, [trgovačko društvo], [trgovačko društvo], [trgovačko društvo], [trgovačko društvo], [trgovačko društvo], AT i NT upućuju se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi prvostupanjskog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio 1. optuženi mlt. ŠT putem branitelja Brune Milinkovića, odvjetnika iz Zagreba, navodeći da se žali "iz svih zakonom dopuštenih razloga, odnosno prema svim žalbenim osnovama, s naglaskom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o odgojnoj mjeri upućivanja u odgojni zavod". U žalbi je predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da mu izrekne izvršavanje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu. U žalbi je ujedno zatraženo da se branitelj maloljetnika obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela i 2. optužena mlt. ST putem branitelja po službenoj dužnosti Mislava Matića, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da ju oslobodi od optužbe, podredno da joj izrekne blaže odgojne mjere.

4. Žalbe 1. optuženog mlt. ŠT i 2. optužene mlt. ST nisu osnovane.

5. 1. optuženi mlt. ŠT žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda "iz svih zakonom dopuštenih razloga", a sadržajno žalba predstavlja prigovore u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno njegovog priznanja svih kaznenih djela. Žalitelj u žalbi relativizira priznanje, navodeći da je on priznao učin kaznenih djela koja su mu inkriminirana optužnim aktom u cilju "da sve ovo završi" , iz čega zaključuje da uopće nije znao što priznaje već je zbog pritiska samo želio da kazneni postupak što prije završi.

6. Činjenica je da je kazneni postupak svakako stresan proces, posebno za maloljetnog počinitelja kaznenog djela, međutim akceptirajući sve okolnosti počinjenja kaznenih djela, tako i dob maloljetnika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je priznaje maloljetnika u suglasju s drugim provedenim materijalnim dokazima, a nadasve s analizom provedenog DKT ispitivanja te s fotografijama koje su rezultat video- nazdora.

7. Navedeno upućuje na zaključak da je 1. optuženi mlt. ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela, kako subjektivnih tako i objektivnih, tako i kazneno djelo na području Kašine (točka 12.), a koje naselje teritorijalno pripada području Grada Zagreba pa ovaj žalbeni prigovor također nije osnovan niti upućuje na pogrešna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Kada se uzme u obzir kriminalna količina (16 kaznenih djela) 1. optuženog maloljetnika, ne čudi da maloljetnik nije mogao točno opisati kaznena djela koja priznaje, a koja je počinio u kratkom vremenskom intervalu.

9. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i obranu 1. optuženog mlt. u pogledu supočiniteljstva s 2. optuženom mlt. ST jer je takva obrana dana s ciljem poboljšanja procesne pozicije 2. optužene mlt. ST.

10. Slijedom iznijetog, činjenično stanje je u pogledu 1. optuženog mlt. pravilno i potpuno utvrđeno.

11. U odnosu na žalbu 2. optužene ST zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da su činjenična utvrđenja za 2. optuženu mlt. pravilno utvrđena i prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Naime, 2. optužena mlt. ST osporava svoju supočiniteljsku ulogu u počinjenju kaznenih djela za koja je proglašena krivom. Nije uvjerljiva obrana 2. optužene maloljetnice da nije imala nikakvu ulogu, a niti svijest da zajedno s 1. optuženim maloljetnikom čini kaznena djela.

13. Imajući na umu da je 2. optužena mlt. ST čekala 1. optuženog maloljetnika pred kafićima u koje je 1. optuženi mlt. ulazio nasilno, da se kako je i sama navela dva puta uključio i alarm pa da su bježali te znajući da 1. optuženi mlt. u sve objekte ulazi nasilno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je 2. optužena maloljetnica zajedno i po prethodnom dogovoru, na temelju zajedničkog plana za ostvarenje kaznenih djela (točke 11. do 16. pobijanog rješenja) u svojstvu počinitelja počinila opisana kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11 u svezi s člankom. 36. KZ/11 i člankom 52. KZ/11 ostvarivši pri tome subjektivna i objektivna obilježja opisanih kaznenih djela, a na što upućuje i priznanje 1. optuženog maloljetnika, kao i činjenica da i sama 2. optužena maloljetnica ne poriče da je bila nazočna kritičnih zgoda na spornim mjestima s 1. optuženim maloljetnikom.

14. Stoga je prvostupanjski sud osnovano otklonio obranu 2. optužene maloljetnice kao neuvjerljivu te ju je proglasio krivom pod uvjetima i na način opisan u prvostupanjskom rješenju.

15. U odnosu na žalbe 1. optuženog maloljetnika i 2. optužene maloljetnice zbog odluke o kaznenim sankcijama, i 1. i 2. optuženici zalažu se za blaže kažnjavanje.

16. Naime, prilikom odluke o izboru odgojne mjere prema 1. optuženom mlt. ŠT, prvostupanjski sud je cijenio da je u vrijeme počinjenja djela imao 15 godina, završenih 6 razreda osnovne škole, da je odrastao u nesređenoj i disfunkcionalnoj obitelji, da su roditelji lišeni roditeljske skrbi, a da je maloljetnik bio smješten u udomiteljskim obiteljima gdje je pokazivao rizična i neprihvatljiva ponašanja da bi mu bilo priznato pravo na uslugu privremenog smještaja u Domu za odgoj djece i mladih Osijek gdje je nastavio s takvim ponašanjem. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 2025., Km-50/2024, izrečena mu je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, ali koja nikada nije ni započela jer je maloljetnik bio u bijegu. Imajući na umu kriminalnu količinu, 16 kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11, od čega je 6 počinio u supočiniteljstvu s 2. optuženom maloljetnicom ST, da je stjecao imovinsku korist u pogledu otuđenja novca, vozila i ključeva od vozila te okolnost da je maloljetnik nastavio s činjenjem kaznenih djela i nakon što mu je izrečena odgojna mjera Općinskog suda u Osijeku – upućivanja u odgojnu ustanovu, sve navedeno upućuje na zaključak da 1. optuženi maloljetnik nije shvatio ozbiljnost i štetnost svog postupanja.

17. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo odgojna mjera upućivanja maloljetnika u odgojni zavod koja traje najmanje 6 mjeseci, a najdulje 3 godine, adekvatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 6. ZSM jer je maloljetniku potrebno izdvajanje iz uže i šire okoline, kao i strukturirano provođenje vremena, a sve to s obzirom da u ustanovu otvorenog tipa koja mu je mjera bila izrečena nikada nije ni pristupio. S obzirom na navedeno, nema mjesta izricanju blaže mjere 1. optuženom maloljetniku jer će se samo ovako izrečenom mjerom djelovati na njegov daljnji pozitivan razvoj ličnosti i jačanje odgovornosti.

18. U odnosu na izbor odgojne mjere u odnosu na 2. optuženu mlt. ST, cijenjena je okolnost da je u dobi od 16 godina, da sada pohađa školu i iskazuje određeni napredak, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir okolnost da je odrasla u necjelovitoj obitelji opterećenoj narušenim odnosima te je nedovoljan odgojni utjecaj roditelja i ne postoji stabilan, iskren odnos između maloljetnice i majke, uz poteškoće u komunikaciji i nedostatnoj roditeljskoj kontroli, da je maloljetnica pokazala nedovoljnu razinu zrelosti i kritičnosti prema vlastitom ponašanju, podložna je utjecaju okoline, stoga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na navedene okolnosti te će se upravo izrečenom odgojnom mjerom – pojačana briga i nadzor i posebna obveza da redovito pohađa školu ostvariti sve svrhe iz članka 6. ZSM te nema mjesta izricanju blaže sankcije za koju se zalaže 2. optužena maloljetnica.

19. Slijedom svega navedenog, ostvariti će se sve svrhe specijalne i generalne prevencije iz članka 6. stavka 2. ZSM.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih 1. i 2. optuženi maloljetnici pobijaju prvostupanjsko rješenje, a ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP), rješenje je donijelo ovlašteno tijelo i nije povrijeđen zakon na štetu optuženih maloljetnika, stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac