Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1197/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4956/2021-19 od 8. prosinca 2025., dana 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4956/2021-19 od 8. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 4956/2021-19 od 8. prosinca 2025. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Naime, tuženik ističe kako prvostupanjski sud pogrešno tumači zakonske odredbe o tome tko je dužan nadoknaditi troškove postupka prilikom povlačenja tužbe. Naime, u predmetnom postupku je tužitelj povukao tužbu, ali takvo povlačenje nije uslijedilo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, već gotovo 10 mjeseci kasnije. Nadalje, između plaćanja tuženika (udovoljenja zahtjevu tužitelja) i povlačenja tužbe se održalo ročište 6. listopada 2022., radi čega je tužitelj svojim postupanjem prouzrokovao nepotrebne procesne radnje do kojih ne bi došlo da je odmah povukao tužbu. U takvim okolnostima, tužitelj je dužan, primjenom čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, nadoknaditi trošak parničnog postupka tuženiku. Nije bilo mjesta primjeni čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući da tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

5. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka, tj. sporno je primjenjuje li se u konkretnom slučaju čl. 158. st. 1. ZPP-a ili čl. 158. st. 2. ZPP-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj (tada ovrhovoditelj), dana 20. travnja 2021., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (tada ovršenika), a radi glavničnog dugovanja u iznosu od 1.021,50 EUR/7.696,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom, koji prijedlog sadrži i zahtjev da tuženik nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,60 EUR/1.187,50 kn (list 1-4 spisa)

- da je javni bilježnik Jozo Rotim iz Zagreba, dana 11. svibnja 2021., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu (list 5 spisa)

- da je tuženik, dana 1. lipnja 2021., podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, kojim osporava osnovanost i visinu potraživanja (list 16-17 spisa)

- da je prvostupanjski sud, dana 15. listopada 2021., donio rješenje kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 29-30 spisa)

- da je tuženik, podneskom od 4. veljače 2022. (list 53-54 spisa), obavijestio prvostupanjski sud da je dana 13. siječnja 2022. uplatio na račun tužitelja iznos od 1.325,07 EUR/9.983,79 kn

- da je tužitelj, podneskom od 1. ožujka 2022. (list 55-56 spisa), priznao da je tuženik uplatio gore navedeni iznos na račun tužitelja, čime je u cijelosti podmirena glavnica, zatezna kamata i dio ovršnog troška te da u tom dijelu povlači tužbu, ali da i dalje potražuje naknadu ovršnog troška u preostalom iznosu od 118,42 EUR/892,20 kn

- da je, dana 6. listopada 2022., održano pripremno ročište gdje je konstatirano da je jedino sporno je li tuženik podmirio i ovršni trošak u cijelosti (list 60-61 spisa)

- da je tužitelj, podneskom od 9. studenog 2022. (list 62 spisa), obavijestio sud da povlači tužbu, bez da potražuje trošak postupka

- da je tuženik, podneskom od 20. prosinca 2022. (list 63 spisa), obavijestio sud da pristaje na povlačenje tužbe, ali da potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 248,86 EUR/1.875,00 kn

- da je prvostupanjski sud potom donio pobijano rješenje kojim odbija zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka

7. Člankom 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, člankom 158. st. 2. ZPP-a je predviđena iznimka na način da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

8. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj povukao svoj tužbeni zahtjev baš zato što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj je povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Naime, tuženik je podmirio tražbinu tužitelja dana 13. siječnja 2022., a tužitelj je povukao tužbu podneskom od 1. ožujka 2022., što znači da je tužitelj promptno reagirao na tuženikovo ispunjenje tražbine.

9. Tužitelj je problematizirao da tuženik nije u cijelosti podmirio ovršni trošak te zahtijevao da mu se taj trošak nadoknadi, međutim, to ne znači da tužitelj nije povukao tužbu, već sadržajno predstavlja zahtjev tužitelja da mu se nadoknadi trošak postupka u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a. Naime, kada se ovršni postupak nastavi kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, o trošku ovršnog postupka se odlučuje kao o parničnom trošku. Slijedom navedenog, tužitelj je zahtijevao naknadu preostalog parničnog troška, sve u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a.

10. Tužitelj je potom, podneskom od 9. studenog 2022., ponovio da povlači tužbu, ali je odustao od svog zahtjeva da mu tuženik podmiri trošak postupka, budući da više nije ustrajao da mu se taj trošak podmiri.

11. Dakle, unatoč spornom pitanju je li tuženik u cijelosti nadoknadio ovršni trošak (koji predstavlja trošak parničnog postupka) tužitelj je odmah, nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, povukao tužbu, i to podneskom od 1. ožujka 2022. Stoga se, prilikom odlučivanja o trošku postupka, u navedenom predmetu primjenjuje odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a, a ne odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, tuženik nema pravo na naknadu troška postupka, budući da je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

12. Premda je, nakon što je tužitelj povukao tužbu, održano ročište dana 6. listopada 2022., takva procesna radnja nije uzrokovana propustom tužitelja. Naime, tužitelj je povukao tužbu, a jedino je ostalo sporno pitanje naknade ovršnog (parničnog) troška, međutim, o zahtjevu tužitelja za naknadu troška je sud mogao odlučiti vanraspravno, bez održavanja ročišta, a takav propust suda ne može ići na teret tužitelja.

13. Zbog svega navedenoga, žalba tuženika se ne može prihvatiti.

14. Dakle, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, tj. odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

15. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević