Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-521/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 1403633877, kojeg zastupa Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1775/2019-31 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1775/2019-31 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1775/2019-31 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi: " I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.982,73 EUR, zajedno s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 30,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,
- 33,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 71,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 63,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 59,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,
- 63,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 57,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 58,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,
- 61,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,
- 87,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 70,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,
- 100,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 103,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,
- 105,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,
- 100,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 101,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 95,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,
- 90,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 91,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 94,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 93,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 91,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,
- 96,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 100,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 105,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,
- 104,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,
- 111,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 110,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,
- 113,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,
- 137,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 132,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,
- 148,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 142,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 134,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,
- 152,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 164,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 149,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 155,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 148,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 149,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,
- 179,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 182,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 220,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,
- 207,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 193,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 172,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 171,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 171,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 183,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 183,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 179,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 182,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 184,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 181,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,
- 182,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 179,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 175,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,
- 180,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 182,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 180,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 171,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 179,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 180,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,
- 176,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 166,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 166,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,
- 169,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 173,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 178,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 175,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 177,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 180,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 101,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 104,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 103,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 100,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 90,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,
- 100,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 103,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 106,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,
- 105,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 107,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 109,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,
- 108,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 108,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 129,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.003,49 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 1,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2005. do isplate,
- 12,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2006. do isplate,
- 11,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2006. do isplate,
- 8,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2006. do isplate,
- 6,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2007. do isplate,
- 6,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2007. do isplate,
- 6,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2007. do isplate,
- 3,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2007. do isplate,
- 0,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2007. do isplate,
- 0,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2007. do isplate,
- 1,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2007. do isplate,
- 9,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2007. do isplate,
- 9,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2007. do isplate,
- 12,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007. do isplate,
- 11,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007. do isplate,
- 16,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,
- 19,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 56,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 48,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 45,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,
- 49,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 43,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 43,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,
- 47,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,
- 73,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 55,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,
- 85,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 89,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,
- 90,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,
- 86,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 87,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 80,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,
- 75,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 76,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 79,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 79,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 76,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,
- 81,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 85,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 91,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,
- 89,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,
- 97,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 96,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,
- 98,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,
- 123,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 118,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,
- 133,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 128,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 119,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,
- 137,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 150,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 134,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 140,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 133,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 134,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,
- 164,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 167,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 192,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,
- 179,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 165,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 144,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 143,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 143,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 155,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 155,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 152,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 154,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 156,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 153,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,
- 154,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 151,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 147,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,
- 152,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 154,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 153,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 143,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 151,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 152,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,
- 149,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 138,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 138,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,
- 141,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 145,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 150,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 147,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 149,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 152,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 74,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 76,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 75,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 72,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 62,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,
- 72,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 75,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 78,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,
- 77,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 79,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 81,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,
- 80,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 80,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2015. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana. (točka II. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.530,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana (točka III. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev tuženika za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.687,50 eura (točka IV. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.
3. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II., III. i IV. pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno, pobijanu presudu ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalbe su neosnovane.
5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
6. U postupku je nesporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditor-banka, 19. rujna 2005. sklopili Ugovor o stambenom kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje ukupan iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 91.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te da su stranke 23. siječnja 2016. sklopile dodatak istog ugovora.
7. U postupku je sporno može li se na konkretan slučaj primijeniti odluka iz kolektivnog spora, je li nastupila zastara potraživanja, jesu li predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne, te je li tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren u odnosu na preplatu spornog kredita.
8. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio:
- da tuženik nije dokazao da je tužitelju dao informacije o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, iako mu je bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak i rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz ovu valutu, slijedom čega se radi o ništetnoj i nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača;
- da se o ugovornim odredbama kojima su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, kao i otplatu kredita uz primjenu valutne klauzule stranke nije pojedinačno pregovaralo;
- da zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača podrazumijeva razumljive i precizne informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene odredbe Ugovora mogu imati na njegove financijske obveze, a da tuženik nije dokazao da je takve informacije dao tužitelju prije sklapanja Ugovora, već samo navodi da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na valjanost ugovora te da je tužitelj sam svjesno odlučio sklopiti predmetni ugovor o kreditu jer je ocijenio da mu isti najviše odgovara;
- da je tužitelju podizanje kredita u valuti CHF od strane osobnog bankara bilo prezentirano kao najpovoljnija i najstabilnija opcija te da se upravo zbog toga tužitelj odlučio sklopiti takav ugovor, a da ga pri tom niti jedan djelatnik banke nije upozorio na moguće rizike sklapanja takvog ugovor;
- da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača;
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003. – dalje: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009. i 133/2009. – dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika ugovarajući u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak te su prihvaćeni razlozi navedeni u toj presudu u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima koje su tužene banke kao trgovci u naznačenim razdobljima sklapale s korisnicima kredita kao potrošačima uz ugovorenu valutu uz koju je veza glavnica bio švicarski franak, a kojima su na taj način povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, da se u obrazloženju presude navodi kako je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, te da su znale za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a da nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka da nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;
- da u je navedenom postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama;
- da uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu nije bila jasna ni lako razumljiva, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj odredbi;
- da tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu, po pravilima o stjecanju bez osnova, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja;
- da je prigovor zastare neosnovan.
9.Sud prvog stupnja zaključuje da je konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015. – dalje: ZID ZPK/15, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZPK/15 na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni suda prvog stupnja konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK/15, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF.
10. U postupku je na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj (tečaj CHF – HRK na dan isplate kredita, 1CHF - 4,765495 HRK i početno ugovorena kamatna stopa 3,99% godišnje) preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u ukupnom iznosu od 10.003,49 eura.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja te odredaba članaka 81. stavka 1., i 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.96/2003. ZZP/03), te odredaba članaka 323. stavka 1, 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br:
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 155/2023. - dalje: ZOO), ocijenivši prigovor zastare neosnovanim, ocijenivši prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja za podnošenje tužbe u ovom predmetu neosnovanim, sud prvog stupnja je utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju provedenog vještačenja prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 10.854,18 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
12. Kako je sporni ugovor o kreditu sklopljen 19. rujna 2005., to su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZZP/03. Ovaj sud ističe da je sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbe ZZP/07 te je propustio primijeniti odredbe ZZP/03, što međutim nije od utjecaja, jer je pravilnom primjenom odredbi ZZP/03 valjalo jednako odlučiti.
13. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru tužitelj i tuženik u žalbama. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
14. Tužitelj osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem je osnovni tužbeni zahtjev odbijen ističući u žalbi da je i određivanje početne kamatne stope jednako kao i određivanje kasnijih promjena kamatne stope ništetno. S obzirom na to da je i ugovorena početna kamatna stopa neodređena i neodrediva, tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke da se ništetno ugovorenu početnu kamatnu stopu zamijeni stopom iz odredbe članka 26. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO), te prema visini te stope utvrdi visina restitucijske tražbine tužitelja.
15. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani.
16. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
17. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
18. U konkretnom slučaju, člankom 3. spornog ugovora ugovorena je (početna) kamatna stopa od 3,99 % godišnje. Taj dio odredbe u kojoj je na početku ugovora jasno naznačena stopa ugovorne kamate prema stavu ovog suda je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Stoga je ista, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, isključena od ispitivanja od poštenosti.
19. Međutim, čak i kada se i ne bi prihvatilo takvo shvaćane, potrebno je navesti da, u skladu s odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03, da bi se određena odredba ugovora mogla utvrditi kao nepoštena potrebno je da budu kumulativno budu ispunjene tri pretpostavke i to 1. izostanak pojedinačnih pregovora; 2. suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3. znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.
20. U konkretnom slučaju, nejasno je zašto bi ugovaranje početne kamatne stope, čak i ako se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja i zašto bi takvo ugovaranje uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga čak i kada bi se i ispitivala poštenost sporne odredbe ugovora o kreditu ista u dijelu u kojem je ugovorena početna kamatna stopa ne bi bila nepoštena jer za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03.
21. Uz navedeno, potrebno je i navesti da u slučaju ništetnosti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom kreditora potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-871/2022 od 13. rujna 2022., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023., Rev-540/2022 od 21. ožujka 2023. i dr.). Navedeni stav primjenjuje se ne samo na banke već i na potrošače, tako da u konkretnom slučaju, nema osnove da se početno ugovorena kamatna stopa supstituira stopom iz odredbe članka 26. stavka 3. ZOO. To pogotovo kada se ima u vidu da je odredba članka 26. stavka 3. ZOO, na koju se poziva tužitelj, stupila na snagu 1. siječnja 2008., te da uopće nije postojala u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
22. Sud prvog stupnja je dakle pravilno primijenio materijalno pravo kada je osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, a koji se temelji na supstituiranju početno ugovorene kamatne stope stopom iz članka 26. stavka 3. ZOO odbio. Slijedom toga, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, odnosno, odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
23. U odnosu na prijedlog tužitelja da se stranke pozove na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda potrebno je navesti da u skladu s odredbom članka 362. stavka 2. ZPP, vijeće drugostupanjskog suda može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća kada smatra da je o potrebno radi donošenja odluke o žalbi. U konkretnom slučaju, između stranaka su sporna prije svega pravna pitanja o kojim su stranke tijekom prvostupanjskog postupka iscrpno iznijele svoja pravna shvaćanja. Stoga je u takvim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je smatrao da nije bilo potrebno stranke odnosno njihove zastupnike pozivati na sjednicu na kojoj se odlučuje o žalbama koje su podnijete protiv prvostupanjske presude.
24. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), i test nesavjesnosti (analizom odredaba predmetnog ugovora o kreditu te iskaza tužitelja te je svoju ocjenu o nesavjesnosti tuženika, pravilno u bitnom utemeljio na činjenicama da trgovac/banka nije potrošaču kredita dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovca (banke), da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da potrošač bio u ovisnom i slabijem položaju i nije mogao imati utjecaj na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope.
25. Nadalje, presudom suda Europske unije od **.**.2014., D, C-26/13, je u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da prednik tuženik nije obavijestio potrošača o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora, to je ugovorna odredba neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, br. 96/2003. – dalje: ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
26. S obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
27. Odredbom članka 1021. ZOO, propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
28. Prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja, i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.
29. Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.
30. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja prednik tuženika je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na potrošače, narušivši time ugovornu ravnotežu.
31. Nadalje, prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
32. Stoga, ako se utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost (ništavost) iste. Odredbe ZZP/03 ne reguliraju pravne posljedice ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, pa se prema članku 2. stavku 2. ZZP/03, primjenjuju odredbe ZOO.
33. Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO, koja regulira posljedice ništetnosti propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
34. Iz citiranih odredaba članaka 81. stavka 1. i 87. stavka 1. ZZP/03 i članka 323. stavka 1. ZOO, proizlazi da je osnovna materijalnopravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe potrošačevo pravo na restituciju tj. subjektivno pravo potrošača da mu trgovac potpuno vrati sve ono što je na temelju nepoštene odredbe primio, i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.
35. Žalbeni navodi tuženika kojima upire na pogrešnu primjenu odredaba ZID ZPK/15 su neosnovani. Naime, sve odredbe Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje. ZPK), pa tako i odredbe ZPK na koje u žalbi upire tuženik, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao na temelju ugovora o kreditu. Navedeno jasno proizlazi odredbe članka 19.a ZPK kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (članak 247. u vezi s člankom 20. stavkom 1. ZOO), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (članak 1111., članak 323. stavak 1. i članak 20. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 81. stavkom 1. i člankom 87. stavkom 1. ZZP/03). Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama Aneksa/Dodatka ugovora o kreditu ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno (ništavo) i nema pravni učinak. Stoga, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu tužitelj nije izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom zahtijeva preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovnog ugovora o kreditu. Uz navedeno, potrebno je i navesti da je odredbom članka 328. ZOO, propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok je odredbom člankom 326. stavkom 1. ZOO propisano da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Dakle, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu ne mogu se osnažiti od početka nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu, pa kako je posljedica ništetnosti nastanak obveze restitucije, to tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu ima pravo zahtijevati utvrđenje da su odredbe osnovnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te restitucijskim zahtjevom tražiti da se uspostavi ono stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo.
36. Nadalje valja reći kako iznos preplate nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenju odredbi ugovora za koje se utvrdilo da su nepoštene. Naime, po logici stvari kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (članak 19.c stavak 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (članak 19.c stavak 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi članka 19.c stavka 1. toč. 5. ZPK propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (članak 19.c stavak 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (članak 19.c stavak 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (članak 19.c stavak 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
37. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da su stranke sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu koji je proveden s retroaktivnim učinkom, trajno i konačno riješile sve svoje pravne odnose i prije i poslije konverzije, što prema shvaćanju tuženika, isključuje primjenu odredaba ZZP o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Naime, potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano niti jednom odredbom zakona, pa tako niti odredbama ZID ZPK/15. Osim toga, u trenutku sklapanja Aneksa /Dodatka ugovora o kreditu (2016.) bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/2014., 110/20.15 – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. Odredbom članka 41. stavka 1. ZZP/14, propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača. Dakle, sukladno članku 41. stavcima 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), a niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne. Stoga ne postoji ikakva pravna osnova da se odredbe Dodatka ugovora o kreditu tumače na način kao ih tumači tuženik tj. da se Dodatka ugovora o kreditu potrošač zapravo odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče odnosno na određeni način "oprašta" banci u slučaju nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. S obzirom na to da prema odredbama ZID ZPK/15 predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se niti u kojem slučaju ne može smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo.
38. Slijedom navedenog, sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj nije izgubio pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu, a niti je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izgubila pravo na potpunu restituciju. Stoga je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da sklapanje Dodatka ugovora o kreditu ne isključuje tužiteljičino pravo da ističe da su pojedine odredbe osnovnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te da restitucijskim zahtjevom zahtijeva iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.
39. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice odlučne za, u ovom slučaju, odgovarajuću primjenu članka 87. stavka 1. ZZP, i u vezi članka 323. stavka 1. ZOO.
40. Naime, odredbom članka 502.c ZPP, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila i tužitelj u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
41. Prema navedenom direktnom učinku, sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP, na koje se tužitelj kao potrošač pozvala u tužbi.
42. Stoga je odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, utvrđena odlučna činjenica da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03 kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.
43. Prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO, propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
44. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu dokaze koji su izvedeni tijekom postupka i vezanost presudama koje su donesene u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o promjenjivost kamatne stope i valutnoj klauzuli, te je pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile nerazumljive, da su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su u tom dijelu nepoštene i time ništetne.
45. Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno ocijenio izvedene dokaze. Slijedom navedenog, u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
46. I odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama je pravilna. Naime u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužitelju posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.).
47. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i to od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu. S obzirom da je tužba podnesena 11. lipnja 2019. , dakle, unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO, to je prigovor zastare neosnovan. Pritom je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu i s pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.
48. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba članaka 323. stavka 1. u vezi s člancima 1111. stavak 1. i 1115. ZOO, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
49. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1 . ZPP, budući da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti.
50. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena odredbe Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa), odnosno, u suštini, je li sud kod odluke o troškovima parničnog postupka trebao primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka ili onu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne odvjetničke radnje.
51. Tuženik u žalbi upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava sudovi pogrešno u pogledu primjene Tarife i vrijednosti boda primijenili Tarifu u odnosu na odvjetničke radnje koje su poduzete prije donošenja Tarife/22, odnosno sadržajno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, br.138/2023. - dalje Tarifa/23), jer bi se radilo o retroaktivnoj primjeni i djelovanju Tarife što bi bilo protivno odredbi članka 90. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/1090., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. – dalje: Ustav RH).
52. Prema Tbr. 48. stavka 3. Tarife/22 kada sud ili drugo tijelo odluči o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tbr. 50. Tarife/22 propisano je da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (1,99 eura). Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023.) kada sud ili drugo tijelo odluči o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tbr.54.
53. Budući je u ovoj pravnoj stvari pobijana presuda kojom je odlučeno o troškovima postupka donesena 23. svibnja 2025., proizlazi da se primjenjuje Tarifa/23 te je sud prvog stupnja pravilno kod odluke o parničnim troškovima primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife/23, dosudio i priznao parnične troškove po vrijednosti boda od 2,00 eura.
54. U vezi navedenog ovaj sud ističe da je Tbr. 52 identičan svim ranijim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odredba je jasna i primjenjuje se sve do onog trenutka kada bi eventualno ista bila proglašena u suprotnosti sa zakonom i Ustavom RH(u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama ovoga suda broj Rev 940/2020 od 14. srpnja 2023., Rev- 847/2021 od 13. veljače 2023. i Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-1309/2024-2 od 1. listopada 2024.) Stoga je žalba tuženika u tom dijelu, neosnovana.
55. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi tužitelju troškove sudske pristojbe na tužbu. Naime, odredbom članka 6. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23, dalje ZID ZSP), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., izmijenjena je odredba članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) koja propisuje oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi tako da su sada potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja pristojbi. Tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak pozivajući se na pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu. U konkretnom slučaju, međutim, tužba je podnesena 11. lipnja 2019., dakle prije stupanja na snagu ZID ZSP, pa s obzirom na to da je obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu, nastala prije stupanja na snagu ZID ZSP, to je osnovano sud prvog stupnja tužitelju dosudio i trošak sudske pristojbe na tužbu.
56. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP, i žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.
57. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom III. izreke presude.
58. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
