Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4204/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po zaposlenicima TSĆ i TS, protiv tuženika AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Karačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3023/2023-12 od 3. ožujka 2025., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 3023/2023-15 od 22. rujna 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja GRAD ZAGREB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3023/2023-12 od 3. ožujka 2025., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3023/2023-15 od 22. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GRAD ZAGREB za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 101,48 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-557/23 koje je dana 26.06.2023.g. donio javni bilježnik Danijela Božić iz Zagreba, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana plati tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, iznos od 5.502,59 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 447,87 eur od 06.01.2022. godine do isplate,

- na iznos od 447,87 eur od 06.02.2022. godine do isplate,

- na iznos od 11,65 eur od 01.04.2022. godine do isplate

- na iznos od 459,52 eur od 06.03.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.04.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.05.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.06.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.07.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.08.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.09.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.10.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.11.2022. godine do isplate,

- na iznos od 459,52 eur od 06.12.2022. godine do isplate,

a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju na ime parničnog troška platiti tuženiku iznos od 1.000,00 eur, sve u roku od 15 dana.“

2. Sud prvog stupnja je pobijanu presudu ispravio rješenjem zbog očite omaške u pisanju. Naime, u uvodu izvornika presude je pogrešno naznačio prezime tuženika (T umjesto AS).

3. Protiv točaka I., II. i III. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prvostupanjski sud je uzeo u obzir dokaze koji nisu od odlučnog značaja za predmet spora, a određeni dokazi se ne nalaze u spisu predmeta. Nadalje, tužitelj smatra kako tuženik nije dokazao da je prostor, koji je u vlasništvu tužitelja, koristila kakva pravna osoba. Dakle, tužitelj smatra kako je na tuženiku teret dokaza da prostor koriste udruge, a ne on (tuženik) kao fizička osoba. Tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući da niti iz jedne isprave koja prileži spisu ne proizlazi da je prostor koristila kakva udruga i da je tuženik predstavnik ili član takve udruge, već je neosnovano ocijenio iskaz tuženika kao istinit. Posljedično je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo kada je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelj pobija i odluku o trošku parničnog postupka, smatrajući da je trebao uspjeti u sporu, radi čega je tuženik dužan nadoknaditi trošak tužitelju. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 101,48 EUR, tj. trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u spisu se nalazi dopis tužitelja od 28. rujna 2022. (list 15 spisa) i račun broj 780/VP/1 (list 16 spisa), međutim, takve isprave uistinu nisu dokazi u ovom postupku, već se odnose na troškove ovršnog postupka (troškovi javnog bilježnika) koji se nastavio kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga. Dakle, takvim ispravama se ne dokazuju sporne činjenice u predmetnom postupku. Međutim, premda je prvostupanjski sud pogrešno naveo da su te isprave dokazi, takva pogreška nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.502,59 EUR (41.459,26 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine tijekom 2022. godine, točnije neovlašteno korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], površne 59,72 m2, koji prostor je u vlasništvu tužitelja.

9. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu: OZ). Ovršni postupak je potom nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

9.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Daniela Božić donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik spornog poslovnog prostora. Međutim, sporno je tko je u posjedu i tko koristi taj poslovni prostor, tj. koristi li taj prostor udruga kao pravna osoba ili tuženik kao fizička osoba.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da sporni poslovni prostor koriste udruge (Mini golf klub Zagreb, Hrvatski minigolf savez, Korfball klub Zagreb, Športsko društvo Pantera Zagreb), radi čega tuženik, kao fizička osoba, nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

12. Pravni institut naknade za neovlašteno korištenje tuđe nekretnine uređuje odredba članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZV).

12.1. Tako je člankom 165. st. 1. ZV-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, upravo je on (tužitelj) morao adekvatno dokazati ne samo tko je stvarni posjednik spornog poslovnog prostora, već i to da je riječ o nepoštenom posjedniku. Tek u takvim okolnostima, tužitelj ima pravo potraživati naknadu za korištenje nekretnine.

14. Tužitelj je u spis dostavio zapisnike Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za poslovni prostor i poslove zakupa od 7. srpnja 2017. (list 105 spisa), od 18. studenog 2016. (list 129-130 spisa) i od 29. siječnja 2016. (list 131-132 spisa).

14.1. Iz navedenih zapisnika proizlazi da tuženik, kao predstavnik raznih udruga (Mini golf klub Zagreb, Hrvatski minigolf savez, Korfball klub Zagreb, Športsko društvo Pantera Zagreb), koristi više poslovnih prostora na adresi [adresa].

15. Navedeno potvrđuje i sam tuženik u svom iskazu danom na ročištu od 16. siječnja 2025. (list 273-274 spisa) gdje ističe da on taj prostor koristi kao predstavnik raznih sportskih udruga.

16. Slijedom svega navedenog, uzevši u obzir sve izvedene dokaze, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporni prostor koriste udruge kao pravne osobe, a ne tuženik kao fizička osoba. Naime, tužitelj nije adekvatno dokazao da sporni prostor koristi isključivo tuženik, kao fizička osoba, radi čega se ne može zaključiti da je on obveznik plaćanja naknade za korištenje nekretnine. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

17. Naime, člankom 19. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 74/2014, 70/2017, 98/2019, dalje u tekstu: ZU) propisano je da osoba ovlaštena za zastupanje: odgovara za zakonitost rada udruge; vodi poslove udruge sukladno odlukama skupštine, ako statutom nije drukčije propisano; odgovorna je za podnošenje skupštini prijedloga godišnjeg financijskog izvješća; dostavlja zapisnik s redovne sjednice skupštine nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Grada Zagreba koje vodi registar udruga; sklapa ugovore i poduzima druge pravne radnje u ime i za račun udruge; obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, statutom i aktima udruge.

18. Za svoje obveze udruga odgovara svojom cjelokupnom imovinom (čl. 36. st. 1. ZU), a članovi udruge i članovi njezinih tijela ne odgovaraju za obveze udruge (čl. 36. st. 2. ZU).

19. Budući da tužitelj, u predmetnom postupku, potražuje naknadu za neovlašteno korištenje poslovnog prostora (u visini tržišne zakupnine), takva obveza predstavlja obvezu udruga koje koriste navedeni poslovni prostor, a ne tuženika koji je član udruga i osoba ovlaštena za njihovo zastupanje jer za svoje obveze udruga odgovara svojom cjelokupnom imovinom, a članovi udruge i članovi njezinih tijela ne odgovaraju za obveze udruge.

20. Još jednom se ponavlja da je obveza tužitelja dokazati da poslovni prostor ne koriste udruge, već isključivo tuženik.

21. Kako je u predmetnom postupku utvrđeno da poslovni prostor koriste udruge, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 5.502,59 EUR, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, kako to proizlazi iz točaka I. i II. prvostupanjske presude.

22. S obzirom na to da tužitelj u cijelosti nije uspio sa tužbom, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki III. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

24. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić