Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžmp-32/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PT, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog PT podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Kmp-1/2024. od 18. lipnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. ožujak 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog PT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Kmp-1/2024. od 18. lipnja 2025. optuženi PT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11. prema optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 556. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22., 36/24. dalje u tekstu: ZKP) i članka 190. stavak 8. KZ/11. od optuženog PT su oduzeti predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj 00107457 i to: tri prozirne PVC vrećice unutar kojih se nalazi marihuana.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP u vezi s člankom 145. ZKP optuženi PT je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 911,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženi PT osudi na strožu uvjetnu osudu s duljim rokom provjeravanja. Žalbu je podnio i optuženi PT putem branitelja Borisa Grgića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri iz Zadra, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno istu preinači na način da se optuženiku dodatno ublaži kazna.
5. Optuženi PT je putem branitelja, odvjetnika Borisa Grgića podnio odgovor na žalbu predloživši odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP o drugostupanjskoj sjednici obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi PT i njegov branitelj, odvjetnik Boris Grgić, koji sjednici nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
8. Žalbe optuženog Borisa Grgića i državnog odvjetnika nisu osnovane.
9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik polemizira sa zaključcima suda o utvrđivanju bitnih elemenata terećenog kaznenog djela. Optuženik ističe da se iz same činjenice što je optuženik posjedovao inkriminiranu količinu droge ne može zaključiti da je ista bila namijenjena prodaji, posebno iz razloga što kod optuženika nisu pronađena uobičajena pomagala karakteristična za djelatnost opojne droge poput vage, PVC vrećica, novčanog iznosa koji bi izravno potvrđivao da bi optuženik stjecao nekakvu materijalnu korist koja nema pokriće, niti iz dokaza proizlazi da bi optuženik ostvarivao kontakte ili susrete s osobama sklonima konzumaciji opojnih droga. Prvostupanjski je sud podatke Porezne uprave propustio dovesti u vezu s optuženikovom sklonosti konzumaciji marihuane. Prema socijalnoj anamnezi CZSS Zadar od 12. svibnja 2017. optuženik je često mijenjao mjesto boravišta, a stresan tempo života sigurno je poticajno djelovao na sklonost konzumaciji opojne droge, a zbog čestog mijenjanja boravišta nije bio u prilici steći potreban, širok krug poznanika i prijatelja kojima bi prodavao drogu. Spisu prileži i podatak iz Službe za mentalno zdravlje od 2. siječnja 2019. iz kojeg proizlazi da nije postignut cilj apstinencije jer je optuženik bio pozitivan na marihuanu. Sve ovo ukazuje da je optuženik tempore criminis bio redoviti konzument marihuane i to u takvom intenzitetu da od konzumiranja nije apstinirao niti u kratkom vremenu između provođenih testiranja na prisutnost opojne droge. Optuženikove potrebe redovitog konzumenta marihuane redovito prelaze količinu od 1-2 grama opojne droge dnevno, stoga nije neživotno da bi posjedovanjem inkriminirane količine opojne droge, optuženik zadovoljio svoje potrebe za relativno kraće vremensko razdoblje od mjesec-dva. Nije neuobičajeno nabaviti drogu za mjesečne ili dvomjesečne potrebe jer se tako postiže bolja cijena i umanjuju rizici koji prate svakodnevnu ilegalnu aktivnost kupnje droge. Izostanak evidentiranih primanja ne isključuje činjenicu da je optuženik radio i ostvario prihode „na ruke“.
10. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo na način kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret. Naime, u ovom postupku nije sporno da je optuženi PT zatečen tempore criminis na Liburnskoj obali u Zadru, oko 20:00 sati u posjedu 66,94 grama opojne droge marihuane raspoređene u tri PVC vrećice pojedinačnih težina 59,85 grama, 4,78 grama i 2,31 grama s više od 0,3% tetrahidrokanabinola.
11. Optuženikovo ponašanje kritične zgode, odnosno činjenica da se po uočavanju policijskih službenika počeo udaljavati, a zaustavio se tek kad su mu izdali naredbu, da je optuženik na ulici, u večernjim satima imao, u odnosu na njegove potrebe za konzumacijom, veću količinu marihuane jer se radi o količini dostatnoj mu za najmanje mjesec dana konzumacije, da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, nezaposlen i prema vlastitom iskazu lošeg materijalnog stanja, tako da mu je iznos od 2.500,00 kuna, koliko je bila vrijednost od njega oduzeta marihuane bio značajan iznos, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je droga pronađena kod optuženika bila namijenjena daljnjoj prodaji. Činjenica što kod optuženika nisu pronađena sredstva poput vage, PVC vrećica, novca, popisa kupaca ne ekskulpiraju optuženika jer je u ovom postupku pretražen njegov dom, no ne i sva mjesta na kojima se zadržavao i gdje je mogao držati ove predmete. Prema nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje dr DT kod optuženika nije utvrđena ovisnost o nekoj psihoaktivnoj supstanci, marihuanu konzumira na nivou štetne uporabe, odnosno povremeno tako da je nelogično da optuženik koji je lošeg materijalnog stanja, čija je egzistencija zbog nedostatka redovnih primanja ugrožena, nabavlja drogu za jednomjesečnu pa čak i dvomjesečnu, povremenu konzumaciju. Time da treba imati na umu da droga marihuana stajanjem gubi na kakvoći pa je neživotno da se za osobne potrebe nabavlja za mjesečne ili višemjesečne konzumacije, bez obzira na postizanje bolje cijene. Osim toga, neživotno je, a da je optuženik inkriminiranu količinu i nabavio za svoje osobne potrebe, istu nositi sa sobom na javnom mjestu i tako se izlagati mogućnosti uočavanja, posljedično i kaznenog progona.
12. Slijedom navedenog, ispravno je prvostupanjski sud nakon detaljne i iscrpne analize provedenih dokaza zaključio da je optuženik inkriminiranu količinu marihuane s kojom je zatečen na ulici držao radi daljnje prodaje.
13. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da se izrečenom uvjetnom osudom ne može ostvariti niti jedna zakonom predviđena svrha kažnjavanja, smatra da je prvostupanjski sud precijenio kao olakotnu činjenicu neosuđivanosti. Ovakvom kaznom se neće moći ostvariti ciljevi specijalne prevencije i utjecati na optuženika da se suzdrži od svakog daljnjeg počinjenja kaznenih djela, kao ni generalna prevencija i ukazati ostalim građanima kako se postupa s počiniteljima kaznenih djela iz oblasti zlouporabe opojnih droga posebno u današnje vrijeme kada se problem zlouporabe opojnih droga pojavljuje kod velikog broja građana, a osobito kod mlađe populacije kao što je i optuženik.
14. Ispitujući odluku o kazni u povodu žalbe državnog odvjetnika, a u skladu s odredbom članka 478. ZKP i u povodu žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotno cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.
15. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne primjereni značaj dao istaknutoj olakotnoj okolnosti, odnosno optuženikovoj neosuđivanosti. Kada se istaknuta činjenica poveže sa činjenicom da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, da je od počinjenja djela proteklo pet godina, da optuženik nakon toga nije dolazio u sukob sa zakonom, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a što je u donjoj granici propisane kazne, kao i da su primjeren život optuženika nakon počinjenja djela, iskustvo ovog kaznenog postupka dostatna garancija da optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela te opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da i bez izvršenja kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, stoga mu je osnovano izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine.
16. Kazna zatvora na koju je optuženik osuđen zajedno s uvjetnom osudom i rokom provjeravanja primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika, ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, skrivljenim učincima kaznenog djela, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Strožom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odbijene su žalbe državnog odvjetnika i optuženog PT kao neosnovane te je potvrđene prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
