Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-232/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UP, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19., 84/21., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Kzd-40/2024. od 15. rujna 2025. u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba optuženog UP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbacuje se žalba zakonske zastupnice oštećenika HP kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Kzd-40/2024. od 15. rujna 2025. optuženi UP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 te je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) zakonska zastupnica oštećenika HP je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. -8. ZKP od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP iznosi 200,00 eura, kao i troškove svjedoka HP u iznosu od 38,80 eura i RP u iznosu od 16,80 eura koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, uplatom na račun Državnog proračuna RH.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UP ne navodeći izričito iz kojih žalbenih razloga, sadržajno tvrdeći da nije u obvezi plaćati uzdržavanje jer je njegova majka plaćala isto te zbog odluke o kazni s prijedlogom da sud „donese pravednu odluku“.

5. Žalbu je podnijela i zakonska zastupnica oštećenika HP ne navodeći iz kojih žalbenih navoda, ukazujući da optuženik kroz 18 godina nije uplatio niti lipe.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba zakonske zastupnice oštećenika nedopuštena.

9. U odnosu na žalbu zakonske zastupnice oštećenika treba istaći da je ista nedopuštena jer, prema odredbi članka 464. stavak 4. ZKP, oštećenik pa onda i zakonski zastupnik u ime oštećenika, mogu pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupku i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a zbog svih žalbenih osnova jedino kada je državni odvjetnik od njega preuzeo kazneni progon, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Slijedom navedenog, zakonska zastupnica oštećenika nije ovlaštena podnijeti žalbu pa je u skladu s odredbom članka 481. stavak 2. ZKP njezina žalba odbačena kao nedopuštena.

10. Optuženik u žalbi tvrdi da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine previsoka stoga što je njegova majka plaćala alimentaciju za oštećenika pa ispada da se oštećenik treba naplatiti dvostruko.

11. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da optuženik nije plaćao uzdržavanje za svog malodobnog sina RP, rođenog **.**.2006., a kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću, broj P-60/2007. od 24. kolovoza 2019., iako je bio u mogućnosti jer je radno sposobna osoba, a u inkriminiranom razdoblju je bio zaposlen, uzdržavanje malodobnog djeteta je njegova prvenstvena obveza koju je dužan ispunjavati. Optuženikova obveza uzdržavanja malodobnog oštećenika nije prestala činjenicom što je presudom Općinskog suda u Metkoviću, broj P-201/11. od 28. rujna 2011., pravomoćnom 28. rujna 2011. naloženo baki i djedu malodobnog oštećenika da, između ostalog, solidarno plaćaju malodobnom oštećeniku uzdržavanje. Naime, prema odredbi članka 281. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 156/23. – dalje u tekstu: ObZ) uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, a kada je to predviđeno tim Zakonom. Uzdržavanje maloljetnog djeteta predstavlja zakonsku obvezu koja ima prednost pred svim drugim obvezama, a potrebe maloljetnog djeteta su prioritetne te ih je radno sposoban roditelj dužan zadovoljiti. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavat baka i djed po tom roditelju, a njihova je obveza supsidijarna, što znači da je predviđena samo u slučaju kada roditelj ne uzdržava svoje dijete. Dakle, optuženika ne ekskulpira činjenica što njegova majka plaća uzdržavanje za njegovo dijete, njegovi su roditelji u obvezi upravo zbog njegovog dugotrajno negativnog stava prema obvezi uzdržavanja određenog pravomoćnom presudom i odbijanja ispunjenja naložene mu obveze pa i u minimalnom dijelu. Optuženik ne mari za svoju obvezu, ustrajno ju izbjegava, iako time opetovano čini isto kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11. Optuženik u žalbi „brine“ o dvostrukoj naplati oštećenika, potpuno gubeći iz vida da je njegovim roditeljima naložena obveza zbog njegovog odbijanja plaćanja uzdržavanja, zato što istu obvezu on nije ispunio, a njegovi roditelji prema odredbi članka 287. stavak 2. ObZ imaju pravo od njega tražiti naknadu onoga što su umjesto njega dali za uzdržavanje, tako da se oštećenik ne može dvostruko naplatiti, što je osnovna teza optuženikove žalbe. Upravo iz tog je i razloga prvostupanjski sud uputio zakonsku zastupnicu oštećenika HP da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici. Ovdje treba naglasiti da se u kaznenom postupku odlučuje je li netko svojim ponašanjem ostvario obilježja terećenog kaznenog djela, u konkretnom slučaju je li optuženik uzdržavao svoje malodobno dijete na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, bit kaznenog postupka nije naplata štete jer naknada štete, što je u konkretnom slučaju, kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja, kao i redovna obveza plaćanja uzdržavanja mogu predstavljati, ali ne i nužno, dio presude no tek ako se prethodno utvrdi da je počinitelj svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja kazneno djela.

12. Slijedom navedenog, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da ne egzistiraju opravdani razlozi za neplaćanje uzdržavanja, a svojim ponašanjem ne samo kroz inkriminirao razdoblje, već od razvoda braka s majkom malodobnog oštećenog RP optuženik je pokazao trajan negativan stav prema obvezi određenoj presudom, ne ispunivši svoju obvezu niti u najmanjem dijelu. S obzirom na izloženo u optuženikovom ponašanju je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

13. Optuženi UP u dijelu žalbe kojom pobija odluku o kazni navodi, bez detaljnijeg obrazloženja, da je kazna zatvora u trajanju jedne godine previsoka.

14. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio činjenicu da je optuženik presudom istog suda osuđen zbog istog kaznenog djela na štetu istog oštećenika, dok olakotnih okolnosti nije pronašao. Činjenica što je optuženik već osuđen zbog istog kaznenog djela, na štetu istog oštećenika doista ukazuje da prethodna presuda nije utjecala na optuženika da promijeni svoje ponašanje, shvati da ima dijete koje ima svoje potrebe, dijete koje mora jesti, oblačit se, igrati i čije potrebe je dužan sufinancirati, a što on uporno odbija. Upravo zbog istaknutih činjenica potpuno osnovano je prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a imajući u vidu težinu samog djela, posljedice činjenja istog, upornost optuženika u kriminalnom ponašanju, jer se svrha kažnjavanja može ostvariti isključivo i jedino bezuvjetnom kaznom zatvora, jedino je ovakva kazna primjeren odgovor suda na optuženikovo ponašanje te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić