Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-441/2023-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu protiv tuženika ĆN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-529/2016-108 od 7. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-529/2016-108 od 7. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i VI. izreke.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-529/2016-108 od 7. kolovoza 2023., u pobijanom dijelu pod točkama IV., V., VII. VIII., i IX. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni suđenje.

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom sud prvog stupnja utvrđeno je da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja nekretnina i to baš čest. zem. [katastarska čestica], ZU 971, K. O. [katastarska općina], za cijelo, pa da je tužiteljica temeljem navedene presude ovlaštena u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva naprijed navedene nekretnine na svoje ime, za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjevi u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja obiteljska grobnica na gradskom groblju Lovrinac, za cijelo, pa je tužiteljica, temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići upis prava vlasništva naprijed navedene grobnice na svoje ime, za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela." (točka II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjevu dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja osobni automobil BMW, reg. oznake [registarska oznaka], za cijelo, pa je tužiteljica, temeljem ove presude, ovlaštena u nadležnom registru MUP - a zatražiti i postići upis prava vlasništva predmetnog osobnog automobila na svoje ime za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika." (točka III. izreke). Utvrđeno je da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja iznos od 6.874,65 eura/51.797,05 kn iz Ugovora o oročenom depozitu, od 22. siječnja 2015., koje je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, pa je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 3.437,32 eura/25.898,49 kn, dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.562,68 eura/275.481,51 kn, odbijen (točka IV. izreke). Utvrđeno je da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja novčani iznos od 30.263,20 eura/228.018,07 kn pa je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 15.131,60 eura/114.009,04 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. listopada 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.799,86 eura/28.630,08 kn, 8.745,27 USD te 64.291,10 eura484.401,30kn, odbijen (točka V. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja neutvrđeni novčani iznos položen na štednim deviznim depozitima broj [broj depozita] i [broj depozita], otvorenim kod Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, na ime mal. TN i mal. UN, koji podaci će se naknadno precizirati, temeljem članka 186. b ZPP - a, pa je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići prijenos ½ dijela tih sredstava na svoj osobni račun ili isplatu u gotovini."(točka VI. izreke). Naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 11.795,48 eura /88.873,04 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka VII. izreke). Naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 1.424,25 eura/10.731,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2016., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka VIII. izreke). Naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.311,67 eura/55.087,60 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka IX. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i III. izreke, IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev za iznos od 36.562,68 eura, V. izreke u dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev za iznos od 3.799,86 eura, 8.745,27 USD, 64.291,10 eura, VI. izreke, i točke IX. izreke, pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 12320/08., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i preinačiti pobijanu presudu i usvojiti sve tužbene zahtjeve, uz nadoknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove žalbe, podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama IV. izreke, V. izreke u kojem su usvojeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, pod točkama VII. i VIII. izreke te u dijelu pod točkom IX. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za nadoknadu troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice, a podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove žalbe.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužiteljice da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], ZU 971, k. o. [katastarska općina], za cijelo i uknjižbe prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja obiteljska grobnica na gradskom groblju Lovrinac, za cijelo, i uknjižbe prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela naveden obiteljske grobnice, utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja osobni automobil BMW, reg. oznake [registarska oznaka], za cijelo, te upisa prava vlasništva tužiteljice u ½ dijela navedenog osobnog automobila u nadležnom registru MUP-a, utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za ½ dijela predstavlja iznos od 20.000,00 eura iz Ugovora o oročenom depozitu 297513 od 22. siječnja 2015. koji je tuženik sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split., iznos od 20.000,00 eura iz Ugovora o oročenom depozitu 297527 od 22. siječnja 2015. koji je tuženik sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split, iznos od 20.000,00 eura iz Ugovora o oročenom depozitu 297528 od 22. siječnja 2015. koji je tuženik sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split, iznos od 20.000,00 eura iz Ugovora o oročenom depozitu 297529 od 22. siječnja 2015. koji je tuženik sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split, i prijenosa ½ dijela predmetnih novčanih sredstava s pripadajućim kamatama na svoj osobni račun ili isplatu u gotovini, utvrđenja da bračnu stečevinu predstavljaju novčani iznosi iznos od 55.744,58 kuna/7.398,58 eura koji se nalazi na računu Addiko Bank d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 2.487,18 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalaze na računu Addiko Bank d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 15.000,00 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Addiko Bank d.d. broj 513930594, iznos od 17,35 kuna/2,30 eura koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 1.844,13 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 1,08 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 77.000,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: 097-30-598667, iznos od 1.445,79 kuna/191,89 eur,a koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj:

[broj bankovnog računa], iznos od 2,28 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalaze na računu Splitska banka d.d. broj:

[broj bankovnog računa], iznos od 52,44 kune/6,96 eura koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 0,78 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: 01008634301, iznos od 0,49 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: 01008677473 te kojim će se naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznose od 28.630,08 kuna/3.799,86 eura, 8.745,27 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, te 79.422,70 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, radi prijenosa ½ dijela navedenih novčanih sredstava na njezin osobni račun ili isplate u gotovini, da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja neutvrđeni novčani iznos položen na štednim deviznim depozitima broj [broj depozita] i 7703692458, otvorenim kod Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, na ime mal. TN i mal. UN, koji podaci da će se naknadno precizirati, temeljem članka 186. b ZPP - a, i prijenosa ½ dijela navedenih novčanih sredstava na njezin osobni račun ili isplate u gotovini te radi isplate iznosa od 11.795,48 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2016., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate te isplate iznosa od 1.424,25 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2016., pa do isplate.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su stranke sklopile brak 29. listopada 2011., a da je bračna zajednica prestala 20. kolovoza 2016., da stranke prije zaključenja braka nisu stanovale zajedno pa time da nisu ostvarile niti obilježja izvanbračne zajednice, niti su bračnim ugovorom uredile svoje odnose u pogledu bračne stečevine;

- da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo navedene nekretnine (izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 971, k. o. [katastarska općina]);

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je navedena predmetna nekretnina stečena tijekom trajanja bračne zajednice i to od zajedničkih sredstava, dok je tuženik iskazao da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja njihovog braka, te potvrđuje da je to bračna stečevina između njega i tužiteljice, svakog za ½ dijela.

7. Polazeći od navedenog utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako predmetna čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa je primjenom odredbe članka 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 25/2013., 75/2014., 5/2015. - dalje: ObZ), prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na navedenu predmetnu nekretninu i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

7.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 331. ZPP, za donošenje presude na temelju priznanja jer tuženik nije izrijekom priznao tužbeni zahtjev, već je samo učinio nespornim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 248. ObZ, u odnosu na predmetnu nekretninu.

8. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tuženik 2014. kupio grobnicu na gradskom groblju Lovrinac u Splitu u polju T1-S-134 u vrijednosti 49.075,00 kn (dopis Lovrinac d.o.o. od 21. siječnja 2021.).

8.1. Sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja obiteljska grobnica na gradskom groblju Lovrinac, za cijelo, pa da je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići upis prava vlasništva navedene grobnice na svoje ime, za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela.

8.2. U obrazloženju presude sud prvog stupnja je istaknuo kako je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi grobnica jedinica lokalne samouprave na čijem se području groblje nalazi (u konkretnom slučaju Grad Split), a da fizičke i pravne osobe mogu biti korisnici grobnih mjesta sukladno odredbama članaka 2. i 13. Zakona o grobljima ("Narodne novine", br. 19/1998. 50/2012., 89/2017., dalje: ZG). S tim u vezi, sud prvog stupnja je ocijenio kako nositelj prava korištenja grobnog mjesta odnosno grobnice ne može biti vlasnik grobnog mjesta, te da na grobnom mjestu odnosno grobnici ne postoji pravo vlasništva u smislu odredbe članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV), pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev u pogledu navedene predmetne grobnice odbio u cijelosti i odlučio kako pod točkom II. izreke presude.

9. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdo kako je na temelju punomoći za motorno vozilo od **.**.2011., LNĐ opunomoćio tuženika za upravljanje motornog vozila marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] te potvrdio da je navedena punomoć dio dogovora o kupoprodaji navedenog vozila čija je utvrđena cijena u iznosu od 17.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan 24. listopada 2011., a da je od tog iznosa tuženik navedenog dana uplatio ABC 10.000,00 eura, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 75.000,00 kn, dok da će preostali dio od 7.000,00 eura biti isplaćen u siječnju 2012., odnosno po povratku LNĐ s broda, ako to bude kasnije, te da će nakon toga biti sklopljen kupoprodajni ugovor.

9.1. Sud prvog stupnja je, nadalje, utvrdio kako je tuženik na temelju punomoći od 17. siječnja 2012. opunomoćio tužiteljicu da u njegovo ime i za njegov račun može sklopiti kupoprodajni ugovor o kupnji motornog vozila marke BMW registarske oznake [registarska oznaka].

9.2. Na temelju uvida u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 10. veljače 2012. sud prvog stupnja je utvrdio da je ugovor zaključen između VN kao prodavatelja i tuženika kao kupca, a da je predmet tog ugovora osobni automobil BMW registarske oznake [registarska oznaka] te da je kao kupoprodajna cijena naveden iznos od 35.000,00 kn za koji prodavatelj potvrđuje da mu je kupac isti isplatio u cijelosti, a da je kao kupac potpisana FN.

9.3. Sud prvog stupnja je iz iskaza tužiteljice utvrdio kako je tuženik kupio automobil BMW par dana prije sklapanja braka, da je cijena bila 17.000,00 eura, da je veći dio da je otplaćen nakon sklapanja braka, i to 7.000,00 eura ili 8.000,00 eura od njihovog zajedničkog novca, da je drugi dio kupoprodajne cijene osobno odnijela LNĐ baš iz razloga što je tuženik tada bio na brodu, da je u tom razdoblju na brodu uglavnom bio po tri mjeseca, a da ne zna je li mu plaća isplaćivana svaki mjesec ili nakon proteka ugovorenog razdoblja, odnosno tri mjeseca, da je tuženik po zaključenju braka bio cca 3 mjeseca kod kuće te da, prije nego je otišao na brod, da joj je dao iznos od 7.000,00 eura da s istim plati preostali dio kupoprodajne cijene za automobil.

9.4. Iz iskaza tuženika sud prvog stupnja je utvrdio da je osobni automobil BMW kupljen netom prije sklapanja braka za iznos od 17.000,00 eura od ĆNĐ s time da mu je 10.000,00 eura dao odmah što da je potvrdio rukom pisanom potvrdom, a preostalih 7.000,00 eura da mu je tužiteljica isplatila nakon 2-3 mjeseca jer da je tuženik tada bio na brodu ali da je i taj iznos od 7.000,00 eura imao na svojim računima od prije sklapanja braka s tužiteljicom, da je s prodavateljem zaključio kupoprodajni ugovor nakon što mu je isplatio preostalih 7.000,00 eura, da je po zaključenju braka bio kod kuće tri mjeseca, a prije nego je krenuo na brod, da je dao tužiteljici 7.000,00 eura da s tim novcem plati ostatak cijene za vozilo BMW, da je tih 7.000,00 eura predstavljalo njegov novac stečen radom prije zaključenja braka, a isti da nije odmah dao LNĐ, jer da nije znao kolike će sveukupne imati troškove za pir, a njemu da je i ovako bilo svejedno.

9.5. Sud prvog stupnja je iz iskaza svjedoka VN utvrdio da je tuženiku prodao osobni automobil marke BMW, da mu je tuženik rekao da se uskoro ženi te da će mu dati jedan dio kupoprodajne cijene prije zaključenja braka, a drugi dio da će mu dati nakon zaključenja braka, točnije, da će mu taj iznos donijeti njegova supruga kada se svjedok vrati s broda, a tako da je u konačnici i bilo, da je nakon što mu je tuženik dao prvi iznos novca (koji je bio veći od drugog), tuženiku predao ključeve auta i da je isti dan sastavio punomoć kojim ga je ovlastio da upravlja vozilom, da su, nakon što mu je tužiteljica predala ostatak kupoprodajne cijene, isti dan sastavili i kupoprodajni ugovor za navedeno vozilo, da u navedenim razgovorima nije bilo govora o izvoru novca za predmetnu kupoprodaju.

9.6. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na predmetno vozilo. Sud prvog stupnja je svoj zaključak utemeljio na utvrđenju da je kupoprodajna cijena za navedeno vozilo isplaćena u dva navrata i to prvo iznos od 10.000,00 eura koji je isplaćen 24. listopada 2011., dakle, prije zaključenja braka parničnih stranaka, pa predstavlja vlastitu imovinu tuženika, a potom iznos od 7.000,00 eura10. veljače 2012., da je tuženik bio kod kuće po sklapanju braka tri mjeseca, a da je potom otišao na brod, te prije odlaska dao tužiteljici iznos od 7.000,00 eura koji je ista predala prodavatelju VN, iz čega proizlazi kako navedeni iznos od 7.000,00 eura tuženik nije niti bio u prilici steći radom u tom periodu (jer je bio kod kuće), već da i taj iznos predstavlja vlastitu imovinu tuženika, koju je isti stekao prije zaključenja braka. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

10. Nadalje, u odnosu na novčana sredstva koja su predmet ovog postupka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da je na tuženikov račun uplaćen iznos od 73.873,28 USD, a kao opis je navedeno priljev iz inozemstva Butterfield Trust Bermuda Limited 65 Front Street. (potvrda o uplati kod Splitske banke d.d. od 18. kolovoza 2014.);

- da je na deviznom računu tuženika broj [broj bankovnog računa] dana 27. lipnja 2014. evidentiran priljev deviznom doznakom u iznosu od 18.559,00 USD s podacima nalogodavatelja Hamilton, Bermuda, 1380546 Butterfield Trust BDA Ltd, 65 Front Street (potvrda Raiffeisenbank d.d. od 14. studenog 2018.);

- da je tuženik u svojstvu deponenta oročio iznos od 20.000,00 eura a da je pritom ugovoren rok oročavanja od 22. siječnja 2015. do 22. siječnja 2017. (Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] zaključen između Societe Generale – Splitska banka d.d. i tuženika 22. siječnja 2015);

- da je tuženik u svojstvu deponenta oročio iznos od 20.000,00 eura, a da je pritom ugovoren rok oročavanja od 22. siječnja 2015. do 22. siječnja 2017. (Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] zaključenog između Societe Generale – Splitska banka d.d. i tuženika 22. siječnja 2015.);

- da je tužiteljica u svojem iskazu navela da se navedeni iznos od 80.000,00 eura (4 x 20.000,00 eura) iz ugovora o oročenom depozitu odnosi na zajednička sredstva ušteđena za kupnju stana za njihovog mal. sina TN, a koja da su počela štedjeti čim su se vjenčali te da su doslovno štedjeli na svemu, da je tuženik počeo raditi kao pomorac 2003.;

- da je tuženik u svojem iskazu naveo kako je prije sklapanja braka imao novčana sredstva na mirovinskom fondu Butterfield Trust i to dok je radio za Norwegian Cruise Line odnosno od 2005. do kraja 2013., a koja da je izdvajao od svoje plaće te da je uz primljeni bonus isti uplaćivao u mirovinski fond Butterfield Trust Fond (ne tuženik osobno, već njegov poslodavac) i to na način da mu je 8.000,00 USD uplaćivan na račun, a ostatak do 10.000,00 USD ili 11.000,00 USD da mu je uplaćivano u mirovinski fond, da je nakon toga, tijekom 2014. taj novac 80.000 eura prebacio u RH na račune Splitske banke i Raiffeisen banke, te da je isti oročen krajem 2014. ili početkom 2015., da je predmetni fond funkcionirao na način da se sredstva ne mogu podizati dok ste zaposlenik te firme, budući da se radi o privatnom mirovinskom fondu, da je navedeni novac većim dijelom uplatio u taj mirovinski fond prije sklapanja braka, ali da ne zna točno koliko, a ostali dio tijekom braka, da je kao pomorac počeo raditi 2000., a prva plaća da mu je iznosila 500,00 USD (to da je bio prvi ugovor na šest mjeseci), nakon toga da je imao drugi ugovor s ugovorenom mjesečnom plaćom od 2.000,00 USD i to sljedećih godinu dana, a nakon toga da mu je plaća bila 3.000,00 USD, pa 4.000,00 USD, potom 7.000,00 USD, nakon toga 8.000,00 USD te da je bio došao do 10.000,00 USD i 11.000,00 USD i to 2006. , da mu je tijekom 2012. i 2013. g. plaća iznosila cca 8.000,00 USD i to samo dok plovi, a da je plovio cca 6 mjeseci godišnje, a tijekom 2014., 2015. i 2016. da je radio za drugog poslodavca i to za plaću cca 4.000,00 eura (samo dok plovi), a da je plovio također cca 6 mjeseci godišnje., da je inače uglavnom imao ugovore tri mjeseca na brodu, tri mjeseca kući, a da nije primao plaću za vrijeme kada bi bio kući, da je dok se nije oženio, mogao više novca uštedjeti, jer da je tada najmanje pola godine bio na brodu, a ostatak da je stanovao s majkom u stanu na [adresa], a da su, nakon što se oženio, troškovi života bili veći;

- da je vještak dipl. oec. Ante Beus naveo da iznosi od po 20.000,00 eura koji su se nalazili na četiri računa tuženika (odnosno sveukupno 80.000,00 eura), a riječ je o računima otvorenim na temelju ugovora o depozitu kod tadašnje Splitske banke, da su računi otvoreni 22. siječnja 2015., da je u svojem dopunskom nalazu i mišljenju (5. veljače 2023.) vještak dipl. oec. Ante Beus naveo da je mirovinski fond Butterfield trust Bermuda Ltd. 18. kolovoza 2014. uplatio na račun Splitske banke d.d. tuženika broj [broj bankovnog računa] iznos od 73.873,28 USD., da je 18. kolovoza 2014. iznos od 85.000,00 USD prebačen na račun novčanog pologa kod Splitske banke d.d. broj [broj bankovnog računa], iz čega da su istog dana otvorena tri računa Oročenih novčanih sredstava [broj bankovnog računa] u iznosu od 50.010,00 USD, [broj bankovnog računa] u iznosu od 20.000,00 USD, te [broj depozita] u iznosu od 15.000,00 USD, da su navedeni računi Oročenih novčanih depozita dospjeli 21. siječnja 2015. na naplatu i uplaćeni u korist računa Novčanog pologa kod Splitske banke d.d. broj [broj depozita], da su 22. siječnja 2015. s istog računa otvorena četiri računa Oročenih novčanih sredstava [broj depozita] u iznosu od 20.000,00 eura [broj depozita] u iznosu od 20.000,00 eura, [broj depozita] u iznosu od 20.000,00 eura te [broj depozita] u iznosu od 20.000,00 eura, da su upravo prethodno navedena četiri računa Oročenih novčanih sredstava (depozita) uključena u novčana sredstva tuženika na dan 20. kolovoza 2016. pa da bi se moglo zaključiti da isti imaju slijed koji vodi do uplate novčanih sredstava od mirovinskog fonda Butterfield trust Bermuda Ltd. , da depoziti nisu izravno nastali iz uplate mirovinskog fonda Butterfield trust Bermuda Ltd., već s računa Oročenih novčanih sredstava koji su otvoreni 18. kolovoza 2014., otvorenih upravo iz uplate mirovinskog fonda Bermuda Ltd, da uplata dana 18. kolovoza 2014. od mirovinskog fonda Butterfield trust Bermuda Ltd. iznosi 73.873,28 USD ili preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB, da iznosi 421.071,64 kn, da depoziti otvoreni 18. kolovoza 2014. iznose 85.010,00 USD ili preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB, da iznosi 484.550,03 HRK., da dio depozita 18. kolovoza 2014. nisu formirani iz uplate od mirovinskog fonda Butterfield trust Bermuda Ltd., i to u iznosu od 11.136,72 USD ili 63.478,39 HRK (8.425,03 EUR – tečaj konverzije HRK u euro), da su 21. siječnja 2015. dospjeli depoziti u iznosu od 85.010,00 USD ili preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB, iznos od 562.933,92 kn, da su neposredno poslije dospijeća depozita formirani novi depoziti dana 22. siječnja 2015. u ukupnom iznosu od 80.000,00 eura ili preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB, iznos od 614.730,96 kn, da dio depozita od 22. siječnja 2015. nisu formirani iz dospjelih depozita povezanih s uplatom iz mirovinskog fonda Butterfield trust Bermuda Ltd., i to iznos od 51.797,04 kn (6.874,65 eura – tečaj konverzije HRK u euro).

10.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu kojim je zatraženo utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja iznos od 20.000,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, iz Ugovora o oročenom depozitu, broj 297513, od 22. siječnja 2015., koji je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, račun broj:[broj bankovnog računa], iznos od 20.000,00 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, iz Ugovora o oročenom depozitu, broj 297527, od 22. siječnja 2015., koji je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, račun broj:[broj bankovnog računa], iznos od 20.000,00 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, iz Ugovora o oročenom depozitu, broj 297528, od 22. siječnja 2015., koji je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, račun broj:01010653634, iznos od 20.000,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, iz Ugovora o oročenom depozitu, broj [broj depozita], od 22. siječnja 2015. koji je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, račun broj:[broj bankovnog računa], te prijenos ½ dijela navedenih novčanih sredstava s pripadajućim kamatama na svoj osobni račun ili isplatu u gotovini, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim.

10.2. Sud prvog stupnja je istaknuo kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da 80.000,00 eura oročenog depozita iznos od 51.797,04 kn (6.874,65 eura– tečaj konverzije HRK u euro) nije formiran iz dospjelih depozita povezanih s uplatom iz mirovinskog fonda Butterfield Trust Bermuda Ltd., dok da je cjelokupni preostali iznos povezan s uplatom iz navedenog mirovinskog fonda na račun Societe Generale – Splitske banke. Nadalje, upravo u pogledu tog iznosa, koji je povezan s uplatom iz mirovinskog fonda Butterfield Trust Bermuda, a cijeneći uvjerljivim navode tuženika o razdoblju tijekom kojeg je isti vršio uplate u taj mirovinski fond, sud prvog stupnja je utvrđivao koliki je iznos tijekom trajanja bračne zajednice tuženik uplatio u Butterfield Trust Bermuda Ltd, te da bi navedeni iznos kao takav u svojstvu ušteđevine mogao predstavljati bračnu stečevinu, pritom je napomenuo kako je, s obzirom na visinu iznosa uplaćenog u tom mirovinskom fondu, te činjenicu da je tuženik tijekom trajanja bračne zajednice svega cca 23 mjeseca radio za Norwegian Cruise Line (odnosno pola tog razdoblja bio na brodu), kao i vodeći računa o visini njegovih ostvarenih prihoda u tom razdoblju, kao i o činjenici da su mu troškovi života bili znatno veći u odnosu na razdoblje prije braka, zaključio kako je sasvim izvjesno da predmetni iznosi nisu uplaćivani isključivo tijekom trajanja bračne zajednice, već i ranije. Međutim, polazeći od odredaba članaka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP te odredbe članka 221.a ZPP, sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije dokazala ono što tvrdi i na čemu temelji tužbeni zahtjev, dakle – količinu novčanih uplata izvršenih u Butterfiled Trust Bermuda Ltd tijekom trajanja bračne zajednice, a od kojih su potom većim dijelom formirani računi s oročenim depozitima.

10.3. U pogledu preostalog novčanog iznosa oročenog depozita i to u visini od 51.797,04 kn (6.874,65 eura – tečaj konverzije HRK u eura), sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio kao za navedeni iznos nije utvrđeno da bi potjecao iz mirovinskog fonda, pa je, imajući u vidu da je oročen kao depozit tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, uvjerljivim ocijeni tvrdnje tužiteljice da bi taj iznos bio stečen radom parničnih stranaka tijekom trajanja bračne zajednice, te da bi kao takav predstavljao bračnu stečevinu. Sud prvog stupnja je naglasio da iako se u potvrdi Raiffeisen banke d.d. od 14. studenog 2018. (list 69. spisa) navodi da je Butterfield Trust Bermuda Ltd na račun tuženika otvoren u toj banci broj [broj bankovnog računa] uplatio 27. lipnja 2014. iznos od 18.559,00 USD, pregledom izlista tog računa u nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. Ante Beusa (Tablica 6. od 9. srpnja 2022.) kao i izlista računa dostavljenog od strane navedene banke (list 323.-325. spisa) ne proizlazi da je novac s tog računa prebačen u Societe Generale – Splitsku banku te oročen kao depozit. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe članka 248. ObZ,sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavlja iznos od 6.874,65 eura iz Ugovora o oročenom depozitu od 22. siječnja 2015., koje je tuženik sklopio sa Societe generale - Splitskom bankom d.d. Split, te je naložio tuženiku da isplati tužiteljici polovinu navedenog iznosa odnosno iznos od 3.437,32 eura, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.562,68 eura odbio i odlučio kao pod točkom IV. izreke presude.

11. Nadalje, na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Beusa sud prvog stupnja je utvrdio da je početno stanje novčanih sredstava tuženika na dan 29. listopada 2011. iznosilo: iznos od 1.165,64 kn, iznos od 0,11 eur,a te iznos od 62.121,05 USD. Nadalje, novčana sredstva na tuženikovim računima na dan 20. kolovoza 2016. iznose 57.260,16 kn, 17.490,54 USD i 158.845,40 eura, međutim prilikom utvrđenja navedenih novčanih sredstava vještak je u ista uključio i novčana sredstva oročenog depozita u visini od 80.000,00 eura, a o kojem iznosu je odlučno u dijelu pod točkom IV. izreke presude.

12. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zahtijevala utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po ½ dijela predstavljaju novčani iznosi: iznos od 55.744,58 kuna/7.398,58 eura koji se nalazi na računu Addiko Bank d.d. broj:

[broj bankovnog računa], iznos od 2.487,18 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Addiko Bank d.d. broj:

[broj bankovnog računa], iznos od 15.000,00 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Addiko Bank d.d. broj 513930594, iznos od 17,35 kuna/2,30 eura koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 1.844,13 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 1,08 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 77.000,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Raiffeisenbank Austria d.d. broj: 097-30-598667, iznos od 1.445,79 kuna/191,89 eura koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 2,28 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 52,44 kune/6,96 eura koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: 40722895005, iznos od 0,78 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: [broj bankovnog računa], iznos od 0,49 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, koji se nalazi na računu Splitska banka d.d. broj: [broj bankovnog računa], te radi isplate iznosa od 28.630,08 kuna/3.799,86 eura, 8.745,27 USD, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, te 79.422,70 eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te prijenos ½ dijela tih sredstava na svoj osobni račun ili isplatu u gotovini.

12.1. Imajući u vidu da novac stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice jest bračna stečevina u onom dijelu u kojem nije potrošen do dana prekida bračne zajednice, to tužiteljica ostvaruje pravo potraživanja ½ dijela navedenog ušteđenog (stvarno nepotrošenog novca) kao bračne stečevine. S tim u vezi, a cijeneći utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Ante Beusa, sud prvog stupnja je utvrdio da bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavljaju novčani iznosi koji su se nalazili na računu tuženika na dan prestanka bračne zajednice međutim umanjeni za iznose novčanih sredstava koji su se nalazili na računu tuženika na dan sklapanja braka, a koji predstavljaju vlastitu imovinu tuženika kao i za iznos od 18.559,00 USD koji iznos je uplaćen na račun tuženika kod Raiffeisen banke 27. lipnja 2014. od strane Butterfield Trust Bermuda Ltd (list 69. spisa), a za koji u postupku nije utvrđeno da bi predstavljao bračnu stečevinu stranaka. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe članka 248. ObZ sud prvog stupnja je utvrdio da bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavlja iznos od 30.263,20 eura/228.018,07 kn (57.260,16 kn + 115.437,56 kn (kunska protuvrijednost iznosa od 17.490,54 USD na dan 20. kolovoza 2016.) + 588.975,14 kn (kunska protuvrijednost iznosa od 78.845,40 eura na dan 20. kolovoza 2016.) – 1.165,64 kn – 0,82 kn (kunska protuvrijednost iznosa od 0,11 eura na dan 20. kolovoza 2016.) – 409.998,93 kn (kunska protuvrijednost iznosa od 62.121,05 USD na dan 20. kolovoza 2016..) – 122.489,40 kn (kunska protuvrijednost iznosa od 18.559,00 USD na dan 20. kolovoza 2016.), te prema tome naložio tuženiku da tužiteljici kao suvlasnici polovine navedenog iznosa isplati iznos od 15.131,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od podnošenja tužbe pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 28.630,08 kn/3.799,86 eura 8.745,27 USD, te 64.291,10 eura tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, odnosno odlučio kako pod točkom V. izreke.

13. Na temelju uvida u potvrdu Erste bank od 6. prosinca 2016. utvrđeno je da mlt. MN ima račun deviznog štednog depozita broj [broj depozita] koji je otvoren 6. studenog 2013., a da mlt. ČN ima račun deviznog štednog depozita broj [broj depozita] koji je otvoren 30. rujna 2016., prijenosom računa mlt. HN broj 7406650408 otvorenog 28. travnja 2014.

13.1. Tužiteljica je u iskazu navela kako su parnične stranke zajedno štedjele novac za njihovu djecu pa da su zajedno uplaćivale kao dječju štednju kod Erste banke i to po 9.090,00 USD po djetetu na jednom i drugom računu, dok je tuženik u iskazu na navedenu okolnost iskazao kako za svako dijete bilo uplaćeno po 9.000,00 USD, a to da su zajednička novčana sredstva tuženika i tužiteljice od njegovih plaća zarađenih u braku.

13.2. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela predstavlja neutvrđeni novčani iznos položeni na štednim deviznim depozitima broj [broj depozita] i [broj depozita], otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, na ime mlt. TN i mlt. UN, i prijenosa tih sredstava na račun tužiteljice ili isplatom u gotovini, ocijenio neosnovanim, uz obrazloženje kako je riječ o novčanim iznosima položenim na računima djece parničnih stranaka koje su parnične stranke uplaćivale na iste, te kako je riječ o novčanim iznosima koji su u vlasništvu maloljetne djece stranaka te ne predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom VI. izreke presude.

14. Na temelju uvida u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo 14/19187 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], E-219, k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan s posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja parking mjesto oznake PM 222, površine 13,74 m2, u suterenu 2, dilatacija II objekta, razina +50,00, koje je položeno na središnjem dijelu garažnog prostora, a da je na navedenom suvlasničkom dijelu upisano pravo zaloga u iznosu od 127.653,49 eura u korist Societe generale Splitske banke d.d. na temelju Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava " Split, 15. siječnja 2010.", te vlasnik za cijelo 78/19187 dijela nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 19642, E-448. K. O. [katastarska općina], koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stan oznake X-4/1, površine 72,70 m2, na zapadnom dijelu dilatacije II, 3. kat, ulaz 10, razina 65,15, orijentacije zapad-istok, koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika te loggie, površine 7,36 m2, a da je na navedenom suvlasničkom dijelu upisano pravo zaloga u iznosu od 127.653,49 eura u korist Societe generale Splitske banke d.d. na temelju Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava " Split, 15. siječnja 2010.".

14.1. Na temelju uvida u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranja zasnivanjem založnog prava broj 40268/10 od 15. siječnja 2010. zaključenog između Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i tuženika kao korisnika kredita utvrđeno je da je kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 127.653,49 eura za kupnju nekretnine s rokom otplate 120 mjeseci te mjesečnim anuitetima u iznosu od 1.447,38 eura (119 jednakih mjesečnih anuiteta) i posljednjeg anuiteta u iznosu od 1.460,77 eura s time da prvi anuitet dospijeva 10. veljače 2010., a posljednji 10. siječnja 2020.

14.2. Na temelju uvida u Dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu broj 40268/10 od 7. srpnja 2010. utvrđeno je da je Dodatak zaključen između Societe Generale – Splitske banke d.d. i tuženika kao korisnika kredita, a tim Dodatkom ugovorne strane mijenjaju Ugovor o kreditu na način da će ostatak glavnice koji na dan zaključenja ovog Dodatka Ugovoru iznosi 23.407,46 eura tuženik otplatiti u 114 mjesečnih anuiteta koji iznose 279,77 eura, osim posljednjeg koji iznosi 280,38 eura u kunskoj protuvrijednosti, s time da prvi dospijeva 10. srpnja 2010., a posljednji 10. siječnja 2020.

14.3. Na temelju uvida u Dodatak broj 2. Ugovoru o kreditu broj 40268/10 (011796) od 28. veljače 2013. utvrđeno je da Dodatkom 2 ugovorne strane i to Societe Generale – Splitska banka d.d. i tuženik kao korisnik kredita ugovaraju da se korisniku kredita odobrava smanjenje glavnog duga po kreditu koji na dan 28. veljače 2013. iznosi 5.742,13 eura na 83 mjeseca, a korisnik kredita da će ostatak glavnice otplatiti u mjesečnim anuitetima od kojih prvi dospijeva 10. ožujka 2013. i iznosi 67,66 eura 81 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 86,18 eura, te posljednji koji dospijeva 10. siječnja 2020. u iznosu od 85,71 eura.

14.4. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Beusa utvrđeno je da je tuženik kao korisnik kredita platio kreditoru s osnova Ugovora o [broj kredita] u razdoblju od 29. listopada 2011. do 20. kolovoza 2016. ukupno kredita u iznosu od 177.746,09 kn.

14.5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 88.873,04 kn/11.795,48 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2016. pa do isplate, a s naslova polovine iznosa plaćenih anuiteta za stambeni kredit tijekom razdoblja trajanja bračne zajednice, sud prvog stupnja je utvrdio nespornim da je tuženik prije sklapanja braka s tužiteljicom zaključio kupoprodajni ugovor za stan i parking mjesto u zgradi anagrafske oznake [adresa], na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je kupovinu istih financirao stambenim kreditom podignutim kod Societe Generale – Splitska banka na iznos od 127.653,49 eura s rokom otplate 120 mjeseci, te da navedeni stan i parking mjesto predstavljaju vlastitu imovinu tuženika, međutim, među strankama je tijekom postupka bilo sporno potraživanje tužiteljice s naslova isplate polovine iznosa plaćenih anuiteta stambenog kredita tijekom trajanja bračne zajednice, budući da je tužiteljica tijekom postupka isticala da su navedeni anuiteti plaćeni novčanim sredstvima stečenim radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, dok je tuženik isticao da su anuiteti plaćeni isključivo njegovim vlastitim novcem stečenim prije zaključenja braka s tužiteljicom. Unatoč tvrdnjama tuženika kako bi navedene anuitete plaćao isključivo vlastitim novcem stečenim prije zaključenja braka, te unatoč činjenici da je dopunskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik uistinu na svojim bankovnim računima na dan zaključenja braka imao ušteđevinu, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje novčanih transakcija koje bi dokazale tvrdnje tuženika da je upravo vlastitim sredstvima podmirivao anuitete za stambeni kredit. Sud prvog stupnja je s druge strane, cijeneći okolnost da su navedeni anuiteti prema nalazu i mišljenju vještaka. iznosili u razdoblju od studenog 2011. do veljače 2013. cca. 2.100,00 kn, da je tuženik prema Dodatku broj 2. Ugovoru o kreditu od 28. veljače 2013. izvršio uplatu iznosa od 99.040,32 kn, a da su potom anuiteti do svibnja 2014. iznosili cca. 190,00 kn te da je konačno kredit otplaćen u cijelosti uplatom iznosa od 10.893,77 kn, te jednako tako cijeneći okolnost da je u tom razdoblju tuženik u prosjeku ostvarivao prihode koji su na razini mjeseca iznosili cca 4.000,00 USD - 5.000,00 USD (utvrđeno pregledom izlista računa tuženika otvorenih kod Splitske banke d.d., a u pogledu uplata poslodavaca istog), a tužiteljica mjesečnu plaću od 5.200,00 kn (izuzev razdoblja kada je bila na porodiljnom dopustu tijekom kojih je određeni period primala naknadu od 1.500,00 kn) te da su im prosječni troškovi kućanstva iznosili cca 10.000,00 kn - 15.000,00 kn, sud stupnja je ocijenio kako su stranke bile u mogućnosti upravo novčanim sredstvima stečenim radom tijekom trajanja bračne zajednice otplaćivati navedene anuitete stambenog kredita. S tim u vezi, sud prvog stupnja je osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu polovine novčanog iznosa isplaćenog na ime anuiteta stambenog kredita tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 3520/05. 41/2008., dalje: ZOO). Slijedom navedenog, a polazeći od utvrđene činjenice da je tuženik kao korisnik kredita platio kreditoru s osnova Ugovora o [broj kredita] u razdoblju od 29. listopada 2011. do 20. kolovoza 2016. ukupan kredit u iznosu od 177.746,09 kn, sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 248. ObZ i članka 1111. ZOO, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 11.795,48 eura(koji iznos predstavlja polovinu uplaćenog iznosa na ime anuiteta), a na koji iznos na temelju odredbe članka 1115. ZOO teku zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, zbog čega je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

15. Na temelju uvida u dopis Ministarstva financija RH Klasa 370-01/14-01/10 Ur. broj 513-05-07-21-9 od 27. kolovoza 2021. utvrđeno je da se u istom navodi da je 6. ožujka 1996. zaključen Ugovor o kupoprodaji između G.P. "UDARNIK" Drniš kao prodavatelja i DN kao kupca predmet kojeg je otkup stana položenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su isplate po osnovi otkupa istog izvršavane u mjesečnim obrocima do 20. studenog 2009. u korist računa prodavatelja G.P. "UDARNIK" Drniš, a nakon navedenog datuma u korist računa državnog proračuna Republike Hrvatske prema odluci vjerovnika sa završnog ročišta povodom završne diobe, da je preostali dug na dan 4. prosinca 2009. koji je prihod državnog proračuna, iznosio 33.854,76 kn, a u razdoblju od 15. prosinca 2009. do 29. travnja 2014. u korist računa državnog proračuna RH da je uplaćen iznos od 13.122,00 kn na ime DN, dok da je dana 15. svibnja 2014. uplaćen jednokratno preostali iznos duga po osnovi otkupa stana od 20.733,00 kn (prijevremena otplata) na ime ĆN.

15.1. Na temelju uvida u potvrde o uplati kod Splitske banke od 14. svibnja 2014. utvrđeno je da je tuženik navedenog dana na račun državnog proračuna Republike Hrvatske uplatio iznos od 20.733,00 kuna.

15.2. Tužiteljica je navela da su za stan na [adresa] tuženik i ona od zajedničkih novčanih sredstava platili otkupninu za taj stan što da je još bilo ostalo u iznosu od 35.000,00 kn, bar tako da joj je predočio tuženik jer da je on vodio sve financije ali sada u njegovom odgovoru na tužbu u ovom predmetu da vidi da je to bio manji iznos i to oko 20.000,00 i nešto kuna, da je tuženikova majka otplaćivala taj stan ali kako da joj je mirovina od dvije do dvije i pol tisuće kuna, da su tužiteljica i tuženik da su uzeli da odjednom otplate taj stan, da su htjeli riješiti taj konačan otkup, jer da je tuženik vlasnik tog stana, uknjižen je u zk knjige kao vlasnik tog stana, da je on taj stan naslijedio od pok. oca, a njegova majka da je nastavila živjeti u tom stanu, da je bio dogovor između njih da majka dok je živa ostane živjeti u tom stanu, a to da je sve dogovoreno prije sklapanja braka između tužiteljica i tuženika.

15.3. Tuženik je u iskazu naveo da je prije sklapanja braka imao svoju posebnu imovinu i to stan u [adresa] u [adresa], predio [adresa], da je nakon smrti njegovog oca koji je bio vlasnik stana, njega naslijedila tuženikova majka, a potom da je majka taj stan darovala tuženiku nakon što da je on brata isplatio za njegov dio tog stana, da je taj stan da je bio u otkupu, za koji je rata iznosila 300,00 ili 400,00 kn mjesečno i isti da se otplaćivao od 90-ih godina, da je njegova majka u mirovini koja iznosi oko 2.000,00 kn, da je imao planove eventualno taj stan prodati, a trebalo ga je još otkupljivati, da bi imao uredne papire za prodaju, te kako je do otkupa bilo ostalo dvadesetak tisuća kuna to da je onda on otplatio odjednom preostali iznos u ukupnom iznosu, da njegova majka nije davala nikakav iznos za konačan cjelokupan otkup tog stana, da je iznosom od 20.733,00 kn financiran otkup stana njegove majke, a da je riječ o iznosu koji predstavlja dio njegove ušteđevine prije zaključenja braka, dok da je ostali otkup plaćen isključivo novcem njegove majke.

15.4. Saslušana u svojstvu svjedoka majka tuženika DN je navela da su mjesečne rate otkupa stana na [adresa] bile oko 250,00 kn, koje da je ona plaćala svojim novčanim sredstvima, a kada da je ostalo još nekih dvadesetak tisuća kn za konačan otkup stana, navedeni iznos da je platio tuženik 2016. ili 2017. preko uplatnice, da navedeni iznos tuženik nije platio kao vrstu pomoći svoj majci da bi ona mogla i dalje živjeti u tom stanu, jer da su njih dvoje razgovarali da bi možda prodali taj stan, te nakon toga našli neki drugi, možda manji stan za nju, da je tužiteljica bila upoznata s tim da je tuženik uplatio predmetni iznos za konačan otkup stana na [adresa].

15.5. Saslušana u svojstvu svjedoka majka tužiteljice ŠN je navela da je tuženik je imao stan na [adresa] u Splitu, za koji da je otkup plaćala tuženikova majka, a onda da su se tuženik i tužiteljica dogovorili da preuzmu na sebe da otplate odjedanput preostali otkup stana na [adresa] u iznosu od 35.000,00 kn, a navedeno da je svjedokinja saznala od tužiteljice, da je tih 35.000,00 kn za otkup stana da je plaćeno iz njihovih zajedničkih novčanih sredstava.

15.6. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Beusa, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik platio na ime otkupa stana na [adresa] ukupni iznos od 21.462,00 kn i to 29. travnja 2014. iznos od 729,00 kn i dana 14. svibnja 2014. iznos od 20.733,00 kn.

15.7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu polovine novčanog iznosa koji je tuženik uplatio za otkup stana na [adresa], sud prvog stupnja je utvrdio da je na navedenom stanu tuženikova majka DN imala stanarsko pravo, da je kupoprodajni ugovor za navedeni stan zaključen s njom kao kupcem, da je predmetni stan otkupljen te nakon toga da je isti darovanjem postao vlasništvo tuženika, da je tuženik uplatio predmetni iznos za otkup stana u dogovoru s tužiteljicom, da navedena tuženikova uplata nije bila usmjerena na financijsku pomoć njegovoj majci već dio njegovih poslovnih planova u pogledu predmetnog stana, a sve budući da je već prethodno bilo dogovoreno da će taj stan pripasti tuženiku dok će njegova majka tu moći ostati stanovati do kraja svojeg života odnosno da će tuženik taj stan prodati, te kupiti manji u kojem bi njegova majka stanovala, da je riječ o iznosu od 21.462,00 kn, koji je bio isplaćen tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, te da je tuženik svojim radom u tom razdoblju ostvarivao prihode u visini koja je omogućavala navedenu uplatu, sud prvog stupnja je ocijenio uvjerljivim navode tužiteljice da bi predmetnu uplatu s naslova otkupa stana izvršili novčanim sredstvima ostvarenim radom tijekom trajanja bračne zajednice, dok je s druge strane, tvrdnje tuženika da bi navedeni iznos predstavljao njegovu posebnu imovinu ocijenio nedokazanim, pa je slijedom navedenog, primjenom odredaba članaka 1111. i 1115. ZOO, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.424,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno odlučio kao pod točkom VIII. Izreke presude.

16. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da bi u pogledu odluke pod točkama II., III. I VI. izreke, bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužiteljica u žalbi. Pobijana presuda u tom dijelu sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

16.1. Tužiteljica u žalbi neosnovano navodi kako je donošenjem pobijane presude povrijeđeno njezino ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Naime, tužiteljica u žalbi, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjenu dokaza, utvrđeno činjenično stanje, te primjenu materijalnog prava, te pobijanu presudu smatra arbitrarnom i u tom smislu ističe povredu prava na obrazloženu sudsku odluku smatrajući da je pobijana presuda u tom dijelu nedostatno obrazložena. Kako je prethodno navedeno, prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je za svoju odluku o tužbenim zahtjevima tužiteljice i o tome zbog čega su ocijenjeni neosnovanim dalo dostatne i relevantne razloge, a okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju ni po čemu na to da bi ti razlozi bili arbitrarni ili nerazumni. Zbog navedenog, prigovor povrede prava na obrazloženu sudsku odluku ocjenjuje se neosnovanim. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja temelji se na prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava te nema nikakvih naznaka da bi u tom smislu osporena presuda bila arbitrarna ili očito nepravilna. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tužiteljici nije povrijeđeno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Žalbeni prigovori tužiteljice vezani uz članka 14. i 115. Ustava ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

17. Sud prvog stupnja je na, u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članaka 2. i 13. Zakona o grobljima ("Narodne novine", br. 19/1998. 50/2012., 89/2017.) kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je s osnove bračne stečevine suvlasnica u ½ dijela predmetne grobnice i za svoju je odluku dao jasne dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji žalbenim navodima tužiteljice koja ističe u bitnom suprotno pravno shvaćanje da se na grobnici može steći pravo vlasništva, nije dovedeno u pitanje.

17.1. Naime, pravilno je shvaćanje suda da se na grobnici ne može steći pravo vlasništva već samo pravo korištenja, budući da prema odredbi članka 13. Zakona o grobljima uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu i o tome donosi rješenje. Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o grobljima propisano je da se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom. Nadalje, predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava prema odredbi članka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV), može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje nisu za to sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom sa stvarima izjednačeno. (u tom smislu primjerice Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Rev-x 1106/14-2 od 25. ožujka 2015., Rev-x-310/2011-2 od 3. prosinca 2013.). Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako nositelj prava korištenja grobnog mjesta odnosno grobnice ne može biti vlasnik grobnog mjesta, te da na grobnom mjestu odnosno grobnici ne postoji pravo vlasništva u smislu odredbe članka 30. ZV. Stoga su suprotni žalbeni navodi u tom dijelu, neosnovani. Neosnovano se u žalbi žaliteljica poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev x-1224/2014 od 27. siječnja 2015., Rev-205/2006-2 od 30. ožujka 2006. i Rev-1612/2009 od 23. srpnja 2019. budući da u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije izraženo pravno shvaćanje prema kojim bi bilo potvrđeno shvaćanje da se na grobnici može steći pravo vlasništva, jer predmet revizijskog postupka u tim predmetima nije bilo utvrđenje prava vlasništva grobnice niti je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tim predmetima odlučivao o meritumu stvari, već su u svim navedenim predmetima revizije odbačene kao nedopuštene. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da bi predmetnom odlukom bila poremećena pravna sigurnost i ravnopravnost svih stranaka te ujednačenost sudske prakse.

18. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 253. stavka 1. ObZ, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja i diobe bračne stečevine na osobnom vozilu BMW registarske oznake [registarska oznaka] i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća ovaj sud, a koji žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju. Žalbenim navodima tužiteljica u suštini ocjenjuje izvedene personalne dokaze, a koje je sud prvog stupnja pravilno ocijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP, i izveo pravilna zaključak kako je predmetni automobil kupljen sredstvima koje je tuženik stekao prije zaključenja braka, dakle da sredstva kojima je kupljen predmetni automobil predstavljaju vlastitu imovinu tuženika (članak 253. stavak 1. ObZ). Žalbeni navodi tužiteljice kojima pokušava zaključak suda dovesti u pitanje navodima da bi eventualno novac koji je tuženik predao tužiteljici za isplatu ostatka kupoprodajne cijene iznos od 7.000,00 eura) nakon zaključenja braka, predstavljao dar koje su parnične stranke dobile od svojih gostiju na svadbi, nisu ničim dokazani. Slijedom navedenog, žalba tužiteljice je i u pogledu odluke pod točkom III. izreke pobijane presude, neosnovana.

19. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja i diobe bračne stečevine neutvrđenih novčanih iznosa položenih na štednim deviznim depozitima broj [broj depozita] i [broj depozita], otvorenih kod Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, na ime maloljetne djece stranaka, pravilno zaključivši kako predmetna sredstva nisu bračna stečevina stranaka (članak 248. ObZ), niti je riječ o vlastitoj imovini bilo koje od stranaka (članak 253. ObZ), već je riječ o imovini njihove maloljetne djece. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje suda prvog stupnja, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude u dijelu pod točkom VI. izreke.

20. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je žalbu tužiteljice u pobijanom dijelu pod točkama II., III., i VI. izreke, kao neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja u tom dijelu, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

21. U žalbenoj fazi postupka, a imajući u vidu žalbene navode parničnih stranaka ostao je sporan iznos novčanih sredstava koja je poslodavac tuženika uplaćivao u mirovinski fond tuženika tijekom trajanja bračne zajednice, a od kojih su potom prema tvrdnjama tuženika, većim dijelom formirani računi s oročenim depozitima koji su predmet ovog postupka, a budući da obje stranke u žalbama pobijajući zakonitost presude u tom dijelu (tužiteljica odbijene dijelove tužbenih zahtjeva, a tuženik usvojene dijelove tužbenih zahtjeva) u suštini ističu kako navedena odlučna, a između stranaka sporna činjenica, u provedenom dokaznom postupku, nije sa sigurnošću utvrđena.

22. S navedenim u vezi, tuženik u žalbi osnovano upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je tuženik radi utvrđenja prethodno navedenih činjenica predložio da se pribave porezne prijave koje se odnose na sporno razdoblje od 2011. do 2106. s obzirom na tvrdnje tuženika da predmetna novčana sredstva (u točkama IV., V., VII. I VIII. izreke) predstavljaju njegovu posebnu imovinu, koju je stekao prije braka s tužiteljicom radeći kao pomorac (od 2003.), a ne bračnu stečevinu stranaka, odnosno da se ne radi o sredstvima koja su stečena zajedničkim radom stranaka tijekom trajanja braka (od 2011. do 2016.)., a koji je dokazni prijedlog sud prvog stupnja nije proveo niti je u pogledu navedenog iznio razloge. Također upire kako je vještak ispustio u dopunskom nalazu i mišljenju ispustio uračunati i iznos od 20.000,00 USD koja su prema njegovim tvrdnjama prenesena s mirovinskog fonda Butterfield Trust Bermuda Ltd na račun u Raiffeisen banci, a na koju je okolnost tuženik predlagao dopunsko vještačenje po vještaku Beusu.

23. Slijedom navedenog, a budući da je u pogledu navedenog ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je žalbe stranaka uvažiti u pobijanom dijelu pod točkama IV., V., VII i VIII. I IX. izreke presude, i pobijanu presudu suda prvog stupnja u tom dijelu ukinuti, i predmet vratiti istom sudu stupnja na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

24. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će pribaviti porezne prijave tuženika za sporno razdoblje od 2011. do 2016. te će na spornu okolnost (20.000,00 USD uplata na račun u RBA) izvesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem te će ponovno raspraviti i utvrditi odlučne, a između stranaka sporne činjenice predstavljaju li predmetna novčana sredstva zajedničku imovinu parničnih stranaka ili posebnu imovinu tuženika, i u kojem iznosu, s time da će utvrditi koji iznos novčanih sredstava je uplaćen u mirovinski fond prije zaključenja braka stranaka, a koji nakon zaključenja braka te na koji način, i na koje su račune u bankama ta sredstva uplaćena.

25. U skladu s odredbom članka 166. stavka 3. ZPP, ostavljeno je da se o troškovima u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte