Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-97/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dobrili Tenžeri-Kerum, odvjetnici iz Sinja, te 2. tužiteljice mlt. ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskoj zastupnici TE, a ona po punomoćnici Dobrili Tenžeri-Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, radi uzdržavanje djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-325/2024-31 od 12. siječnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-325/2024-31 od 12. siječnja 2026. godine, u dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev 1. tužiteljice za isplatu iznosa od 1.829,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama, u dijelu pod točkom III. izreke i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev mlljt. 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 2.055,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom V. izreke.

II. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice NE i mlt. 2. tužiteljice ZE za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja mijenja se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Sinju br. P Ob- 283/2018 od 12. prosinca 2018.g. i to točka I. izreke i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju P Ob-397/2019 od 10. rujna 2020. i to točka I. izreke, na način da je tuženik dužan za uzdržavanje JE počevši od 8. prosinca 2025. pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, plaćati na ruke uz potvrdu o plaćanju ili na račun tužiteljice JE do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec iznos od 320,00 eura, s tim da je iznose dospjele i neplaćene do pravomoćnosti prvostupanjske presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, te se nalaže tuženiku na ime dospjelog, a neplaćenog uzdržavanja JE u roku od 15 dana od dana presuđenja tužiteljici JE isplatiti iznos od ukupno 1.829,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže navedenim u toč. II. izreke prvostupanjske presude, te za uzdržavanje maloljetne ŠE počevši od 8. prosinca 2025. pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, plaćati na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice TE mjesečno iznos od 320,00 eura do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je iznose dospjele i neplaćene do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate, te se nalaže s tuženiku na ime dospjelog, a neplaćenog uzdržavanja maloljetne ŠE u roku od 15 dana od dana presuđenja na račun majke i zakonske zastupnice TE isplatiti iznos od ukupno 2.055,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u toč IV. izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi 1. i 2. tužiteljicama tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 553,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 65,00 eura za uzdržavanje 1. tužiteljice, te u iznosu od 14,50 eura za uzdržavanje mlljt. 2. tužiteljice, obje tužiteljice su odbijene

3. Protiv te presude žali se tuženik, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu 1. tužiteljica i mlt. 2. tužiteljica predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traže trošak sastava odgovora.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ima razloga o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tako je sud prvog stupnja pravilno dosudio mjesečni iznos uzdržavanja za 1. tužiteljicu, te za mlt. 2. tužiteljicu.

10. Prema odredbi čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ) roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta.

11. Prema odredbi čl. 316. OBZ oba su roditelja, svako prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. toga zakona.

12. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 317. st. 1. OBZ utvrdio ukupne materijalne potrebe 1. tužiteljice, imajući pri tom u vidu da se ona školuje u srednjoj školi zbog čega su se kod nje povećale potrebe stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, te troškovi vezani uz školovanje kao i troškovi drugih kulturnih i zabavnih sadržaja, od onih utvrđenim presudama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P Ob-590/15 od 21. prosinca 2015. godine, P Ob- 283/18 od 12. prosinca 2018. godine i P Ob-397/19 od 10. rujna 2020. godine.

13. Sud prvog stupnja je, također, pravilno utvrdio mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje 1. tužiteljice, sukladno odredbi čl. 317. st. 1. OBZ, imajući pri tom u vidu iskaz tuženika koji je naveo da se od 1998. godine bavi ugostiteljstvom i da ima mali restoran površine 100 m2, za koji plaća paušalni godišnji porez za prihod od 40.000,00 eura, te da ima poslovni prostor od oko 80 m2 za koji prima najamninu, te dva automobila, slijedom čega je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je u mogućnosti plaćati uzdržavanje sukladno redovitim potrebama 1. tužiteljice. Pri tome, sukladno takvim navodima tuženika, ni za ovaj sud nije uvjerljiv njegov navod da mu nakon podmirenja iznosa uzdržavanja mjesečno ostane 40,00-50,00 eura,

14. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik, u mogućnosti doprinositi za 1. tužiteljicu iznos od 320,00 eura mjesečno, koji pripada na njega, pri čemu je uzeto u obzir da je tuženik radno sposoban, pa sukladno odredbi čl.313. st. 4. OBZ ima i druge mogućnosti stjecanja zarade.

15. Pri tome je sud prvog stupnja uzeo u obzir iznos mjesečnog uzdržavanja koji je tuženik plaćao za 1. tužiteljicu prema ranijim presudama i dosudio razliku do presuđenog iznosa uzdržavanja za razdoblje od dana podnošenja tužbe do presuđenja u ukupnom iznosu od 1.829,88 eura.

16. Osim toga, s obzirom na to da 1. tužiteljica stanuje s majkom, to se majci sukladno odredbi čl. 316. st. 2. OBZ, u iznos uzdržavanje uračunavaju i troškovi stanovanja.

17. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i mjesečni iznos uzdržavanja za mlt. 2. tužiteljicu sukladno odredbi čl. 288. st. 1. OBZ, s obzirom da tuženik ne živi s maloljetnim djetetom.

18. Sud prvog stupnja pravilno je, u skladu s odredbom čl. 311. i 313. st. 1. OBZ utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog djeteta stranaka kao i mogućnost tuženika da doprinosi za njezino uzdržavanje, sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta od 2. travnja 2025. godine.

19. Pri tome je također valjalo uzeti u obzir da su se kod maloljetne 2. tužiteljice u odnosu na vrijeme kada je utvrđena obveza za njezino uzdržavanje, povećale potrebe za prehranu, odjeću, higijenske potrepštine i troškovi vezani uz školovanje, kao i izvanškolskih sadržaja, zbog čega je i ovaj sud prihvatio pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik dužan za uzdržavanje maloljetne 2. tužiteljice u mogućnosti plaćati mjesečni iznos od 320,00 eura.

20. I kod maloljetne 2. tužiteljice sud prvog stupnja je vodio računa o mjesečnom iznosu uzdržavanja koji je tuženik plaćao prema prijašnjim presudama, te dosudio razliku do utvrđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja od 2.055,92 eura.

21. Sud prvog stupnja je uzeo u obzir da je, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. OBZ, skrb roditelja s kojim dijete živi jednako vrijedan zadovoljavanju materijalnih potreba djece koji daje roditelj s kojim dijete ne živi.

22. Prema tome, imajući u vidu da su se kod 1. tužiteljice i mlt. 2. tužiteljice u odnosu na vrijeme kada je utvrđena obveza za njihovo uzdržavanje kod njih povećali troškovi života, nesporno je da su se promijenile okolnosti koje opravdavaju povišenje iznosa za njihovo uzdržavanje, u smislu odredbe čl. 285. OBZ, u dosuđenom iznosu, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

23. Navod tuženika da on za vrijeme kad se 1. tužiteljica i mlt. 2. tužiteljica nalaze kod njega snosi sve troškove, te da im redovno osigurava džeparac i daje druga novčana davanja mimo obaveza utvrđenih sudskom odlukom, nije odlučan, budući da se, sukladno odredbi čl. 309. OBZ, uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a davanjem nekog iznosa koji je tuženik dobrovoljno učinio u korist svoje djece ili kupnjom stvari, ne može se umanjiti obveza uzdržavanje bez izričitog sporazuma stranaka u tom pravcu, a nije utvrđeno, a niti je to tuženik tijekom postupka navodio, da bi se stranke o tome sporazumjele.

24. Stoga se pravilno sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenom iznosu, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

25. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

26. Tužiteljicama nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb