Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-363/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ČM, Rape 90., Stanići, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Pivac, odvjetniku u Splitu, protiv tužene- protutužiteljice RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Milakoviću, odvjetniku iz Omiša, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-84/2024-23 od 22. rujna 2025. i dopunske presude poslovni broj P Ob-84/2024- 29 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika ČM protiv dijela točke I presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-84/2024-23 od 22. rujna 2025. u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje, da je isti suvlasnik u ½ dijela novčanih sredstva na računu na ime tuženice u iznosu od 3.000,00 eura, te za isplatu iznosa od 1.500,00 eura kao neosnovan, kao i odluka o troškovima postupka iz točke II izreke kojim tužitelju-protutuženiku nisu dosuđeni troškovi parnice, te se u tom dijelu potvrđuje navedena presuda.
II Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke kojim je utvrđeno, da je tužitelj-protutuženik ČM suvlasnik za po 1⁄2 dijela novčanih sredstava po računima na ime tužene i to:
a) OTP banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren 5. siječnja 2004. zatvoren 18. prosinca 2018.; za novčana sredstava koja je tuženica otuđila:
- 19. prosinca 2017. - 2.100,00 kuna (sada 278,72 Eura),
- 27. travnja 2018. - 450,00 kuna (sada 59,73 Eura),
- 15. svibnja 2018. - 3.600,00 kuna (sada 477,80 Eura,)
- 14. lipnja 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 2. srpnja 2018. - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),
- 3. srpnja 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),
- 30. srpnja 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 28. kolovoza 2018. - 1.300,00 kuna (sada 172,54 Eura),
- 28. rujna 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 3. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 5. listopada 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),
- 10. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),
- 15. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 19. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),
- 30. listopada 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 23. studenog 2018 - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),
b) OTP banka d.d. devizni (EUR) štedni [broj] i broj 2131197801009714919 otvoreni 12. rujna 2013., zatvoreni 20. prosinca 2018. i 22. prosinca 2018. za novčana sredstva koja je tuženica otuđila:
- 20. listopada 2017. - 25.015,00 Eura.
c) Zagrebačka banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN:
[broj bankovnog računa] 0, otvoren 29. rujna 2017., zatvoren 19. listopada 2017. za novčana sredstva koje je tuženica otuđila; - 4. listopada 2017. 17,320,00 kuna (sada 2.298,76 Eura), pa se tuženoj MM nalaže isplatiti tužitelju BM iznose koji odgovaraju 1⁄2 dijela otuđenih sredstava i to kako slijedi:
c) za novčana sredstva pod a) iznos od 9.485,00 kn (sada 1.258,88 Eura), d) za novčana sredstva pod b) iznos od 12.507,50 Eura,
e) za novčana sredstva pod c) iznos od 8.660,00 kuna (sada 1.149,38 Eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:
- na iznos od 139,36 Eura od 7. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 29,87 Eura od 28. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 238,90 Eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 15. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 89,59 Eura od 3. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 Eura od 4. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 od 31. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 86,27 Eura od 29. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 Eura od 29. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 4. listopada pa do isplate,
- na iznos od 53,09 Eura od 6. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 66,36 Eura od 11. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 66,36 Eura od 20. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 Eura od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 89,59 Eura od 24. studenog 2018. pa do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje ja obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje je glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i odluka o troškovima postupka iz točke II izreke u dijelu kojim tuženici nisu dosuđeni troškovi postupka te joj je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 331,81 euro na ime polovine troškova predujma vještačenja po sudskim vještacima u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2025. do isplate.
III Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-84/2024-29 od 7. siječnja 2026. godine.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu citiranom u izreci odlučeno je kako slijedi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naspram tužene EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik za po 1⁄2 dijela novčanih sredstava po računima na ime tužene i to:
a) OTP banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren 5. siječnja 2004. zatvoren 18. prosinca 2018.; za novčana sredstava koja je tuženica otuđila:
- 19. prosinca 2017. - 2.100,00 kuna (sada 278,72 Eura),
- 27. travnja 2018. - 450,00 kuna (sada 59,73 Eura),
- 15. svibnja 2018. - 3.600,00 kuna (sada 477,80 Eura,)
- 14. lipnja 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 2. srpnja 2018. - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),
- 3. srpnja 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),
- 30. srpnja 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 28. kolovoza 2018. - 1.300,00 kuna (sada 172,54 Eura),
- 28. rujna 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 3. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 5. listopada 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),
- 10. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),
- 15. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),
- 19. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),
- 30. listopada 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),
- 23. studenog 2018 - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),
b) OTP banka d.d. devizni (EUR) štedni [broj] i broj [broj bankovnog računa] otvoreni 12. rujna 2013., zatvoreni 20. prosinca 2018. i 22. prosinca 2018. za novčana sredstva koja je tuženica otuđila:
- 20. listopada 2017. - 25.015,00 Eura.
c) Zagrebačka banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN:
[broj bankovnog računa] 0, otvoren 29. rujna 2017., zatvoren 19. listopada 2017. za novčana sredstva koje je tuženica otuđila;
- 4. listopada 2017. 17,320,00 kuna (sada 2.298,76 Eura), pa se tuženoj MM nalaže isplatiti tužitelju BM iznose koji odgovaraju 1⁄2 dijela otuđenih sredstava i to kako slijedi:
c) za novčana sredstva pod a) iznos od 9.485,00 kn (sada 1.258,88 Eura), d) za novčana sredstva pod b) iznos od 12.507,50 Eura,
e) za novčana sredstva pod c) iznos od 8.660,00 kuna (sada 1.149,38 Eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:
- na iznos od 139,36 Eura od 7. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 29,87 Eura od 28. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 238,90 Eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 15. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 89,59 Eura od 3. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 Eura od 4. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 od 31. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 86,27 Eura od 29. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 Eura od 29. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 4. listopada pa do isplate,
- na iznos od 53,09 Eura od 6. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 66,36 Eura od 11. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 26,55 Eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 66,36 Eura od 20. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 88,93 Eura od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 89,59 Eura od 24. studenog 2018. pa do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje ja obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje je glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a za više zatraženo u iznosu od 3.000,00 Eura odnosno 1.500,00 Eura zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po odvjetniku, tužena je dužna isplatiti tužitelju iznos od 331,81 Euro na ime polovine troškova predujma vještačenja po sudskim vještacima sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 22. rujna 2025. pa do isplate.“
2. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio žalbu kojom presudu pobija u dijelu točke I, kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje da iznos od 3.000,00 eur predstavlja bračnu stečevinu u ½ dijela, te za isplatu iznosa od 1.500,00 eur, te dijelu točke II izreke, kojim mu nisu dosuđeni troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti a tužitelju dosuditi troškove žalbenog postupka.
3. Tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) je podnijela žalbu protiv dijela točke I izreke, kojim je obvezana na isplatu, te dijelu točke II kojom je odlučeno o troškovima postupka, kojim joj nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Na žalbe nije podnesen odgovor.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nadalje, dopunskom presudom od 7. siječnja 2026. odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženoj MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na dosuđeni iznos od 8.660,00 kuna (sada 1.149,38 Eura) plati i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 7. veljače 2018. sve do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
II. Nalaže se tuženoj MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na dosuđeni iznos od 12.507,50 Eura plati i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 7. veljače 2018. sve do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.“
7. Protiv navedene dopunske presude tuženica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tuženici, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška žalbe.
8. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i dopunsku presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. U predmetnom postupku tužitelj je tražio da sud utvrdi, da nekretnine i pokretnine navedene u izreci presude i presude na temelju priznanja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela.
10. Tuženica je u odgovoru na tužbu priznala dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na opremu u stanovima i apartmanima u objektu koji je predmet tužbe, te u odnosu na pravo korištenja grobnog mjesta, da isti predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakoga u ½ dijela, dok je u odnosu na nekretninu utvrđeno da ista predstavlja bračnu stečevinu tužitelja u 2/5 dijela, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu, do zatraženih ½ dijela, odbijen kao neosnovan.
11. Sporna je u i ovoj žalbenoj fazi postupka bračna stečevina stranaka u odnosu na novac na računima, koje je tuženica podigla i potrošila.
12. Nesporno je među strankama, da je brak stranaka sklopljen 27. listopada 2001. godine, a razveden je presudom od 31. listopada 2019. koja je postala pravomoćna 7. siječnja 2020. tj. tijekom trajanja predmetnog postupka.
13. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da je bračna zajednica, unatoč tome što nije došlo do fizičkog razdvajanja tužene s mal. djecom od tužitelja polovinom siječnja 2018., prestala u listopadu 2017., zbog visoko konfliktnih odnosa između stranaka, i vođenja nekoliko prekršajnih postupaka zbog nasilja u obitelji, bilo od strane tužitelja i tužene. Naime, u tako nesređenim odnosima u bračnoj zajednici ne može se govoriti da je ona postojala u to vrijeme iako je do fizičkog razdvajanja došlo tek sredinom siječnja 2018.
14. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da su svi računi koji su se vodili na ime tužene otvoreni za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je tijekom bračne zajednice tužitelj bio zaposlen, a od 2014. nije bio zaposlen, a tužena je vodila brigu o domaćinstvu, o djeci svo vrijeme trajanja braka te je vodila poslove oko gradnje kuće i iznajmljivanja kuće s apartmanima. Svi računi tužene su zatvarani od listopada 2017. pa do prosinca 2018., a po turističkim sezonama od 2014. do 2017. stranke su zarađivale preko 30.000,00 Eura, kako je to kazala tužena, a tužitelj je istakao da su zarađivali oko 45.000,00 Eura. O tim zaradama tijekom sezona stranke nisu doprinijele dokaze, osim što se tužena pozvala u svom podnesku od 13. studenog 2024. da ima knjigu prometa jer su se bavili obrtom koji je glasio na ime tužene do 2018., međutim takav dokaz tužena nije predložila tijekom trajanja prethodnog postupka, a niti je sud mogao izvesti taj dokaz makar i naknadno bez obzira na krivnju tužene što nije dostavila sudu taj dokaz, jer iako se pozivala na taj dokaz, sudu ga nije priložila.
15. Pravilno pri tom sud u obrazloženju navodi, da svoju odluku može temeljiti na pisanim dokazima koji su pribavljeni od strane banaka za račune koji su se vodili na ime tužene, a što se tiče računa tužitelja kojeg je isti imao otvoren u Zagrebačkoj banci od 1. siječnja 2016., tj. nakon što je već godinu dana ranije prestao raditi kao pomorac, je vidljivo da su bile uplate i isplate od strane tužitelja, kao i tužene u iznosima od najviše 2.000,00 Eura, a iz kojih sredstava su se znali plaćati režijski troškovi.
16. S obzirom na sve navedeno sud smatra da i ta sredstva koja su bila na računima tužene, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka jer su stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, jer nisu drugačije ugovorili, a niti je između stranaka sačinjen bračni ugovor kojim bi oni uredili svoje imovinsko pravne odnose na postojećoj ili budućoj mirovini.
17. Pregledom podataka dobivenih od OTP banke d.d. isplate s transakcijsko kunskog računa koji je glasio na ime tužene, a koji je otvoren 5. siječnja 2004., a zatvoren 18. prosinca 2018. broj IBAN: [broj bankovnog računa] je utvrđeno da je tužena otuđila novčana sredstva: 19. prosinca 2017. - 2.100,00 kuna, 27. travnja 2018. - 450,00 kuna, 15. svibnja 2018. - 3.600,00 kuna, 14. lipnja 2018. 400,00 kuna, 2. srpnja 2018. - 1.350,00 kuna, 3. srpnja 2018. - 800,00 kuna, 30. srpnja 2018. 1.340,00 kuna, 28. kolovoza 2018. - 1.300,00 kuna, 28. rujna 2018. - 1.340,00 kuna, 3. listopada 2018. - 400,00 kuna, 5. listopada 2018. - 800,00 kuna, 10. listopada 2018. - 1.000,00 kuna, 15. listopada 2018. - 400,00 kuna, 19. listopada 2018. - 1.000,00 kuna, 30. listopada 2018. - 1.340,00 kuna, 23. studenog 2018. - 1.350,00 kuna. Iz dostavljenih dokaza o plaćanju troškova (stranica spisa 58 i 59) proizlazi da je tužena u studenom 2017. imala troškove za privatno liječenje kod tvrtke Sunce, poliklinika, u iznosu od 9.250,00 kuna, da je u prosincu 2017. i to dana 15. prosinca platila trošak operatera HT – Hrvatski Telekom u iznosu od 407,81 kunu, da je dana 11. prosinca 2017. platila s osnova potrošnje vode za studeni 2017. iznos od 196,90 kuna i za tvrtku Peovica d.o.o. iznos od 57,06 kuna, što ukupno s naknadom iznosi 260,96 kuna, da je tužena dana 11. prosinca 2017. s osnova potrošnje električne energije za studeni 2017. platila 650,56 kuna, za paušal HRT-u za razdoblje lipnja, srpnja, studenog i prosinca 2017. platila 240,00 kuna, da je platila s osnova potrošnje električne energije za cijeli studeni 2017. za tri stambene jedinice i to u iznosima od 134,38 kuna, 112,46 kuna i 131,27 kuna, tako da je tog dana sveukupno s naknadom platila 1.376,76 kuna. Tužena je dana 10. prosinca 2017. s osnova operatera Hrvatski Telekom za studeni 2017. platila 1.478,13 kuna, to znači tog prosinca 2017. s osnova troškova za obitelj je potrošila ukupno 3.523,66 kuna, ali po mišljenju suda s obzirom na zaostatke u plaćanjima ne bi se moglo govoriti o tome da je tužena opravdano koristila sredstva koja je dizala s računa OTP banke kako je prethodno navedeno, pa se ni ti troškovi ne mogu nikako dovesti u vezu s isplatama s računa kako je to tužitelj naveo. Naime, u situacijama kada nema kontrole od strane državnih institucija o cjelokupnoj zaradi koju ostvaruju pojedinci, kao i o redovnim troškovima jedne obitelji sve bi bilo samo arbitriranje prilikom donošenja odluke koliki su stvarno troškovi jedne obitelji po pitanju režija, hrane, sveukupnih potreba obitelji, kako odraslih, tako i maloljetne djece. Zato prvostupanjski sud zaključuje, da iznosi koje je tužena podizala sa svog računa, a sredstva na tom računu predstavljaju bračnu stečevinu i suvlasništvo su bračnih drugova svakoga za 1⁄2 dijela, nije trebala podizati i sudu nije uspjela dokazati da su ta sredstva korištena za potrebe obitelji u vrijeme od listopada 2017. do siječnja 2018., kada je došlo i do fizičkog razdvajanja bračnih drugova, a niti su opravdane isplate s tog računa nakon toga, tj. od travnja do studenog 2018.
18. Naime, s obzirom na navode stranaka o načinu funkcioniranja obiteljske zajednice u financijskom smislu, prvostupanjski sud zaključuje da, s obzirom na ostvarenu zaradu tijekom turističke sezone 2017. nije trebalo tražiti isplate s bankovnih računa kao niti unovčenje udjela u investicijskom fondu, jer su stranke i do tada funkcionirale na način da bi vršile mjesečne uplate na račune banaka i tim sredstvima su se pokrivali redoviti troškovi života.
19. Zato tuženica neosnovano prigovara da bi iz samih iznosa proizlazilo, da se radi o troškovima za podmirenje egzistencijalnih potreba obitelji. U postupku je utvrđeno što je točno plaćeno utuženim iznosima, pri čemu se radi o troškovima režija, i to dijelom plaćenih sa zakašnjenjem i troškovima liječenja tuženice u privatnoj poliklinici, ali prvostupanjski sud zaključuje, da s obzirom na iznos koji su stranke imale na računu od turističke sezone (a prihod od koje, nisu dokazale već se radi samo o njihovim iskazima, koji variraju od 30.000,00 eur po sezoni do 45.000,00 eur po sezoni) podizanje tih sredstava s računa, radi plaćanja navedenih troškova, nije bilo nužno.
20. Nadalje, zaključak suda o tome kada je došlo do prestanka faktične zajednice stranaka valjano je obrazložen, a utvrđenja iz drugih postupaka, nisu pri tom odlučna. O uzdržavanju djece odlučeno je također u drugom postupku, pa je tuženica isto mogla, ukoliko tužitelj nije podmirivao dužne iznose uzdržavanja, potraživati u ovršnom postupku.
21. Pregledom podataka dobivenih od OTP banke d.d. – ranije Splitska banka d.d. (stranica spisa 222), broj računa – devizni EUR štedni [broj] i broj [broj bankovnog računa] koji su otvoreni 12. rujna 2013., a zatvoreni 20. prosinca 2018. i 22. prosinca 2018. proizlazi da je tužena dana 11. travnja 2017. podigla iznos od 3.000,00 Eura, a dana 20. listopada 2017. je podigla 25.015,00 Eura.
22. Pregledom podataka dobivenih od Zagrebačke banke d.d. (stranica spisa 238), po tekućem računu koji se vodi na ime tužene broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], koji je otvoren 29. rujna 2017., a zatvoren 19. listopada 2017. proizlazi da je tužena dana 4. listopada 2017. podigla iznos od 17.320,00 kuna, a sve temeljem prodaje udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB plus i to ukupno 98,492 udjela koji su 26. svibnja 2009. bili plaćeni iznosom od 15.000,00 kuna. Znači, također ovi udjeli u ZB invest predstavljaju bračnu stečevinu koje je tužiteljica prodala dana 4. listopada 2017. za iznos od 17.320,00 kuna.
23. Sud smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu jedne polovine novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 9.485,00 kuna, tj. onih sredstva koje je tužena otuđila sa svog kunskog računa kod OTP banke. Sud smatra da je osnovano potraživanje tužitelja u odnosu na isplatu polovine novčanih sredstava koje je tužena podigla 20. listopada 2017., pa je tako priznato da je tužena dužna platiti tužitelju iznos od 12.507,50 Eura, te da je osnovano potraživanje tužitelja za isplatom polovice iznosa kojeg je tužena ostvarila prodajom udjela ZB invest, tj. 8.660,00 kuna.
24. Osnovano prvostupanjski sud smatra, da tužitelj ne bi imao pravo na traženje isplate polovine iznosa od 3.000,00 Eura, a sve iz razloga što je taj novac podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice, u travnju 2017.
25. Tužitelj navedeni zaključak osporava na način, da prvenstveno osporava utvrđenje o tome kada je bračna zajednica prestala, pri čemu se poziva na dio svog iskaza o tome da je 22.8.2017. došlo do incidenta i fizičkog nasilja tužitelja prema tuženici (nakon čega se tuženica zaključala u sobu a on je spavao na kauču) te se tuženica u siječnju 2018. odselila u podstanarstvo s djecom.
26. Zato su žalbeni navodi, da bi bračna zajednica faktično prestala u veljači ili ožujku 2017., proturječni samim navodima tužitelja, a sama činjenica, da je tuženica nakon što se ozlijedila, u veljači/ožujku izjavila da se više ne želi baviti turističkom djelatnošću u kući, ne znači prestanak emocionalne, fizičke, ekonomske i obiteljske povezanosti, kako to tužitelj tumači (jer bi prema takvom tumačenju, iznajmljivanje apartmana bilo jedini temelj bračne zajednice između stranaka).
27. Radi toga je u dijelu, u kojem je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eur odbijen, pravilno primijenjeno materijalno pravo jer je isti podignut u vrijeme dok je bračna zajednica trajala pa se smatra da je i utrošen u podmirivanje potreba te zajednice.
28. Tužitelj traži da se tuženoj naloži plaćanje zakonske zatezne kamate za svaki podignuti iznos sa računa banaka i to sve od dana kada je utuženo, tj. od 7. veljače 2018. pa do isplate, međutim sud smatra da takav zahtjev tužitelja nije osnovan s obzirom da su neke isplate s računa tužene vršene nakon podnošenja tužbe pogotovo za novčana sredstva podizana s kunskog računa tužene kod OTP banke (novčana sredstva pod a), radi čega je tuženicu obvezao na isplatu kamata od dana kada je podigla sredstva.
29. Isto je u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) o opsegu vraćanja stečenog bez osnove, a imajući na umu da je u konkretnom slučaju, dan stjecanja kod nekih iznosa kasniji od dana podnošenja zahtjeva.
30. U odnosu na zatezne kamate na iznose isplaćene s računa tužene kod OTP banke deviznog računa i sa transakcijskog kunskog računa Zagrebačke banke, sud smatra da je zahtjev za isplatom zatezne kamate osnovan od dana podnošenja tužbe, s obzirom da bi ostalo bilo prekoračenje tužbenog zahtjeva, a što nije dopušteno, što je u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP.
31. Dopunskom presudom odlučeno je o zahtjevu za isplatu kamata samo na one iznose, za koje je presudom od 22. rujna 2025. sud propustio utvrditi tijek zateznih kamata i dosuditi iste, u skladu s odredbom čl. 339. ZPP.
32. Tužitelj je zatezne kamate na te iznose (od 12.507,50 eur i 1.149,38 eur) zatražio od dana podnošenja tužbe, a isti su iznosi podignuti 20. listopada 2017. s računa kod OTP banke, odnosno 4. listopada 2017. s računa kod Zagrebačke banke d.d.
33. Zato je odredba čl. 1115. ZOO pravilno primijenjena, kada je tuženica obvezana isplatiti kamate na te, neovlašteno stečene iznose od dana podnošenja zahtjeva.
34. Sud je svoju odluku pravilno obrazložio, te nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., kako se prigovara u žalbama.
35. Tužitelj pri tom obrazlaže cjelokupnu financijsku konstrukciju bračne zajednice stranaka, iako je njegov tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu prihvaćen te prvostupanjski sud jasno navodi da tuženica nije imala potrebe iznose podignute s računa trošiti na potrebe djece i kućanstva, dok tužitelj nije ničim dokazao da bi ona iznos od 3.000,00 eur, podignut s računa u vrijeme trajanja bračne zajednice, potrošila na svoje osobne potrebe. Naime, dok bračna zajednica traje presumira se da se zajedničkim novcem podmiruju i zajedničke potrebe, te je u tom dijelu, teret dokaza da tome nije bilo tako, bio na tužitelju a ne na tuženici.
36. Člankom 247.Obiteljskog zakona ( „ Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 35/13 i 5/15, dalje: ObZ) propisano je, da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.
36.1. Prema odredbi članka 248. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom članka 249. stavka 1. propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije dogovorili. Nadalje, prema odredbi čl. 250. ObZ-a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
37. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo navedenih odredaba ObZ, kao i čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO, kada je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude i dopunske presude.
38. U obrazloženju pobijane odluke o troškovima sud se pozvao na čl. 154. st. 2. ZPP, pravilno navodeći da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari tražio utvrđenje da je suvlasnik na nekretnini za 1⁄2 dijela, međutim pravomoćno je utvrđeno da je isti suvlasnik za 2/5 nekretnina. Nadalje, tužitelj je tražio utvrđenje suvlasništva za 1⁄2 dijela na svim pokretninama, a što je tužena priznala pa je donesena presuda na temelju priznanja u tom dijelu. Tužitelj je potraživao isplatu polovine novčanih sredstava koje je tužena otuđila, a što je predstavljalo bračnu stečevinu, te je tužitelj u tome većim dijelom i uspio u sporu, a tužena je podnijela protutužbeni zahtjev za isplatom novčanih sredstava koja se nalaze na računu tužitelja kod Zagrebačke banke što je pravomoćno odbijen zahtjev. Sud smatra da s obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora u odnosu na koju visinu znatno utječe vrijednost predmetne nekretnine, da je taj neuspjeh tužitelja anuliran dijelom prihvaćanja tužbenog zahtjeva isplate sredstava koje je tužena otuđila.
39. Tuženica je u odgovoru na tužbu priznala dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na opremu u stanovima i apartmanima u objektu koji je predmet tužbe, te u odnosu na pravo korištenja grobnog mjesta, da isti predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakoga u ½ dijela.
39.1. Radi toga u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelj ne bi imao, pravilnom primjenom čl. 157. ZPP, pravo na naknadu troškova jer tuženica nije dala povoda tužbi i zahtjev je priznala odmah u odgovoru na tužbu.
40. U odnosu na suvlasnički udio u nekretnini, za koji je tužitelj tvrdio da iznosi 50%, utvrđeno je da je osnovan zahtjev u omjeru od 2/5, odnosno 40%, pa je dakle tuženica uspjela u tom dijelu u omjeru od 10%.
41. Pri tom prvostupanjski sud osnovano zaključuje da vrijednost nekretnine (utvrđena u postupku u iznosu od 350.320,70 eur u građevinskoj vrijednosti, a ukupno 980.897,96 eur u tržišnoj) u znatnom dijelu utječe na vrijednost predmeta spora, pa činjenica, da je tužitelj u pretežnom dijelu, ali ne u cijelosti, uspio sa zahtjevom za isplatu, dok tuženica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu sredstava na računu tužitelja kod Zagrebačke banke, opravdava zaključak suda o uspjehu stranaka u sporu, te odluku da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja te da snosi polovicu troškova predujma vještačenja po sudskim vještacima.
42. U skladu s navedenim, odlučeno je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
