Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-46/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i zakonskoj zastupnici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Hrabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri, protiv tuženika MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-224/2025-34 od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća držanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-224/2025-34 od 11. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-224/2025-34 od 11. studenog 2025. u pobijanom djelu pod toč. I. izreke za iznos od 100,00 Eur (preko priznatih 500,00 Eur do dosuđenih 600,00 Eur).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen točkom IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P2-715/15 od 28. siječnja 2016. te se nalaže tuženiku MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 398,17 EUR, za mjesec listopad 2025. plati dodatni iznos od 201,83 EUR, za mjesec studeni 2025. dodatni iznos od 201,83 EUR, a da od mjeseca prosinca 2025. pa nadalje, dok su za to ispunjeni uvjeti, doprinosi mjesečno iznos od ukupno 600,00 EUR, do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje daljnji iznos od 290,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te protiv odluke o trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, te naknaditi tužitelju troškove postupka zajedno s troškovima žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odrediti uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 500,00 Eur, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovna.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Za svoje utvrđenje, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koji se u cijelosti prihvaćaju i po ovom žalbenom sudu.

9. Predmet spora je zahtjevu za povišenje uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19,47/20, 49/23 – dalje ObZ).

10. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se promijenile okolnosti.

11. Svrha vođenja parničnog postupka radi promjene načina uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom sudskom odlukom u smislu čl. 285. ObZ jest utvrditi odlučne činjenice na temelju kojih sud može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovisno o tome jesu li se promijenile odlučne okolnosti na strani obveznika uzdržavanja (roditelja koji ne živi s djetetom) i ovlaštenika uzdržavanja (maloljetnog djeteta) u odnosu na odlučne okolnosti na temelju kojih je bila donesena prijašnja pravomoćna odluka o uzdržavanju.

12. Dakle, u takvom parničnom postupku sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, na koje se tuženik poziva u žalbi, već mora uzeti u obzir i potrebe ovlaštenika uzdržavanja, odnosno maloljetnog djeteta.

13. Prema odredbi čl. 307. ObZ sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kad se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) po potrebi i povećane materijalne potrebe djeteta (čl. 312. ObZ) te ukupne mogućnosti roditelja djeteta (čl. 313. ObZ) vodeći računa i o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje maloljetne djece (čl. 314. ObZ).

14. U odnosu na potrebe mlljt. tužitelja, rođenog **.**.2014. prvostupanjski sud utvrđuje da je u vrijeme donošenja ranije presude, mlljt T imao nepune dvije godine, a danas je učenik četvrtog razreda, ima 11 godina, te iz iskaza majke mlljt tužitelja proizlazi da mljt T ima uobičajene troškove koje imaju dječaci od jedanaest godina (troškovi stanovanja, obuće, odjeće, higijenske potrepštine,), te novčani izdaci koji su vezani za pohađanje dramske grupe i treniranje nogometa, te odlazak na ljetovanja i zimovanja, to je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđene okolnosti pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ. Tuženik je u vrijeme donošenja ranije odluke imao niža primanja, a danas ima primanja oko 4.100,00 Eur, oženjen je i otac je još jednog djeteta od 6 godina, obzirom na niska primanja supruge, tuženik uglavnom snosi troškove života obitelji, kreditnom je zadužen.

15. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja sa 398,17 Eur na 600,00 Eur, dakle za iznos od 201,83 Eur mjesečno počevši od listopada 2025. (tako je zatražila tužiteljica) pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

16. Suština žalbenih razloga svodi se na tvrdnju tužitelja, da je iznos uzdržavanja suviše nisko određen, a tuženik osporava presudu navodeći da je uzdržavanje trebalo odrediti u iznosu od 500,00 Eur.

17. Nije sporno da obveza uzdržavanja mora imati prioritet ispred svih drugih obveza, pa sama činjenica da je tuženik kreditno zadužen (nenamjenski kredit) nije od utjecaja na određivanje visine uzdržavanja, a kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud. Međutim, na visinu uzdržavanja utječe činjenica da tuženik ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta od 6 godina, da ima stambeni kredit, te da zbog niskih prihoda svoje supruge, on uglavnom uzdržava obitelj.

Cijeneći utvrđene potrebe mlljt tužitelja, pravilno je prvostupanjski utvrdio da iste iznose 600,00 Eur, te da je taj iznos tuženik u mogućnosti plaćati, bez ugroze vlastite egzistencije.

18. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da mlljt tužitelj nema povećanih potreba vezano za jezične poteškoće, radi čega ima individualni program u školi, te da i s tog osnova ima povećane potrebe.

19. Točno je da za mllljt tužitelj nije utvrđeno da ima povećane potrebe. Naime, u smislu odredbe čl. 312. ObZ povećane potrebe ima dijete kojemu je potrebna stalna pojačanja skrb vezana sa zdravstvenim stanjem. Za mlljt. tužitelja je utvrđeno da ima uobičajene životne potrebe dječaka od jedanaest godina, da ostvaruje tretman kod logopeda zbog jezičnih teškoća, ali putem HZZO, te da su se te potrebe povećale, odnosno porasle u odnosu na ranije obzirom na njegovu životnu dob zbog porasta troškova života, , a upravo su te promijenjene okolnosti u odnosu na ranije odlučne za donošenje odluke o povišenju uzdržavanja.

20. Osim toga, majka mlljt. tužitelja je sama navela da tretman kod logopeda ostvaruje preko HZZO, te nije spominjala a niti to dokazala da tretmane ostvaruje i privatno.

21. Sama činjenica da tuženik zbog poslovnih obveza ne ostvaruje redovne osobne odnose s mlljt. TM, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

22. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ je propisano kako u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

23. Pravilnom primjenom označenog materijalnog prava prvostupanjski sud je pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ove parnice a tužitelj niti ne obrazlažu zbog čega pobija odluku o trošku postupka.

24. Zbog sveg navedenog je, na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis