REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-286/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BA, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog BA, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela od 1. prosinca 2025., broj: 211-07/25-1/21096, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog BA kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni BA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela od 1. prosinca 2025., broj: 211-07/25-1/21096, okrivljeni BA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.

2. Okrivljeni BA je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja. Navodi kako do sada nije kažnjavan zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obiteljskih prilika i zdravstvenog stanja. Slijedom navedenog predlaže da se novčana kazna smanji ili zamijeni opomenom te ukidanje zaštitne mjere uz izricanje uvjetne kazne.

5.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio presliku medicinske dokumentacije iz koje proizlazi da je 20. prosinca 2018. imao kirurški zahvat u području lumbosakralnog dijela kralježnice nakon čega je u rujnu 2025. provodio fizikalnu terapiju.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu vrlo visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika (1,47 g/kg).

6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dostavio dokaze vezane uz vlastito imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, potvrde o kreditnom opterećenju, potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o nezaposlenosti i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost daljnjeg ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretpostavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o prekršaju za koji je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, to nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za primjenu opomene prema okrivljeniku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na vrlo visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (1,47 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.

7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona u dovoljnoj mjeri dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je okrivljenikovo zdravstveno stanje takvo da bi mu posjedovanje vozačke dozvole bilo nužno i neophodno, takvi navodi su ostali nedokazani i navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

7.3. Prijedlogu okrivljenika da se izrečena zaštitna mjera zamijeni uvjetnom kaznom nije moguće udovoljiti. Naime, Prekršajni zakon ne predviđa mogućnost uvjetnog izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom niti predviđa kao vrstu prekršajnopravne sankcije neku drugu sankciju koja bi mogla svojom svrhom zamijeniti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom pa je prijedlog okrivljenika u tom dijelu neosnovan.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Kaštela u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.