REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog KĐ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec od 17. prosinca 2025., broj: 211-07/25-1/22997, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog KĐ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni KĐ, za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura) dužan platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog KĐ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom KĐ na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, Naredbom o određivanju mjere opreza od 17. prosinca 2025.
III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog KĐ odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni KĐ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec od 17. prosinca 2025., broj: 211-07/25-1/22997, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 76,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.
2. Okrivljeni KĐ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj mu novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja. Ističe loše socioekonomske prilike u obitelji i navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla i skrbi o troje malodobne djece, od kojih jedno dijete pohađa školu po posebnom nastavnom programu i zahtijeva kontinuiranu zdravstvenu skrb liječnika. Iz svih navedenih razloga predlaže da mu se omogući obročna otplata kazne u 3-4 rate, a zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost daljnjeg ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići još blažim kažnjavanjem.
6.3. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u četiri jednaka mjesečna obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika opravdavaju takvu odluku.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme te kako bi se otklonili uvjeti koji omogućuju počinjenje novog prekršaja kojim bi okrivljenik ugrozio sigurnost prometa i njegovih sudionika.
7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio drugi prekršajni postupak, a okrivljenik je u dovoljnoj mjeri konkretizirao vlastite navode o tome da mu je vozačka dozvola neophodna s obzirom na ukupne socioekonomske prilike, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera u trajanju od 2 mjeseca izrečena u predugom trajanju odnosno da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.
7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaje Vrbovec u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
