Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2119/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinjama toga suda Roberti Pandža, predsjednici vijeća, Jadranki Travaš, članici vijeća - sutkinji izvjestiteljici i Kseniji Grgić, članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H V, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Kovačević N i Kovačević Mirela odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Specijalne bolnice za ortopediju, OIB: 10704055828, Zadarska 62, Biograd na Moru, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj Pn-6/2022-42 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj Pn-6/2022-42 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja:

„ I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete ukupni iznos od 38.538,00 eura i to na ime:

- neimovinske štete iznos od 37.908,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15.02.2022. do isplate,

- imovinske štete iznos od 630,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate,

sve po stopi iz čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima time da se stopa zateznih kamata od dospijeća do 01.01.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do naplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dostave odluke.

II. Nalaže se tuženiku da mjesečno isplaćuje tužitelju, na ime rente za tuđu pomoć i njegu, iznose od po 315,00 eura, a to počevši od 23. listopada 2021. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji mjesečni iznosi dospijevaju svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele iznose isplati odjednom u roku 15 dana od dana presuđenja, a dospijevajuće da isplaćuje svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do naplate, a obračunavaju se po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima time da se stopa zateznih kamata od dospijeća do 01.01.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do naplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dostave odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.286,24 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 663,61 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupni iznos od 38.538,00 eura i to na ime: neimovinske štete iznos od 37.908,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. veljače 2022. do isplate, imovinske štete iznos od 630,00 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče 13. ožujka 2025. pa do isplate.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku mjesečno isplaćivati tužitelju, na ime rente za tuđu pomoć i njegu, iznose od po 315,00 eura, a to počevši od 23. listopada 2021. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji mjesečni iznosi dospijevaju svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele iznose isplati odjednom u roku 15 dana od dana 13. ožujka 2025., a dospijevajuće da isplaćuje svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do naplate.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 24.532,00 eura, kao neosnovanim.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 12.286,24 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom III. i IV. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa troškovima postupka žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi ističe kako tijekom postupka nije utvrđeno da je tuženik učinio grešku u protokolu liječenja, već je sadašnje stanje tužitelja komplikacija u liječenju, te da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između postupaka tuženika i nastale štete. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njege) za koju tvrdi da je pretrpio kao posljedicu pogrešnog i neadekvatnog liječenja kod tuženika prilikom operativnog zahvata ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena u razdoblju od 6. srpnja 2021. do 21. srpnja 2021. a zatim za vrijeme hospitalizacije od 10. kolovoza do 23. kolovoza 2021. kada mu je dijagnosticirano postojanje bakterije Pseudomonas aeruginosa (PPI) koja je dovela do nadkoljenične amputacije lijeve noge tužitelja za što je odgovoran tuženik.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju.

8. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja utvrđujući odgovornost tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO).

9. Međutim, iako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza da se radnje tuženika ne mogu smatrati greškom u liječenju, da je sadašnje stanje tužitelja posljedica komplikacije učinjenih operativnih zahvata te da nije došlo do greške u liječenju tužitelja, a da je u konačnici kod tužitelja došlo do izlječenja PPI uz posljedičnu natkoljeničnu amputaciju lijeve noge to je nepravilno postupio kada je prihvatio zahtjev tužitelja. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na činjenici da tuženik nije dostavio svu dokumentaciju koja bi na jasan način ukazivala da je i u konkretnom slučaju tuženik poduzeo sve raspoložive radnje radi prevencije i kontrole infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, pa da stoga nije dokazao da je u svemu postupao u potpunosti prema protokolu radi prevencije infekcija. Kako upravo suprotno proizlazi iz očitovanja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza danog na ročištu održanom 3. rujna 2024. kojim je utvrđeno da iz priležeće medicinske dokumentacije proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere kako bi spriječio nastanak bolničkih infekcija pa i konkretne bakterije Pseudomonas aeruginosa, to je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a no ovaj sud nalazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 373.a. točka 1. i 4. ZPP-a za donošenje presude obzirom da je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj kod tuženika hospitaliziran dana 6. srpnja 2021. radi planirane ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena te je 7. srpnja 2021. obavljen operativni zahvat koji je obavila dr. HD, da je tijek zahvata prošao uredno, a tužitelj je zadržan na liječenju do 21. srpnja 2021.,

- da je tužitelj dana 10. kolovoza zaprimljen kod tuženika kroz hitnu ambulantu, da je ostao kod tuženika na liječenju do 22. rujna 2021. te mu je za vrijeme boravka na Odjelu za ortopedsko dugotrajno liječenje dijagnosticirano postojanje bakterije Pseudomonas aeruginosa koja je dovela do nekroze tkiva i proširenja infekcije na čitavu potkoljenicu tužitelja, što je u konačnici rezultiralo nadkoljeničnom amputacijom noge,

- na temelju iskaza svjedoka dr. HD, spec. ortopedije i traumatologije, koja je 7. srpnja 2021. obavila operativni zahvat ugradnje totalne endoproteze je utvrđeno da je tijek zahvata prošao uredan, da je tužitelj zadržan u bolnici 14 dana nakon zahvata, da je tužitelj imao povećane rizike na dobivanje periprotetičke infekcije jer je imao posttraumatski osteoartritis, kao i zbog loše vaskularizacije,

- na temelju iskaza tužitelja je utvrđeno da je nakon operativnog zahvata ugradnje totalne endoproteze tužitelj išao na previjanja u Dom zdravlja Otočac te da se prilikom previjanja rana „ čula „, da bi se osmog dana rana otvorila i konci su sami poispadali te ga je sin odveo ponovno bolnicu u Biograde na Moru, gdje je i ostao

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza, specijalist infektologije utvrđeno je da je tužitelju 7. srpnja 2021. kod tuženika učinjena planirana totalna endoproteza lijevog koljena, da je rani postoperativni tijek prošao uredno, da je tužitelj 21. srpnja 2021. otpušten na kućnu njegu dobrog općeg stanja i urednog nalaza, da bi 10. kolovoza 2021. preko hitne ambulante ponovno bio primljen u bolnicu zbog kliničke sumnje da ima infekciju endoproteze koljena (periprotetska infekcija) te mu je 19. kolovoza 2021. učinjen operativni zahvat (revizija endoproteze, debridement, lavaža, zamjena mobilnog dijela endoproteze, rekonstrukcija defekta kože), da je nakon operativnog zahvata započeta empirijska intravenska antibiotska terapija, a nakon prispijeća mikrobioloških nalaza nastavljena je intravenskom kombinacijom meropenema i gentamicina,

- na temelju nalaza i mišljenja vještak utvrđeno je da se tijekom boravka na odjelu od 27. kolovoza 2021. pogoršalo stanje tužitelja te se indicira natkoljenična amputacija lijeve noge koja je učinjena 3. rujna 2021. godine uz nastavak kombinirane intravenske antibiotske terapije,

- na temelju nalaza vještaka utvrđeno je da su periprotetičke infekcije (PPI) infekcije kosti i mekih tkiva oko ugrađenog umjetnog zgloba (endoproteze), a da prisustvo implantata povećava rizik za nastanak infekcije pa se čak i u uvjetima najveće kontrole i infekcije pojavljuju povezane s ugrađenim implantatima. Nadalje navodi da čimbenici rizika za nastanak PPI uključuje one sa strane pacijenta, samog kirurškog zahvata, postoperativnog razdoblja te rizike za vrijeme bakterijemije (prisustvo bakterija u krvi),

- na temelju očitovanja vještaka danog na ročištu održanom 3. rujna 2024. utvrđeno je da je do infekcije PPI u konkretnom slučaju došlo u ranom postoperativnom razdoblju s obzirom na tip infekcije i vrijeme nastanka pa se u konkretna infekcija kod tužitelja smatra bolničkom infekcijom, te da se ne mora nužno pojaviti zbog propusta u sterilizaciji opreme i pribora jer se ona može pojaviti unatoč svim poduzetim mjerama, te da je kako je iz priležeće medicinske dokumentacije razvidno da je tuženik poduzeo sve mjere kako bi spriječio nastanak bolničkih infekcija pa i konkretne PPI.

11. Prvostupanjski sud na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja usvaja tužbeni zahtjev, nalazi tuženika odgovornim za štetu iako je u obrazloženju presude utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza da se radnje tuženika ne mogu smatrati greškom u liječenju, da je sadašnje stanje tužitelja posljedica komplikacije učinjenih operativnih zahvata te da nije došlo do greške u liječenju tužitelja, a da je u konačnici kod tužitelja došlo do izlječenja PPI uz posljedičnu natkoljeničnu amputaciju lijeve noge.

12. Osnovano tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

13. Prije svega valja navesti da se u konkretnoj pravnoj situaciji radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje prema odredbi čl. 1045. ZOO-a. Prema navedenoj odredbi onaj tko drugome prouzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Dakle, tužitelj je trebao dokazati postojanje štete (njeno postojanje nije prijeporno), te postojanje uzročne veze između operativnih zahvata i nastale štete.

15. Kad se odgovara po načelu presumirane krivnje tuženik (čija se odgovornost temelji na odredbi iz članka 1046. ZOO-a) mora dokazati da nije kriv, odnosno da je postupanje njegovih zaposlenika pri operativnom zahvatu ugradnji totalne endoproteze lijevog koljena bilo lege artis, prema pravilima struke, obzirom da se postupanjem protivno pravilima struke čini liječnička pogreška.

16. Drugim riječima, u konkretnoj situaciji liječnička pogreška bi postojala ukoliko je pri provođenju operativnog zahvata, ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena došlo do zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda.

17. Pravilno tuženik u žalbi osporava zaključak suda prvog stupnja koji odgovornost tuženika temelji na činjenici da tuženik nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju koja bi ukazivala da je tuženik poduzeo sve raspoložive radnje kako bi spriječio bolničku infekciju, obzirom da je usmenim očitovanjem vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza utvrđeno kako je iz priležeće medicinske dokumentacije razvidno da je tuženik poduzeo sve mjere kako bi spriječio nastanak bolničkih infekcija pa i konkretne PPI.

18. Između štete i liječničke pogreške uvijek mora postojati uzročno posljedična veza, točnije liječnička pogreška mora biti uzrok štete koja je nastupila, a u konkretnom slučaju je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza utvrđeno da se radnje tuženika ne mogu smatrati greškom u liječenju te da je sadašnje stanje tužitelja posljedica komplikacije.

18.1. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je liječnička pogreška dovela do štete, već je do nepovoljnog ishoda došlo zbog komplikacije koja se dogodila u postupku liječenja. Komplikacija predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobnom izvedenom postupku, koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava. Riječ je dakle o situaciji kada pacijent trpi neželjene posljedice za svoje zdravlje koje nisu nastale zbog povrede pravila i metoda odnosno standarda rada zdravstvene struke i /ili znanstvenih saznanja liječnika, tj. nije riječ o liječničkoj pogrešci odnosno pogrešci drugih zdravstvenih radnika. Komplikacijom nazivamo one neočekivane nepovoljne pojave koje su posljedica nepredvidivog tijeka bolesti, ozljede ili stanja pacijenta usprkos svim lege artis poduzetim medicinskim postupcima, ispravnoj opremi, medicinskim sredstvima i lijekovima te primjerenoj organizaciji zdravstvene službe.

19. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza je tuženik učinio sve potrebne mjere kako bi spriječio nastanak bolničkih infekcija pa i konkretne PPI, te pri operativnom zahvatu nije bilo nepodobnih metoda i nepodobnog sredstva liječenja već se radi o komplikaciji tijekom liječenja obzirom da j periprotetička infekcija u tužitelja rezultat je komplikacije operativnog zahvata koja može nastati usprkos medicinski ispravno provedenom postupku, koji je izveden sukladno pravilima medicinske struke, to do neželjene posljedice, nadkoljenične amputacije lijeve noge nije došlo zbog neadekvatnog liječenja.

20. Obzirom da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza utvrđeno je da u postupanju tuženika nije bilo liječničke pogreške to činjenica što je štetna posljedica infekcija totalne endoproteze lijevog koljena, a nastavno i nadkoljenična amputacija lijeve noge, izazvana bolničkom bakterijom (PPI), sama po sebi, nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu, obzirom na utvrđenje da su liječnici postupili po pravilima struke, tj. da nije bilo krivnje u njihovom postupanju. Naime, amputacija noge tužitelja zbog činjenice što je izazvana bolničkom bakterijom, sama po sebi, ne dovodi do odgovornosti bolnice za štetu po objektivnom kriteriju. U takvoj situaciji, kada je došlo do amputacije noge uslijed bolničke infekcije, a bolnica dokaže da u liječenju uslijed navedene komplikacije, nije bilo krivnje njenih djelatnika odnosno da su isti postupali u svemu po pravilima struke, bolnica ne odgovara za štetu. (Rev-1369/21).

21. Imajući u vidu da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ivana Puljiza utvrđeno da se infekcija može pojaviti i unatoč svim poduzetim mjerama, a tužitelj tijekom postupka u tom smislu nije niti dokazao uzročnu vezu, to zahtjev tužitelja nije osnovan.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je usvajanjem tužbenog zahtjeva, kako to ističe tuženik u žalbi, pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je na temelju članka 373.a. točka 4. ZPP-a pobijanu odluku valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

23. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu to mu je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 663,61 EUR koji se odnosi na trošak sudske pristojbe.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža