- 1 -              Poslovni broj: Usž-2314/23-2

Poslovni broj: Usž-2314/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz K1., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2UsI-954/2023-2 od 17. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e

             Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2UsI-954/2023-2 od 17. svibnja 2023.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-03/22-01/03036115786, urbroj: 341-99-05/3-22-2518 od 7. srpnja 2022. godine.
2.               Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u K2., klasa UP/I 140-03/22-01/03036115786, urbroj: 341-08-05/3-22-006322 od 22. ožujka 2022., kojim je tužiteljici, kao udovici preminulog korisnika invalidske mirovine P. V., počevši od 1. listopada 2021. priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

3.              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. Ističe da  je nepravilno određen datum od kojeg se priznaje pravo na obiteljsku mirovinu. Smatra da je zahtjev podnijela u zakonskom roku od 6 mjeseci od kada su se stekli uvjeti te da je trebala ostvariti mirovinu od smrti pok. P. V. 11. svibnja 2021., a ne od 1. listopada 2021. Ističe da je Općinski sud u Križevcima donio rješenje o priznavanju izvanbračne zajednice 8. listopada 2021., koje je postalo pravomoćno 2. studenog 2021., slijedom čega smatra da je u propisanom roku od 6 mjeseci od ispunjavanja uvjeta podnijela zahtjev. Navodi da nije upozorena da može biti prisutna na raspravi pred upravnim sudom. Traži da Visoki upravni sud razmotri dokumentaciju, poništi presudu i rješenja tuženika te da joj prizna pravo na obiteljsku mirovinu od smrti partnera.                

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. 

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. 

7.              Upravni postupak koji je prethodio sporu pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 16. ožujka 2022. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti izvanbračnog supruga pok. P. V., korisnika invalidske mirovine, umrlog 11. svibnja 2021., kojem je udovoljeno jer je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na mirovinu prema članku 65. stavku 1. točki 3. i članku 67. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18.,102/19. i 84/21.-dalje ZOMO-a). Dan s kojim tužiteljici pripada pravo i isplata mirovine određen je od 1. listopada 2021, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag sukladno članku 72. stavku 1. ZOMO-a, a s obzirom da je tužiteljica zahtjev podnijela nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta.

8.              Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim navode tužbe u vezi datuma priznanja prava na obiteljsku mirovinu, a koje tužiteljica ponovno iznosi u ovoj žalbi.

9.              Prema članku 72. stavku 1. ZOMO-a, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

10.              Imajući u vidu činjenično stanje i citiranu zakonsku odredbu, ovaj Sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Da bi se izvanbračni drug smatrao članom obitelji uvjet je utvrđivanje statusa izvanbračne zajednice, a kako to propisuje odredba članka 22. stavka 3. ZOMO-a, a za što tužiteljica nije imala dokaz u trenutku smrti izvanbračnog supruga. Činjenica da je kasnije pribavila i dostavila dokaz o postojanju izvanbračne zajednice ne može joj omogućiti produženje roka iz članka 72. stavka 1. ZOMO-a na način kako traži, da se danom podnošenja zahtjeva i pribavljanjem dokaza o statusu izvanbračne zajednice smatra da je ispunila Zakonom propisane uvjete, budući da svi uvjeti trebaju biti ispunjeni u trenutku smrti osobe od koje se izvodi pravo.

11.              Tužiteljica pogrešno tumači odredbu članka 67. stavka 1. ZOMO-a, jer navedena odredba propisuje uvjete za određivanje dana od kada pripada pravo na obiteljsku mirovinu za sve članove obitelji, dakle ne samo u slučaju izvanbračne zajednice i to na način da pravo na obiteljsku mirovinu pripada od dana kada su ispunjeni zakonski uvjeti i ovisno kada je zahtjev podnesen. Tužiteljica je imala mogućnost ranije podnijeti zahtjev, a naknadno dostaviti dokaz o priznatom statusu izvanbračne zajednice da bude u mogućnosti ostvariti pravo na mirovinu od trenutka smrti pok. izvanbračnog supruga. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dan priznanja prava.

12.              U odnosu na prigovor tužiteljice da nije bila obaviještena o održavanju rasprave, Sud ne nalazi postupovne povrede jer u ovom slučaju rasprava nije ni održana, već je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10.,143/12.,152/14., 29/17.,110/21.- dalje: ZUS), odlučio u sporu bez održavanja rasprave vodeći se načelom učinkovitosti s obzirom da je u konkretnom slučaju sporna samo primjena materijalnog prava, a ne činjenično stanje.

13.              Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.