Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-10/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ĆČ, zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-52/2025-7 od 03. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog ĆČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. u vezi članka 10. stavka 2. točke 8., 11. i 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnom ĆČ su zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 2. KZ/11 izrečene odgojna mjera posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenje u trajanju od 60 sati u razdoblju od pet mjeseci, odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i odgojna mjera posebne obveze da napiše esej na temu: „Odgovorno ponašanje na internetu i poštivanje tuđe privatnosti.“
2. Odgojne mjere posebnih obveza mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine.
3. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem braniteljice Ive Babić, odvjetnice iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o odgojnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine, a podredno preinači pobijano rješenje u odluci o odgojnoj mjeri na način da istom bude izrečena samo posebna obveza sastava eseja.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Maloljetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on postupao s izravnom namjerom s obzirom da je u svojoj obrani dosljedno naveo da je spornu snimku poslao „iz zezancije“, da nije shvaćao ozbiljnost situacije, niti je bio svjestan štetnosti svog postupanja. Sud je zanemario njegovu obranu i paušalno zaključio da je „svijest o samoj radnji i naravi sadržaja“ dovoljna za postojanje namjere. Ukazuje da su u njegovom mobitelu pronađeni sadržaji koji su se tamo našli zbog automatske radnje aplikacije i mobilnog uređaja na način kada se klikne na razgovor ili sadržaj, on se preuzima i kopira u mapu koja je pohranjena u memoriji mobitela. Zbog toga kod njega nije postojala namjera pohranjivanja već se radi o pukoj postavki aplikacije.
8. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te ispravno zaključio da je maloljetnik u namjeri da sadržaj koji predstavlja dječju pornografiju učini dostupnim drugima, sa svog mobitela u Whatsapp grupu čiji sudionici su učenici 1. razreda Tehničke škole u Zagrebu podijelio jedan video zapis koji prikazuje djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju te koji prikazuje spolne organe djece, te je u svoj mobitel pohranio tri fotografije i tri video zapisa koji prikazuju djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju te koji prikazuju spolne organe djece, na koji način je neovlašteno distribuirao i posjedovao dječju pornografiju. Kada maloljetnik putem mobitela šalje u Whatsapp grupu video zapis znajući što on sadrži, a u konkretnom slučaju radi se o zapisu dječje pornografije, postupa svjesno i u cilju da ga distribuira sudionicima te grupe, dakle da ga proslijedi njima, na koji način postupa s izravnom namjerom, pa se žalbeni navodi maloljetnika da je to učinio „iz zezancije“ ne mogu prihvatiti kao opravdani argumenti koji bi ukazivali da nije ostvario subjektivni element kaznenog djela.
9. U odnosu na žalbene navode da je u njegovom mobitelu aplikacija Whatsapp automatski memorirala tri fotografije i tri video zapisa koji prikazuju djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju, te da on nije s namjerom pohranio navedene sadržaje u svoj mobilni uređaj, suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, postupanje maloljetnika s namjerom pohrane tih sadržaja postoji. Naime, kada je maloljetniku dostavljen navedeni sadržaj putem Whatsapp aplikacije na njegov mobilni uređaj on ima saznanja da se takav sadržaj nalazi u njegovom mobilnom uređaju, pa neovisno o tome je li uključena ili nije opcija automatskog pohranjivanja sadržaja, s obzirom da maloljetnik, iako zna za inkriminirane sadržaje dječje pornografije, istu nije uklonio, odnosno obrisao iz memorije svog mobilnog uređaja, svjestan je i zna da posjeduje dječju pornografiju, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja.
10. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, (bez naznake na koju bitnu povredu iz članka 468. Zakona o kaznenom postupku "Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP misli), maloljetnik obrazlaže na način da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem kao svjedoka ZČ, ĐČ i AČ, članova Whatsapp grupe u koju je dostavio spornu snimku, jer bi se njihovim ispitivanjem utvrdio kontekst slanja snimke, načina komunikacije u grupi te utvrdio stvarni izostanak namjere maloljetnika za ostvarenje obilježja kaznenog djela, pa je odbijanjem tih dokaza prvostupanjskom sudu onemogućeno potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Iz navedenog proizlazi da maloljetnik zapravo ukazuje na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, suprotno tim žalbenim prigovorima, osnovano je prvostupanjski sud odbio navedene dokazne prijedloge kao nevažne te za svoju odluku dao jasne, razumljive i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ispitivanjem ovih svjedoka na predložene okolnosti ne bi utvrdile odlučne činjenice važne za odluku o kaznenoj odgovornosti maloljetnika, s obzirom da je pretragom mobitela utvrđeno da je maloljetnik spornu snimku poslao u Whatsapp grupu u kojoj su svjedoci bili članovi, pri čemu nisu od važnosti za utvrđenje subjektivnog elementa djela kontekst slanja snimke ni način komunikacije u grupi.
11. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je maloljetnik u svom postupanju ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11, jer je distribuirao i posjedovao dječju pornografiju i bio je svjestan svih okolnosti kaznenog djela, znajući da je navedeno djelo zabranjeno te je postupao s izravnom namjerom imajući u vidu da dijeljenje video zapisa predstavlja niz svjesnih radnji maloljetnika usmjerenih na njegovu namjeru da ga podijeli drugima kao i da dobivene sadržaje drži pohranjene u svom mobitelu, pri čemu njegova ubrojivost i svijest o protupravnosti djela nije izostala, imajući u vidu njegovu dob i psihofizičku razvijenost, pa nije u pravu maloljetnik kada tvrdi da je pobijanim rješenjem činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
12. Osporavajući odluku o izrečenim odgojnim mjerama maloljetnik tvrdi da su iste neosnovano preoštre i ne odražavaju adekvatno karakter i kontekst ponašanja maloljetnika. Smatra da bi bila dovoljna blaža pojedinačna odgojna mjera sukladno članku 8. ZSM/11 usmjerena na osvješćivanje posljedica digitalnog ponašanja maloljetnika u vidu pisanja eseja. Navodi da se nepotrebno opterećuje raspored maloljetnika uz školske obveze odgojnom mjerom da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenje u trajanju od 60 sati u razdoblju od pet mjeseci i odgojnom mjerom posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, te se time dovodi u pitanje svrha ovakvih mjera sukladno članku 10. stavak 8. ZSM/11 s obzirom da maloljetnik uredno pohađa srednju školu gdje ostvaruje zadovoljavajuće funkcioniranje bez pedagoških mjera, pri čemu je njegovo ponašanje bez rizičnih oblika, nije sklon konzumaciji alkohola niti opojnih droga te se u predmetnom slučaju radi o ekscesu.
13. Suprotno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio, prihvaćajući izvješća i mišljenja stručnih osoba iz kojih proizlazi da procjenom osobnih i obiteljskih prilika maloljetnika kod njega prevladavaju zaštitni čimbenici dok su rizični slabije izraženi i situacijskog su karaktera, pa iako se radi o teškom kaznenom djelu čije počinjenje maloljetnik ne priznaje, da se svrha maloljetničkih sankcija može ostvariti izricanjem blažih odgojnih mjera usmjerenih na jačanje osobne odgovornosti i svijesti o posljedicama vlastitog ponašanja. Nije u pravu maloljetnik da su izrečene odgojne mjere pretegotne za njega i nepotrebno opterećuju njegove školske obveze. Prvostupanjski je sud pri izricanju posebne obveze da se maloljetnik uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja imao u vidu odredbu članka 10. stavak 8. ZSM/11 kojom je pripisano maksimalno trajanje rada do 120 sati u razdoblju od šest mjeseci, pa je izricanjem 60 sati rada kroz razdoblje od pet mjeseci maloljetniku omogućeno da posebnu obvezu izvrši bez da njeno izvršenje ometa njegovo školovanje. Osnovano je maloljetniku izrečena i posebna obveza uključivanja u tretman savjetovališta za mlade jer je, s obzirom na maloljetnikov odnos prema počinjenom djelu, pravilno ocjenjeno da se tom obvezom treba utjecati na njegovo buduće ponašanje, posebno radi jačanja pravilnog razumijevanja i ponašanja u digitalnom prostoru.
14. Stoga, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pri izboru odgojnih mjera uzeo u obzir i ispravno cijenio sve okolnosti sukladno članku 8. ZSM/11 te je pravilno maloljetniku izrekao primjerene odgojne mjere kojima će se postići njihova svrha, utjecati na razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi sprječavanja ponovnog činjenja kaznenih djela.
15. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Jasna Smiljanić
