Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžm-6/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom TL, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-56/2024-10 od 04. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog TL kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7., 11. i 10. stavak 2. točke 11. i 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnom TL su zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 2. KZ/11 izrečene odgojna mjera pojačane brige i nadzora, odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i odgojna mjera posebne obveze da napiše esej o odgovornom ponašanju na Internetu.

2. Odgojna mjera pojačane brige i nadzora može trajati najkraće 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine, o čemu će sud naknadno odlučiti, a posebne obveze mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine.

3. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Zorana Ivaniševića, odvjetnika iz Zagreba, ne navodeći žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalba podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o maloljetničkoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da maloljetnika oslobodi od optužbe, odnosno da obustavi kazneni postupak protiv maloljetnika „jer on nije počinio kazneno djelo za koje je prvostupanjski osuđen“.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Maloljetnik u žalbi navodi da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se odluka kojom se on „ oglašava krivim „ ne može razumjeti niti ispitati jer je proturječna zaključku i stavu koji je prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza trebao zauzeti i to osloboditi mlt. TL. Ovdje prvenstveno valja ukazati da maloljetnik pobijanim rješenjem nije proglašen krivim, kako se to pogrešno interpretira žalbom, već je utvrđeno da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret prijedlogom državnog odvjetnika zbog čega su mu izrečene odgojne mjere. Iako maloljetnik tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo, što bi predstavljalo žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, suštinski se on ne slaže sa zaključcima suda da je počinio kazneno djelo, iz čega proizlazi da se isti zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja maloljetnik u žalbi u bitnome navodi da nije počinio kazneno djelo jer nije bio svjestan da se njegovo postupanje i aktivnost na spornim aplikacijama može kvalificirati kao protupravno i kažnjivo za njega osobno. Nije imao svijest o tome da je ono što čini, tj. prosljeđivanje tuđih sadržaja i za njega osobno inkriminirajuće. U vrijeme prvog ispitivanja govoreći o svijesti o protupravnosti maloljetnik je mislio na njegovu svijest o mogućoj protupravnosti ponašanja osobe/osoba koje su donosile i upućivale mu nedopustivi sadržaj dok on tada nije bio svjestan da bi i njegovo ''slušanje uputa'' tih osoba da ''materijale'' prosljeđuje dalje također moglo biti protupravno. Sebe je u toj komunikaciji smatrao nebitnim i nevažnim pa stoga nije mogao niti zamisliti da bi se njega moglo kazneno goniti zbog onoga što je radio po nalogu drugih osoba. Bojao se pošiljatelja spornih sadržaja te je naivno dječje mislio da bira manje zlo zbog čega je poslušao što se od njega tražilo. Zbog toga smatra da nije bio svjestan, niti je obzirom na svoju dob i prethodno navedene činjenice, mogao biti svjestan protupravnosti svojeg ponašanja na spornim aplikacijama, zbog čega nema krivnje za počinjenje kaznenog djela.

9. Među strankama nije sporno da se tijekom inkriminiranog razdoblja maloljetni TL koristio mobilnim uređajem marke Samsung Galaxy A32", IMEI1: 350504686913887/01 i IMEI2: 350575646913866/01, serijskog broja: RFCR82243HA te da je putem aplikacija "Kik Messenger" i "Telegram" koje je instalirao na svoj mobitel, kao sudionik grupa tih platformi, komunicirao sa nepoznatim osobama sa kojima je razmjenjivao sadržaje sa dječjom pornografijom na način da je on od nepoznatih osoba primao takve sadržaje, pohranjivao ih na svoju informatičku opremu te potom ih distribuirao drugim nepoznatim osobama. Također nije sporno da je na navedenom mobilnom uređaju maloljetnika pronađeno 6 fotografija i 1 video zapis koji prikazuje djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju, a koje je maloljetni TL pohranio na mobitel. Sporno je među strankama, je li u svom ponašanju osim objektivnih obilježja kaznenog djela maloljetnik ostvario i subjektivno obilježje kaznenog djela, odnosno je li bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama maloljetnika da on nije bio svjestan zabranjenosti svog postupanja, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te ispravno zaključio da je maloljetnik pristupao sadržajima koji vizualno prikazuju spolne organe djece i djecu u spolno eksplicitnom ponašanju, te ih pohranjivao na svoju informatičku opremu te pohranio 6 fotografija i jedan video zapis koji prikazuju djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju, a zatim takve sadržaje prosljeđivao drugim nepoznatim osobama, na koji način je svjesno pristupao dječjoj pornografiji putem informacijsko komunikacijskih tehnologija odnosno posjedovao i distribuirao dječju pornografiju.

11. Iako maloljetnik u svojoj obrani, a potom i u žalbi osporava svijest o protupravnosti djela tvrdeći kako nije shvaćao koliko je kažnjivo i opasno ovo što on radi, a to je primanje i slanje dječje pornografije koju su mu slale nepoznate osobe, tvrdeći kako ga je bilo strah nepoznatoj osobi s kojom je prvo stupio u kontakt i koja mu je rekla da tako radi, reći ne, a sve s obzirom da je tada imao samo 13 godina, pravilno je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio takvu obranu maloljetnika neistinitom, neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

12. Ispravno je prvostupanjski sud temeljitom analizom i pravilnom ocjenom obrane maloljetnika zaključio da je ista neistina, neuvjerljiva i u pojedinim dijelovima kontradiktorna. Naime, maloljetnik je u svojoj obrani opisao kako je preko Interneta i to stranice naziva "Omegle" stupio u kontakt sa nepoznatim osobama, a to je stranica za uspostavljanje komunikacije s nepoznatim ljudima i onda je na inicijativu te jedne nepoznate osobe instalirao aplikaciju "Kik Messenger" putem koje mu je ta osoba poslala materijal sa dječjom pornografijom. Izričito je naveo kako je odmah mislio da je to strogo kažnjivo. Ta osoba mu je rekla da on potom sve to pošalje drugim osobama na toj aplikaciji, a njemu pak da pošalje ono što on dobije od drugih osoba. Naveo je da je tako i činio jer ga je bilo strah reći ne, te je mislio da takve njegove radnje nisu kažnjive i da on nije bitan u cijeloj toj priči.

13. I za ovaj drugostupanjski sud neprihvatljiva je obrana maloljetnika koji je najprije naveo da je odmah, kada je primio sadržaje dječje pornografije, mislio da je to strogo kažnjivo, a onda kada je on poduzimao identične radnje, smatrao je da to nije kažnjivo, pri čemu niti u obrani, a niti u žalbi nije objasnio čega se to točno bojao i čega ga je bilo strah da će mu se dogoditi ukoliko ne postupi na način kako mu je to nalagala nepoznata osoba. Osim toga, maloljetnik je nekonzistentan u odnosu na okolnost iz kojih razloga je posjedovao i distribuirao dječju pornografiju jer je najprije naveo da je inkriminirane radnje činio iz straha od te nepoznate osobe ne znajući što mu može učiniti, može ga prijaviti i slično, a onda je putem druge aplikacije "Telegram" također pristupao dječjoj pornografiji, primao ju, pohranjivao, posjedovao i distribuirao čineći to „ iz znatiželje i gluposti“. Stoga, neovisno o dobi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetnik bio svjestan da sadržaji koje je primao i koje je dalje distribuirao, predstavljaju dječju pornografiju i da je to zabranjeno. Zbog svega navedenog nisu prihvatljivi njegovi žalbeni navodi da nije bio svjestan protupravnosti svog postupanja.

14. Pobijajući odluku suda o maloljetničkoj sankciji maloljetnik u žalbi navodi da je on dječak, sada već mladić, koji živi u obitelji kojoj pojačana briga i nadzor nisu potrebne te je, samo vođenje ovog kaznenog postupka kod maloljetnika i njegove obitelji izazvalo zauvijek zauzet stav da se maloljetnik nikada više neće ponašati kao u inkriminirano vrijeme jer sad zna da je takvo ponašanje protupravno. Smatra da će obitelj TL i bez potrebe ''vanjske'' pomoći i nadzora maloljetnika dodatno podsjećati na opreznost pa se stoga svaka mjera pojačane brige i nadzora ''izvana'' ukazuje kao apsolutno nepotrebna i nesvrsishodna. Smatra da će odgojne mjere i posebne obveze samo nepotrebno opterećujuće djelovati na maloljetnika, na njegovu obitelj i njihov međusobni odnos.

15. Suprotno navedenim žalbenim navodima maloljetnika, prvostupanjski je sud osnovano maloljetniku, prihvaćajući izvješća i mišljenja stručnih osoba, izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora uz posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalište za mlade te da napiše esej o odgovornom ponašanju na Internetu, imajući u vidu da se maloljetnik po prvi puta nalazi u sukobu sa zakonom, da uredno funkcionira u obiteljskom, školskom i socijalnom okruženju te se isti ukazuje nisko rizičnim za daljnji razvoj poteškoća u ponašanju, da su i maloljetnik i roditelji suradljivi, da maloljetnik izražava žaljenje zbog svojeg protupravnog postupanja, a nakon inkriminiranog razdoblja nema podataka o njegovom protupravnom postupanju. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nema okolnosti zbog kojih bi bilo nužno izdvajati maloljetnika iz njegove uže i šire socijalne sredine, te da će izrečene odgojne mjere utjecati na pozitivan razvoj njegove ličnosti, pratiti njegovo daljnje ponašanje i funkcioniranje i pomoći mu u osvještavanju ozbiljnosti počinjenog kaznenog djela i tako prevenirati moguće buduće slično ponašanje, odnosno činjenje kaznenih djela. Pri izricanju odgojnih mjera, protivno žalbenim tvrdnjama da nema opravdanog razloga za njihovim izricanjem, prvostupanjski je sud pravilno uzeo u obzir i okolnost da maloljetnik provodi veliki dio svog vremena na Internetu i bez nadzora roditelja i uvida što on točno radi i koji prema navodima oca, nemaju potrebno informatičko znanje ni vještine da bi ga mogli nadzirati, kao i duljinu inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je maloljetnik pristupao neprimjerenim sadržajima dječje pornografije i te sadržaje pohranjivao na svoju informatičku opremu, te ih dalje prosljeđivao i komunicirao sa odraslim osobama kriminalnog ponašanja.

16. Stoga, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pri izboru odgojnih mjera uzeo u obzir i ispravno cijenio sve okolnosti sukladno članku 8. ZSM/11 te je pravilno maloljetniku izrekao primjerene odgojne mjere, kojima će se postići njihova svrha utjecaja na razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi sprječavanja ponovnog činjenja kaznenih djela.

17. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić