Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1843/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694855747, zastupan po punomoćniku Ivici Šimundiću odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-198/2022-17 od 01. ožujka 2024., dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-198/2022-17 od 01. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I i III izreke i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu od 296,03 eur (od čega 256,22 za neimovinsku štetu, a eur 39,81 za tuđu pomoć) sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 437,50 eur.“

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn- 198/2022-17 od 01. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I i III izreke za iznos glavnice od 1.677,55 eur (od čega 1.451,91 za neimovinsku štetu a 225,63 za tuđu pomoć), sa pripadajućom zateznom kamatom, te za iznos parničnog troška od 2.158,13 eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana isplati trošak postupka povodom žalbe od 56,82 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.973,58 eur / 14.869,94 kn, od čega: na ime neimovinske štete iznos od 1.708,14 eur /12.870,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 265,45 eur/2.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok se pod II odbija tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva. Pod III se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.595,63 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je 24. svibnja 2022. na županijskoj cesti u selu [adresa] na raskrižju izlaza na državnu cestu 38, kao djelatnik CESTING d.o.o. Osijek,Vinkovačka cesta 63 a, pretrpio tešku tjelesnu ozljedu obavljajući poslove u okviru svog radnog mjesta, u sjedećem položaju na stroju za bojanje linija postavljao signalizirajuće čunjeve uz svježe obojanu središnju crtu na kolniku. Dolaskom stroja za bojanje na udaljenosti 100 m od glavne prometnice tužitelj je iz sjedećeg položaja htio prijeći u stajaći, odnosno spustiti se iz sjedalice na stroju kako bi postavio signalizirajući čunj na glavnu prometnicu, prilikom čega je u jednom trenutku prilikom silaska sa sjedalice stroja i kontakta sa tlom na sporednoj prometnici zbog nagiba iste izgubio ravnotežu, pao na leđa te se instinktivno dočekao na zapešće lijeve ruke uslijed čega je pretrpio ozljedu.

6. Tuženik u žalbi navodi kako je predmetnim Ugovorom o osiguranju ugovaratelj osiguranja (Cesting d.o.o., poslodavac tužitelja) bio obvezan da će osiguratelju - tuženiku platiti premiju osiguranja ili doprinos a osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja da će osiguraniku ili korisniku osiguranja ako nastane događaj koji znači osigurani slučaj, te predmet osiguranja nije sam odgovornost kao takva, nego obveza osiguranika, kao štetnika u pravnom odnosu odgovornosti za štetu, prema pravilima obveznog prava nadoknadi štetu koju je prouzročio svojom štetnom radnjom. Pri tome tuženik upire na to da je tužitelj bio obučen za rad na tome stroju i iskazao je da je položio sve propisane ispite. Sa vozila je sišao normalno na način da je iskoračio a nije skočio s toga stroja. Tuženik smatra da nema propusta poslodavca jer je tužitelj stručno osposobljen za rad, imao zaštitnu opremu i sredstva za rad. Stoga tuženik smatra da se nije dogodio osigurani slučaj jer nema propusta odnosno štetne radnje poslodavca tužitelja za nastanak štete, te stoga nema obveze tuženika sukladno Uvjetima za osiguranje. Slijedom prethodno navedenog, tuženik smatra da je sud I stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika za naknadu štete jer se nije dogodio osigurani slučaj koji tuženik pokriva policom osiguranja i Uvjetima za osiguranje. Tuženik smatra da sud ne može pretpostavljati te je zbog pretpostavljanja suda došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj poslove koje je obavljao prilikom štetnog događaja, nije obavljao dužnom pažnjom, već je do štetnog događaja i štete kod tužitelja došlo isključivo nesmotrenom radnjom tužitelja Tuženik smatra da svakako postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od najmanje 50%.

7. Dalje, tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva sa iznosa od 2.645,45 eur na iznos od 1.708,14 eur, dakle povukao je dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za iznos od 937,05 eur/7.060,20 kuna. Tuženik navodi da se ne protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za iznos od 937,05 eur ali sukladno čl. 158. st. 1 ZPP-a potražuje trošak u visini povučenog dijela u iznosu od 937,05 eur.

8. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj prilikom nesreće bio propisno vezan i sjedio je na sjedištu koje je na radnom stroju predviđeno mjesto za sjedenje. Otkopčao se kada se vozilo zaustavilo da bi sišao sa vozila a što je dio njegovog radnog zadatka. Na sebi je imao propisano radno odijelo i radne cipele koje i zadužuje kod poslodavca. Tužitelj je obučen za rad na tome stroju i iskazuje da je položio sve propisane ispite. Sa vozila je sišao normalno na način da je iskoračio a nije skočio s toga stroja. Sud prvog stupnja pretpostavlja kako je pad tužitelja mogla prouzročiti kosina ceste ili neka druga manja neravnina na cesti koju tužitelj nije mogao uočiti ali ne i nesmotreno ponašanje tužitelja jer je isti na propisan način silazio sa radnog stroja koji je u tom trenutku bio zaustavljen.

9. Sam tužitelj pri tome iskazuje kako je cesta dosta strma pa kada se vozilo na kojem je sjedio zaustavilo on je sišao i u tom trenutku je pao jer je bila kosina. Vozilo na kojem radi je tako konstruirano da ima predviđeno mjesto na kojem on sjedi. Njegov posao je svakih pedeset metara da postavi plastični čunj kada se bojaju linije na cesti. Riječ je o specijalnom vozilu koje na njegovom sjedištu ima ugrađeni pojas za vezivanje po sredini struka. On je prilikom ove nesreće bilo vezan. Ponavlja da je sjedio na predviđenom mjestu vezan pojasom. Kada se vozilo zaustavio on se otkopčao a potom je i sišao s vozila i odmah je u tom trenutku pao. Vozač i vozilo se nastavilo kretali i vozač nije primijetio njegov pad. Njega vozilo nije zakvačilo niti jednim svojim dijelom pa da bi to prouzročilo njegov pad. Vrijeme je bilo toplo i suho i nije bilo kiše. U trenutku nesreće na sebi je imao radno odijelo i radne cipele koje i zadužuje kod Cestinga. Na cesti nije bilo prašine ili ulja ili nešto slično što bi uzročilo njegov pad. Normalo je iskoračio sa vozila, nije skočio sa tog stroja. Stolica na kojoj sjedi je postavljena dosta nisko možda devedeset cm od zemlje još ima platforma na koju se stane ili na kojoj se drže čunjevi. Navodi da njegov pad nije nitko vidio.

10. Imajući u vidu sve izvedene dokaze, ovaj sud ocjenjujući izvedene dokaze u tijeku postupka utvrđuje kako tuženik kao osiguravatelj tuženika odgovara u okviru Općih uvjeta osiguranja koji su sastavni dio ugovora između tuženikova osiguranika i njega kao osiguravatelja, ali i dalje odgovara u ovom predmetu kao sam njegov osiguranik, jer je nastupio osigurani slučaj, a to je izvanugovorna odgovornost tuženikova osiguranika trećoj osobi za štetu. Šteta je nastala nesporno u okviru obavljanja poslova koje je tužitelj obavljao u okviru radnog odnosa za tuženikova osiguranika, pa u ovom slučaju tuženik odgovara onako kako bi odgovarao i njegov osiguranik, odnosno u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) prema kojoj se i ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Upravo radi navedenog, ovaj sud utvrđuje kako niti razlog kojeg sud prvog stupnja navodi kao uzrok nezgode (kosina odnosno strmina ceste) ne smije u okviru ovakvog režima odgovornosti tuženika biti tretiran posve izvan okvira pažnje tužitelja kao radnika koju je ovaj dužan poklanjati obavljanju svoga posla u radnom procesu, pa utoliko nalazi da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku predmetne štete u visini od 15%.

12. Dakle, od ukupno dosuđenih 1.973,58 eur valjalo je oduzeti 296,03 eur koliko čini 15% dok je tužitelju valjano dosuđen ostatak od 1.480,19 eur, te je u dijelu od 1.677,55 smislu čl. 373. toč. 3. ZPP odnosno čl. 368. st. 1. ZPP valjalo stoga odlučiti kao ovdje u izreci.

13. Temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. U pravu je sud prvog stupnja kada utvrđuje da je tužitelj svoj zahtjev postavio po primitku vještačkog nalaza, ne mogavši prije istog znati sve valjane parametre za postavljanje visine zahtjeva. Pri tome valja reći kako prema važećoj odvjetničkoj tarifi trošak tužitelja predstavlja isti platni razred tako da nema mjesta odlučivanju o posebnom trošku tuženika koji bi nastao u vezi s ovim dijelom ranije postavljenog zahtjeva prema čl. 158. ZPP, a niti jedan dokaz koji se tiče ovog dijela zahtjeva nije uzrokovao posebne troškove, tako da je isto valjalo imati u vidu u pogledu odmjeravanja uspjeha stranaka u sporu imajući u vidu da je nakon provedenog vještačenja tužitelj snizio zahtjev u skladu sa nalazom vještaka. Stoga je od dosuđenog troška valjalo oduzeti navedeni razmjerni dio. Ukupan trošak radnji tužitelja poduzetih po odvjetniku jest 1.750,00 eur što uvećano za PDV jest 2.187,50 eur, pa 80% od toga (uspjeh od 75% sa visinom i 86% sa osnovom zahtjeva) jest 1.750,00 eur, a uvećano za trošak vještačenja u iznosu 331,81 eur i sudske pristojbe na tužbu u iznosu 38,16 eur i presudu u iznosu 38,16 eur (od kojih se ne odbija razmjerni dio jer su ti troškovi u cijelosti bili potrebni za vođenje ove parnice) sveukupno jest 2.158,13 eur. Taj je iznos za 437,50 eur manji od onog što je dosuđeno pobijanom odlukom, pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi valjalo odlučiti kao ovdje u izreci. Pri tome na navode žalbe valja reći kako je sud pravilno odredio radnje za koje je trošak dosuđen u smislu čl. 155. ZPP jer su iste bile potrebne za vođenje parnice.

14. Temeljem čl. 166. i 154. st. 2. ZPP tuženiku je dosuđen i razmjeran trošak žalbe od 56,82 eur.

15. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, njome pobijane žalbe odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić