Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5528/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prvo tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugo tuženice UČ rođ. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Josipu Bašiću, odvjetniku u Zadru, radi zaštite od uznemiravanja, predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1391/2022-31 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1391/2022-31 od 18. srpnja 2024..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se prvo i drugo tuženicima naloži da ga da prestanu uznemiravati u ostvarenju vlasničkih i posjedničkih prava glede nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 557m2 te č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 355m2, na način da uklone sa č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sva motorna vozila koja su parkirana te da iznesu stvari iz nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da iste predaju u suposjed tužitelju slobodne od stvari i trećih osoba, te da ubuduće prestanu s takvim uznemiravanjem ( točka I tužbenog zahtjeva), potom u pogledu naloga prvo i drugo tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 22.500,00 kn / 2.986,26 €[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate ( točka II tužbenog zahtjeva ), te pod točkom IV zahtjeva kojim je tužitelj naveo da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog očevida. Osim tako u cijelosti odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva o kojem je odlučio presudom, prvostupanjski sud je rješenjem sadržanim u predmetnoj odluci odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koja je glasila na zabranu tuženicima da na bilo koji način u komercijalne svrhe raspolažu nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 557m2 i č. zgr. [katastarska čestica] površine 355m2 sve k. o. [katastarska općina], odnosno da na istima poduzimaju bilo kakve radnje koje onemogućuju nesmetano korištenje istih od strane tužitelja, a koja je trebala trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ( točka I izreke rješenja ), dok je pod točkom II. izreke rješenja naloženo tužitelju da tuženicima po osnovi naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.128,50 € u roku od 15 dana, nakon čega su tuženici odbijeni sa više zatraženim iznosom od 93,75 € kao neosnovanim.
2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tužitelj ne pozivajući se izričito na žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), a po sadržaju ukazujući prije svega na pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje ( čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP ) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine prvostupanjsku presudu i donese na zakonu osnovanu presudu kojom prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi zaštite od uznemiravanja (su)vlasništva (u sklopu kojeg traži da ga prvo i drugo tuženici prestanu uznemiravati u ostvarenju vlasničkih i posjedničkih prava na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da uklone sva parkirana motorna vozila te da iznesu stvari sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), predaja u suposjed tih nekretnina te isplata naknade za neosnovano korištenje suvlasničkog dijela nekretnine.
5. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio u granicama pobijanja ( čl. 365. st. 1. ZPP), pri čemu tužitelj u sklopu žalbenih navoda izričito i sadržajno osporava isključivo presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev ( ne i rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za osiguranjem nenovčane tražbine te odlučeno o troškovima postupka ), drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da su stranke suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 557 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 355 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj za 3/18 dijela + 36/270 dijela, prvo tuženik 3/18 dijela + 24/270 dijela a drugo tužena za 24/270 dijela, pri čemu su kao zemljišnoknjižni suvlasnici osim stranka upisane i treće osobe suvlasnici TČ za 72/270 dijela i HČ za 36/270 dijela,
- da su tuženici zajedno sa trećim osobama suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška],
- da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne graničiti sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi nasuprot čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je provedenim uviđajem na licu mjesta uz prisutnost tužitelja i prvo tuženika te vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Vukovića, prvostupanjski sud položajno odredio nekretnine te konstatirao neposredna opažanja u odnosu na iste ie utvrdio da se na čest. 30/1 u naravi nalazi kuća katnica sa stambenom jedinicom povezanom unutarnjim i vanjskim stubištem te se radi o zgradi starije gradnje i vidljivim oštećenjima na cjelokupnom objektu koji potječu od vlaženja i prodora oborinskih voda,
- da je temeljem iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrdio da nakon smrti njegovih roditelja, djeda i bake tuženika, nitko službeno nije koristio objekt na nekretnini koja je predmetom postupka, da tužitelj ima ključ od kuće od prije dvije godine (što bi obzirom na datum iznošenja iskaza 18.06.2024. značilo najkasnije od 18.06.2022. i time od prije podnošenja predmetne tužbe) kada mu ga je prvo tuženik dao po njegovom traženju, da unutar zadnje dvije godine od kada ima ključ u objektu ne borave nepoznate osobe, a u odnosu na drugu česticu na koju se parkiraju vozila da tužitelju nitko ne brani da koristi to zemljište,
- da je temeljem iskaza prvo i drugo tuženika prvostupanjski sud utvrdio da su do prije 7-8 godina ljeti u predmetnom objektu znali boraviti te su ga koristili za smještaj kroz školske praznike, da tužitelja nisu vidjeli niti je dolazio na [adresa], da je prvo tuženik dao ključ objekta tužitelju kada ga je to tražio, a što se tiče predmetnog zemljišta ( čest. 339/1) da se na njemu da se uglavnom oni parkiraju, ali da je ta parcela otvorena, da nema nikakve zabrane pristupa ni parkiranja pa da tu svatko može doći i parkirati što da ljudi i čine,
- da je temeljem iskaza svjedoka IČ kojoj je sud priklonio vjeru, utvrđeno da je radila u objektu objektu [adresa] u [adresa] kod tuženika, te je uz nju radilo u sezoni 2022. i 2023. i par sezonaca, te su tuženici za radnike koji su radili u Starom dvoru iznajmili smještaj kod susjeda,
- da je temeljem naloga za plaćanje (list spisa 19-20) i Ugovora o najmu od 01. lipnja 2022. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku utvrđeno da su tuženici za potrebe smještaja radnika zaposlenih u objektu Stari dvor sklopili ugovor o najmu nekretnine ( različite od one koja je predmetom postupka ) sa trećom osobom i po tom Ugovoru plaćali najamninu,
- da dostavljene fotografije (list spisa 39-43) ne dokazuju da bi se na slikama nalazile stvari radnika ili trećih osoba, tim više što i tužitelj i tuženici svojim iskazima potvrđuju da se u objektu nalaze njihove osobne stvari.
7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilno primjećujući da tužitelj tužbenim zahtjevom kao vlasnik odnosno suvlasnik traži predaju u suposjed te istovremeno zaštitu od uznemiravanja i koji tužbeni zahtjevi polaze od različite pravne osnove ( s jedne strane vlasničke reivindikacijske tužbe a s druge negatorne tužbe radi zaštite od uznemiravanja ) u odnosu na vlasničkopravni zahtjev, utvrđujući kako već iz samog iskaza tužitelja proizlazi da se nalazi u suposjedu predmetnih nekretnina, a budući da raspolaže ključevima objekta na čest. 30/1 te mu nitko ne brani posjedovanje kako te čestice, tako niti čestice 339/2, prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj u suposjedu predmeta spora, pa pozivom na materijalno pravnu osnovu u vidu odredaba čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) odbija tužbeni zahtjev za predajom u suposjed.
8. U odnosu na tužbeni zahtjev temeljem zaštite od uznemiravanja, ocjenjujući neosnovanim tužbene navode da tuženici uznemiravaju tužiteljevo pravo suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što nekretnine isključivo i samostalno koriste u komercijalne svrhe, na način da njihovi gosti parkiraju svoje automobile na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na način da drže u isključivom posjedu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj spavaju njihovi radnici, a u čitavoj nekretnini da drže svoje stvari koje im koriste u komercijalne svrhe, obzirom da provođenjem predloženih dokaza nije utvrđeno da bi tuženici u nekretnini smještali radnike već je naprotiv utvrđeno da su smještaj radnika zaposlenih u objektu Stari dvor osiguravali najmom u nekretnini treće osobe, a ne smještajem na spornoj čest. 30/1 k. o. [katastarska općina], dok čest. 339/2 k. o. [katastarska općina] predstavlja neograđeno zemljište na koje se može slobodno pristupiti sa javne ceste i za koje je utvrđeno da ju koriste kako susjedi tako i sve treće osobe poglavito u ljetnim mjesecima, prvostupanjski sud polazeći od primjene odredaba čl. 30. st. 1., 38. i 167. ZVDSP-a te čl. 221. a ZPP, odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud tuženicima naloži da ga prestanu uznemiravati u ostvarenju vlasničkih i posjedničkih prava glede čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. U odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 22.500,00 kn / 2.986,26 Eura, nedvojbeno utvrdivši da tuženici kao suvlasnici nikada tužitelja nisu isključili iz suposjeda ili mu ga onemogućili, a pravo na naknadu za neosnovano korištenje nekretnine tužitelj bi mogao ostvarivati pod uvjetima propisanim odredbom čl. 165. ZVDSP, što nije utvrđeno da bi bio slučaj, pri čemu tužitelj nije dokazivao visinu takve naknade, prvostupanjski sud odbija i takav tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da tuženici nisu nepošteni suposjednici.
10. Tužitelj u sklopu žalbe osporava prvostupanjsku presudu ukazujući u bitnom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodi da je krucijalno što su gosti pansiona tuženika parkirali vozila na zajedničkoj čestici 339/2 čime smatra da su tuženici ostvarili materijalnu korist, ukazuje na određene činjenice koje je propustio istaknuti u postupku, osvrće se na provedene dokaze saslušanjem svjedoka iskazujući stav o pristranosti i objektivnosti suca, pojašnjava svoj odnos sa pokojnim bratom u pogledu vođenja pansiona "Stari dvor", iznosi navode o pokretanju kaznenog postupka protiv tuženika vezano uz događaje koji su se dogodili 2015. godine.
11. U sklopu razmatranja tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud pronalazi da je prvostupanjski sud, sukladno predloženim i izvedenim dokazima, potpuno utvrdio odlučne činjenice, na koje je potom pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite, pri čemu žalbeni navodi tužitelja niti jednim dijelom ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke niti zakonitost provedenog postupka.
12. Prije svega valja ukazati da svi navodi tužitelja u sklopu kojih po prvi puta u žalbi iznosi nove činjenice, navodeći da ih je propustio iznijeti u ranijem tijeku postupka ( npr. da je srušen djelomično pregradni zid, stabla, nasut šljunak, da je podnesena kaznena prijava protiv tuženika zbog neovlaštenog korištenja električne energije 2015. godine), nisu odlučni niti od utjecaja na konačnu ocjenu osnovanosti žalbe, obzirom da sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što tužitelj ne ukazuje da bi bio slučaj.
13. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja kojim neizravno ukazuje ne nepristranost suda, valja ukazati da su stranke temeljem odredbe čl. 73. st. 1. ZPP ovlaštene tražiti izuzeće suca koji sudjeluje u određenom postupku, pri čemu su takav zahtjev u smislu čl. 73. st. 6. ZPP dužne podnijeti čim saznaju da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave. U tom smislu ne proizlazi da bi tužitelj u postupku podnio pravodoban zahtjev usmjeren na takve tvrdnje, dok naknadni žalbeni navodi kojim povezuje prostorno porijeklo prezimena uredujućeg suca sa prezimenom bivšeg supruga svjedokinje KČ, predstavljaju isključivo subjektivnu konstataciju bez uporišta u provedenom postupku te ne dovode u sumnju razumljiva, dostatna i pravilna stajališta na temelju kojih je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku.
14. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud konačna stajališta u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, protivno tvrdnjama tužitelja, zasnovao na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP), pri čemu je na jasan, razumljiv, logičan i prihvatljiv način vrednovao kako materijalne dokaze (izvatke iz zemljišnih knjiga, naloge za plaćanje, izvadke iz katastarskog plana, snimke nadzorne kamere i fotografije u boji ) tako i provedene dokaze saslušanjem svjedoka i samih stranka, pri čemu je temeljem čl. 227. st. 1. ZPP proveo uviđaj i u sklopu kojega je uz prisutnost kako tužitelja, tako i prvo tuženika, izvršio neposredan uvid u nekretnine koje su predmetom postupka, a kojem dokazu je prisustvovao i vještak građevinske struke koji je potom dostavio pismeni nalaz i mišljenje.
15. Žalitelj u navodima žalbe prije svega osporava stajalište prvostupanjskog suda u pogledu priklanjanja vjere iskazima svjedoka ČČ i NČG, te u pogledu istoga valja ukazati da sud prema vlastitom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane ( čl. 8. ZPP), pri čemu prvostupanjski sud konačne zaključke o neosnovanosti tužbenih zahtjeva nije zasnovao isključivo niti pretežito na iskazima svjedoka koje tužitelj osporava, već vrednovanjem i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza u ukupnosti, između kojih i iskaza samog tužitelja te materijalne dokumentacije, a koje u ukupnosti ukazuju na neosnovanost postavljenih tužbenih zahtjeva, i to prije svega iz razloga jer nisu dokazane zakonske pretpostavke na kojima tužitelj temelji postavljene zahtjeve.
16. Dakle, prvostupanjski sud je na činjenično stanje koje je pravilo utvrdio u skladu sa svim dokaznim prijedlozima stranaka, pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu svih tužbenih zahtjeva postavljenih temeljem različitih pravnih osnova ( vlasničke tužbe temeljem odredbe čl. 162. ZVDSP u odnosu na zahtjev za predajom u suposjed, potom actio negatorie ili vlasničke tužbe za zaštitom od uznemiravanja temeljem čl. 167. ZVDSP te naposljetku naknade za korištenjem nekretnine koja polazi od primjene odredbi čl. 164. i 165. ZVDSP) te je pružio jasna, razumljiva i dostatna obrazloženja za stajalište o neosnovanosti svih postavljenih tužbenih zahtjeva, i koje kao takva prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud, a koje navodi žalbe ne dovode u sumnju.
17. Stoga tužitelj neosnovano ističe da bi se pobijana odluka temeljila na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, budući da provedeni dokazi u svojoj ukupnosti ukazuju upravo na zaključak na temelju kojeg je prvostupanjski sud odbio njegov tužbeni zahtjev.
18. Slijedom iznesenog, kako žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao i izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
