Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5602/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, Vončinina 2/V, protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po generalnom punomoćniku Andru Mrljku, odvjetniku iz Zagreba, Folnegovićeva ulica 6a, prema generalnoj punomoći Su-569/2024, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2020-33 od 17. listopada 2024., dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2020-33 od 17. listopada 2024.u dijelu pod toč. I izreke za iznos glavnice od 1.414,20 eur s pripadajućom zateznom kamatom te se sudi

„Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu za iznos glavnice od 1.414,20 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2020-33 od 17. listopada 2024.u dijelu pod toč. I izreke za iznos glavnice od 5.656,80 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se preinačava odluka o trošku sadržana u toč. III presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2020-33 od 17. listopada 2024. za iznos od 1.012,50 eur i u tom se dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2020-33 od 17. listopada 2024. u preostalom dijelu pod toč. III izreke za iznos od 1.436,58 eur, kao i pod toč. IV izreke.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana isplati trošak postupka povodom žalbe u iznosu od 69,90 eur

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke tuženiku se nalaže tužitelju isplatiti na ime naknade štete 7.071,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. rujna 2019. do isplate a pod II se odbija dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 500,00 eura (slovima: petsto eura ). Pod III se nalaže tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 2.449,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 17. listopada 2024. do isplate, dok se pod IV odbija tuženik Grad Zagreb iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, sa zahtjevom za naknadom nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.733,18 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako tužiteljica u prvostupanjskom postupku nije niti jednim dokaznim sredstvom dokazala da se točan lokalitet mjesta nezgode odnosi na pločnik kao javnu površinu koju je dužan održavati tuženik prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) te Odluke o komunalnom redu (Narodne novine, broj: 6/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17). Također, tužiteljica se nije kretala primjenjujući dužnu pažnju iako je bila svjesna kako je u trenutku nesretnog događaja imala zdravstvene probleme povezane sa kretanjem iskazujući kako je i u vrijeme nesretnog događaja imala proteze na kukovima i desnom koljenu, a zbog čega se morala kretati polagano.

6. Dalje, tuženik smatra kako je vještak pri izradi nalaza zanemario važan aspekt prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja tužiteljice u vrijeme izrade predmetnog nalaza i mišljenja pa nije vidljivo na temelju čega točno je utvrđeno trajanje bolova tužiteljice. Tužiteljica unazad trideset godina boluje od artritisa a tuženik je prigovarao predmetnom nalazu i mišljenju, međutim prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje navode tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio kako tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura, između ostalog, zbog izloženosti zračenju i činjenice da se radi o iznenadnom događaju. Tuženik je stava da svaki nesretni događaj predstavlja „iznenadni događaj“ te kako su zračenja kod ovakvih medicinskih pregleda uobičajena i u granicama dozvoljenog zbog čega ne nastaju trajne posljedice. Nadalje, prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje aspekt niti se očituje na navode tuženika u pogledu eventualne pomoći koje je tužiteljica mogla zatražiti od psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra zbog pretrpljenog straha. Također, prvostupanjski sud je neosnovano odredio iznos 1.071,00 eura za pomoć i njegu tužitelja a prigovara se i tijeku zateznih kamata kako je iste dosudio prvostupanjski sud. Konačno, tužiteljici je priznat između ostalog priznat trošak podneska od 12. travnja 2022. godine, a kojim je podneskom tužiteljica dostavila dokaz o plaćenom predujmu za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn. Potonje navedeni podnesak ni na koji način nije bio potreban za vođenje parnice sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, te je protivno ustaljenoj sudskoj praksi dosuđivati troškove parničnog postupka za podneske kojim se dostavlja potvrda o uplati pristojbe ili predujma.

7. Pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci na temelju provedenih dokaza (saslušanja tužiteljice i svjedokinje ĆC) utvrđuje da se tužiteljica predmetne zgode kretala pješakom stazom koja je popločena od slastičarnice "Vincek" do stanice na Trgu bana Jelačića, pa se na relaciji između slastičarnice "Vincek" u Ilici do prolaza Jagerhorn, u blizini broja 16 u Ilici spotaknula na oštećenje

- rupu u pločici na mozaiku kojim je popločena pješačka staza i pala. I iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prim dr. sc. Zorana Veira, spec. kirurga i saslušanja tužiteljice razvidno da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja tj. pada na pješačkoj stazi uslijed oštećenja, rupe na pločici na mozaiku u pješačkoj stazi te je utvrđen slijed liječenja upravo radi ozljeda zadobivenih uslijed pada.

8. Pravilno stoga sud primjenjuje čl. 2. Odluke o komunalnom redu (Narodne novine, broj: 6/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17; u daljnjem tekstu: Odluka) prema kojoj se javne površine razvrstaju u javno prometne površine, javne zelene površine i ostale površine, pri čemu se javno prometnim površinama smatraju nerazvrstane ceste (trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački prolazi, pješačke zone, pješačke staze, tuneli, parkirališta, javne garaže, nogostupi, biciklističke staze, stajališta javnog prometa, javna stubišta i sl. površine). Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15; dalje: ZKG) naloženo je tuženiku kao jedinici lokalne samouprave osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti (čl. 2. st. 2. ZKG), između ostalog i održavanjem javnih površina te na opisani način sud pravilno utvrđuje pasivnu legitimaciju tuženika primjenjujući čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO-a) prema kojem osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

9. U pogledu odgovornosti temeljem provedenih dokaza sud utvrđuje kako se tužiteljica kretala u normalnom hodu i primjerenoj obući, ortopedskim cipelama pa postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, jer je utvrđen propust tuženika da propisno održava javnoprometnu površinu (pješačku stazu) odnosno sanira neravninu, rupu na pješačkoj stazi, što je dovelo do ozljede tužiteljice koja da je imala primjerenu obuću i kretala se prosječnim i uobičajenim pješačkim hodom, brz upozorenja na oštećenje na javnoj površini, očekujući kako je ista previđena za bezopasan prolazak pješaka čime je utvrđena odgovornost tuženika za štetu. No, pri tome valja imati u vidu i okolnost da se radi o kretanju tužiteljice koja unatoč postojanju oštećenja na kolniku i neravnina uslijed kojih je moguće ozljeđivanje ima dužnost u takvom ponašanju primijeniti dužnu pažnju i obraćati pozornost na površinu kojom se kreće, pa je u smislu citiranih zakonskih odredbi ovaj sud utvrdio kako na strani tužiteljice postoji u tom pravcu suodgovornost od 20%.

10. Medicinskim vještačenjem utvrđeno je kako je tužiteljica zadobila u predmetnom događaju frakturu desne nadlaktične kosti i frakturu petog prsta desne šake. Na dan štetnog događaja tužiteljica je kirurški i RTG obrađena u Hitnoj kirurškoj ambulanti u Klinici za traumatologiju. Učinjeno je operativno liječenje frakture desne nadlaktice po AO metodi. Tužiteljica je otpuštena na kućno liječenje. Kontrolira se kod kirurga te je bila na pregledu kod fizijatra. Tužiteljica je obavila fizikalnu terapiju. Uvidom u zdravstveni karton, saslušanjem tužiteljice i pregledom medicinske dokumentacije nasuprot navodima tuženika utvrđeno je nedvojbeno kako je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 4 dana kumulativno, srednjeg intenziteta u trajanju tri tjedna te slabijeg intenziteta još narednih tri mjeseca. Tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tužiteljica je pretrpjela tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju još 30 dana. Uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru 10% zbog tegoba sa desnim ramenom i pogoršanjem funkcije petog prsta desne šake. Kod tužiteljice je zaostala naruženost zbog ožiljka na desnom ramenu i abducirani je peti prst desne šake te se procijenjeno da se radi o naruženosti blažeg stupnja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme provedenog liječenja, mirovanja (kod kuće) i to 4 sata kroz 15 dana, potom 3 sata kroz 6 tjedana. Zatim dva sata kroz dva mjeseca i to za obavljanje svakodnevnih kućnih aktivnosti, nabavku namirnica te odlazaka kod liječnika.

11. Usmeno se očitujući na primjedbe tuženika vještak je na ročištu naveo kako je nakon čitanja zdravstvenog kartona tužiteljice utvrdio da nema podataka o ranijem ozljeđivanju desne nadlaktične kosti i petog prsta desne šake. Prilikom izrade nalaza i mišljenja je uzeo u obzir dob tužiteljice, kao i reumatske tegobe koje ima tužiteljica i podatke o ranijem liječenju kukova. Prilikom ocjene svih vidova neimovinske štete je uzeo u obzir sve relevantne činjenice pa tako i zadobivene ozljede, operacijsko liječenje, dugotrajnu rehabilitaciju i zaostale tegobe koje su posljedica štetnog događaja, te je uzeo u obzir i degenerativni proces. Ocjena bolova je posljedica štetnog događaja zadobivenih ozljeda operacijskog liječenja i procesa rehabilitacije. Ocjena straha mjerena je s obzirom na narav ozljede u štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna tužiteljici nakon izlaska iz bolnice i procesa oporavka, a ista joj je bila potrebna za kućne poslove, nabavku namirnica i sl. Kod tužiteljice zaostaju tegobe sa desnom rukom u vidu bolnosti i slabije pokretljivosti desnog ramena i lakta koji su većim dijelom posljedica ozljede u štetnom događaju i degenerativnog procesa. Vještak je pregledao tužiteljicu i uzeo anamnestičke podatke o ranijim bolestima i tegobama tužiteljice, tako da je imao podatak da tužiteljica ima reumatsku bolest (artritis), koja je potvrđena čitanjem zdravstvenog kartona pri čemu je vještak uzeo u obzir i degenerativne procese prilikom ocjene duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Vještak je uzeo u obzir sve relevantne činjenice pa tako i zadobivene ozljede, operacijsko liječenje, dugotrajnu rehabilitaciju i zaostale tegobe koje su posljedica štetnog događaja, kao i degenerativni proces tako da su prigovori tuženika neosnovani.

12. Stoga je pravilno sud prvog stupnja na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno duljinu i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet ozljede (frakturu desne nadlaktične kosti i frakturu petog prsta desne šake) te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena i to operacijsko liječenje, boravak u bolnici od štetnog događaja 2. listopada 2018. do 9. listopada 2018., imobilizaciju longetom, imobilizaciju abdukcijskom ortozom i mitelom, mirovanje, konzumiranje analgetika po potrebi radi ublažavanja bolova, nelagodnosti prilikom pregleda kod kirurga, fizijatra te provođenja fizikalne terapije, RTG snimanja pa i bez činjenice je li tužiteljica RTG snimanjem bila izložena zračenju, pravilno sud dosuđuje naknadu štete u iznosu 2.500,00 eura. Obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet te posljedice koje je kod tužiteljice strah prouzročio (bojazan i zabrinutost za ishod liječenja) te uzimajući u obzir činjenicu da se radi o iznenadnom događaju, tužiteljici u smislu čl. 1100. ZOO- a, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura. Obzirom na ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice u omjeru 10% trajno u kojem omjeru trpi duševne bolove, a iste se manifestiraju u vidu bolova u ruci koji se pojačava kod napora, dizanja i nošenja težih predmeta, tako da sve kućne poslove obavlja sa ograničenjem (razvidno iz iskaza tužiteljice), pa joj je primjerice u svakodnevnom životu teže prati kosu i češljati se, a to joj predstavlja teškoće kod obavljanja svakodnevnih poslova, te činjenici da se radi o dominantnoj desnoj ruci, kao i dob u vrijeme nastanka štetnog događaja (54 godina) u kojoj dobi su posljedice teže, tužiteljici u smislu čl. 1100. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i neposrednog opažanja od strane sutkinje je utvrđeno da tužiteljica ima ožiljak na desnom ramenu koji je vidljiv sa udaljenosti od 1,5 m i abducirani je peti prst desne šake te se radi o naruženosti blagog stupnja. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da joj smeta ožiljak na ramenu i da zbog neugodnosti više ne nosi majice sa kratkim rukavima. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, utvrđenja medicinskog vještaka i neposredno opažanje od strane sutkinje utvrđeno je da se radi o naruženosti blagog stupanja, pa tužiteljici u smislu čl. 1100. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura. Iz vještačenja je razvidno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme provedenog liječenja, mirovanja to 4 sata kroz 15 dana, potom 3 sata kroz 6 tjedana te zatim dva sata kroz dva mjeseca. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da joj je pomoć pružao sin i to za pripremu hrane, pospremanje stana te prilikom održavanja osobne higijene npr. tuširanje te kao pratnja kod odlazaka kod doktora. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć za svakodnevne kućanske poslove, održavanje higijene i odlaske kod doktora. Tužiteljici je ukupno trebalo 306 sati tuđe pomoći i njege, a sud je visinu ove naknade dosudio po cijenama u vrijeme donošenja odluke te pravilno po utvrđenom opsegu dosuđuje ukupno 1.071,00 eura za tuđu pomoć i njegu a ukupno je na ime neimovinske štete na temelju čl. 1100. ZOO-a dosuđen iznos od 6.000,00 eura sa kamatama od 5. rujna 2019. (kada je liječenje završeno u smislu čl. 1103. ZOO) do isplate kao osnovan zahtjev, te je ukupno dosuđeno na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) 7.071,00 eura a kamate za imovinsku štetu, tuđu pomoć i njegu su dosuđene od 5. rujna 2019. na temelju čl. 1089. st. 2. ZOO, pa je žalbeni prigovor tuženika u pogledu toga da su kamate tužitelju nezakonito dosuđene paušalan i neosnovan.

13. Dakle, kada se u obzir uzme utvrđeni razmjer odgovornosti tužiteljice od 20%, od dosuđenih 7.071,00 eur valja oduzeti 1.414,20 eur a preostaje iznos primjerene novčane naknade od 5.656,80 eur.

14. Konačno, parnični trošak dosuđen je prema čl. 154. st. 2.i 155. ZPP za radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, pa tako i podnesak kojim se sud obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer se istim dostavlja dokaz o tome da je plaćen predujam za provođenje dokaza koji je naložen tužitelju od strane suda. No, sud prvog stupnja dosudio je parnični trošak prema vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva (vps 7.571,00 eura) te se dosuđeni parnični trošak tužiteljice sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu 2.250,00 eura i troška medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, ukupno 2.449,08 eura. Potonji dio bio je u cijelosti prema čl. 155. ZPP neophodan za vođenje parnice, ali je u odnosu na ukupan trošak valjalo temeljem čl. 166. st. 3. ZPP preinačiti odluku o trošku jer je tužiteljica sada djelomično uspjela u spor, te imajući u vidu i odbijeni dio zahtjeva radi se o tome da je ista uspjela sa 75% po visini i 80% po osnovu, odnosno uspjeh tužiteljice u sporu jest 77,5% pa kada se isti oduzme od troška tuženika od 22,5% uspjeh tužitelja u postupku jest 55%, te je razmjerno valjalo od dosuđenih 2.250,00 dosuditi 1.237,50 eur, što uvećano za trošak vještačenja jest 1.436,58 eur, a to je za 1.012,50 eur više od troška koji je dosuđen pobijanom odlukom.

15. Primjenom istih zakonskih odredbi valjalo je tuženiku dosuditi i trošak žalbe u razmjernom dijelu od 69,90 eur.

16. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, osim u dijelu koji je preinačen temeljem čl. 373.toč. 3. ZPP, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Sabina Dugonjić