Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-424/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andreji Fileš-Ružić, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-6253/2015-21 od 29. lipnja 2018., dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-6253/2015-21 od 29. lipnja 2018., u pobijanoj točki 1. izreke

II. Preinačava se ista presuda u pobijanim točkama 2. i 3. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, da plati tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.081,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 41,27 CHF od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,27 CHF od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,16 CHF od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,58 CHF od 01.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,30 CHF od 01.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,30 CHF od 01.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,30 CHF od 01.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,30 CHF od 01.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,30 CHF od 01.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,27 CHF od 01.01.2014.g. pa do isplate,

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.370,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2018.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Ukida se točka IV. izreke presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 6253/2015-21 od 29. lipnja 2018., bez vraćanja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se ništenom i bez pravnog učinka odredbe čl. 8 Ugovora o [broj kredita] od dana 28.12.2006. godine, koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, tuženik, kao davatelj kredita, te MN iz [adresa], kao sudužnik, a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Marodi iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-1541/06 od dana 29.12.2006. godine i to dio članka 8. stavka 1. u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva" te članak 8. stavak 2. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke." (toč. I)

U točki I i II nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od iznos od 3.081,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, U točki III nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.370,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok se u točki IV utvrđuje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.458,66 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbi uz naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora n žalbu.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje: ZZP/03).

5.1. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da za vrijeme trajanja ugovora u kreditu mogu vršiti promjenu kamatne stope, način obračun i naplate u skladu s važećim Odlukama Banke kao i zahtjev za isplatom iznosa na ime stečenog bez osnove po osnovu stečenog temeljem te ništene odredbe citiranog ugovora.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude pravilno prihvaća tvrdnju tužitelja o ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te dosuđuje isplatu iznosa iz točke II kao stečenog bez osnova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja.

7.1. Pri tom u obrazloženju pravilno navodi da je tuženik e nesporno da se mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,25% godišnje jednostrano sukladno Odlukama o načinu obračuna kamatne stope tuženika.

8. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5103326637 od dana 28. prosinca 2006., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i drugim internim aktima banke, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

9. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

10. U odnosu na odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti I tužitelju iznose navedene u tim točkama s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužitelj prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključio Dodatak tom ugovoru od 30. rujna 2015., sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

11. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.

12. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 30. rujna 2015, za tužitelja.

12.1. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

12.2. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

13. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 30. rujna 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora od 28. prosinca 2006., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 30. rujna 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

14. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike radi ništetnog i nezakonitog povećanja kamatne stope preko ugovorenih 4,250% jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa od 30. rujna 2015. čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

15. Stoga je u odnosu na odluku iz točke 2. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I, toč. 1. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP dok je pobijana presuda potvrđena kao pravilna i zakonita u točki I izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. U odnosu na pobijanu točku 4. izreke kojom je utvrđeno da nije osnovana tražbina tuženika spram tužitelja, valja reći da obzirom zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao u izreci rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

17. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki 3. izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu,24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević