Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-78/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. EK, OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz IK, 2. tužiteljice IK, OIB; [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja FK, OIB; [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punom. Nenadu Potkonjaku, odvj. iz Zagreba i Zvonimiru Matiću, odvj. iz Zagreba, protiv tuženice Opće bolnice Karlovac, OIB; [osobni identifikacijski broj], Karlovac, Andrije Štampara 3, zastupane po punomoćniku iz ZOU Josipu Jankoviću i Mati Burazinu, odvjetnicima iz Karlovca, te uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Croatia osiguranja d.d., OIB; [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33 zastupane po punom. odvjetniku Mati Kačanu iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-93/2025-244 od 12. prosinca 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženice Opće bolnice Karlovac i umješača na strani tuženice Croatia osiguranje d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-93/2025-244 od 12. prosinca 2025. godine u dijelu pod točkom I do VII izreke, kao i u dijelu pod točkom VIII izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice mlt. EK, 2. tužiteljice IK i 3. tužitelja FK za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 140.259,55 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 56.331,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev 1. tužiteljice mlt. EK, 2. tužiteljice IK i 3. tužitelja FK za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 56.331,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbijaju se zahtjevi tuženice Opće bolnice Karlovac i umješača na strani tuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici platiti mlt. 1. tužiteljici iznos od 250.000,00 eura s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti; iznos od 262.353,71 eur s osnove trajne nestručne tuđe pomoći sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate, kao i plaćati mjesečnu rentu s te osnove u iznosu od 1.520,83 EUR-a, tako da sve dospjele iznose plati odmah, a ubuduće do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate; iznos od 106.860,00 eura s osnove stručne njege sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate, te plaćati mjesečni iznos s te osnove od 780,00 eura, tako da sve dospjele iznose plati odmah, a ubuduće do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te se nalaže tuženici platiti 2. i 3. tužiteljima s osnove naknade neimovinske štete iznos od po 50.000,00 eura svakom sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2013. godine do isplate, kao i naknaditi 1. do 3. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 196.591,30 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žale se tuženica i umješač na strani tuženice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i traže trošak sastava žalbi.

3. Žalbe tuženice i umješača na strani tuženici djelomično su osnovane.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja glede dosuđenja pravične novčane naknade za neimovinsku i imovinsku štetu, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Naime, iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da kod tužiteljice postoji teški motorički i neurološki deficit tipa spastično-distonog tipa uz atenodine kretnje šakama s teškim funkcionalnim deficitom, pa tužiteljica ne može biti bez tuđe pomoći, jer se kod nje radi o naročito teškom invaliditetu zbog kojeg joj je smanjena opća životna sposobnost za 90%.

9. Isto tako, zbog operativnog ožiljka desnog kuka i natkoljenice te zbog skraćene desne noge za 5 cm uz spazam, postoji kod mlt. 1. tužiteljice naruženje jakog stupnja koje je vidljivo.

10. Iz dopune nalaza i mišljenja kojim se vještak očitovao na sve prigovore stranaka, proizlazi da tuženik prejudicira medicinske zaključke u smislu poboljšanja zdravstvenog stanja mlt. 1. tužiteljice, a da pri tome ne navodi ni jednu objektivnu činjenicu na čemu temelji svoje iskaze, te vještak u cijelosti ostaje kod ocjene smanjenja životne aktivnosti kod mlt. 1. tužiteljice, jer se radi o naročito teškom invaliditetu zbog čega nije sposobna za samostalni život u cijelosti, a unatoč velikog truda roditelja, te kroz strukture HZZO i kroz privatne medicinske postupke, nema značajnijeg medicinskog pomaka kako u zdravstvenog statusu tako i mogućnostima mlt. 1. tužiteljice za normalne životne funkcije. Stoga vještak smatra da je zdravstveno stanje mlt. 1. tužiteljice definitivno uz minimalne pomake koje vide samo roditelji, jer kod nje u svakodnevnim životnim funkcijama nema promjene, osim većeg zahtjeva za tuđom pomoći iz razloga što se radi o djetetu ženskog spola koje raste. Neki budući operativni zahtjev kod mlt. 1. tužiteljice teško je prognozirati iz razloga što kompletni lokomotorni sustav se ne koristi u normalnoj funkcionalnosti.

11. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza koji je sud prvog stupnja proveo sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju, te sve okolnosti slučaja i ovaj sud smatra pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja glede dosuđenja visine pravilne novčane naknade nematerijalne štete.

12. Naime, imajući u vidu, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka - da je mlt. 1. tužiteljica u invalidskim kolicima da nije samostalno pokretna, da ne može samostalno sjediti nego se sjedeći stav odražava uz pomoć ruku i može samo savladavati vožnju električnim kolicima, da joj je desna noga skraćena za 5 cm uz spazam i da je zato njen transfer na krevet otežan i potrebna joj je pomoć, da nije u mogućnosti obavljati osnovnu higijenu u cijelosti i nije u stanju sama obavljati nuždu, te joj je boravak na toaletu potreban uz asistenciju, da nije u stanju samostalno hraniti se, da joj je lijeva ruka loše koordinacije kao i šaka i da glavu ne odražava nego pada u desnu stranu, te da otežano artikulira govor i u školi otežano svladava specifičan program uz asistenta, nema sumnje da takvo zdravstveno stanje mlt. 1. tužiteljice u cijelost opravdava novčanu naknadu u dosuđenom iznosu, s obzirom da se kod nje radi o teškom invaliditetu koji se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po okolnostima koje je tom invaliditetu daju posebnu težinu, jer treba uzeti i u obzir i pojavne oblike tog invaliditeta (vanjske, trajne i stalne manifestacije) kroz koje se on očituje, pa svi ti elementi u svojoj ukupnosti predstavljaju temelj za dosuđenje pravične novčane naknade.

13. Osim toga, treba imati u vidu činjenicu da je mlt. 1. tužiteljica djevojčica u dobi od 16 godina, a da joj mentalna aktivnost nije narušena zbog čega je svjesna svog funkcionalnog deficita, jer upravo krivnjom tuženice ne može živjeti kao sve ostale djevojčice njezine dobi i ne može se baviti svim aktivnostima uobičajenim za djevojčicu te dobi, kao i imati radost života koje djevojčice te dobi imaju i općenito imati takvu kvalitetu života koja je uobičajenu za tu dob, a isto tako to njeno stanje se neće promijeniti ni u budućnosti, što nedvojbeno kod nje izaziva tešku duševnu bol koja će trajati cijelog života.

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) utvrdio mlt. 1. tužiteljici pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u dosuđenom iznosu, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih kako fizičkih boli, tako i teških duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Pri tome nisu osnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženice da je sud prvog stupnja trebao pojedinačno navesti koliki iznos od ukupno utvrđenog iznosa je sud mlt. 1. tužiteljici dosudio na ime pojedinačnih oblika štete, budući da prema odredbi čl. 1100. ZOO pojedinačni oblici štete više nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti, nego su jačina i trajanje boli kao i druge okolnosti slučaja samo činjenice koje utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade štete, što je sud prvog stupnja i utvrdio, te dosudio mlt. 1. tužiteljici tu pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu.

16. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje suda prvog stupnja glede dosuđenja pravične novčane naknade nematerijalne štete mlt. 1. tužiteljici, zbog čega svi suprotni navodi u žalbama tuženice i umješača na strani tuženice nisu osnovani.

17. Pri tome posebno treba naglasiti da kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade ne predstavljaju nekakvu matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje te naknade, kako to pogrešno smatraju žalitelji, nego uvijek valja imati na umu sve okolnosti slučaja koje imaju osobiti značaj kod utvrđivanja te naknade.

18. I glede dosuđenja pravične novčane naknade nematerijalne štete 2. i 3. tužiteljima zbog teškog invaliditeta mlt. 1. tužiteljice, sud prvo stupnja pravilno je visinu te naknade dosudio sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO.

19. Nedvojbeno je da s obzirom na intimnost i posebno izraženu emocionalnu povezanost 2. i 3. tužitelja kao roditelja s mlt. 1. tužiteljicom, njezin teški invaliditet od rođenja izaziva kod njih stalno teške i trajne duševne boli, s obzirom da je riječ o takvim očitim manifestacijama invaliditeta koje kod 2. i 3. tužitelja kao roditelja izazivaju duševne boli, budući da ih upravo jasno vidljive vanjske manifestacije tog invaliditeta svakodnevno podsjećaju na to koliko je život mlt. 1. tužiteljici težak i trajno narušen, što bitno utječe na kvalitetu života 2. i 3. tužitelja, jer su oni zbog invaliditeta mlt. 1. tužiteljice izloženi svakodnevnom stresu i frustraciji, jer se suočavanu s teškim tegobama koje je imalo i ima njihovo dijete tijekom odrastanja i kasnijeg života, a s tim u vezi i zbog njene isključive ovisnosti o njihovoj brizi. To sve utječe i na njihov psihički život s obzirom da od rođenja gledaju na svoje dijete koje ne može imati normalan život kao i sva druga djeca njezine dobi jer je od rođenja ovisna o njihovoj pomoći, a isto tako imaju i strah za njezin budući život, zbog čega je očito da trpe teške duševne boli koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu koji je prihvatio sud prvog stupnja, zbog čega, također, suprotni navodi u žalbi tuženice i umješača na strani tuženice nisu osnovani.

20. Sud prvog stupnja je, isto tako pravilno dosudio i novčanu naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, budući da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je mlt. 1. tužiteljici ta pomoć potrebna u punom opsegu od rođenja svakodnevno i trebat će joj do kraja života, s obzirom na to da ona nije sposobna išta raditi bez tuđe pomoći, a tu pomoć joj cjelodnevno pružaju 2. i 3. tužitelji koji u tome ulažu maksimalni napor i brigu.

21. Visinu te naknade kao i mjesečnu rentu sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO, dosudio prema cijenama koje su se za tu vrstu usluga kretale i kreću se na tržištu u vrijeme pružanja tih usluga, pa ni glede toga žalbeni navodi nisu osnovani.

22. Isto tako, prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka mlt. 1. tužiteljici je potrebna i stručna njega od najmanje 3 puta tjedno po 2 sata radi održanja postojećeg stanja, a nesporno je da mlt. 1. tužiteljica tu njegu ostvaruje preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i preko privatne specijalizirane stručne njege, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno dosudio naknadu štete iz te osnove kao i mjesečni iznos, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO, uzimajući pri tome u obzir cijenu jednog terapijskog sata od 40,00 eura, iako iz potvrde privatne prakse fizikalne terapija ĐK proizlazi da cijena terapijskog sata za takvu njegu iznosi 50,00 eura.

23. Pri tome sama činjenica da mlt. 1. tužiteljica koristi usluge javnog zdravstvenog sustava ne znači da joj je to dovoljno, nego su joj potrebne i dodatne usluge kako bi se održalo njeno postojeće stanje, a koje ona obavlja privatno, pa je tuženica dužna naknaditi mlt. 1. tužiteljici i taj trošak, jer da nije bilo štetnog događaj koji je skrivila tuženica, mlt. 1. tužiteljici to liječenje ne bi uopće bilo potrebno.

24. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je sud prvog stupnja trebao provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja opsega, vrste i trajanja tuđe pomoći i njege i radi utvrđenja visine naknade za nestručnu specijaliziranu njegu, budući da je opseg i trajanje tuđe pomoći i njege utvrđeno nalazom vještaka, dok je visinu sud prvog stupnja pravilno utvrdio prema cijenama koje su se kretale na tržištu za te usluge u vrije njihovog pružanja, pa je takav žalbeni navod u suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP.

25. Nije osnovan ni žalbeni navod umješača na strani tuženice da sud prvog stupnja nije utvrdio prima li mlt. 1. tužiteljica inkluzivni dodatak, budući da provođenje dokaza radi utvrđenja te činjenice tuženica ni umješač na strani tuženice tijekom postupka nisu tražili, niti su na ročištu za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava zaključena predlagali provođenje dokaza radi utvrđenja te činjenice, nego je ta činjenica navedena u žalbi, pa stoga takav navod predstavlja novu činjenicu, koja se, u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP, ne može iznositi tek u žalbi.

26. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, pravilno je sud prvo stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev 1. do 3. tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice i umješača na strani tuženice nisu osnovani.

27. Isto tako sud prvog stupnja pravilno je dosudio i tijek zateznih kamata, koje prihvaća i ovaj sud. Pri tome valja reći kako je ovaj sud upoznat sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o spornom pitanju tijeka zateznih kamata izraženom u presudi posl.br. Rev 1133/21 od 14. prosinca 2021. ali je na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. zauzeto drugačije pravno shvaćanje prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno, tužbe, kod kojeg se pravnog shvaćanja ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022.

28. Osim toga, odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19 – dalje: ZIDZPP/19) je u čl. 190. ZPP dodan stavak 2. kojim je omogućena svrsishodna preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave sa primjenom i na ovaj postupak (čl. 117. st. 2. ZIDZPP/19) pa je tako prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe u pravilnoj primjeni odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer se Orijentacijski kriteriji, koji se svakako primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., imaju primijeniti i na ovaj slučaj te se odnose također na tijek zateznih kamata od dospijeća utužene tražbine zbog toga što je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva.

29. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja, iako je pravilno dosudio trošak prema provedenim radnjama, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP, nije pravilno primijenio materijalno pravo kod dosuđenja visine tog troška.

30. Naime, osnovano tuženica i umješač na strani tuženice navode da sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi trošak sastava podnesaka od 11. lipnja 2024., 6. veljače 2025. i 10. travnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), budući da se po tom tarifnom broju može prihvatiti naknada za 4 obrazložena podneska tijekom cijelog postupka, što je sud prvog stupnja već i priznao za podneske od 4. lipnja 2014., 22. siječnja 2016., 7. rujna 2020. i 2. ožujka 2022., zbog čega sve ostale podneske nije mogao obračunati prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, nego prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, pa trošak tih podnesaka od 11. lipnja 2024., 6. veljače 2025. i 10. travnja 2025. , primjenom Tbr. 46., 52. toč. 3. i 54. Tarife, iznosi 250,00 eura za svaki.

31. Pri tome je valjalo, suprotno žalbenim navodima, primjenom Tbr. 40. toč. 1. Tarife, priznati 1. do 3. tužiteljima u trošak zastupanja za svaku drugu i slijedeću osobu povišenje od 10%, odnosno ukupno 20%.

32. Isto tako sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi 1. do 3. tužiteljima ni trošak sastava žalbe u iznosu od 5.583,75 eura, budući da 1. do 3. tužitelji tijekom postupka nisu ulagali žalbe.

33. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 56.331,75 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

34. Međutim neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja trebao obračunavati trošak prema vrijednosti spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje, budući da se trošak dosuđuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, koji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP, predstavlja onaj glavni zahtjev na temelju kojeg se dosuđuju troškovi postupka.

35. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi i glede primjene Tarife, budući da prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenje odluke o trošku postupka. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu koja je vrijedila u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o trošku parničnog postupka.

36. Stoga neosnovano tuženica navodi da joj je povrijeđeno neko pravo na pristup sudu i pravično suđenje, budući da je postupak u svojoj cjelini, uključujući i način na koji su dokazi predloženi i izvedeni, proveden pravično, u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što uključuje načelo da svaka strana treba imati mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika, a sud prvog stupnja proveo je kontradiktoran postupak i objema strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te ni jednu od stranaka nije stavio u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu, zbog čega tuženici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

37. Imajući u vidu sve navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženice i umešača na strani tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu glede odluke o trošku.

38. Tuženici i umješaču na strani tuženice nije dosuđen trošak sastava žalbi, budući da su sa žalbom uspjeli samo glede odluke o trošku koji predstavlja sporedno potraživanje.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb