Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4150/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ČŽ, dipl. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkom društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-33/2025-11 od 26. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-33/2025-11 od 26. studenoga 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva naložiti tuženiku da mu plati 14.174,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenoga 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke

1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da tuženik svome osiguraniku OŽ isplaćuje invalidsku mirovinu kao posljedicu štete, za koju tvrdi da je posljedica prometne nezgode koju je skrivila osiguranica tuženika UŽ, slijedom čega tužbenim zahtjevom, pozivom na propisano čl. 161. u vezi s čl. 164. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov. broj: 157713., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18, 102/19., dalje: ZoMO), traži od tuženika naknadu štete u visini iznosa isplaćene invalidske mirovini osiguraniku OŽ.

6. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjeva odbija kao neosnovan pozivom na čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Nar. nov. broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP) te čl. 161. st. 2. točka 1. i čl. 164. ZoMO-a, uz obrazloženje:

- da je tuženik dužan tužitelju naknaditi stvarnu štetu, koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe,

- time da se razmjerni iznos mirovine, koji odgovara stvarnoj šteti, određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu,

- a da tužitelj nije predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja postojanje takve razlike koja bi predstavljala pravu štetu,

- slijedom čega da je tužbeni zahtjev, već zbog toga, neosnovan,

- te da stoga nije bilo potrebe provoditi daljnji postupak radi utvrđivanja, po tuženiku osporene, uzročno posljedične veze između umirovljenja i ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, a utvrđeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

8. Dalje valja odgovoriti da nisu osnovani navodi žalbe kojima se ističe da odredbe novijeg specijalnog zakona, ovdje ZoMo-a derogiraju prijemnu odredbi drugog, starijeg specijalnog zakona, ovdje ZOOP-a, u dijelu kojim je regulirano pravo tužitelja na naknadu štete od osigurateljnog društva.

9. U slučajevima kakav je predmetni, kada se radi o zahtjevu za isplatu naknade štete zbog isplate invalidske mirovine oštećeniku, ta se dva specijalna Zakona primjenjuju komplementarno.

9.1. Pravni temelj za naknadu štete tužitelja proizlazi iz propisanog čl. 161. do 165. ZoMO-a i te odredbe daju tužitelju pravo zahtijevati naknadu stvarne štete od osobe koja je prouzročila invalidnost ili smrt osiguranika, odnosno od njezina osiguratelja. ZoMO, dakle, definira postojanje prava na naknadu štete i način izračuna onoga što je Zavod isplatio i u tom smislu taj je Zakon jest lex specialis za utvrđivanje visine štete koju je pretrpio HZMO.

9.2. Međutim, odredbama ZoMO-a nije isključena primjena odredbe čl. 27. ZOOP-a, kojom je odgovornost osiguratelja prema tužitelju ograničena.

10. Dakle, odredbama ZoMO-a preciznije su uređena prava tužitelja, ali nije isključeno ograničenje odgovornosti osiguratelja kako je propisano čl. 27. ZOOP-a. Stoga, u situacijama kakva je predmetna, ne dolazi do primjene pravila noviji specijalni propis otklanja primjenu starijeg specijalnog propisa.

11. Kako navodima žalbe tuženik i nadalje ustraje u izračunu koji je on sačinio, pri čemu tijekom postupka nije dokazao da je pri tome vodio računa o ZOOP-om propisanom ograničenju odgovornosti, niti je predložio dokaze radi utvrđivanja osnovanosti visini tužbenog zahtjeva u skladu s prethodnom navedenim, to je i po shvaćanju ovoga suda sud prvog stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

12. Zbog toga je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Tužitelju trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za donošenje odluke o osnovanosti žalbe tužitelja (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenije Jakovčević