Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4985/2024-4

R E P U B L I K  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Starom Gradu, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko Državno Odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, radi donošenja odluke o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-2625/2017 od 04. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-2625/2017 od 04. srpnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelj (HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],) vlasnik u cijelosti na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku 5445/2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaz dipl. ing. geod. iz Solina (sastavni dio presude list br. 99 spisa) prikazan kao:

- fizički dio č. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], unutar linija koje su povezane točkama: A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L i A ukupne površine 9990 m2,

pa slijedom utvrđenog ovlašten je tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo s imena tuženika, Republike Hrvatske.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III/ Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.850,00 EUR- a, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti

3. Žalba je osnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost prvostupanjske odluke kojom je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću i nasljeđivanjem iza pokojne majke, ZH, stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je opisana u izreci prvostupanjske odluke.

5. Sud prvog stupnja je na taj način odlučio pozivom na čl. 159. st. 2. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP), uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao pravni slijed, tko je i kada stupio u posjed predmetne nekretnine, a niti je dokazan pravni osnov stjecanja.

6. Ocjenjujući tu presudu ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tuženika na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Međutim, prije obrazlaganja osnovanosti žalbe, žalitelju valja odgovoriti da spisu nije priloženo rješenje o nasljeđivanju, koje žalitelj u žalbi označuje kao rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2/48 od 16. ožujka 1948., doneseno nakon smrti pokojnog OH, pokojnog KH (za kojeg tužitelj u žalbi navodi da mu je pradjed). Također, ni činjeničnim navodima tužbe tužitelj nije objasnio pravni slijed od OH do sebe ili do svojih prednika, niti išta o ovoj osobi tužitelj govori u svom iskazu.

7.1. Slijedom toga navodi žalbe u ovom dijelu predstavljaju iznošenje novih činjenica što nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP-a), a kako nema drugih dokaza o posjedovanju predmetne nekretnine po OH, to sud nije pogriješio kada nije ulazio u ocjenu trajanja i kvalitete posjeda od vremena kada je isti bio posjednik predmetne nekretnine.

8. Dalje valja reći da sud pravilno utvrđuje da se majka tužitelja ZH pojavljuje kao nasljednica iz pokojnog KH (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-249/77 od 19. lipnja 1979.), uz ostale nasljednike TH, SH i ČH i pravilno utvrđuje da predmetna nekretnina, kako je označena u tužbenom zahtjevu, nije obuhvaćena tim rješenjem o nasljeđivanju (rješenje o nasljeđivanju na listu 30. ostavinskog spisa O- 249/77 u prilogu ovog parničnog predmeta).

9. Sud pravilno utvrđuje i da se majka tužitelja, kao nasljednica, pojavila u ostavinskom postupku iza pokojnog UH, vođenom kod Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-125/65 i da se u tom postupku nije prihvatila nasljedstva (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-125/65 od 24. studenoga 1965. u prilogu ostavinskog spisa istog poslovnog broja).

9.1. Pri tome, u žalbenoj fazi postupka, nije sporno da su UH, a nakon njega njegov sin ĆH, upravo na temelju prethodno spomenutog rješenja o nasljeđivanju, upisani kao posjednici predmeta spora (potvrđuje i tužitelj u svom iskazu, a proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 17. travnja 2018. na listu 41 i 42 spisa).

10. Također, sud pravilno utvrđuje da je predmetnu nekretninu obrađivao upravo ĆH (iskaz svjedoka EH i tužitelja), ali zanemaruje dio iskaza tužitelja u kojem navodi da je isti pomagao u obradi nakon smrti svoga oca DH.

11. Međutim, unatoč ovim, pravilno utvrđenim činjenicama, činjenično stanje glede pravnog slijeda posjedovanja, ostalo je nepotpuno utvrđeno.

11.2. Sud, naime, zanemaruje slijedeće:

- da je KH, preminuo nakon DH (točke 11. i 12. ovog obrazloženja),

- da je ĆH, kao nasljednik DH, kao posjednik predmetne nekretnine upisan upravo na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-125/65 od 24. studenoga 1965. (točka 12.1. obrazloženja), dakle prije smrti KH

ĆH (umro je 01. veljače 1977.),

- da je ĆH bio nasljednik i KH, kao i majka tužitelja

- te da ĆH, nakon njegove smrti KH, zajedno s ostalim nasljednicima iza KH, među kojima je i majka tužitelja, potpisao Diobni ugovor, kojim je dao suglasnost i da predmetna nekretnina, koju je dobio od oca DH, pripadne tužiteljevoj majci,

- dakle da je diobni ugovor u ovom dijelu potpisao u trenutku kada je već bio posjednik i znao je da se radi o imovinu koju je naslijedio od svoga oca, prije smrti KH,

- da je svjedok EH potvrdio da je nekretnina ograđena suhozidom, da ju je obrađivao ĆH, što potvrđuje i tužitelj, navodeći da je isti dolazio pomagati.

11.3. Time sud čini povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, koja je, barem za sada bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Ovo jer sud ne cijeni je li tužitelj dokazao pravni slijed s obzirom na činjenice na koje se ukazuje pod točkom 11.2. ovog obrazloženja, a koje, uz one koje je sud pravilno utvrdio, također proizlaze iz provedenih dokaza.

12. Osim toga, sud zbog stava da nije dokazan pravni slijed posjedovanja, ne cijeni dokaze i ne utvrđuje od kada, na temelju provedenih dokaza, seže posjed tužitelja, niti utvrđuje činjenice vezane uz poštenje posjeda (ako je poštenje osporeno tijekom postupka). Pri tome se sudu ukazuje, jer tužbeni zahtjev odbija i uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnov posjedovanja, da je tužitelj bio ovlašten dokazivati svoje pravo vlasništva i samo na temelju poštenog posjeda koji traje kroz zakonom propisani period, dakle i kada nema osnova stjecanja.

13 Slijedom navedenog ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava te je stoga odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 370. ZPP-a.

13.1. U ponovnom suđenju sud će ponovno ocijeniti provedene dokaze i na temelju istih će donijeti zaključak o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka u ovom sporu (pravni slijed, vrijeme posjedovanja, poštenje posjeda, kvaliteta posjeda) te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

14. Odluka o troškovima zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, koji za sada nije poznat, pa je stoga ukinuta na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević