Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1658/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Brekalo, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-239/2020-22 od 09. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ZN iz [adresa], ČN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 239/2020-22 od 09. veljače 2024. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naložiti tuženiku da mu preda u posjed montažnu kuću, montažnu sjenicu kod ribnjaka, inventar (uredski namještaj, stolice, radni stol, klima), jumbo plakate, što sve da se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tuženika i kojim zahtjeva od tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 09. veljače 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stvari, postavljen u skladu čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP).

5. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan pozivom na čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1., čl. 62. st. 2, čl. 169. st. 1. i čl. 171. ZVDSP-a, uz

obrazloženje:

- da objekt koji tužitelj opisuje kao montažnu kućicu, nije montažni objekt, već nekretnina, postavljena na šest do osam betonskih stupova, srasla sa zemljištem

- te da istu nije moguće premjestiti takvu kakvu jest u cjelini, već ju je potrebno demonitrati, čime da se mijenja njezino sućanstvo,

- uz što da iz iskaza tužitelja proizlazi da je u toj zgradi obavljao djelatnost kojom se bavio, što da dodatno ukazuje da se nije radilo o objektu koji je sa zemljištem spojen radi prolazne namjene,

- da su trajno srasli s kupljenom nekretninom i sjenica i okvir za stavljanje jumbo plakata pričvršćen na ubetonirane betonske stupove te da stoga tužitelj ne može od tuženika, koji je zemljište stekao izvorno, tražiti niti vraćanje tih stvari u posjed,

- a da u odnosu na pokretnine koje su općenito navedene kao uredski namještaj tužbeni zahtjev nije osnovana jer da iste nisu opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari.

6. Navodima žalbe tuženik osporava pravilnost zaključaka do kojih je došao sud nakon provedene ocjene dokaza, ustrajući na tvrdnji da se radi o pokretninama, koje su njegovo osobno vlasništvo, a ne o predmetima koji su trajno spojeni sa zemljištem koje je tuženik stekao odlukom suda u stečajnom postupku. Također ističe da je odluka rezultat nepotpuno utvrđenog činjeničnog, koje je posljedica činjenice da sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predlagao provesti kako bi dokazao istinitost činjeničnih navoda koje je iznio i na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da ista nema nedostataka zbog koju ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, a ocijenjeno je i da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale postupovne povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je nad obrtom u vlasništvu tužitelja proveden stečajni postupak i da je u tom postupku vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao tuženik (rješenje o dosudi nekretnine Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj St-4/2015-115 od 22. ožujka 2018),

- da se tužitelj, u tom stečajnom postupku, pozvao na svoje izlučno pravo u odnosu na imovinu čiju predaju u posjed traži u ovom postupku te

- da je zaključkom istog Suda, poslovni broj 3/St-4/2015-215 od 25. studenoga 2019., tužitelj pozvan u svoje ime i za svoj račun o izlučnom pravu poduzeti radnje vraćanja pokretnina za koje se stečajni upravitelj izjasnio da nisu stečajna masa nego osobno vlasništvo tužitelja (izjašnjenje stečajnog upravitelja od 07. rujna 2018.), odnosno u odnosu na koje je stečajni upravitelj izjavio da ne osporava razlučno pravo i to podnošenjem vlasničke tužbe protiv ovdje tuženika,

- a da je u podnesku stečajnog upravitelja od 07. rujna 2018. (list 82 spisa) stečajni upravitelj naveo da u stečajnu masu stečajnog dužnika ne pripadaju: drveni montažni objekt izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zajedno s priključcima struje, vode i telefona, drvena montažna sjenica pored ribnjaka na istoj nekretnini i dva jambo plakata.

9. Dakle, tužitelj je na pokretanje predmetnog postupka, podnošenjem vlasničke tužbe, radi ostvarivanja svog izlučnog prava upućen zaključkom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu zaključkom poslovni broj 3/St-4/2015- 215 od 25. studenoga 2019., sukladno čl. 147. st. 1. Stečajnog zakona (Nar. nov.

71/15., 104/17., dalje: SZ/15, ranije čl. 79. st. 1. tog Zakona, Nar. nov. br.: 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12., 133/12., 45/13., dalje: SZ/96). Iz toga proizlazi da ne postoji sudska odluka kojom se tužitelju izrijekom priznaje izlučno pravo (već samo podnesak stečajnog upravitelja kojim iznosi što on ne smatra stečajnom masom, podnesak od 07. rujna 2018.). Osim toga stečajni je sud rješenjem isti poslovni broj, od istog nadnevka, ujedno odbio stečajnog upravitelja da se iz stečajne mase izluči drveni montažni objekt sagrađen na zemljištu u vlasništvu tuženika. Stoga tužitelj neosnovano u žalbi ističe da mu je u stečajnom postupku priznato izlučno pravo.

9.1. Naime, sukladno čl. 147. st. 1. SZ/15, odnosno čl. 79. st. 1. SZ/06., osoba koja na temelju kojega svoga stvarnog ili osobnog prava može dokazati da neki predmet ne ulazi u stečajnu masu nije stečajni vjerovnik te će se njezino pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka, a upravo o takvom postupku se radi u ovom parničnom predmetu. Dakle, sve dok u parničnom postupku osoba koja na temelju kojega svoga stvarnog ili osobnog prava ne dokaže da neki predmet ne ulazi u stečajnu masu, predmet se smatra stečajnom masom, posebno kada u stečajnom postupku nije donesena obvezujuća sudska odluka koja bi ukazivala na suprotno.

10. Slijedom toga je na tužitelju bio teret, kako bi dokazao da stvari čije vraćanje traži nisu dio stečajne mase, dokazati da je vlasnik stvari koje zahtijeva on osobno i da se iste nalaze u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZVDSP-a), a na tuženiku je bio teret dokazati postojanje neke od situacija propisanih čl. 163. tog Zakona, koje mu daju pravo na posjed i zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan.

11. Tuženik u tom smislu, u odnosu na „montažnu“ kuću ističe da se ne radi o montažnom objektu, već o objektu koji je spojen sa zemljištem koje je kupio u stečajnom postupku te da stoga tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na ovaj objekt nije osnovan, a sud to pravilno prihvaća.

12. Naime, sukladno čl. 3. st. 1. točka 11. Zakona o gradnji (Nar. nov. broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24., 155/25., dalje: ZoG) građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, a sukladno točki 38. te odredbe zgrada je zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena, između ostalog, boravku ljudi.

12.1. Nadalje, što pravilno navodi i sud prvog stupnja i ta činjenica u žalbenoj fazi postupka nije sporna, nekretnina, koju tužitelj opisuje kao mobilna kućica, ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju, [broj], URBROJ:

2177/1-06-06/14-18-6 od 23. srpnja 2018., kao slobodnostojeća, jednostavna zgrada, poslovne namjene, pobliže opisana izgledom i veličinom kako je navedeno u tom rješenju (list 56 spisa).

13. Prema shvaćanju ovoga suda spomenuto rješenje o izvedenom stanju je ključni dokument, koji je promijenio status ovog objekta iz privremenog i nezakonitog u trajni, legalni objekt, koji je kao zgrada, služio za obavljanje djelatnosti obrta tužitelja. Ovo jer se rješenje o izvedenom stanju izdaje isključivo za zgrade (stambene, poslovne, pomoćne) koje su fiksirane za tlo (čl. 1., čl. 2., čl. 4., čl. 6. Zakona o nezakonito izgrađenim zgradama, Nar. nov. br.: 90/11., 86/12, dalje: ZoNIZ, a sada čl. 1. do čl. 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, Nar. nov. br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZoPsNIZ). Dakle, čim je neki objekt ozakonjen tretira se kao zgrada, a ne kao neko privremeno rješenje.

13.1. Osim toga, da bi se ishodilo rješenje o izvedenom stanju, objekt je morao proći arhitektonski i geodetski snimak, a za to je potrebno da objekt ima temelje ili da je na drugi način trajno spojen s podlogom, nakon čega se može upisati u katastar i zemljišne knjige (gruntovnicu), što je nemoguće za privremene mobilne objekte (čl.

11. st. 3.,čl. 12. st. 2., čl. 35. i čl. 36. ZoPsNIZ, odnosno čl. 6. st. 3., čl. 8., čl. 24. i čl. 25. ZoNIZ-a).

14. Slijedom navedenog u pravu je sud prvoga stupnja kada navodi da se radi o objektu koji je razmjerno trajno spojen sa zemljištem na kojem je tuženik stekao pravo vlasništva u stečajnom postupku (točka 7. alineja 1. ovog obrazloženja), te on čini jedinstvo s kupljenim zemljištem (čl. 9. st. 1. i čl. 3. st. 1. ZVDSP-a), a tužitelj ne tvrdi i ne dokazuje da postoje uvjeti za primjenu čl. 9. st. 4. ZVDSP-a, kao iznimke od načela jedinstva nekretnine.

15. Zbog toga je, u konkretnom slučaju, dokazana činjenična tvrdnja tuženika da se ne radi o montažnoj kući, već o zgradi, koju je tuženik stekao u vlasništvo na temelju odluke suda (čl. 126. ZVDSP-a), zajedno sa svim što je s tom nekretninom trajno ili razmjerno trajno spojeno (čl. 2. st. 3., čl. 3. st. 1. i čl. 9. st. 1. ZVDSP-a) pa u takvoj situaciji tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na „montažnu“ kuću ni po shvaćanju ovoga suda nije osnovan.

16. Dalje valja reći da tužbenim zahtjevom tužitelj traži vraćanje jumbo plakata (bez točnog opisa o kojim i kakvim se plakatima radi te broju istih) i inventara koji opisuje kao uredski namještaj, stolice, radni stol, klima (bez ikakvog detaljnijeg opisa tih predmeta). Dakle, suprotno čl. 162. st. 2. ZVDSP-a, iste ne opisuje po osobinama koje te stvari razlikuje od istovrsnih stvari. Slijedom toga ovaj sud pravilnim ocjenjuje zaključak suda prvog stupnja da se u ovom dijelu radi o zahtjevu koji nije bilo moguće prihvatiti jer predmeti/ stvari čije se vraćanje traži nisu opisan u skladu s čl. 162. st. 2. ZVDSP-a (ni brojčano ni izgledom niti markom).

17. Osim toga, tuženik je u svom iskazu naveo da uredski inventar pobrojan u tužbenom zahtjevu nije u njegovom posjedu, a tužitelj za suprotno nije ponudio nikakav dokaz (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), pa i iz tog razloga tužitelj kao vlasnik, sve i da je opisao te predmete u skladu s čl. 162. st. 2. ZVDSP-a, ne može od tuženika kao nevlasnika i neposjednika tih predmeta (jer tuženiku rješenjem o dosudi te pokretnine nisu pripale u vlasništvu) ostvariti pravo na fizički povrat istih sebi kao vlasniku. Tuženik ne može predati u posjed predmete za koje tvrdi da nisu u njegovom posjedu, a za suprotno dokaza nema.

18. Također, iz iskaza tuženika proizlazi da su i jumbo plakati, a i montažna sjenica razmjerno trajno spojeni sa zemljištem koje je kupio, a tužitelja za dokazivanje suprotnog niti u ovom dijelu nije ponudio dokaze (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), niti u tom smislu išta iznosi u žalbi. Slijedom toga je sud prvog stupnja i iz ovih razloga pravilno odlučio kao u izreci pobijane odluke (čl. 2. st. 3., čl. 3. st. 1., čl. 9. st. 1. i čl. 126. ZVDSP-a).

19. Zaključno žalitelju odgovoriti da se građevinsko vještačenje ne određuje kako bi stranka mogla pobliže opisati pokretnine koje traži (uredski namješta, jumbo plakate), na koju okolnost tužitelj, i to po potrebi, predlaže provesti taj dokaz (dokaz uz točku 6. podneska od 02. studenoga 2011.). Stoga sud nije počinio povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a kada nije odredio provođenje ovog dokaznog prijedloga. Također, sud tu povredu nije počinio niti neodređivanjem dokaza saslušanjem svjedoka koje je tužitelja predložio saslušati. Ovo jer je za jumbo plakate, sjenicu i „montažnu“ kućicu utvrđeno da se radi o stvarima koje su razmjerno trajno spojene sa zemljištem, te vraćanje istih tužitelj ne može tražiti s obzirom na uspostavljeno jedinstvo zemljišta koje je tuženiku dosuđeno u stečajno postupku i tih stvari, dok ostale predmete nije pojedinačno niti odredio (brojčano, opisno, markom) slijedom čega bi provođenje dokaza saslušanjem svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti, jer bi ishod ovog postupka bio jednak.

20. Zbog svega rečenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, jer je ocjenjena pravilnom kako po osnovi tako i po visini.

22. Trošak žalbe tužitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. i čl.1 54. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević