Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1222/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-485/2021-52 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-485/2021-52 od 23. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđena ništetnom odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o [broj kredita] od 12. srpnja 2005. god, koji je dana 18. srpnja 2005. godine solemniziran kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod br. OU-1246/2005., kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu čija kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, a koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora a pod točkom II izreke i odredba pod članka 3. točka 3.i. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 12. srpnja 2005. godine, a solemniziranog dana 18. srpnja 2005. god. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OU-1246/2005, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za kamatu a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se vrši plaćanje prije roka dospijeća te odredba članka 3. točke 4. istog Ugovora prema kojoj se kamate obračunavaju u EUR, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Banke na dan plaćanja te je pod točkom III izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi svotu od 41,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog preplaćenog obroka pa do isplate i pod točkom IV izreke isplatiti mu na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja svotu od 452,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog preplaćenog obroka pa do isplate dok je pod točkom V izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 2.345,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. i 148/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, primjenom odredbe čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 4. te čl. 3.3. Ugovora o kreditu, kojega su nesporno 12. srpnja 2005. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor na svotu od 18.500,00 eura i rokom otplate od 10 godina (dalje: Ugovor o kreditu) a kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke za devize na dan dospijeća odnosno, dan plaćanja kao i zahtjev za isplatu svota koje je tužitelj preplatio u ispunjenju ugovornih obveza a u vidu razlike između početno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje su se mijenjale tijekom otplate kredita kao i promjene u tečaju valute i obveze.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim dio označenih odredbi Ugovora o kreditu jer je provedenim dokazima i to saslušanjem tužitelja utvrdio kako je tužitelj potrošač, koji je kredit podignuo za "preživljavanje" a u to vrijeme nije imao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili obrt i kod sklapanja Ugovora o kreditu mu je bio predočen tipski ugovor na čije odredbe nije mogao utjecati niti o njima pregovarati, zbog čega ih ocjenjuje nepoštenim a time i ništetnim odredbama, upućujući pri tome na odluke u sporovima koji su se vodili za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, prethodno ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare upućujući također na presude donijete u postupcima kolektivne zaštite te sudi razliku koju je tužitelj preplatio uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita kao i promjene tečaja valute euro.

8. Točan je navod tuženika da se u ovom postupku ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a koji se odnosio na ugovore o kreditu vezane uz švicarski franak, budući da se ovdje radi o kreditu vezanom uz euro.

9. Međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplati u valuti obveze ništetne, pa su time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio Ugovora, unaprijed sastavljenim od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini, niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju njegovog trajanja.

10. Prvostupanjski sud je nadalje, glede okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu saslušao tužitelja i zakonito odbio dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika koji ne sudjeluje u postupku sklapanja ugovora i pregovaranja oko odredbi Ugovora o kreditu pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Budući da je saslušanjem tužitelja utvrđeno da se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi i u to vrijeme nije imao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili obrt a kod sklapanja Ugovora o kreditu mu je bio predočen tipski ugovor na čije odredbe nije mogao utjecati niti o njima pregovarati, pravilno je ocijenjeno da su takvim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava tužitelja te nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika kojima upućuje, između ostalog i na svojstvo tužitelja kao trgovca.

11. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope uzrokovana je potreba primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

12. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništavost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

13. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba koja je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

15. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

16. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti euro po srednjem tečaju za devize na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbama ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

17. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova te u smislu odredbi čl. 210. i čl. 214. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 214. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Neosnovan je i prigovor zastare, jer se u ovom postupku primjenjuje zastarni rok iz čl. 371. ZOO, a zastara počinje teći nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 362. ZOO.

21. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači od donošenja ove, drugostupanjske odluke, pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja da zastara nije nastupila.

22. Visina tužbenog zahtjeva kao i sve izvršene uplate po Ugovoru o kreditu su utvrđene nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka koje je izrađeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP i na njega stranke nisu imale primjedbi pa s obzirom da je na taj način pravilno utvrđena visina tužbenog zahtjeva, slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I, II, III i IV. izreke.

23. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja sadržana pod točkom V izreke pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis