Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-503/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik iz OD KRIŽANEC, CAR-PAVLIC & POPARIĆ j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 75665455333 iz Zagreba, Planinska 13a, zastupan po Marku Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi povišenja rente, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3133/2021-31 od 22. prosinca 2025. i rješenja istog suda poslovni broj P-3133/2021. od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3133/2021-31 od 22. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3133/2021-31 od 22. prosinca 2025.

II Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3133/2021. od 13. siječnja 2026. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.659,47 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 299,85 EUR, od 01. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 299,85 EUR, od 01. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 316,83 EUR, od 01. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. studenog 2024. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 299,85 EUR, od 01. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 350,79 EUR, od 01. lipnja 2025. do isplate,

- na iznos od 333,81 EUR, od 01. srpnja 2025. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplaćivati tužitelju, umjesto ranijeg iznosa od 175,59 EUR/1.323,00 kn, dosuđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Pn-659/15, od 18. kolovoza 2017., koja je potvrđena/preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci, Gž-2404/2017, od 14. kolovoza 2019., trajnu rentu s naslova tuđe pomoći u iznosu od 513,23 EUR mjesečno, počevši od dana 01. srpnja 2025. godine pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski razlozi, i to tako da dospjele obroke rente isplati odjednom, sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente do isplate, a koji iznosi dospijevaju svakog 1. (prvog) dana u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, a ubuduće onako kako budu dospijevali do svakog 1. (prvog) dana u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec pa do konačne isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.797,02 €, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i riješio je

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 16.07.2025.“

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

3. Nadalje, rješenjem od 13. siječnja 2026. odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku da plati tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 eur, u roku od 15 dana.“

4. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i po potrebi predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu odbiti kao neosnovanu a tužitelju dosuditi troškove odgovora na žalbu.

6. Žalba protiv presude i rješenja od 13. siječnja 2026. je osnovana, dok žalba protiv rješenja od 22. prosinca 2025. nije osnovana.

7. U predmetnom postupku tužitelj, koji je teško povrijeđen u prometnoj nesreći od 26.10.2010., krivnjom osiguranika tuženika, zbog čega mu je u postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl. br. Pn-659/15 dosuđena renta s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.323,00 kn mjesečno počevši od 1.3.2017. nadalje, po cijeni od 22,05 kn po satu, a budući da mu je trajno potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno, traži povišenje te naknade zbog promijenjenih okolnosti.

8. Neosnovano tuženik prigovara rješenju kojim je sud dopustio preinaku tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, a koja je preinačena nakon što je tužitelj zaprimio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kojim je visina tuđe pomoći i njege izražena u skladu sa njegovim primjedbama. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 656/2021-2 od 24. svibnja 2023. izraženo je shvaćanje "da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP“.

9. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 191. st. 2. ZPP, kada je dopustio preinaku tužbe, jer u vrijeme do zaključenja prethodnog postupka, tužitelju nije mogao biti poznat iznos naknade tuđe pomoći i njege koja je utvrđena tek nakon provođenja vještačenja.

10. Nadalje, neosnovano se prigovara i zastari povećanog dijela tužbenog zahtjeva.

11. U odnosu na to pitanje, Vrhovni sud je na sjednici Građanskog odjela održano 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje prema kojem, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

12. Radi utvrđenja visine cijene sata tuđe pomoći i njege provedeno je u postupku vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se za utvrđivanje visine cijene sata tuđe pomoći i njege kao odgovarajući izvor podataka koriste prosječna ostvarena primanja NKV radnika u mjestu prebivanja tužitelja, iz razloga što poslove pomoći u kući i njege (bez stručne medicinske njege) mogu pružati i nekvalificirane osobe, u konkretnom slučaju na temelju podataka o prosječnim isplaćenim mjesečnim neto plaćama NKV radnika u Istarskoj županiji (u skladu s mjestom prebivanja tužitelja, koji su pribavljeni od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, s time da su posljednji objavljeni podaci za 2021. godinu i iznosili su: 4.729,00 kn za 2021. godinu, 5.078,95 kn tijekom 2022., 5.713,82 kn tijekom 2023. mišljenja je kako na taj način cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iskazana na bazi prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u Istarskoj županiji, u predmetnom razdoblju iznosila: za 2021. 27,18 kn (3,61 EUR), za 2022. 29,19 kn (3,87 EUR) i za 2023. 32,84 kn (4,36 EUR).

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mijić i dr. U u predmetu OS Novi Zagreb Pn-659/15 ne proizlazi da bi tužitelju bila potrebna stalna stručna pomoć i njega. U ovom postupu tužitelj ne tvrdi da je povećan opseg tuđe pomoći i njege koja mu je potrebna, već je sporno po kojoj cijeni ju je tuženik dužan ubuduće plaćati, s obzirom na promijenjene okolnosti.

14. Dopunskim očitovanjem vještaka, a nakon primjedbi tužitelja, vještak je dao i drugu varijantu nalaza prema kojem je utuženo razdoblje od prosinca 2021. pa nadalje, neto cijena jednog sata (60 minuta) tuđe pomoći prikazana će se na bazi podataka o cijeni usluga ustanova s kojima Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ima sklopljen ugovor o pružanju usluga obavljanja kućnih poslova, održavanja osobne higijene i zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba i, iz priložene dokumentacije uz dopis od 25. studenog 2021. (list 37.-39. spisa), a ista iznosi 64,00 kn, odnosno 8,49 EUR pa satu. Počevši od 1. srpnja 2025., mjesečna renta na ime tune pomoći njege iznosi 513,23 EUR, na bazi prosjeka posljednjih šest obrađenih mjeseci, a za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. lipnja 2025., naknada tuđe pomoći i njege tužitelja iznosi ukupno 22.209,84 EUR. Primjedba tuženika da vještak nije umanjio izračunate iznose za iznose rente koje je tužitelj primao prema pravomoćnoj presudi je točna, ali iz tog razloga nije bilo potrebno saslušavati vještaka, već oduzeti pojedine mjesečne iznose koje je primio i potraživati razliku, što je tužitelj i učinio preciziranim zahtjevom.

15. Pri tom prvostupanjski sud obrazlaže da, iako u smislu primjene čl. 1095. Zakona obveznim odnosima tužitelj koji nije plaćao drugim osobama naknadu za pružanje pomoći i njege nema pravo tražiti naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći prema cijenama sata tuđe njege i pomoći koje naplaćuju stručne ustanove za pružanje pomoći i njege (u koju cijenu su uključeni porezi, doprinosi na plaću osobe koja pruža njegu i pomoć, razni troškovi ), cijena jednog sata tuđe pomoći i njege od 8,49 EUR po satu koliko potražuje tužitelj na temelju podataka o cijeni usluga ustanova s kojima Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ima sklopljen ugovor nije u suprotnosti sa stavom da tužitelju (kojem nesporno ukućani pružaju tuđu pomoć) pripada naknada u cijeni 1 sata koliko bi iznosila neto zarada osobe koja bi takvu pomoć pružala naplatno u mjestu tužiteljeva prebivališta. Naime cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege na bazi prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u Istarskoj županiji, (prema Državnom zavodu za statistiku) za 2021. 27,18 kn (3,61 EUR), za 2022. 29,19 kn (3,87 EUR), za 2023. 32,84 kn (4,36 EUR), sud smatra preniskom u odnosu na neto iznos 1 sata tuđe pomoći u kući koju bi osoba koja bi takvu pomoć pružala naplatno mogla ostvariti. Kako tužitelj, a ni sud nema saznanja o tome tko bi na području [adresa] bila osoba koja bi tužitelju naplatno pružala tuđu pomoć, sud je o tome odlučio slobodnom ocjenom.

16. Sud dakle i po slobodnoj ocjeni (čl 223 ZPP) smatra da tužitelj osnovano (i realno) potražuje 8,49 EUR po satu kao naknadu za tuđu pomoć (kako je vještak u dopuni nalaza i mišljenja izrazio), i stoga je tužbeni zahtjev usvojen kako je tužitelj precizirao nakon dopune financijskog vještačenja podneskom od 16.07.2025. Opseg potrebne tuđe pomoći i njege nije se mijenjao u odnosu na odluku OS Novi Zagreb Pn 659/15; tužitelju je ista potrebna 2 sata dnevno, odnosno 60 sati mjesečno.

17. Stoga je sud tužitelju dosudio temeljem tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 1096. ZOO-a, te je po toj osnovi dosuđena tužitelju naknada štete za razdoblje od podnošenja tužbe - prosinca 2021. do kraja prvog polugodišta 2025. g razliku između rente za tuđu pomoć i njegu koju mu sada isplaćuje tuženik i rente u visini za koju sud utvrdio da je tužitelju potrebna, u ukupnom iznosu od 14.659,47 EUR, razvrstano po mjesecima s kamatama kako je navedeno u toč. II izreke, te naložio tuženiku isplatu buduće rente u iznosu od 513,23 € mjesečno počevši od 01.07.2025. nadalje, umjesto dosadašnjih 175,59 € mjesečno (čl. 1088 st. 1 i 2 ZOO).

18. Prema potvrdi CSS Poreč (list 79) tužitelj nije korisnik prava u sustavu socijalne skrbi. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se pribavljaju podaci od HZMO i CSS o eventualnim drugim primanjima tužitelja po osnovi invalidnine, jer tužitelj pravo na rentu za tuđu pomoć ima i nadalje, bez obzira na eventualno ostvarena prava na osobnu invalidninu i na invalidsku mirovinu, jer ta prava ne utječu na tužiteljičino pravo ostvarivanja naknade štete za tuđu pomoć koju joj je dužan platiti tužena kao osiguravatelj. Pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

19. Nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu. Stoga, oštećenom se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege. (VSRH Rev 745/2022).

20. Nadalje, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa stoga u odnosu na imovinski zahtjev povišenja rente obveza postaje dospjela s danom podnošenja odštetnog zahtjeva, dok u ovom slučaju je tužitelj podnio tužbu 08.12.21. g. a zatezne kamate potražuje od 01.01.2022. pa je sud prihvatio navedeni nadnevak za prvi anuitet povišene rente, a potom za svaki idući anuitet svakog 1-og u mjesecu, kao datuma kad je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem razlike visine rente. Stoga sud nalazi tužbeni zahtjev utemeljenim i za glavnicu i za sporedno potraživanje zakonske zatezne kamate u cijelosti, time da su kamate utvrđene po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

21. Osnovano tuženik prigovara takvom načinu utvrđivanja visine naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i proturječnosti obrazloženja prvostupanjskog suda koji je proveo vještačenje na okolnost visine naknade koja se plaća osobi koja nije kvalificirana, a kakvu tuđu pomoć i njegu tužitelj i prima od strane ukućana, da bi potom, iako navodi da u smislu čl. 1095. ZOO tužitelj nema pravo tražiti naknadu tog oblika štete po cijenama koje naplaćuju stručne ustanove za pružanje pomoći i njege, tužitelju dosudio naknadu po cijeni sata neto zarade osobe koja bi takvu pomoć pružala naplatno u mjestu tužiteljevog prebivališta, jer cijenu utvrđenu prema prosječnoj cijeni sata NKV radnika u Istarskoj županiji smatra preniskom u odnosu na cijenu sata koju bi osoba koja bi takvu pomoć pružala naplatno mogla ostvariti.

22. U konkretnom slučaju nesporno je da tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani, da se ista pruža nenaplatno, pa je proturječan zaključak da bi, na temelju slobodne ocjene, a koja je identična nalazu vještaka o visini tuđe pomoći koju bi tužitelj plaćao kvalificiranoj osobi koja se pružanjem takve pomoći profesionalno bavi, tužitelju pripadala naknada u visini 8,49 eur po satu. Tužitelj naime ima pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi tuđu pomoć u mjestu prebivališta tužitelja mogla pružiti, ali ne naknadu takve kvalificirane osobe, jer se takva pomoć i njega tužitelju ne pruža i nije potrebna, nego naknadu u visini neto zarade takve nekvalificirane osobe.

23. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) i Zakonu o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom te u drugim slučajevima preciziranim tim zakonom te njegovatelj ima pravo na naknadu.

23.1. Ta prava na naknadu (doplatak) ostvaruje roditelj i ona se ne uračunavanju u naknadu za tuđu pomoć i njegu na koju ima pravo tužitelj zbog pretrpljene ozljede i posljedičnog oštećenja zdravlja, pa nisu osnovani suprotni žalbeni prigovori tuženika.

23.2. Tužitelj prema potvrdi Centra za socijalnu skrb Poreč nije korisnik prava u sustavu socijalne skrbi, pa sud osnovano nije prihvatio prijedlog tuženika za utvrđivanje ostvaruje li tužitelj eventualno naknade u sustavu socijalnog osiguranja (što dakle nedvojbeno on ne ostvaruje) odnosno ostvaruju li kakve naknade članovi obitelji.

24. U odnosu na odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe. Navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije povišenja tužbenog zahtjeva. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim recentnim odlukama također zauzeo stav da obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe, te slijedom toga tada dospijeva i obveza plaćanja zatezne kamate te je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate i na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 2024., poslovni broj Rev-889/2023). Valja istaknuti kako su na povišenje tužbenog zahtjeva utjecale objektivne okolnosti na koje tužitelj nije imao utjecaja, pritom se misli na provedeno financijsko vještačenje, temeljem kojeg je tužitelj saznao visinu štete. Prema tome, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je tužitelju i na preinačeni (povišeni) iznos naknade štete dosudio pripadajuću zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

25. U ponovljenom postupku sud će utvrditi visinu neto zarade nekvalificirane osobe koja bi mogla pružiti tuđu pomoć i njegu kakvu tužitelju pružaju ukućani, te će ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o visine naknade tuđe pomoći i njege utvrđene presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-659/15 od 18. kolovoza 2017. potvrđene i preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-25404/2017. od 14. kolovoza 2019. te o predmetu spora donijeti zakonitu odluku, o čemu će dati i valjane razloge.

26. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka iz presude i rješenja od 13. siječnja 2026. jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

27. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

28. Na temelju odredbe čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić