Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2747/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, VEČ, izvjestiteljice i VE, članice, u pravnoj stvari tužiteljice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 536/2018-54 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-536/2018- 54 od 19. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice IE za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a[1] ) od 29. listopada 2018. pa do 18. travnja 2022. i sudi:

Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici IE zatezne kamate tekuće na iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a) od 29. listopada 2018. pa do 18. travnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika Generali osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 536/2018-54 od 19. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici IE na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate, pod točkom III. izreke, pod točkom IV. izreke, pod točkom V. izreke i pod točkom VI. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.314,77 kn (1.899,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 536/2018-54 od 19. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke u kojem je naloženo tuženiku Generali osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici IE trošak parničnog postupka u iznosu preko 14.314,77 kn (1.899,89 EUR–a) do 16.997,00 kn (2.255,89 EUR–a) (za iznos od 2.682,23 kn (356,00 EUR–a)), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice IE za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.682,23 kn (356,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici IE trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.204,91 kn (159,92 EUR–a) u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice IE za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 529,09 kn (70,22 EUR–a) kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Generali osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice IE za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a) od 19. svibnja 2015. pa do isplate odbijen kao neosnovan (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja iznos od 1.316,46 kn (174,72 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće, zaštitne kacige, mobitela i naočala iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od

15 dana (točka IV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) od 29. listopada 2018. pa do 19. travnja 2019. kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.997,00 kn (2.255,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka VI. izreke).

2.1.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a) od 29. listopada 2018. pa do 18. travnja 2022., žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.734,00 kn (230,14 EUR–a).

2.1.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate, pod točkom III. izreke, pod točkom IV. izreke, pod točkom V. izreke te pod točkom VI. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 EUR–a).

2.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem ju tuženik pobija, potvrdi, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 1.700,00 kn (225,63 EUR–a).

3.1. Žalba tužiteljice je osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana u pogledu odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je ista djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao tužiteljičinom sporednom potraživanju.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 6. ožujka 2022. (list 170-171 spisa) sukladno očitovanju dr. BE, spec. ortopeda, očitovanju dr. GE, spec. neurokirurga i očitovanju dr. Časlava Lončara, spec. psihijatra na ročištu od 11. ožujka 2021., kao i dopunskom usmenom očitovanju dr. Časlava Lončara, spec. psihijatra na ročištu od 25. siječnja 2022., da joj tuženik isplati:

- iznos od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR–a) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate,

- iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. svibnja 2015., kada se prometna nesreća dogodila pa do isplate,

- iznos od 1.316,46 kn (174,72 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dana plaćanja pa do isplate,

- iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće, zaštitne kacige, mobitela i naočala u smislu odredbe iz čl. 1089. st. 1. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate,

- zatezne kamate tekuće na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a), koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete nakon pokretanja prvostupanjskog postupka (16. travnja 2019.), od 29. listopada 2018. pa do 19. travnja 2019.,

kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.700,00 kn (3.012,81 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 19. svibnja 2015., a u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnik na mopedu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JE.

4.2.2. Moped registarske oznake [registarska oznaka] je na dan nesreće bio osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju isti pobija nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio:

- da je postupak pokrenut tužbom od 29. listopada 2018. koja je sadržavala zahtjev tužiteljice, a koja je stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 19. svibnja 2015., da joj tuženik isplati:

- iznos od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR–a) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- iznos od 3.000,00 kn (398,17 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- iznos od 1.316,46 kn (174,72 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće, zaštitne kacige, mobitela i naočala, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da se prometna nesreća od 19. svibnja 2015. dogodila kada je JE, koji je upravljao mopedom [adresa] u [adresa] u smjeru istoka i na kojem se kao suvozačica nalazila tužiteljica, zbog naglog kočenja izgubio kontrolu nad mopedom, nakon čega su oboje pali i klizili 10–ak metara po asfaltu te se pritom ozlijedili,

- da tuženik ne osporava odgovornost JE (svog osiguranika) za nastanak nesreće,

- da je tuženik 16. travnja 2019., dakle nakon pokretanja postupka, isplatio tužiteljici iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti,

- da je tužiteljica na ročištu od 6. lipnja 2019., iskazala, između ostalog:

- da su joj u nesreći uništeni: odjeća, obuća, zaštitna kaciga, mobitel i naočale,

- da je od odjeće na sebi imala hlače i majicu koji su kupljeni nešto prije nesreće, ali da se ne sjeća koliko ih je platila,

- da je od obuće na sebi imala sandale marke Replay koje su koštale 770,00 kn (102,20 EUR–a),

- da su i odjeća i obuća bili pokidani od klizanja na asfaltu,

- da je prilikom klizanja po asfaltu uništena zaštitna kaciga koju je nosila u trenutku nesreće, a koja je kupljena godinu dana prije nesreće i koja je koštala 500,00 kn (66,36 EUR–a),

- da je uništen mobitel koji je kupljen godinu, odnosno godinu i pol dana prije nesreće, a koji je koštao 2.000,00 kn (265,45 EUR–a),

- da su uništene i naočale marke Ray Ban koje su kupljene pola godine prije nesreće, a koje su koštale 1.800,00 kn (238,90 EUR–a),

- da je plaćala terapije u toplicama jer nije imala dopunsko osiguranje (4 puta 10 terapija po 200,00 kn (26,54 EUR–a),

- da je imala i druge troškove u pogledu liječenja (plaćanje participacija, specijalističkih pregleda u privatnoj klinici itd.), a za koje je dostavila račune,

- da je u ljekarni kupovala kreme i druge preparate,

- da joj je nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega jer nije mogla brinuti sama o sebi, a koju su joj pružali djeca i prijatelji,

- da se dr. BE, spec. ortoped na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu na ročištu od 11. ožujka 2021. očitovao u bitnom:

- da je tužiteljica 19. svibnja 2015. doživjela prometnu nesreću na način da je pala s motornog vozila i pritom zadobila sljedeće ozljede: istegnuće vratnih mišića, udarac u lijevi lakat te udarac u lijevo koljeno i lijevi gležanj,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta mjesec dana, a slabog intenziteta 2 mjeseca,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice s ortopedske strane od 2%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralježnice lakšeg stupnja, kao i do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice s ortopedske strane od 5%, a koje se očituje u ograničenju pokretljivosti lijevog gležnja lakšeg stupnja, što ukupno iznosi 7% s ortopedske strane,

- da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osobne higijene i oblačenje u trajanju od 1 mjeseca po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 30 sati,

- da je imobilizacija trajala otprilike 3-4 tjedna uz Schanzov ovratnik i fiksacijski zavoj,

- da je dr. GE, spec. neurokirurg na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu na ročištu od 11. ožujka 2021. iskazao u bitnom:

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda, s neurokirurškog stajališta, trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta mjesec dana, a slabog intenziteta 1 mjesec,

- da je suglasan s ocjenom vještaka ortopeda da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 2%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralježnice lakšeg stupnja,

- da je suglasan s ocjenom vještaka ortopeda u pogledu potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom,

- da je dr. Časlav Lončar, spec. psihijatar na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu na ročištu od 11. ožujka 2021. i ročištu od 25. siječnja 2022. iskazao u bitnom:

- da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2–3 minute, kao i sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, a slabog intenziteta 2 mjeseca,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 7,5 %, a koje se očituje u redukciji koja je zaostala nakon ozljeda u smislu funkcije vratne kralježnice i skočnog zgloba, zbog čega će tužiteljica cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju,

- da je tužiteljica sukladno očitovanju navedenih vještaka konačno postavila tužbeni zahtjev podneskom od 6. ožujka 2022.

8.1.1. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica podneskom od 6. ožujka 2022. smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev koji je bio sadržan u tužbi od 29. listopada 2018., i to u pogledu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (za iznos od 28.000,00 kn (3.716,24 EUR–a)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama) i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (za iznos od 1.950,00 kn (258,81 EUR–a)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama), a čime je u tome dijelu ujedno i povukla tužbu u smislu odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP– a.

8.1.2. Tuženik je u podnesku od 14. ožujka 2022. naveo, između ostalog, da ne daje pristanak za djelomično povlačenje tužbe koje je sadržano u tužiteljičinom podnesku od 6. ožujka 2022.

8.2.1. Tuženik je zatim u žalbi protiv (pobijane) presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-536/2018-54 od 19. travnja 2022. podnio i prijedlog za donošenje dopunske presude sukladno odredbi iz čl. 339. st. 1. ZPP–a, a povodom kojeg je prvostupanjski sud donio dopunsku presudu poslovni broj Pn-536/2018-69 od 6. veljače 2026. kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.716,24 EUR–a (28.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete (preko iznosa od 12.000,00 kn do kojeg je odlučeno presudom od 19. travnja 2022. pa do zatraženih 40.000,00 kn).

8.2.2. Tužiteljica je protiv dopunske presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 536/2018-69 od 6. veljače 2026. podnijela žalbu 19. veljače 2026., a koja je odbijena kao neosnovana presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 2747/2022-14 od 24. ožujka 2026., slijedom čega je navedena dopunska presuda postala pravomoćna.

9.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog istegnuća vratnih mišića, udarca u lijevi lakat te udarca u lijevo koljeno i lijevi gležanj,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 7,5%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralježnice lakšeg stupnja i ograničenju pokretljivosti lijevog gležnja lakšeg stupnja,

- dob tužiteljice u trenutku nesreće (navršenih 49 godina),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužiteljici, osim iznosa od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete nakon pokretanja prvostupanjskog postupka (16. travnja 2019.), na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada još i preostali zatraženi iznos od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR–a), a koji joj je pod točkom I. izreke (pobijane) presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

9.2.1. Prvostupanjski sud je pritom pravilno postupio i kada je tužiteljici pod točkom V. izreke (pobijane) presude zatezne kamate na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) dosudio od 29. listopada 2018., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do 16. travnja 2019., kada je tuženik konkretan iznos isplatio tužiteljici.

9.2.2. Naime, tužiteljici zatezne kamate na navedeni iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripadaju upravo od dana podnošenje tužbe pa do dana kada joj je taj iznos isplaćen, budući da je tuženik tada već došao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1., čl. 183. 1. i čl. 1103. ZOO–a.

10.1. Uzimajući u obzir da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 30 sati, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, smatrajući prema slobodnoj ocjeni da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 35,00 kn (4,65 EUR–a), utvrdio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a), a koji joj je pod točkom II. izreke (pobijane) presude i dosudio, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a i čl. 223. st. 1. ZPP–a.

10.2.1. No, iako se prije pokretanja prvostupanjskog postupka nije obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom u smislu odredbe iz čl. 11. st. 1. ZOOP–a, valja istaknuti da tužiteljica ima pravo zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege potraživati već od tužbe, a ne tek od dana donošenja prvostupanjske presude (19. travnja 2022.), kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, slijedom čega tužiteljici zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, osim za (dosuđeno) razdoblje od 19. travnja 2022. pa do isplate, pripadaju i za prethodno razdoblje od 29. listopada 2018. (kada je tužba u ovom predmetu podnesena) pa do 18. travnja 2022. (dana koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude), sve u smislu odredaba iz čl. 12. ZOOP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

10.2.2. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-451/2024-4 od 18. veljače 2025.

11.1. Uzimajući u obzir da su tužiteljici nakon nesreće nastali i troškovi liječenja u vidu plaćanja specijalističkih pregleda u privatnoj poliklinici i plaćanja participacija prilikom pregleda u Kliničkom bolničkom centru Split u ukupnom iznosu od 1.316,46 kn (174,72 EUR–a), a koji su bili opravdani jer su učinjeni s ciljem popravljanja njezinog tjelesnog i duševnog zdravlja te kako bi se skratilo trajanje njezinog liječenja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom III. izreke (pobijane) presude naložio tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja isplati navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose troškova od dana kada su isti plaćeni pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1086. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO– a.

11.2. Pri tome valja dodati da odredbama ZOO–a nije propisano da je oštećenik (u ovom slučaju tužiteljica) dužan nakon nesreće radnje u svrhu liječenja poduzimati (samo) u državnim zdravstvenim ustanovama, tako da isti ima pravo koristiti (i plaćati) usluge i u državnim i u privatnim zdravstvenim ustanovama, s time da naknada (refundacija) učinjenih troškova u konačnici ovisi o tome jesu li ti troškovi bili potrebni.

12.1. Uzimajući u obzir da je tužiteljici nakon nesreće nastala i šteta u vidu uništene odjeće, obuće, zaštitne kacige, mobitela i naočala koje je ona nosila na sebi, odnosno sa sobom u trenutku nesreće, kao i (prema iskazu tužiteljice) vrijednost pojedinih stvari u trenutku kada su one bile nove, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prema slobodnoj ocjeni, očigledno imajući u vidu i njihovu amortizaciju, utvrdio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog uništenih stvari pripada ukupan iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR–a), a koji joj je pod točkom IV. izreke (pobijane) presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2018., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1086. i čl. 1089. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a i čl. 223. st. 1. ZPP–a.

12.2. Pri tome valja dodati da je logično i životno uvjerljivo, imajući u vidu da se nesreća dogodila 19. svibnja 2015., da je tužiteljica u trenutku nesreće na sebi, odnosno sa sobom imala upravo navedene stvari, kao što je logično i uvjerljivo da tužiteljica nema fotografije uništenih stvari, budući da je ista odmah nakon nesreće odvezena u bolnicu radi liječenja.

13.1. Iz razloga koji su navedeni pod točkom 10.2.1. i 10.2.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice, a u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je pod točkom II. izreke (pobijane) presude odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a) od 29. listopada 2018. (kada je tužba u ovom predmetu podnesena) pa do 18. travnja 2022. (dana koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude).

13.2. Iz razloga koji su navedeni pod točkom 9.1., 9.2.1., 9.2.2., 10.1.,10.2., 11.1., 11.2., 12.1. i 12.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe:

- da težina povrede prava osobnosti tužiteljice ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu koji prelazi 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a), pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici pod točkom I. izreke (pobijane) presude na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR– a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da tužiteljica nije ničim dokazala cijenu sata tuđe pomoći i njege, pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici pod točkom II. izreke (pobijane) presude na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 1.050,00 kn (139,36 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da sve troškove liječenja prema redovnom tijeku stvari pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici pod točkom III. izreke (pobijane) presude na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja dosudio iznos od 1.316,46 kn (174,72 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz da joj je zaista uništena odjeća, obuća, zaštitna kaciga, mobitel i naočale koje je ona nosila na sebi, odnosno sa sobom u trenutku nesreće (npr. fotografije uništenih stvari), niti je dokazala visinu konkretne štete, pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a, kada je tužiteljici pod točkom IV. izreke (pobijane) presude na ime naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće, zaštitne kacige, mobitela i naočala dosudio iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da tuženik zbog nepodnošenja odštetnog zahtjeva od strane tužiteljice nije došao u zakašnjenje s plaćanjem iznosa od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a), pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici pod točkom V. izreke (pobijane) presude dosudio zatezne kamate na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) od 29. listopada 2018. pa do 19. travnja 2019.

14. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, a što je posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava, i to odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

15. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 16.997,00 kn (2.255,89 EUR–a), a koji se sastoji od sljedećih iznosa:

- iznosa od 12.750,00 kn (1.692,22 EUR–a) na ime troška nastalog zastupanjem po odvjetniku,

- iznosa od 2.880,00 kn (382,24 EUR–a) na ime troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja,

- iznosa od 833,00 kn (110,56 EUR–a) na ime troška sudske pristojbe na tužbu,

- iznosa od 534,00 kn (70,87 EUR–a) na ime troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu.

16.1. S obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u iznosu od 37.366,46 kn (4.959,37 EUR–a) (iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 EUR–a) koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete nakon pokretanja prvostupanjskog postupka (16. travnja 2019.) + iznos od 18.366,46 kn (2.437,64 EUR–a) koji je tužiteljici dosuđen prvostupanjskom presudom) u odnosu na iznos od 46.366,46 kn (6.153,88 EUR–a) (iznos od 18.366,46 kn (2.437,64 EUR–a) o kojem je odlučeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-536/2018-54 od 19. travnja 2022. + iznos od 28.000,00 kn (3.716,24 EUR–a) o kojem je odlučeno dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-536/2018-69 od 6. veljače 2026.), odnosno u omjeru od 81%, tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 90,50% (100% + 81% = 181%; 181% ÷ 2 = 90,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 9,50%.

16.2. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, vidljivo je da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 81%.

17.1. Prema tome, tužiteljica, sukladno omjeru u kojem je u konačnici uspjela u sporu (81%) u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška parničnog postupka na ime sudskih pristojbi u iznosu od 11.434,77 kn (1.517,65 EUR–a) (81% od 12.750,00 kn (1.692,22 EUR–a) + 81% od 833,00 kn (110,56 EUR–a) + 81% od 534,00 kn (70,87 EUR–a)), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja od 2.880,00 kn (382,24 EUR–a), koji je bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, iz čega dalje proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 14.314,77 kn (1.899,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 3., Tbr. 9. t. 1., 3. i 5., Tbr. 48. t. 3. i Tbr. 50. Tarife, Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sadržana u Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 – u daljnjem tekstu: ZSP), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21 – u daljnjem tekstu: Uredba) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17.2. Posljedično, tužiteljica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.682,23 kn (356,00 EUR–a) (16.997,00 kn (2.255,89 EUR–a) – 14.314,77 kn (1.899,89 EUR–a)), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. travnja 2022. pa do isplate.

17.3. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom II. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP– a kao pod točkom I. i III. izreke ove odluke.

19. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 1.734,00 kn (230,14 EUR–a), a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 EUR–a), trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 534,00 kn (70,87 EUR–a) i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR–a), valja reći da ista, uzimajući pri tome u obzir vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude (i to zateznih kamata), da je sa žalbom uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% te da je sudske pristojbe platila u cijelosti, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 1.204,91 kn (159,92 EUR–a) (470,91 kn (62,50 EUR–a) + 534,00 kn (70,87 EUR–a) + 200,00 kn (26,54 EUR–a)), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 529,09 kn (70,22 EUR–a) ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25), čl. 1. ZSP–a te Tar. br. 2. st. 1. i Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom IV. i V. izreke ove odluke.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio samo u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljičino sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom VI. izreke ove odluke.

21. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom VII. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac